The Universal Clock: The Resistance of Peter Watkins (2001)

14 views
Skip to first unread message

AG

unread,
Apr 16, 2009, 3:12:08 AM4/16/09
to blo...@googlegroups.com
U ovom biltenu:

1. Protiv univerzalnog casovnika: dokumentarac o Piteru Votkinsu
2. Jos malo o filmu, medijima, "monoformi", itd.
3. Odjavna shpica


Cao narode,

Postovaocima Petera Watkinsa skrecem paznju na film

The Universal Clock: The Resistance of Peter Watkins

Geoffa Bowia (Dzef Boui), iz 2001, koji je ukljucen i u posebno DVD izdanje Watkinsovog filma "La Commune, Paris 1871". Film sam pokusao da prebacim na archive.org u celini, ali ta operacija nije uspela. Morao sam da ga razbijem na 3 dela, s tim sto je to mozda i zgodnije za skidanje. Sve to imate tamo, pri cemu su uz prvi deo prilozene i neke slike, u malo vecem formatu (kada ste u toj arhivi, uvek proverite rubriku All files: HTTP):

http://www.archive.org i onda potrazite sva 3 dela preko "Peter Watkins"

Film imate u vise formata, a popularni "avi" se ovde zove "cinepack". One koji imaju dobru vezu i znaju znanje, upucujem i na alternativno resenje - na misticne cestice zvane torrenti, gde film imate kao jedan fajl (699 mb). Torrente imate na vise mesta, ali probajte ovaj:

http://torrents.thepiratebay.org/4747620/The_Universal_Clock_-_The_Resistance_Of_Peter_Watkins_(G._Bowie_.4747620.TPB.torrent

Ako vas ovo zanima, a ne mozete da skidate tolike fajlove sa weba ili ne znate kako ide to sa torrentima, narezacu vam CD, nema tu nikakvih problema.

O filmovima La Commune, The War Game i Punishment Park, koje smo distribuirali 2006, vise imate ovde:

http://groups.google.com/group/blok45/web/09282006-p-watkins-la-commune-paris-1871 ,

kao i na sajtu Pitera Votkinsa: http://www.mnsi.net/~pwatkins/

Nazalost, film nema titl, osim engleskog titla za delove na francuskom (makar to, ali to je dobar deo filma).


O FILMU, medijima, TV, publici, refleksiji, itd.

Dzef Boui nas jos jednom vraca na film La Commune, na Pitera Votkinsa i neke ucesnike snimanja. To ce sigurno obradovati sve one koji su taj film odgledali u jednom cugu ili najvise dva, jer prosto nisu mogli da odole (traje skoro 6 sati). Primeticete da ti ljudi zaista ne glumataju; nema nikakve razlike u njihovom ponasanju u samom filmu - u kojem propisno kostimirani akteri, pored toga sto rekonstruisu jednu istorijsku epizodu, raspravljaju i o svom sadasnjem polozaju - i sada, u dokumentarcu o snimanju filma. Nekolicini njih je bilo predlozeno da kazu nesto vise o sebi i svojim razlozima i svi su to izveli besprekorno - potpuno iskreno, neusiljeno, ali i vrlo elokventno i nadahnuto. Komuna je film o posvecenosti i borbi - pre svega o borbi da se uopste ostane ljudsko bice, ne iz nekih mesijanskih razloga - a to je ono sto krasi i ljude koji su ucestvovali u njegovom snimanju. Kada reci i pojave tih nekoliko zena i muskaraca uporedite sa onim sto se inace moze videti okolo - sa svim tim cinizmom, prenemaganjem, samozivoscu, oportunizmom i zastrasujucom povrsnoscu - zaista ostajete bez reci i na ivici... Necu reci cega, jer sam se vec zagrcnuo. Svaka im cast, svima. Voleo bih da ih sve imam u komsiluku.

Ali, film ima jos nekoliko ravni. Jedna je mozda ostala nedorecena ili pomalo nejasna. Naime, Dzef Bouvi iznosi i neke svoje dileme o filmu kao mediju i video produkciji uopste, gde mozda previse insistira na nekim metaforama i ponekad meditira nad retorickim pitanjima - ili se nama koji smo film potrazili pre svega zbog Votkinsa samo zuri da vidimo njega? Sasvim uzgredna i verovatno nepravedna primedba: ovo je film Dzefza Bouija; valjda je covek imao pravo da iznese i neka svoja zapazanja.

S druge strane, kamera u nekoliko navrata zalazi medju medijske ajkule, na njihovu crnu misu, koja se svake godine odrzava u Kanu i belezi njihova razmisljanja. Cinizam i arogancija nekih od tih filmskih i TV producenata zaista su neverovatni. Jedan od njih nam dobro objasnjava sta je to "the universal clock" (format koja se namece kao standard u TV emitovanju) i tvrdi kako vreme, odnosno duzina filma, uopste nije bitna za obradu neke teme. Po njemu, film o Komuni ne mora da traje 6 sati; sve se moze reci i za sat i po ili sat... ali zasto sat, kad moze i za pet minuta? To uopste nije bitno, kaze on. O, da. Verujem da njemu nije bitno. Onda ga vidimo kako sa svojim ortakom odlazi u zivot, u nekom spektakularnom oldtajmeru. Prepoznacete tog skota, nepogresivo. Ali, vredi cuti i ostale.

Naravno, cucemo i Votkinsa. Jos jednom ce nam i doslovno nacrtati sta je to "monoforma". Mozda ce to nekome izgledati kao otkrivanje tople vode, ali pogledajte onda koliko cesto i do koje mere "aktivisticki" filmovi reprodukuju isti obrazac, koji cilja samo na trenutni efekat, na "ulivanje" svesti kroz jednosmernu, cisto didakticku i autoritarnu komunikaciju, na isti nacin kao i ma koja reklama, menadzerska prezentacija ili MTV spot; mislim na filmove kao sto su Zeitgeist I-II, Raspberry Reich, 11th Hour, The Take, itd. Videcemo i kako je snimao film i saradjivao s ljudima (poseban dozivljaj). Ali, film nije biografski, nije cak ni toliko o samom Votkinsu, jer zapravo vise prostora daje tim ljudima koji su ucestvovali u snimanju Komune. Tu prosto moram da izdvojim razmisljanja Anne Pano (socijalna radnica, cije izlaganje ima cemu da pouci sve te mlade sindikalce postedjene rada i ostale socijalne dusebriznike), Kamela Ikachamenea i Reanuda Bazina, videcete zasto. I da ostali ne zamere.

U nekim prikazima filma, skoro uvek pozitivnim i cak egzaltiranim, postavljaju se i neka potpuno promasena pitanja. Naime, ispada da je Votkins svoje filmove pravio radi naseg vizuelnog zadovoljstva ili estetskog oplemenjivanja, a da se njegova kritika medija, posebno TV, svodi na kritiku njene uniformnosti i sadrzaja, koji se obicno ocenjuje kao povrsan, stupidan, preterano komericijalan, itd. Ali, sam Votkins je u uvodu za Komunu (kratki VHS snimak iz Parka revolucije u Viljnusu) jasno pokazao - ako ne i izrazio, mozda zato sto se to za njega podrazumeva - da njegovi razlozi nisu bili estetski vec politicki, usmereni na kritiku, edukaciju i dijalog u zajednici (naravno da svako ko deluje u sirokoj oblasti izrazavanja i refleksije nesto radi s nekim osecajem za ono sto nazivamo "estetskim" ili se s time poigrava, eksperimentise, itd.). Tamo doslovno kaze, svestan otudjujuceg aspekta svake audio-vizuelne prezentacije, pa i sopstvene: "Iskoristite ovaj film kao RESURS"; kao resurs i podsticaj za direktnu komunikaciju o tome kako zivimo, sta nam se desava, ima li izlaza. Njegove sklonosti i sudbina dovele su ga do jednog vrlo ekskluzivnog medija; filmska edukacija i produkcija su veoma skupe i dostupne samo nekolicini; ali, eto kako je on nasao za shodno da upotrebi to sredstvo, jos od The War Game (1965) pa sve do danas. Iskoristio ga je kao oruzje u ratu protiv zlikovaca, istrazivacku sondu i podsticaj za zivu komunikaciju i delovanje, uz sve kontradikcije i rizike koji idu uz to. Jedan od tih rizika su i tumacenja ovih dobronamernih recenzenata, ciji liberalni sentiment celu problematiku ponovo svodi na pitanje "slobode" korisnickog/ potrosackog izbora.

[Drugi rizik koji ide uz upotrebu modernih tehnickih sredstava, kao podsetnik da ona nikada nisu "neutralna", jeste njihova prekomerna upotreba, odnosno fiksacija. Uvek zavrsavamo koristeci neko tehnicko sredstvo vise nego sto smo to sebi svesno zacrtali. Na primer, pored ovog filma, skinuo sam i gomilu sranja, a da vise i ne znam zasto; ili, cesto ostajem za racunarom i kad ne moram. Nije malo onih koji su zbog fiksacije za neko tehnicko sredstvo ili medij spremni da po svaku cenu brane svoju ulogu/ tehnicki profil ili milje u kojem deluju. Ukratko, tehnicki medij nas uvlaci u sebe, obradjuje, stvara ovisnost i suzava perspektivu. I Votkins ponekad dolazi suvise blizu reformistckog vidjenja medija ili u kritici celog tog konteksta ne ide do kraja - pogledajte glavni esej s njegovog sajta. Ipak, njegovo insistiranje na oslobadjanju prostora za refleksiju kroz 1) usporavanje, prosirivanje i produbljivanje izlaganja 2) mimo svih komercijalnih, propagandnih i tehnickih preokupacija, ostaje izuzetno vazno. Nazalost, malo je onih koji se usudjuju ili pomisljaju da deluju u tom pravcu - ili da makar emituju njegove filmove, jer su, avaj, "tako dugacki..."]

Evo jedne tipicne fraze, koja je, uz manje varijacije, ponovljena u nekoliko prikaza: "Kako bismo onda mogli povratiti slobodu kao televizijski gledaoci? Kako bismo mogli preokrenuti trend i nametnuti istinsku raznovrsnost izbora? Mozda tako sto cemo oziveti duh otpora koji je pokretao pobunjene Komunare iz 1871, kao sto je to pokazao taj uporni buntovnik, veliki Piter Votkins." (iz prikaza distrubutera, Icarus Films)

Rizikovati kao sto su nekada rizikovali Komunari, zato da bismo imali raznovrsniji i manje komercijalan TV program? Da bismo i dalje bili samo "TV gledaoci"? Monoforma i drugi nacini obrade ocigledno rade svoje. Sta god gledali, sta god TV emitovala, ljudi i dalje samo sede ili leskare - i gledaju. TV bi slobodno mogla da emituje i Votkinsa, par puta nedeljno, u kontinuitetu, dok i vrapci ne upamte svaki kadar iz njegovih filmova; ali, to ne bi promenilo nista u opstem rasporedu stvari. Redovna emisija bi samo stvorila "publiku" - neumoljiva zakonitost svake iole redovne medijske emisije, koja pogadja cak i ovu listu ili Porodicnu biblioteku - a "publika" sigurno nije onaj cunami koji ce zauvek izmeniti lice ovog sveta. Publika pripada sferi pasivnosti. Ma koliko iskreno i duboko bila dirnuta nekim sadrzajem, publika samo ocekuje sledeci. A "onaj ko stalno iscekuje 'nesto novo', nikada nece delovati" (Debor, taj stari lisac; naravno da je bio u pravu).

Poslednji kadrovi filma, koji sluze i kao odjavna shpica, spadaju u nesto najdirljivije sto sam ikada video, makar na filmu. Ovaj film nije jedan od onih gde nije lepo reci sta je bilo na kraju, ali skoro da nemam sta da prepricam: to je samo nekoliko prizora iz dvorista te stare fabrike u kojoj je snimana Komuna. U toku je pauza. Devojke plesu uz neku staru komunarsku pesmu (ako je suditi po stihovima), muskarci odmaraju, deca trce okolo, neka se suncaju, zene caskaju pod strehom. Komuna na snimanju komune. Voleo bih da sam makar na sekund bio deo toga. U svakom slucaju, to je onaj aspekt filma zbog kojeg ga zaista vredi pogledati - i malo se namuciti sa onim linkovima i torrentima.

Toliko u ovom javljanju, hvala na paznji, ziveli, cao

a.

s a l j i  s t o  d a l j e


Aktuelne poruke:


U gostima kod Zaka Elila (dokumentarac, 1992)
http://groups.google.com/group/blok45/t/451a68a645cfcdd6
http://www.archive.org/details/TheBetrayalByTechnologyAPortraitOfJacquesEllul1992

Lewis Mumford: Pentagon Moci (Mit o mashini 2), reprint izdanja GZH iz 1986.
http://groups.google.com/group/blok45/t/deb24287f879ab5
http://www.archive.org/details/LewisMumford-PentagonMoci-1970

Hvala u ime Pohorskog bataljona + Sumrak mashina Dzona Zerzana (zbirka eseja, prevod)

http://groups.google.com/group/blok45/t/3118a92a536d40a

Fredy Perlman, Protiv Levijatana, od sada i na webu (na engleskom)
http://groups.google.com/group/blok45/t/4f379a4ea4b58ad3

Ako ste nasu poruku dobili preko nekog drugog, a zelite da se prijavite na listu, samo posaljite e-mail na bilo koju od ove dve adrese:
 
aleksa.golijanin(at)gmail.com
blok45(at)dzabalesku.net
 
Ako ne zelite da primate nase poruke posaljite e-mail sa tekstom "ne zelim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopste dogodilo.
 
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne zelite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu nas domen.

Privremena arhiva PORODICNE BIBLIOTEKE (samo knjige, bez drugih sadrzaja): http://anarhija-blok45.modukit.com ili http://www.modukit.com/anarhija-blok45

ARHIVA LISTE BLOK 45: http://groups.google.com/group/blok45

anarhiju/ blok 45 pomazete i tako sto cete ove poruke slati dalje.
universal-clock-a.jpg
universal-clock-b.jpg
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages