Google Groups no longer supports new Usenet posts or subscriptions. Historical content remains viewable.
Dismiss

RADANJE SRPSKOG KUMA (2)

504 views
Skip to first unread message

Marko N.

unread,
Jul 25, 2001, 7:15:47 PM7/25/01
to
RADANJE SRPSKOG KUMA (2)

Popusi ga sad

Vic o zlatnoj ribici i danas je aktuelan u Srbiji. Umesto tri, gradani za
ribicu imaju samo dve zelje. Prva je da sto pre padne nova, a druga da se ne
vrati stara vlast. Oktobarskim ustankom srusena je Miloseviceva tiranija.
Njegovi ucenici iz opozicionih partija odmah su preuzeli sve u svoje ruke. I
ljude, i kase, i poslove...

Pise i ureduje: Milovan BRKIC

Opijeni mirisom pozne slobode, gradani Srbije smetnuli su s uma da su
vlast preuzeli ljudi koji su godinama sedeli na Milosevicevom kanabetu,
ugovarajuci uslove svoje lojalnosti Balkanskom kasapinu.

Spasavajuci se bekstvom u Rusiju, Marko Milosevic je ostavio
ustanicima svoju poslovnu imperiju. Desetine benzinskih pumpi, fri sopove na
granicnim prelazima, bambilende, banke i uhodane kanale sverca duvana,
cigareta, nafte i narkotika. Stotine ubica, narkodilera, kradljivaca
automobila i sitnih mafijasa cekalo je sa strahom da ih preuzme novi gazda.

Njihova zebnja bila je bezrazlozna.

Predsednik Demokratske stranke g. Zoran Dindic uzima stvar u svoje
ruke. Milosevicevim padom nastupa era velike naplate i plenidbe. Odmah po
Kertesovoj dobrovoljnoj predaji Savezne uprave carina, sa svim sumnjivim
papirima, pocinje bitka za prestizno Milosevicevo mesto.

Za vreme Miloseviceve tiranije, g. Dindic je stekao lep imetak od
Milosevica na ime lojalnosti koju je vesto pokazivao prema njegovom rezimu.
Isplacivan je u Grckoj, Nemackoj i u kesu. A osim kesa, g. Dindic je imao i
lep biznis. Akcije u zemunskoj Koka-koli, u "Di Beku", preduzecu svoga kuma
Mise Beka, a radio je i sa kumom iz Surcina, petljao sa Badzom, sa duvanskom
i drugom mafijom. Lepe pare uzeo je od "Ceptera", a ojadio je i "Kredibel"
banku.

Okruzenje g. Dindica bilo je impresivno. Od prijatelja treba navesti
tadasnjeg sefa tajne policije, Milorada Vucelica, generalnog direktora RTS-a
i uticajnog potpredsednika Socijalisticke partije, Radovana Stojcica Badzu,
zloglasnog zamenika ministra unutrasnjih dela.

Prve privremene saveznike na putu ka sopstvenom ustolicenju, g. Dindic
trazi u g. Dusanu Mihajlovicu, predsedniku Nove demokratije, i visegodisnjem
Milosevicevom savezniku u republickoj i saveznoj vladi. G. Mihajlovic je bio
i uspesan biznismen. Njegova "Lutra" koristila je primarnu misiju, trgovala
naftom, prodavala rusku crvenu zivu i ukrajinski heroin...

Decembarskom pobedom DOS-a na republickim izborima, g. Dindic postaje
premijer srpske vlade. On ce svoj kabinet brizljivo sastaviti. Pomenuti
Dusan Mihajlovic postace ministar unutrasnjih poslova, da obojici cuva leda.
Da bi udovoljio sujeti kolega iz DOS-a, g. Dindic ih promovise u
potpredsednike vlade, bez velikih ovlascenja, a svojim ljudima od poverenja
i biznisa, poverava kljucne resore.

Iz Luksemburga kandidat za premijera poziva Bozidara Delica i njegovog
prijatelja Aleksandra Radovica da preuzmu resor finansija. Njima obecava
mesecnu platu od 10.000 maraka. Resor privatizacije u vladi dobija g.
Aleksandar Vlahovic, koji godinama radi za francusku gradevinsku kompaniju
"La farz". Njegova plata u ovoj firmi je takode 10.000 maraka. G. Vlahovic
je i danas na platnom spisku ove firme, za ciji racun treba da joj proda
beocinsku cementaru.

Oktobar je mesec u kome predsednik Demokratske stranke udara temelje
svoje vladavine.

Definitivno odustajuci od najava u predizbornoj kampanji da ce u
Srbiji stvoriti institucije gradanskog drustva, lider demokrata svoje licno
obezbedenje, u kojem su uglavnom ljudi sa dosijeima u gradskoj policiji,
zaposljava u savezno ministarstvo unutrasnjih poslova. Na celu ovog
ministarstva je g. Zoran Zivkovic, partijski drug g. Dindica. Braca
Verulovici, g. Vladimir Vukosavljevic i druzina, dobijaju policijske
legitimacije. Stranacko obezbedenje placa se iz kase saveznog budzeta.
Supruga sefa obezbedenja, koji je inace blizak zloglasnom komandantu
"Crvenih beretki", Legiji, Marija Vukosavljevic Raseta, gradevinski
inzenjer, koja je u CIP-u bila pomocnik g. Milutinu Mrkonjicu, Milosevicevom
neimaru, postaje ministar za saobracaj i telekomunikacije. Zaista, brizljiv
raspored Dindicevih ljudi u srpskoj i saveznoj vladi. Policija, finansije,
telekominukacije...

UBICE NA CENI

Popularni predsednik SRJ g. Kostunica je po ustavu vrhovni komandant
oruzanih snaga. Ta cinjenica mnogo smeta g. Dindicu, i on pazljivo vodi
kampanju da destabilizuje armijski vrh, i na kljucna mesta dovede svoje
ljude.

Skolski drug g. Zorana Dindica je pukovnik Jadranko Jandric, nacelnik
u Kontraobavestajnom odeljenju generalstaba Vojske Jugoslavije.

Nastojeci da precim putem preuzme Vojsku Jugoslavije, g. Dindic
pokusava da smeni generala Pavkovica.

Na putu ka potpunoj okupaciji Srbije, g. Dindic racuna na Miloseviceve
ljude. Komandant jedinica specijalne odbrane MUP-a Srbije, pukovnik Milorad
Ulemek Lukovic, zvani Legija, postaje covek od punog poverenja g. Dindica.
Desetine ubistava, koje je organizovao pukovnik Legija, ostaje i dalje
obavijena velom tajne. Od obecanja da ce otmicari Ivana Stambolica i ubice
Slavka Curuvije biti izvedene pred krivicna veca, nema nista. Vazan je
pukovnik Legija i njegovih pistoljerosi, iza kojih je ostalo na hiljade
leseva zena, dece, staraca i protivnika Milosevicevog rezima. Ubice su za g.
Dindica ljudi koje on posebno ceni. Milosevicevi ukazni generali ostaju na
svojim mestima. Generala Vlastimira Dordevica zamenjuje general Sreten
Lukic. Ali, ni Dordevic nije bez uticaja. Tek kada se pokazuje da je iza
njegovog i Lukicevog policijskog komandovanja ostalo more krvi, g. Dindic
pravi Dordevicu alibi, saopstavajuci javnosti da je pobegao u Rusiju. Ako je
Arilje Rusija, onda je stvarno g. Dordevic u Rusiji. Kao da je ova zemlja
sabirni centar ubica i zlocinaca.

Brizljivo rasporedujuci policijske oficire krvavih ruku na kljucna
mesta u MUP-u Srbije, g. Dindic ocigledno racuna na njihove usluge da i za
njega obave slicne poslove, ako mu zatreba. A, ocigledno je da ce mu
trebati.

Dok ceka na premijersko naimenovanje, g. Dindic se bavi i biznisom. Uz
pomoc novog direktora savezne uprave carina, g. Begovica, premijer preko
svojih ljudi uvozi na desetine slepera cigareta, bez placene carine. Tu su
"Veranomotors", te zemunski "Milsped" Nese Ikovica. A i kum Dragoljub
Markovic u tom poslu pokazuje interes, te sleperi i danju i nocu prelaze
granicu.

OGROMAN NOVAC

Zeleci da radi na veliko, g Dindic krece u posao s pravim ljudima. A
covek za velike poslove je gospodin Stanko Subotic Cane, vlasnik nekoliko
preduzeca po belom svetu. G. Subotic je za racun Milosevicevih ljudi iz
policije i partije uspesno svercovao cigarete i duvan, i tako inkasirao
milijardu maraka u kesu.

Sa Canetom g. Dindica vezuju lepe uspomene. U vreme demonstracija u
januaru 1997. godine, zbog krade na lokalnim izborima, g. Cane salje g.
Dindicu pola miliona maraka, u krupnim novcanicama. To je simbolican poklon.

Gospodin Subotic je uspesno saradivao na svercu cigareta i sa pokojnim
Badzom. Kada je Badza postao alav, g. Cane je resio da ga se oslobodi. To se
dogodilo 11. aprila 1997. godine. Badza je ubijen u kafani "Mama mia",
stotinak metara dalje od Canetovog ofisa, u ulici Kneza Milosa 86. Te veceri
carinik Milos Kurdulija donece pokojnom Badzi poslednju isplatu. U tasni je
bilo 700 hiljada maraka. Badza je namamljen da dode po novac, i tu je i
likvidiran. Danas je carinik Milos Kurdulija unapreden. Rukovodi sluzbom
Vanredne mere kontrole. To je najznacajnija sluzba u carini, sa najvecim
ovlascenjem.

MUP Srbije izdao je poternicu za Canetom, sumnjiceci ga za Badzino
ubistvo. Ali ce potom biti ubijeni i Milorad Vlahovic, nacelnik beogradske
kriminalisticke policije, i sef odeljenja za krvne delikte Dragan Simic,
koji su vodili i privatne istrage o ubistvu svog skolskog druga Badze.

Oktobarskom revolucijom Cane dobija sansu. Vise mu nije potreban
hrvatski pasos. MUP Srbije povlaci poternicu, i Cane se okrece poslu.

Na surcinski aerodrom Canetova "cesna" prizemljena je 28. decembra
prosle godine. Cetvoro sluzbenih kola prilazi avionu i preuzima putnike,
koji ne prolaze pasosku i carinsku kontrolu. Sa Canetom je u drustvu
gospodin Boro Durakovic, jedan od direktora marketinga kompanije BAT. G.
Subotic i njegov poslovni kompanjoni u cetiri velika kofera donose kes. U
krupnim novcanicama, oko 100 miliona maraka. To je avans koji predaju
kandidatu za premijera g. Zoranu Dindicu. Slavlje je upriliceno u okolini
Beograda. Popijen je sampanjac, prebrojane pare, i nazdravljeno je novom
projektu. Kandidat za srpskog premijera dao je odobrenje da g. Subotic, sa
poslovnim partnerom iz BAT-a jednom od najjacih svetskih kompanija za promet
duvana i proizvodnju cigareta, u Srbiji izgradi nekoliko fabrika za preradu
duvana. Potom bi se cigarete iz Srbije, u ogromnim kolicinama, izvozile, bez
carine, u Evropske zemlje. Posao bi ucesnicima doneo ogroman profit. G. Cane
bi vec prve godine povratio ulog.

BIO JE SENLUK

Prema dogovoru tadasnjeg kandidata, a danas predsednika srpske vlade,
fabrika duvana trebalo je da se izgradi u Surcinu, pored autoputa.
Obezbedeno je zemljiste, infrastruktura. Za pocetak, fabrika bi bila prvo
ponudena Kragujevcanima, pa ako prode - prode. U ovom gradu ima puno
nezaposlenih, jeftina je radna snaga. Posao oko pregovora bio je poveren
poverljivom coveku iz bande, g. Aleksandru Vlahovicu.

Lokacija za gradnju fabrike duvana u Surcinu, pored autoputa, bila je
atraktivnija. Kraci su putevi do evropskih potrosaca, a i aerodrom je u
neposrednoj blizini, tako da Canetovi avioni mogu brzo da ih transportuju.

Da ne bi bilo problema oko izgradnje, za predsednika opstine zemun
postavljen je demokrata, lekar iz Surcina Vladan Janicijevic. Na radno mesto
dovezli su ga Dindicevi prijatelji iz bande njegovog kuma. Bio je pravi
senluk.

Ali, preuzimanjem opstine Zemun, nije bilo dovoljno za premijera. On
odmah pokusava da naselje Surcin i okolna sela odvoji od Zemuna, i da im da
status opstine. Kada Surcin postane opstina, lakse se moze raditi i graditi,
bez problema sa koalicionim partnerima.

Gostujuci u kontakt emisiji voditelja Marka Jankovica na TV Studija B,
12. januara ove godine, potpisani novinar je izrazio sumnju da ce vlada,
koju namerava da formira g. Zoran Dindic, od medunarodne zajednice biti
docekana s velikom rezervom. Tom prilikom pomenuo sam i 50 slepera cigareta
koje uvozi, neocarinjene, srpski premijer sa svojom bulumentom. Sutradan je
usledilo zestoko saopstenje, izdato u ime nepostojece informativne sluzbe
DOS-a, u kojem je, teskim recima, osudeno moje gostovanje u ovoj emisiji.

Oni koji ulazu velike pare uznemirili su se kritikama na racun coveka
koji je tek trebalo da postane predsednik vlade. Parajlije je brinula i vest
da ce ministar srpske policije biti covek koji je blizak predsedniku g.
Kostunici.

Trebalo je puno snage da se kod g. Caneta povrati poljuljano
poverenje. A da bih pokazao da je sasvim ozbiljan u drzanju reci, g. Dindic
se koristi i Canetovim privatnim avionom, odlazeci u sluzbenu postu Moskvi.

Prvi poslovni potezi stavljaju g. Dindica na listu vrlo sumnjivih
ljudi u vecini evropskih drzava. Sverc cigareta onespokojava mnoge ministre
finansija. U Moskvi, pregovarajuci oko regulisanja duga za gas i naftu, i
dogovarajuci nove poslove, g. Dindic jasno stavlja sagovornicima do znanja
da je covek koji ne odbija ponudu za novcem i dogovorom.

Srpska vlada donosi, odmah na pocetku uredbu, kojom se pod njenu
kontrolu stavlja, privremeno, sav uvoz i plasman nafte, njenih derivata i
prirodnog gasa.

KOLIKA PROVIZIJA

Rat gradanima Srbije g. Dindic objavljuje prvih dana svog
predsednikovanja.

Odlucujuci se da privatizuje vazna srpska preduzeca, g. Dindic, kao
predsednik vlade, licno pregovara oko prodaje beocinske cementare.
Preduzetni sindikat, uz podrsku pokrajinskog rukovodstva, dize glas, i
osporava privatizaciju. Ovih dana francuska kompanija priznaje da nije
nikakav pismeni ugovor sklopila ni sa predstavnicima stare, a ni sa novom
vladom. Tender je bio raspisan pre nekoliko godina, ali je nevazeci, jer je
Srbija bila potpala pod sankcije koje je uveo Savet bezbednosti Ujedinjenih
nacija. Francuska firma saopstava da ipak racuna na rec predsednika vlade,
da ce joj prodati fabriku. Koliku je proviziju premijer odredio za sebe? Da
li je u nadleznosti predsednika vlade da se pogada sa svetskim firmama oko
prodaje preduzeca. Od grcke kompanije za prodaju paracinske cementare, g.
Dindic je bez uvijanj, trazio samo 5 odsto od ugovorene vrednosti. Grci su
pobegli, jer se plase da ne budu uhvaceni u ovom mutnom poslu.

Strategija je g. Dindica da na brzinu proda stotinu srpskih preduzeca.
Uz proviziju, naravno. Da bi taj posao odradio, on se trudi da ucutka
sindikate. Interesantno je da i savezni i republicki zakoni o radnim
odnosima, polozaj zaposlenih tretiraju na robovlasnicki nacin.

Ocekivanja gradana Srbije su posle oktobarskog sloma Milosevicevog
rezima bila velika. Gladni, goli, bosi, gradani su s nevericom docekivali
pakete poreskih zakona, stalne povisice struje, prehrambenih proizvoda.
Gubitak posla visi nad glavama stotine hiljada ljudi.

Dok srpski premijer grdi gradane sto ne veruju vladi, njegova svita
ministara i stranackih kolega okruzena je gomilom telohranitelja, spremni da
odmah pripucaju. Ministri su u blindiranim automobilima, preseljeni u
luksuzne stanove. U poredenju sa nekim Milosevicevim ministrima, Dindicevi
puleni su pravi Rokfeleri.

Premijera cuva svita stranackih gorila, koje placa drzava. Nekima od
njih premijer je postao i uzor.

Ministarstvo unutrasnjih poslova Crne Gore saopstilo je 14. juna da je
lisen slobode policajac MUP-a Srbije Slavenko Ducic. G. Ducic je organizovao
kidnapovanje jednog gradanina Novog Sada. Uz pomoc jos petorice kriminalaca,
koristeci se sluzbenom legitimacijom, g. Ducic je otetog mladica odveo u
Albaniju, i od njegovog oca naplatio otkupninu od 980 hiljada maraka.
Gospodin Ducic je kao policajac do hapsenja radio u obezbedenju predsednika
Vlade Srbije, g. Dindica.

Nazalost, nije g. Ducic jedini pripadnik predsednikovog obezbedenja
koji je iza resetaka. U drugoj kriminalnoj aktivnosti uhapsen je policajac
iz obezbedenja, g. Slobodan Aleksic. Srpski ministar prikrio je od javnosti
ove skandalozne podatke, zbog kojih bi ili on, ili predsednik vlade, a mozda
zajedno, morali podneti ostavke.

NAMIRIVANjE RACUNA

U javnim nastupima premijer je sve nervozniji. Vidno je uplasen, kada
je na otvorenom prostoru, i cini se, deluje uplaseno. Nije ni cudno, jer u
mnogim poslovima nije odrzao rec. Treba kod g. Caneta opravdati 100 miliona
dolara. Dobar deo tih para premijer je potrosio. Od izgradnje fabrike
duvana, barem za duzi rok, nema nista. Afera koja je pokrenuta preko
zagrebackog "Nacionala", ozbiljno je uzdrmala ugled g. Dindica. Desetine
poverilaca juri srpskog premijera. U njega je velike pare ulozio
francusko-nemacki nuklearni otpad, kome je g. Dindic obecao teritoriju
Srbije za jeftino deponovanje nuklearnog otpada. Ali primljene pare g.
Dindic ne moze da opravda. Medunarodne organizacije, zbog bombardovanja
Srbije, kontrolisu nova skladistenja. A i Vojska Jugoslavije pravi probleme
g. Dindicu, te on, preko nesrecnog Nebojse Covica, pokusava da smenom
generala nebojse Pavkovica, stavi pod svoju sapu oruzane snage, i tako
otkloni mogucnost kontrole svog biznisa.

Vise nije tajna da je desetine ekipa stiglo u Srbiju, da se
razracunaju sa "deckom koji obecava". Belosvetske parajlije ne interesuju
objektivne i subjektivne poteskoce, ni narodno nezadovoljstvo. Oni su
ulozili novac, i tu nema milosti. Nije tu nista licno, kako bi se reklo u
njihovim krugovima.

I gospodin Milan Jankovic, alijas Filip Cepter, ulozio je u
Demokratsku stranku i g. Dindica licno, preko deset miliona dolara. Ulog je
ocigledno bio uzaludan. G. Cepter ne moze da izvuce novac. Mozda je i iz tih
razloga g. premijer ucestvovao u otmici vlasnika Delta banke, g. Miskovica.
Od porodice kidnapovanog uzeto je nekoliko miliona maraka, u kesu. Otmicari,
i pored izricitog obecanja ministra policije g. Mihajlovica, da ce podneti
ostavku ako ne budu otkriveni, i dalje su na slobodi. A i ministar je na
svom mestu. Sta vrede reci, i obecanje.

Ocigledno da g. Dindic nije u mogucnosti da vrati pare uzete za
obecane poslove. Nije mu lako. U svetu u kojem on zivi, to se placa na samo
jedan nacin. Tako je to kod njih, kroz istoriju.

Pristalice Demokratske stranke na demonstracijama, odrzanim povodom
krade glasova na lokalnim izborima odrzanim 1996 godine, skandirali su svom
lideru omiljenim sloganom - "Mogu da ti puse Zorane". Toliko pusenja ipak
skodi.

Da li ce Srbija doziveti i tu sramotu, da belosvetske bande na takav
nacin namiruju racune sa srpskim premijerom?

??


Miroslav Maric

unread,
Jul 25, 2001, 9:24:51 PM7/25/01
to
"Marko N." <ze...@eunet.yu> wrote in message
news:9jnjtk$5jd$1...@news.eunet.yu...
> RADANJE SRPSKOG KUMA (2)

Mozes ti i bolje od pamflet propagande. Ajde daj nesto iz svoje glave, ma
koliko to bedno bilo


Pozdrav
--
Miroslav Maric

"Light travels faster than sound, that's why some people appear bright
until you hear them speak"


0 new messages