Istorija i film - "300 - Bitka kod Termopila":
Bitka kod vatrene kapije
Autorima je, kažu, cilj bio da jednu slavnu istoriju pretvore u mit. U
tome definitivno nisu uspeli a, nadajmo se, ni da u ocima i pameti
gledalaca upropaste istoriju
piše: Aleksandar Ciric
Kaže se da su bitku kod Termopila u kasno leto 480. godine stare ere
preživela trojica od tri stotine Spartanaca. Zakratko, uostalom. Eurit
i Aristodem ležali su, s odobrenjem kralja Leonide, u obližnjem gradu
Alpeni zbog neke ocne bolesti. Na vest da je odsudna bitka pocela njih
dvojica nisu se složila o tome šta da rade. "Eurit je, kad je saznao
da su Persijanci zašli iza leda Helenima, zahtevao da mu se donese
oružje, opremio se i naredio helotu da ga odvede na bojište", prica
Herodot. "A kad ga je odveo, helot koji ga je vodio pobegne, a on
jurne u najveci bojni metež i pogine." Aristodem se, medutim, vrati u
Spartu i bude izvrgnut ruglu i preziru jer, dodaje Herodot, "da su se
obojica zajedno vratila usled bolesti u Spartu, cini mi se da im
Spartanci ne bi to uzeli za zlo, a ovako, pošto je jedan od njih
poginuo a drugi, o kome se bio proneo isti takav glas, da nije hteo da
pogine, morali su Spartanci jako da se ozlojede na Aristodema...
Prezir su prema njemu izražavali time što mu nijedan Spartanac nije
dao da potpali vatru, niti je iko s njim govorio, a rugali su mu se na
taj nacin što su ga zvali Aristodem Begunac."
Slicno je prošao i Spartanac Pantit, kog je Leonida poslao kao
glasnika u Tesaliju da zatraži pomoc. Suocen s prezirom sunarodnika po
povratku u Spartu, on se obesio.
Prica o Aristodemu Beguncu, medutim, ima nastavak. Godinu dana posle
Termopila, u odlucnoj bici protiv Persijanaca kod Plateje 479.
g.p.n.e. u kojoj Grci zamalo da dva puta poraze sami sebe - pre boja
zbog svade da li su hrabriji Atinjani ili Spartanci, posle bitke u
oružanoj raspravi ko je zaslužniji za pobedu (završila se time što su
podignuta tri spomenika, atinski, spartanski i zajednicki) -
ucestvovao je i Aristodem. "A najbolje od svih, po mom mišljenju", tj.
Herodotovom, "pokazao se Aristodem, onaj isti koji se jedini od tri
stotine spasao kod Termopila i zbog toga doživeo toliko uvreda i
poniženja." Ali, ne lezi vraže! Uprkos Herodotovom uverenju, Spartanci
- ili bar neki Spartanci - junaštvo mu nisu priznali, smatrajuci da je
"želeo da pogine jer je sigurno bio svestan svoje ranije krivice, te
je samo zbog toga tako ludo jurišao i izvršavao tako velike podvige,
dok Posidonije nije želeo da pogine, pa se i pored toga pokazao tako
hrabar, te je on zbog toga bio bolji junak od Aristodema".
Nije bilo lako Spartancima, cak i da nisu imali žene kao gazdarice u
kuci - i u Sparti, dok su oni okolo ratovali. Kao i sam Leonida,
uostalom: njegova žena Gorga postala je slavna još kao osmogodišnja
kci kralja Kleomena. Kad je ovome došao Milecanin Aristagora da ga
nagovori na ratni pohod u Susu, ponudio mu je kao platu deset talenata
zlata, potom dvadeset, pa pedeset. "Oce, ovaj stranac ce te podmititi
ako smesta ne izadeš odavde", primetila je buduca Leonidina žena.
"DOĐI I UZMI": Putnika koji se zatekne u Olimpiji na zapadnom
Peloponezu pa odluci da obide i tamošnji muzej, može da dirne pogled
na dva eksponata, medu ogromnim brojem drugih gotovo neupadljivih.
Jedan je bronzana kaciga korintskog tipa, delimicno propala tokom dve
i po hiljade godina pod zemljom, drugi je jednostavan mada pozlacen
kupasti šlem nekog Persijanca. "Miltijad posvecuje Zevsu" piše na
obodu broznanog, "Atinjani posvecuju Zevsu, otevši ga Medanima", piše
na drugom. Miltijad je onaj Atinjanin koji je 490. godine stare ere na
Maratonskom polju poveo nekoliko stotina svojih sugradana i saveznika
u pobednicki juriš na vojsku persijskog kralja Darija.
Deset godina kasnije Grci su poslanicima Darijevog naslednika Kserksa
listom slali zemlju i vodu kao znak predaje i savezništva u novom
persijskom pohodu. Medu onima koji su odbili da se pokore bili su
Atinjani - koji su glasnike bacili sa stene, i Spartanci, koji su -
bacajuci ih u bunar, dodali i poruku: "Eto vam i vode i zemlje."
Leonida ce, nešto kasnije kod Termopila, na Kserksov poziv da preda
oružje, i sam odgovoriti potpuno lakonski: "Dodi i uzmi."
Uzaludno pokušavajuci da dobiju pomoc Sirakuze i Krita, malobrojni
Grci rešili su da se od koalicije stotina i stotina naroda pod
zapovedništvom Kserksa, kralja kraljeva, brane na Korintskoj prevlaci.
Saznavši da uz pešadiju i konjicu nastupa i ogromna flota - koja bi
mogla da pustoši Peloponez dok se oni guraju na prevlaci - promenili
su odluku i odmarširali do Olimpa, da bi persijsku vojsku docekali na
nekoj od uskih ravnica izmedu planine i mora. Tek tu su, izgleda,
shvatili kolikoj se sili suprotstavljaju - više od pet miliona ljudi,
po Herodotovoj racunici - i pošteno se uplašili, koliko te sile toliko
i izdaje nepouzdanih severnih sunarodnika. Tako su se vratili na jug,
do uskog prolaza Termopila neposredno ispod Artemisiona, zapadnog rta
Eubeje, s idejom da se bore i na kopnenom i na morskom tesnacu, jer je
napredovanje kopnene persijske vojske duž obale pratila i ogromna
flota na moru, ukljucujuci tu i Herodotovu sugradanku, kraljicu
Halikarnasa Artemisiju.
Ko zna šta bi se tu dogodilo da se u vreme bitke na Peloponezu nisu
održavale Olimpijske igre, i da u Sparti nisu održavane svecanosti u
cast Apolona Karnejskog zbog kojih je deset godina ranije spartanska
vojska na Maraton stigla tek posle bitke. Zbog proslave Karneja
Spartanci su na Termopile poslali Leonidu sa samo 300 hoplita, a
ostatak saveznika je, izgovarajuci se Olimpijadom, na Termopile poslao
gotovo simbolican broj ratnika. Sve u svemu, tamo se pred bitku
nalazilo jedva nešto više od 7000 Grka - naspram najmanje 300.000
Persijanaca i njihovih saveznika, dobrim delom takode Grka. Suocen s
neraspoloženjem svojih saveznika - možda plašeci se i njihove izdaje -
Leonida je svima koji su to hteli dopustio da se povuku, ostajuci sa
svojih 300 Spartanaca - "sredovecnih ljudi, koji su vec imali svoje
sinove" - te nešto Lokrana i Tebanaca, dok je cuvanje planinske staze
iznad Termopila prepustio hiljadi Fokejaca.
Zbunjen malobrojnošcu protivnika, Kserks je pitao gde su ostali Grci i
dobio odgovor da su u Olimpiji, na takmicenjima. A na odgovor da je
nagrada za pobednika venac od grancice divlje masline, Tritantehmo,
jedan od persijskih zapovednika rece: "Teško nama, Mardonije, kad nas
vodiš u borbu protiv takvih ljudi koji se ne bore za novac, nego za
slavu." Posmatrajuci Grke kako ujutru nagi vežbaju, a Spartanci se još
i cešljaju i ureduju frizure, Kserks je dobio objašnjenje: "Ovi su
ljudi odlucili da se sa nama bore u Klancu i za to se pripremaju. Kod
njih je, naime, obicaj da se cešljaju kad hoce da stave svoj život na
kocku."
Ovo je, kao i sve ostalo, poznato. Persijski juriš u uskom prolazu - u
ono vreme dovoljnom koliko da prode jedna zaprega - odbijan je dva
dana. Treceg je Kserks odlucio da deo vojske pošalje planinskom stazom
iza leda Leonidi i Grcima. Spartanci su izginuli braneci se na
brežuljku u kom ce biti pokopani pod spomenikom u obliku lava i
Simonidovim epigramom koji od putnika traži da Spartancima javi "da
ovde ležimo mirno njihovih zakona svi slušajuc' glas". Mrtvom Leonidi
odsecena je glava i nabijena na kolac - postupak koji je zacudio
Herodota, dobrog poznavaoca persijskih obicaja i poštovanja koje
ukazuju hrabrim protivnicima. Uzgred, posle bitke kod Plateje jedan
Eginjanin predložio je Leonidinom nasledniku Pausaniji da se osveti
tako što ce odseci glavu mrtvom Mardoniju. Ovaj je to s gnušanjem
odbio.
SENKINE SENKE SENKA: E, sad, cemu ova prica, uz manje ili više detalja
poznata svakom prosecno obrazovanom coveku? Pa povodom jucerašnje
premijere filma "300" (Režija: Zack Snyder, uloge: Gerard Butler, Lena
Headey, David Wenham, Vincent Regan, Rodrigo Santoro, Dominic West,
distribucija Tuck).
Predložak za pricu o herojskoj pogibiji ciji nam je najstariji i
najpouzdaniji izvor Herodot - koji je bio u prilici da razgovara s
ucesnicima ili savremenicima bitke kod Termopila - nije njegovo
objektivno pripovedanje: on poimenice pominje više poginulih uglednih
Persijanaca nego Spartanaca "mada znam imena svih". Reditelj je
odlucio da ekranizuje istoimeni strip crtaca Frenka Milera. Ovaj je,
pak, svoju sliku Termopila stvorio na osnovu detinjskog doživljaja
filma "300 Spartanaca" (1962). Ili, ta njegova slika, strip i film
"300", što bi rekao jedan drugi stari Grk, Platon ovog puta, je
senkine senke senka. Platon je sve vrste umetnosti generalno smatrao
trecerazrednim proizvodom jer niti se bave idejama niti stvarnošcu,
vec su u najboljem slucaju kopija necega što je i samo kopija.
Taj oblik kritike umetnosti nije se mnogo primio ni onda, pa je
slobodno preci na modernu, znatno prizemniju. Meni, na primer, nije
jasno zašto su Persijanci uglavnom crnci ili bar sumnjivo tamnoputi?
Ako se Kserks po stripu i filmu šeta uglavnom go - zanemarimo banalnu
cinjenicu da su se Persijanci oduvek odevali od glave do pete -
nejasno je zašto je taj skoro goli Kserks pirsingovan na svakom
slobodnom mestu od temena do jaja, a od jaja do stopala fura imidž
rokera okovanog lancima, bodljikavim narukvicama i nitnama? A
Besmrtnici, njegovi najbolji borci, s razlogom slavni i medu Grcima,
nose polumajmunske metalne maske ispod kojih imaju isto takva,
polumajmunska lica.
Pre nego ratnim životinjama mogli bi se pozabaviti i nekom vrstom
androida, robokapova ili šta su vec ti digitalni ljudi-zveri koje iz
lanaca puštaju na Spartance. Jedan od njih nije crk'o ni kad mu je
licno Leonida nabio bodež kroz oko do potiljka, sve dok mu u
poslednjem trenutku nije odsekao glavu. Zauzvrat, Leonidin prijatelj
je podugo stajao (i razmišljao?) pre no šte ce, obezglavljen, pasti na
zemlju. "300" ima i svog Goluma, Grka, bogalja i izdajnika koji je
Persijancima pokazao stazu kojom ce zaci za leda Spartancima.
Istorijski, persijski vodic je nedugo posle Termopilske bitke, na
osnovu nagrade za njegovo hvatanje koju su ponudili Spartanci,
pogubljen.
Na digitalnog nosoroga - usput, ubijenog preciznim hicem koplja
direktno u oko - i njemu nalik dal' slonove dal' mamute, ne vredi
trošiti reci, i to ne zato što je dobro uradena. Digitalna je i
kompletna scena na kojoj borci nastupaju, od prvog do poslednjeg
kadra. Autori to s ponosom nazivaju krajem filma kakav smo znali. U
detaljima su odstupili i od stripa - u njemu, naime, Spartanci iz
nerazumljivih razloga, ukljucujuci tu i higijenske, nose kožne tange,
a u filmu, iz takode ne manje neshvatljivih razloga, kožne gace.
Autorima je, kažu, cilj bio da jednu slavnu istoriju pretvore u mit. U
tome definitivno nisu uspeli a, nadajmo se, ni da u ocima i pameti
gledalaca upropaste istoriju.
Pomenuti filmski prethodnik ovom ekranizovanom stripu pravljen je u
vreme i u senci hladnog rata; ovaj naš bi se u tom smislu mogao citati
i kao nagoveštaj sukoba s Iranom, zemljom koja danas zauzima centralni
deo nekadašnje persijske imperije.
Kako god bilo, može se postaviti i glupo pitanje svrhe i smisla ovakve
"heroizacije" jednog po svemu - ukljucujuci tu uz istorijske i sve
njegove legendarne i mitske odbleske i posledice - znacajnog dogadaja.
"Anticke" teme periodicno se ponavljaju u svetskoj kinematografiji, od
Herkulesa, Samsona i ostalih div junaka i junakinja (Amazonke, s obe
dojke!) s kraja pedesetih, preko Spartaka, Ben Hura, Kleopatre i
njenih ljubavnika šezdesetih, do ovog najnovijeg u kom smo vec morali
da gledamo Aleksandra, nešto manje ocajnu Troju i, evo sad, "300".
Vreme je za predah.
Poreklo
Herodot kaže da je Leonida sin Anaksandridov, koji je bio sin Leontov,
a ovaj sin Eurikratidov, a ovaj sin Anaksandrov, a ovaj sin
Burikratov, a ovaj sin Polidorov, a ovaj sin Alkamenov, a ovaj sin
Teleklov, a ovaj sin Arhelajev, a ovaj sin Eurikratov, a ovaj sin
Polidorov, a ovaj sin Leobotov, a ovaj sin Ehestratov, a ovaj sin
Agisov, a ovaj sin Euristenov, a ovaj sin Aristodemov, a ovaj sin
Aristomahov, a ovaj sin Kleodejev, a ovaj sin Hilov i ovaj sin
Heraklov.
Cetiri decenije posle bitke, negde oko 440. godine stare ere,
Spartanci su Leonidine ostatke preneli u Spartu i - izuzetno, jer se
kraljeva smrt u ratu smatrala prirodnom - podigli mu spomenik i
ukazivali poštovanje kao heroju. Romantizovana istorija kaže da je
Leonida Gorgi, polazeci u Termopile, na pitanje šta da radi ako on
pogine, odgovorio: "Udaj se za dobrog coveka i radaj dobru decu."
Marketing
Želeci da svojoj vojsci pokaže kako prolaze oni koji mu se
suprotstavljaju, Kserks je na bojištu kod Termopila ostavio hiljadu
svojih vojnika, koliko je bilo i poginulih Spartanaca, njihovih
štitonoša helota i drugih Grka. Pošto je na brzinu sahranio 20.000
svojih poginulih, pozvao je vojsku u razgledanje ali, kaže Herodot,
nije uspeo da ih prevari.
Prema verodostojnim podacima, u bici na Maratonskom polju poginula su
192 Atinjanina, a oko 6400 Persijanaca (oko 1:33). Znatno manji odnos
poginulih na Termopilu (1:20) utoliko je verovatniji. Grcka taktika
falange - borba jedinica uredenih po širini i dubini - bila je
neuporedivo nadmocnija u sudaru s manje disciplinovanim, neuredenim i
lošije naoružanim protivnikom. Uz to, Atinjani su na Maratonu Darijeve
Persijance napali neposredno posle iskrcavanja prvih jedinica, a u
Termopilu su Spartanci koristili uzani klanac kao mesto koje Kserksu
nije dopuštalo da ih pregazi samo brojem.
Grcki hoplit - kopljonoša - bio je zašticen šlemom, štitom, prsnim i
oklopima za butine i potkolenice, a napadao je prvenstveno dugim
kopljem, tek u nuždi kratkim macem. Svaki Spartanac je kao nosace
vodio najmanje jednog, najviše sedam helota, robova koji su
ucestvovali u borbi. Sa onih 300 u Termopilu izginuli su i njihovi
heloti.
Strip "300"
Uoci beogradske premijere filma "300", agilna izdavacka kuca Beli put
objavila je srpski prevod graficke novele Frenka Milera, uradene u
saradnji sa koloristkinjom Lin Varli, prema kojoj je film i snimljen.
Ekskulzivnost srpskog izdanja ovog ostvarenja jednog od vodecih strip
autora današnjice, u Americi objavljenog 1999. godine, cini izvrstan
pogovor Zorana Stefanovica.
R. V.
--
"Revolution starts at home, preferably in the bathroom mirror.
Example? Winter always comes too soon. This year was the worst
I can remember, except when I was five years old.
Pushed open the front door, got lost in the snow."
ovo sve samo potvrdjuje moju teoriju da su stari grci bili srbi (da me neko
pogresno ne shvati, ne mislim na nemanjicke srbe vec na generalno srbe -
slovene; ako mi neko ne veruje nek se seti istorije iz osnovne skole i price
o belim, luzickim, moravskim i ostalim srbima). za sve ovo imam i
jednostavan dokaz, a to je cuveni cup u obliku opanka pronadjen na prostoru
danasnje grcke, i iz rimskih spisa koji su opisivali vojsku koju su zatekli
kad su dosli na balkan, koja je imala slicnu formaciju kao i spartanska,
koju opet smo videli u crtacima i stripovima o asterixu kad mlate rimljane.
> Ako se Kserks po stripu i filmu šeta uglavnom go - zanemarimo banalnu
> cinjenicu da su se Persijanci oduvek odevali od glave do pete -
> nejasno je zašto je taj skoro goli Kserks pirsingovan na svakom
> slobodnom mestu od temena do jaja, a od jaja do stopala fura imidž
> rokera okovanog lancima, bodljikavim narukvicama i nitnama? A
> Besmrtnici, njegovi najbolji borci, s razlogom slavni i medu Grcima,
> nose polumajmunske metalne maske ispod kojih imaju isto takva,
> polumajmunska lica.
hollywood, brate. sta oni znaju da rade. uvek su se bavili dezinformacijama.
ako hocete otprilike da videte kako su u ono vreme izgledali persijanci,
spartanci, leonida i kserks pogledajte emisiju o toj bitci na viasat history
channel-u.
> Pre nego ratnim životinjama mogli bi se pozabaviti i nekom vrstom
> androida, robokapova ili šta su vec ti digitalni ljudi-zveri koje iz
> lanaca puštaju na Spartance. Jedan od njih nije crk'o ni kad mu je
> licno Leonida nabio bodež kroz oko do potiljka, sve dok mu u
> poslednjem trenutku nije odsekao glavu. Zauzvrat, Leonidin prijatelj
> je podugo stajao (i razmišljao?) pre no šte ce, obezglavljen, pasti na
> zemlju. "300" ima i svog Goluma, Grka, bogalja i izdajnika koji je
> Persijancima pokazao stazu kojom ce zaci za leda Spartancima.
> Istorijski, persijski vodic je nedugo posle Termopilske bitke, na
> osnovu nagrade za njegovo hvatanje koju su ponudili Spartanci,
> pogubljen.
>
> Na digitalnog nosoroga - usput, ubijenog preciznim hicem koplja
> direktno u oko - i njemu nalik dal' slonove dal' mamute, ne vredi
> trošiti reci, i to ne zato što je dobro uradena. Digitalna je i
> kompletna scena na kojoj borci nastupaju, od prvog do poslednjeg
> kadra. Autori to s ponosom nazivaju krajem filma kakav smo znali. U
> detaljima su odstupili i od stripa - u njemu, naime, Spartanci iz
> nerazumljivih razloga, ukljucujuci tu i higijenske, nose kožne tange,
> a u filmu, iz takode ne manje neshvatljivih razloga, kožne gace.
> Autorima je, kažu, cilj bio da jednu slavnu istoriju pretvore u mit. U
> tome definitivno nisu uspeli a, nadajmo se, ni da u ocima i pameti
> gledalaca upropaste istoriju.
mislim, sta ce reci!
obavezno pazariti. ja polako skupljam pare, znam da je sad oko 1551 din u
knjizari akademija kod bele cesme u knezu. ili mozda sacekati sajam knjiga.
na proslogodisnjem sajmu, na standu belog puta ( http://www.beliput.co.yu )
su cene bile dosta nize.
kad smo kod stripova, moj predlog je i v for vendetta (zaboravite na film,
vacovski su ga unistili, sto me ne cudi), obavezno hogar strasni i jedan od
boljih krimi stripova blacksad!!!
ovo sve samo potvrdjuje moju teoriju da su stari grci bili srbi (da me neko
pogresno ne shvati, ne mislim na nemanjicke srbe vec na generalno srbe -
slovene; ako mi neko ne veruje nek se seti istorije iz osnovne skole i price
o belim, luzickim, moravskim i ostalim srbima). za sve ovo imam i
jednostavan dokaz, a to je cuveni cup u obliku opanka pronadjen na prostoru
danasnje grcke, i iz rimskih spisa koji su opisivali vojsku koju su zatekli
kad su dosli na balkan, koja je imala slicnu formaciju kao i spartanska,
koju opet smo videli u crtacima i stripovima o asterixu kad mlate rimljane.
> Ako se Kserks po stripu i filmu šeta uglavnom go - zanemarimo banalnu
> cinjenicu da su se Persijanci oduvek odevali od glave do pete -
> nejasno je zašto je taj skoro goli Kserks pirsingovan na svakom
> slobodnom mestu od temena do jaja, a od jaja do stopala fura imidž
> rokera okovanog lancima, bodljikavim narukvicama i nitnama? A
> Besmrtnici, njegovi najbolji borci, s razlogom slavni i medu Grcima,
> nose polumajmunske metalne maske ispod kojih imaju isto takva,
> polumajmunska lica.
hollywood, brate. sta oni znaju da rade. uvek su se bavili dezinformacijama.
ako hocete otprilike da videte kako su u ono vreme izgledali persijanci,
spartanci, leonida i kserks pogledajte emisiju o toj bitci na viasat history
channel-u.
> Pre nego ratnim životinjama mogli bi se pozabaviti i nekom vrstom
> androida, robokapova ili šta su vec ti digitalni ljudi-zveri koje iz
> lanaca puštaju na Spartance. Jedan od njih nije crk'o ni kad mu je
> licno Leonida nabio bodež kroz oko do potiljka, sve dok mu u
> poslednjem trenutku nije odsekao glavu. Zauzvrat, Leonidin prijatelj
> je podugo stajao (i razmišljao?) pre no šte ce, obezglavljen, pasti na
> zemlju. "300" ima i svog Goluma, Grka, bogalja i izdajnika koji je
> Persijancima pokazao stazu kojom ce zaci za leda Spartancima.
> Istorijski, persijski vodic je nedugo posle Termopilske bitke, na
> osnovu nagrade za njegovo hvatanje koju su ponudili Spartanci,
> pogubljen.
>
> Na digitalnog nosoroga - usput, ubijenog preciznim hicem koplja
> direktno u oko - i njemu nalik dal' slonove dal' mamute, ne vredi
> trošiti reci, i to ne zato što je dobro uradena. Digitalna je i
> kompletna scena na kojoj borci nastupaju, od prvog do poslednjeg
> kadra. Autori to s ponosom nazivaju krajem filma kakav smo znali. U
> detaljima su odstupili i od stripa - u njemu, naime, Spartanci iz
> nerazumljivih razloga, ukljucujuci tu i higijenske, nose kožne tange,
> a u filmu, iz takode ne manje neshvatljivih razloga, kožne gace.
> Autorima je, kažu, cilj bio da jednu slavnu istoriju pretvore u mit. U
> tome definitivno nisu uspeli a, nadajmo se, ni da u ocima i pameti
> gledalaca upropaste istoriju.
mislim, sta ce reci!
obavezno pazariti. ja polako skupljam pare, znam da je sad oko 1551 din u
> Istorija i film - "300 - Bitka kod Termopila":
> Bitka kod vatrene kapije
>
> Autorima je, kažu, cilj bio da jednu slavnu istoriju pretvore u mit.
Sto se zanatskog dela tice, film je sjajno odradjen. Kostimi, kamera,
atmosfera, akcija... sve je odlicno odradjeno. Kultni strip je izuzetno
verno preslikan, po mom misljenju. Ali, ona propaganda, ono neprekidno
trubljenje o demokratiji, slobodi, tiranima i anti-tiranima, mracnom
Istoku i blistavom Zapadu, Americi i Iranu... sve to zaista moze zestoko
da ogadi film... Niko se vise danas i ne trudi bar da pokusa da isprica
pricu bez usmeravanja i manipulacije...
Steta...
> Sto se zanatskog dela tice, film je sjajno odradjen. Kostimi, kamera,
> atmosfera, akcija... sve je odlicno odradjeno. Kultni strip je izuzetno
> verno preslikan, po mom misljenju. Ali, ona propaganda, ono neprekidno
> trubljenje o demokratiji, slobodi, tiranima i anti-tiranima, mracnom
> Istoku i blistavom Zapadu, Americi i Iranu... sve to zaista moze zestoko
> da ogadi film... Niko se vise danas i ne trudi bar da pokusa da isprica
> pricu bez usmeravanja i manipulacije...
Da, zaboravih... Leonida sa skotskim naglaskom... priceless! :-)))
Meni se zbog takvih stvari ogadio Ridli Skot... Mislim, oguglao sam na
Spilbergovo vređanje inteligencije gledalaca (Emeriha da i ne pominjem) ali
Skot mi je razočaranje decenije :)
Zbog toga je pogresno velikodusno reci da u filmovima pravljenim za zabavu
ne treba traziti realizam. Onda bi i kreatori zabavnih filmova trebali biti
politicki neutralni, da bi obe strane bile u istoj poziciji. Mi odustajemo
od kriticke analize, oni od tendencioznosti. Medjutim politicka manipulacija
usmerena ka mladima postaje sve bezobraznija i otvorenija. Ovaj film je
logicni politicki nastavak Apokalipta, samo mnogo drasticniji u poruci.
Nije tesko videti da je politicki profil filma "300" na granici izmedju
krajnje desnice i cistog fasizma. Prvo, u filmu se eksplicitno kaze da
filmski verzija Spartanaca brani demokratiju i slobodni svet (ili nesto vrlo
slicno). To je pomalo smesno buduci da je Sparta bila kraljevina, dok je
Atina bila demokratija. Zato se za Atinu posprdno kaze Kserksu: "Kad su vas
"filozofi" i ljubitelji decaka odbili, onda imamo problem. Znate, moramo da
cuvamo ugled". Mislim da sam cuo i spominjanje "decijih guza" kad se govori
o "filozofima". To je poznata terminologija, a zna se i cija. Nasuprot tome,
ono sto Spartanci rade svojoj deci je bacanje u provaliju, a u filmu je
verbalno drasticno istaknut militaristicki dril i izrazito nehumano
programiranje mladih pre nego sto imaju pravo da se nazovu Spartancima. Na
kraju filma je svakom mladom gledaocu koji je mozda osetio izvesnu odbojnost
prema scenama borbe izmedju decaka jasno da je to "opravdano" i "nuzno", jer
su tako vaspitana deca, kad su odrasla, "spasila slobodni svet" od
(tamnoputih) "azijskih hordi". Da li vas to potseca na aktuelnu Americku
kotraverzu oko zrtvovanja "svoje dece" u Iraku? Ili na od reci do reci
ponovljene modernu propagandu o ulozi Amerike u svetu? Protivnici rata su
gubavi, podmiceni i pohotljivi starci koji se izivljavaju nad devicama ( i
manipulisu medijima ). Pri tome su prakticno i svi ostali negativci fizicki
izobliceni do neprepoznatljivosti. A dobri momci su arijevski bronzani
divovi koji izgledaju kao klonirani (zahvaljujuci ne-prirodnoj selekciji i
trenigu, ocigledno). Neprijateljska vojska izgleda kao kombinacija Orka i
iskezenih Nindza. Sta reci o Kserksu? On je androgeni, aseksualni tiranin
koji je mozda (opet) peder, sadista i ko zna sta jos. Nas momci pri tome
imaju ispravnu seksualnu orjentaciju (poruka zeni: "Trebace nam jos dece").
Jedina privatna, ljudska emocija koja se spominja u filmu je zalost za
poginulim sinom. To nas dovodi do ukupno tri vrednosti koje se promovisu:
Zrtvovanje za domovinu, Cast, i Porodicne vrednosti (ali verzija koja baca
nesposobnu decu u provaliju, vole se ona deca koja mogu efektivno (vojno) da
sluze svojoj zemlji). Ponovo, da li su vam iz govora Americke krajnje
desnice poznate bas ove tri vrednosti? Konacna poruka je ova: ako se narod
TAKO vaspitava, ako su mu TO vrednosti, onda njih 300 mogu da zaustave
300.000 i da spasu ceo slobodni svet. Oni ce se mozda zrtvovati (ne samo za
svoju zemlju, vec za sve nas), ali ce njihovo ime biti spominjano vekovima.
To je istina, jer se to stvarno dogodilo!!!
Kao i sa svakom uspesnom propagandom, i sa ovom je nevolja u tome sto se
najbolje manipulise ako u lazi ima sto vise istine. Dobar deo onoga sto se
tvrdi jesu prave civilizacijske vrednosti, istorijski jeste tacno da je u
Sparti vladao militaristicki duh donekle slican prikazanom, i ova bitka
jeste jedna od onih koje su kreirale nasu istoriju kakvu poznajemo. Da je
Grcka tada bila pokorena ... tesko nama. Ali iz toga uopste logicki ne sledi
ispravnost politike i vrednosti koje film promovise. Pazljiva selekcija
materjala, preuvelicavanje jednih stvari na racun prekomernog potiskivanja
drugih, i iz istine se lako radja laz. A zatim je za svaki slucaj sve
prekriveno univezalnim alibijem "to je samo zabava". Ako ovako nastave
uskoro ce nam trebati kursevi da bi se odbranili od manipulacija. To
definitivno nije samo zabava.
Ged
Blago smešno, imajući u vidu seksualne običaje Spartanaca. Što bi rek'o
doktor Drah za bitku kod Termopila - "napred mladi ljubavnici, iza stari
ljubavnici, niko nije mogao proći!"
> Jedina privatna, ljudska emocija koja se spominja u filmu je zalost za
> poginulim sinom. To nas dovodi do ukupno tri vrednosti koje se promovisu:
> Zrtvovanje za domovinu, Cast, i Porodicne vrednosti (ali verzija koja baca
> nesposobnu decu u provaliju, vole se ona deca koja mogu efektivno (vojno)
da
> sluze svojoj zemlji). Ponovo, da li su vam iz govora Americke krajnje
> desnice poznate bas ove tri vrednosti? Konacna poruka je ova: ako se narod
> TAKO vaspitava, ako su mu TO vrednosti, onda njih 300 mogu da zaustave
> 300.000 i da spasu ceo slobodni svet. Oni ce se mozda zrtvovati (ne samo
za
> svoju zemlju, vec za sve nas), ali ce njihovo ime biti spominjano
vekovima.
> To je istina, jer se to stvarno dogodilo!!!
>
> Kao i sa svakom uspesnom propagandom, i sa ovom je nevolja u tome sto se
> najbolje manipulise ako u lazi ima sto vise istine. Dobar deo onoga sto se
> tvrdi jesu prave civilizacijske vrednosti, istorijski jeste tacno da je u
> Sparti vladao militaristicki duh donekle slican prikazanom, i ova bitka
> jeste jedna od onih koje su kreirale nasu istoriju kakvu poznajemo. Da je
> Grcka tada bila pokorena ... tesko nama.
Pun mi je kufer tih navodnih "spasilaca zapada i civilizacije kakvu znamo" -
Leonida, Temistokle, Aecije, Karlo Martel, Huan Austrijski - svaka šuša koja
se malo zakači sa azijatima odmah dobije tu titulu :)
> Ako ovako nastave uskoro ce nam trebati kursevi da bi se odbranili od
> manipulacija. To definitivno nije samo zabava.
Ged, imam tu *privilegiju* da te smatram prijateljem, ali i tebi nadjoh
manu:
Jevandjelje po Mateju, glava sedma stih sesti.
Eto, u brzini sam izostavio najbolje delove :))))))
Filmski Spartanaci, dakle, brane demokratiju i slobodni svet.
Eh, ali KAKO film i likovi u njemu promovisu te vrednosti?
Vrhunska demokratska institucija, parlament, bukvalno siluje Leonidinu zenu
dok se on bori za njih. :))))))
Dok naš kraljevski branilac demokratije ratuje za sve nas, i njegova zena
ima svoje bitke. Treba ubediti parlament da posalje jos vojnika. Ispostavlja
se da su parlamentarci glupaci i povodljivi ljudi koji nisu u stanju da
razmisljaju sami za sebe i kojima manipulise "spiker" suprotne partije. On
ucenjuje Leonidinu zenu, a posto se domovina brani svim sredstvima, ona zbog
ispravnog vaspitanja i drzavnih interesa pristaje da mu se poda. Ali
najvazniji deo demokratskog parlamenta je jezivo pokvaren i, posto je
siluje ("ovo nece biti brzo gotovo"), ne drzi rec. Leonidina zena, u besu, u
sred vrhunske demokratske institucije koja se u filmu "brani", demonstrira
kako sa parlamentarcima TREBA postupati. Izvadi noz i ubije ga na licu
mesta. Kratko i mnogo efikasnije od beskonacne debate sa glupacima. Ali, gle
cuda! Trenutno se pokazuje koliko je to bio ispravan potez! Iako tip nosi
samo togu na golom telu, ipak sa sobom u parlament vuce par kila zlata.
Zlatnici se kotrljaju po podu i svima postaje jasno da je ovaj ne samo
pokvaren nego i potkupljen. Oni su toliko veliki i jos se zgodno kotrljaju
unaokolo, tako da to svakog pravog Amerikanca mora da potseti na poslovicne
Judine zlatnike. Tako dolazimo do nama poznate i, izgleda univerzalne,
sintagme o "stranim plaćenicima". Parlament kontrolišu strani plaćenici, a
ostali su nesposobni.
Bukvalno ista situacija je sa Prorocima u hramu. To bi u modernoj
terminologiji odgovaralo medijima. Mediji formiraju javno misljenje i
prenose informacije. Svestenici umesto da prenose misljenje bogova prenose
Kserksovu propagandu buduci da su, takodje, placeni. Usput su i moralne
nakaze iako su zaduzeni za duhovnost i kulturu. Treci element je onaj
nesrecni grbavac, izdajica. Film lepo demonstrira kakve su posledice kada se
majka sazali na svoje dete, a drzava odstupi od svojih, "teskih ali
pravednih" zakona. Ispostavlja se da je bilo mnogo bolje baciti ga u rupu
odmah po rodjenju, i tako mnogima ustedeti mnoge muke. Mi ne bi morali da ga
gledamo onakvog, ne bi se krsili drzavni zakoni, a on ne bi izdao svoj
narod. Logicno, kad zbog deformisanosti nije imao sve prednosti onako lepo
opisanog vojnog obrazovanja koje gradi karakter coveka.
Tako su dakle stvaraoci filma, stalno pricajuci kako njihovi likovi brane
demokratske vrednosti, ustvari izvrgli najgorem ruglu sve demokratske
tekovine. Parlament je neupotrebljiv, pun nesposobnih i stranih placenika.
Medijima i javnom kulturom takodje vladju strani placenici, a sem toga
mediji su toliko nepristupacni da se covek mora popeti na planinu da bi
dosao do njih. Sam Leonida svesno krsi i izigrava te demokratske zakone da
bi odbranio drzavu. Ovo je vazno, jer ne bi tek tako u film ubacivali ove
"detalje", iz cistog hira, buduci se istorijski upste nisu desili.
Poruka je medjutim, jasna. Samo jak, vest i autoritarni vodja moze da vodi
drzavu, ali samo ako ga sledi grupa visoko obucenih i moralno svesnih,
elitnih vojnika. Vojnika koji veruju njemu, i koji su odani njemu, zato sto
on najbolje zastupa narodne interese. Boli njih uvo za parlament i zakon.
Oni znaju sta treba raditi (ali kako?). Samo odlucan vodja, podrzan od
strane svoje partijske vojske, moze da zna kada sme i treba da krsi
drzavne zakone zarad visih interesa. Ovo je u istoriji poznato oduvek, i
uvek je isto, ma kako se zvalo. Neki nacisticki film o jevrejima bi se lepo
uklopio u duh ovog. Ne treba zaboraviti da se propagandni filmovi prave za
dobro poznatu ciljnu grupu. Nemcima onog doba neki film o zlocinima Jevreja
delovao je isto tako "normalno" kao sto masi danas deluje ovaj. Siroko
misljenje je uvek isto: "iako tu ima malih preterivanja da bi se bolje
prenela poenta", sustina je u osnovi "tacna".
Neverovatno je da bukvalno nema ni jedne scene koja nema direktno tumacenje
i analogiju sa trenutnom politickom situacijom u Americi, sa pozicijom Busa
naspram njegovih liberalnih kriticara. Bus je taj koji je na racun borbe
protiv terorizma i ocuvanja demokratskih tekovina slobodnog sveta
suspendovao citav niz gradjanskih prava. On je taj koji tvrdi da je poraz u
Iraku pobeda (i ovo nam je poznato). Film lepo prikazuje sumnjicavima da
eto, ovaj poraz jeste bio pobeda, i to kakva! Film je ustvari politicki
pamflet za internu Americku upotrebu, mada deluje "pozitivno" i na sve
ostale koji sumnjaju kako je moguce spojiti ono sto se ne moze spojiti:
pricu o borbi za demokratiju i prakticnu, duboko konzervatinu i autoritarnu
politiku koja je direktno suprotna tome.
Ged
> Eto, u brzini sam izostavio najbolje delove :))))))
Moj prethodni ("jevanđeoski":-)) post se baš na ovo odnosi. Čini mi se da
je, u poslednje vreme pogotovu, trud uložen da se ovde nekom nešto pokaže
i/ili objasni uzaludna stvar i protraćeno vreme. Naravno, čast izuzecima,
ali oni samo potvrđuju ovo pravilo. Smeta mi konkretno, recimo, kad vidim
koliko ulažeš sebe u ovo tvoje pisanje, koliko tu ima dobrih stvari, a
tvoje postove većina i ne čita jer su im predugi i mrzi ih da to čine. To
stvarno ne mogu da razumem.
Ti možda imaš živaca za takve stvari, ja više nemam. Tvoje pisanje je jedna
od retkih stvari koje će mi nedostajati sa ovih grupa.
Pozdrav svima.
> Ti možda imaš živaca za takve stvari, ja više nemam. Tvoje pisanje je
> jedna od retkih stvari koje će mi nedostajati sa ovih grupa.
>
> Pozdrav svima.
Bila bi velika šteta da se potpuno povučeš iz javnih konferencija. Uvek se
nađe po neko ko čita i kome to nešto znači. Koliko se javne konferencije
propagiraju, tolika je i posećenost. Nemamo ni jedan domaći sajt koji im je
posvećen. A bio bi dovoljan sajt, jednostavan skript za automatsko
podešavanje ugrađenog news ridera za sve domaće provajdere, i periodični
oglasi-objašnjenja u popularnijim Web sastajalištima (zašto je potrebno
imati jedno nezavisno, javno, svima zajedničko, nacionalno mesto okupljanja
i koje su prednosti news-a). Pristup bi tada bio veoma jednostavan: Čovek
klikne na web link, pokrene se skript koji na osnovu default gateway-a ili
dns-a odredi na kog je provajdera zakačen, sve mu sam iskonfiguriše,
aktivira reader, prijavi ga u neku default konferenciju i odmah je otvori.
To bi bio jedini mogući početak za 90% ljudi kojima je neko drugi
konfigurisao računar i potom otišao.
A pisanje ... uvek postoje i lični razlozi. Tako se vežba jasnoća
izražavanja i mišljenja. Svakome se čini da je ono što misli samo po sebi
razumljivo i savršeno jasno. Sve dok to ne pokuša da pretvori u reči koje
treba da razume još neko. Tada se vidi kolika je to zabluda. Misli su mutne,
nejasne, pune rupa, sa neuhvatljivim granicama i značenjima. I nije u
pitanju jedino problem kako ih preneti, ili što su drugi mozda glupi ili
nedovoljno obrazovani da ih razumeju. Gore je otkriće koliko su često
sopstvena ubeđenja proizvoljna. Misli koje su se u nama tek tako našle, kao
po sebi razumljive istine, neznano kako. I tek kada pokušate da pišete za
nekog drugog, da zamišljate kako bi on to razumeo i zašto bi trebalo da vam
veruje, otkrijete da su one tu, u vama, da polazite od njih, a da o njima ne
znate ništa. Takođe, pisani tekst, za razliku od mišljenja, ima daleko
preciznije značenje, prisiljava vas da se konačno opredelite o mnoštvu
"detalja" koji uopšte nisu detalji. Ukida vam luksuz iluzije pesničke
neodređenosti, izbacuje vas iz skrovišta sopstvene glave gde živite za sebe
i gde ste sudija sam sebi, spušta vas u realnost i život kakav jeste. Zbog
toga ispada da pisanje po konferencijama nije samo usluga nekom drugom,
istovremeno je u pitanju usluga samom sebi. Ko proba, videće.
Ged
> Bila bi velika šteta da se potpuno povučeš iz javnih konferencija.
> Uvek se nađe po neko ko čita i kome to nešto znači. Koliko se
> javne konferencije propagiraju, tolika je i posećenost. Nemamo ni
> jedan domaći sajt koji im je posvećen. A bio bi dovoljan sajt,
Radimo na tome. Biće nešto, kad Nikica završi sajt.
> jednostavan skript za automatsko podešavanje ugrađenog news ridera
> za sve domaće provajdere, i periodični oglasi-objašnjenja u
> popularnijim Web sastajalištima (zašto je potrebno imati jedno
> nezavisno, javno, svima zajedničko, nacionalno mesto okupljanja
> i koje su prednosti news-a). Pristup bi tada bio veoma
> jednostavan: Čovek klikne na web link, pokrene se skript koji na
> osnovu default gateway-a ili dns-a odredi na kog je provajdera
> zakačen, sve mu sam iskonfiguriše, aktivira reader, prijavi ga u
> neku default konferenciju i odmah je otvori. To bi bio jedini
> mogući početak za 90% ljudi kojima je neko drugi konfigurisao
> računar i potom otišao.
Ovo je malo problematično, s obzirom na veliki broj različitih readera.
Ali, videću da li bih mogao nešto da uradim po tom pitanju, bar za
neke.
P.S. Evo, pogledah sad.
Koliko vidim, može za OE (Registry), Dialog (INI), Xnews (INI), a
izgleda i Agent (INI). Verovatno i ostali.
Hvala na ideji. To cenim.
Videću da nadjem vremena za to.
> A pisanje ... uvek postoje i lični razlozi. Tako se vežba jasnoća
> izražavanja i mišljenja. Svakome se čini da je ono što misli samo
> po sebi razumljivo i savršeno jasno. Sve dok to ne pokuša da
> pretvori u reči koje treba da razume još neko. Tada se vidi kolika
> je to zabluda. Misli su mutne, nejasne, pune rupa, sa
> neuhvatljivim granicama i značenjima. I nije u pitanju jedino
> problem kako ih preneti, ili što su drugi mozda glupi ili
> nedovoljno obrazovani da ih razumeju. Gore je otkriće koliko su
> često sopstvena ubeđenja proizvoljna. Misli koje su se u nama tek
> tako našle, kao po sebi razumljive istine, neznano kako. I tek
> kada pokušate da pišete za nekog drugog, da zamišljate kako bi on
> to razumeo i zašto bi trebalo da vam veruje, otkrijete da su one
> tu, u vama, da polazite od njih, a da o njima ne znate ništa.
> Takođe, pisani tekst, za razliku od mišljenja, ima daleko
> preciznije značenje, prisiljava vas da se konačno opredelite o
> mnoštvu "detalja" koji uopšte nisu detalji. Ukida vam luksuz
> iluzije pesničke neodređenosti, izbacuje vas iz skrovišta
> sopstvene glave gde živite za sebe i gde ste sudija sam sebi,
> spušta vas u realnost i život kakav jeste. Zbog toga ispada da
> pisanje po konferencijama nije samo usluga nekom drugom,
> istovremeno je u pitanju usluga samom sebi. Ko proba, videće.
> Ged
U pravu si, kao što često biva.
Poz.
Keep fighting!
--
www.mravac.net/faq/ Odgovori na pitanja i pravila lepog ponasanja
www.mravac.net/spamstat/ - Statistika spama - Najgori provajder
>> Eto, u brzini sam izostavio najbolje delove :))))))
> Moj prethodni ("jevanđeoski":-)) post se baš na ovo odnosi. Čini mi se da
> je, u poslednje vreme pogotovu, trud uložen da se ovde nekom nešto pokaže
> i/ili objasni uzaludna stvar i protraćeno vreme. Naravno, čast izuzecima,
> ali oni samo potvrđuju ovo pravilo. Smeta mi konkretno, recimo, kad vidim
> koliko ulažeš sebe u ovo tvoje pisanje, koliko tu ima dobrih stvari, a
> tvoje postove većina i ne čita jer su im predugi i mrzi ih da to čine. To
> stvarno ne mogu da razumem.
а можда неки (као ја нпр :)), не знају шта да кажу кад нас Гед удостоји
својим писањем. Јбт, па за поруку на коју одговараш сам имао само један
коментар и то прилично приземан, па сам се суздржао да не бих покварио
онако занимљиво излагање о тиранији данашње демократије (ако тако могу да
кажем).
> Ti možda imaš živaca za takve stvari, ja više nemam. Tvoje pisanje je jedna
> od retkih stvari koje će mi nedostajati sa ovih grupa.
не'ш нас ваЛда напустити? :(
--
http://nikica.usenetsrbija.net
правила јузнета, статистике група, бапске приче, тагови...
> Pun mi je kufer tih navodnih "spasilaca zapada i civilizacije kakvu znamo" -
> Leonida, Temistokle, Aecije, Karlo Martel, Huan Austrijski - svaka šuša koja
> se malo zakači sa azijatima odmah dobije tu titulu :)
е у ку!ац, значи у куферу ти је и Косовски бој и звона Нотрдама :))
> Meni se zbog takvih stvari ogadio Ridli Skot... Mislim, oguglao sam na
> Spilbergovo vređanje inteligencije gledalaca (Emeriha da i ne pominjem) ali
> Skot mi je razočaranje decenije :)
Ридли Скот је увек био познат као "3 па 1" режисер ;) :))
> Jevandjelje po Mateju, glava sedma stih sesti.
немој, роде, тако :)
Мене Гедови бисери погађају тако да никад не знам шта даље да пишем :))
било би грешно спречавати га да прича :))
>> Autorima je, kažu, cilj bio da jednu slavnu istoriju pretvore u mit.
>
> Sto se zanatskog dela tice, film je sjajno odradjen. Kostimi, kamera,
> atmosfera, akcija... sve je odlicno odradjeno. Kultni strip je izuzetno
> verno preslikan, po mom misljenju.
то стоји, са које год стране да окренеш, технички одлично дело.
> Ali, ona propaganda, ono neprekidno
> trubljenje o demokratiji, slobodi, tiranima i anti-tiranima, mracnom
> Istoku i blistavom Zapadu, Americi i Iranu... sve to zaista moze zestoko
> da ogadi film... Niko se vise danas i ne trudi bar da pokusa da isprica
> pricu bez usmeravanja i manipulacije...
еј, ма то све и не би било тако страшно да смо имали солидну глуму. Овде је
по среди тако тежак облик преглумљивања да је то просто болесно...