Djordje Balasevic Film Kao Rani
Tacio Allaire
The album's subtitle was Priča o Vasi Ladačkom.../Muzika iz nesnimljenog filma (Story of Vasa Ladački.../Music from the Film that was not Filmed) referring to Rani Mraz 1980 ballad "Priča o Vasi Ladačkom" which went on to become one of Balašević's signature pieces, and to the film which should have been based on the song and filmed by Balašević and actor and film director Ljubiša Samardžić (the disagreement between Balašević and Samardžić led to two films based on the same story: Samardžić's entitled Jesen stiže, dunjo moja, released in 2004, and Balašević's Kao rani mraz, released in 2010).
Kao rani mraz je srpski igrani film iz 2010. godine, filmski prvenac poznatog kantautora Đorđa Balaševića, za koji je on ujedno napisao scenario i režirao ga. Film je premijerno prikazan 19. aprila 2010. godine u Novom Sadu.[1]
In 2010, Balašević directed the film Like An Early Frost (originally titled Kao rani mraz), starring Daniel Kovačević, Rade Šerbedžija and Balašević's daughter Jovana, based on the song "Priča o Vasi Ladačkom".[65] The film received mostly negative reviews by the critics.[66][67][68][69] In 2012, Balašević released six new songs among which are: "Berba '59." (Harvest of '59), "Ljubav ne pobeđuje" (Love Doesn't Win) and "Osmeh se vratio u grad" (Smile Returned to Town).[70] In 2015, Balašević released a song "Duet" dedicated to Kemal Monteno who had died in January of that year.[71] In 2016, Balašević released a song "Mala vidra sa Begeja" (Little otter from Bega river).[72]
Đorđe Balašević napustio nas je danas u 67. godini. On je svojevremeno uradio novu verziju balade "Priča o Vasi Ladačkom" za potrebe filma "Kao rani mraz", koji je snimio sa svojom porodicom, a koji mu je pričinjavao veliko zadovoljstvo.
Prema ranijim najavama, u Balaševićevom debitantskom filmu igraju Rade Šerbedžija, Mustafa Nadarević, Mira Banjac, Nikola Đuričko, Marko Makivić, Zijah Sokolović, Peđa Bjelac, kantautorova kćerka Jovana Balašević i drugi.
Nakon višegodišnjeg nadgornjavanja sa Ljubišom Samardžićem koji je nesporazum rešio snimivši stotine i stotine filmskih i televizijskih minuta o patnjama Save Lađarskog, Đorđe Balašević, ikonična pojava mnogih SFRJ mladosti, je, uz podršku čitave svoje porodice (a i državnih blagajnika na više instanci) odlučio da uradi ekranizaciju svoje pesme o Vasi Ladačkom.
Đorđe Balašević je u filmu Kao rani mraz dotakao visove postpostpostmodenog apsoluta anti-filma pokazujući zapanjujuću hrabrost da se već u svojoj debitantskoj režiji suprotstavi gotovo svim postojećom zakonitostima filmskog izraza. Tako je Rani mraz film bez privida fokusa i glavnog lika, koji uz to ne želi da bude ni široko razmahana društvena hronika. Balašević kanda očekuje nekakvog ničeovskog nadgledaoca, kadrog da se snađi u šumi likova od kojih svako, bez obzira na relevantnost u odnosu na tok priče, dobija prostor, da bi potom bez traga nestao. Kao rani mraz ostavlja utisak filma-fusnote koji za osnovu ima gigantsku digresiju. Digresiju, nažalost, u odnosu na smisao i filmsku pismenost.
Najposle, ovo nije ekranizacije priče o Vasi Ladačkog. Jedan od likova se zbilja tako zove, ali tu se manje-više sva sličnost završava. Naravno, može se potegnuti protivargument impresionizma koji ima moć da zaseni doslovnost, ali i sam Balašević završava film upravo tom svojom pesmom, kao da je u nedoumici šta mu je (bilo) činiti. Ovako izvedeno, Kao rani mraz potpada u kategoriju teške postmoderne, jer se Balašević odlučio za manje-više svesnu demistifikaciju jedne (poznate i drage) mistifikacije.
Kao rani mraz je film-događaj, i svakako ponestaje prostora da se pojmi i razloži na detalje. Ipak, ovo nije nekakva belaćevićevska shoestring produkcija, te se film može prikazivati po volji, pod šatrom ili na platnu razapetom između dve gradske bandere, a sa druge strane srpske kinematografije nije toliko bogata i obilna da može sebi da priušti jedan ovako grandiozni ekces. Tu ni luše ni svilene bombone obmotane u stihove kojim autori daruju posetioce ne pomažu. Uostalom, ni Leonard Cohen se nije odvažio da režira trosatni epik na temeljima svoje Suzanne. Upitajmo se zašto.
En 2010, Balašević réalise le film Like An Early Frost (à l'origine intitulé Kao rani mraz), avec Daniel Kovačević, Rade Šerbedžija et la fille de Balašević Jovana, adapté de la chanson Priča o Vasi Ladačkom[61]. Le film reçoit principalement des critiques négatives de la part des critiques[62],[63],[64],[65]. En 2012, Balašević sort six nouvelles chansons dont Berba '59. (Récolte de 59), Ljubav ne pobeđuje (L'amour ne gagne pas) et Osmeh se vratio u grad (Sourire revenu à la ville)[66]. En 2015, Balašević sort une chanson, Duet, dédiée à Kemal Monteno, décédé en janvier de cette même année[67]. En 2016, Balašević sort la chanson Mala vidra sa Begeja (Petite loutre de la Bega)[68].
Naslov albuma se nanaša na Balaševićevo nekdanjo glasbeno skupino Rani mraz. Podnaslov /priča o Vasi Ladačkom.../ muzika iz nesnimljenog filma se nanaša na film, ki naj bi ga Balašević in igralec Ljubiša Samardžić posnela po pesmi Priča o Vasi Ladačkom. Sodelovanje je zaradi nestrinjanj propadlo, Samardžić in Balašević pa sta nato režirala ločena filma: Jesen stiže, Dunjo moja (2004) in Kao rani mraz (2010).[2][3]
Balaševićevi poklonici - kojih je i u nas popriličan broj - zasigurno neće biti razočarani. Uostalom, objavio je on i osrednjih albuma, pa su svi dočekivani kao da su u pitanju remek-djela. Stoga, kada se obitelj Balašević jednom odluči prikazati film u Hrvatskoj, očekujmo gužve pred kinoblagajnama. Dotad treba razmotriti činjenicu kako je bilo moguće da se po jednoj pjesmi snimi jedna filmska trilogija, jedan gotovo trosatni film te dvije televizijske serije. Jedini odgovor je u fenomenu Balašević!
Ipak, unatoč očitim slabostima, skoro nisam gledao film koji me nije ugnjavio usprkos tome što je tako dugačak. Čak i kad je očito da je sve to nastalo u amaterskoj radionici, cjelina je prilično zabavna. Glumci su dobro odabrani, pogotovo Danijel Kovačević, koji igra mladog Vasu i koji bi s dobrim redateljem mogao napraviti puno više. Izvrstan je i novosadski glumac Radoje Čupić, Nikolin ujak, koji na izvjestan način predstavlja srce filma. Zapravo, jedino se naš Šerbedžija doima rutinski, no to je zato što ga je zapalo da samo recitira Balaševićeve poetične rečenice: on je ipak prevelika
Kako se navodi na službenoj stranici filma 'Kao rani mraz', koji je u nedjelju u zagrebačkoj Areni doživio svoju premijeru, isti je snimljen po knjizi-scenariju Đorđa Balaševića pod istim nazivom: 'Kao rani mraz (Nikolina priča o Vasi Ladačkom)', a koja je i pisana kao roman u formi filmskog scenarija. Već u podnaslovu knjige autor je naglasio da je u pitanju 'Scenario za dugometražnu igranu baladu' - jer film je priča o ljubavi, oslonjena na sada već čuvenu Balaševićevu 'Priču o Vasi Ladačkom', ali ovaj put ispričanu očima njegovog sestrića Nikole, svjedoka svega što se dogodilo nakon radnje opisane u pjesmi.
W 2004 współpracował z reżyserem Ljubišą Samardžiciem przy realizacji filmu Jesen stiže, dunjo moja, w którym znalazła się ballada Priča o Vasi Ladačkom, w nowej aranżacji. Sześć lat później zrealizował film Kao rani mraz, w którym wystąpili Daniel Kovačević, Rade Šerbedžija i córka Balaševicia, Jovana.
Napisao je i objavio i više knjiga poezije i proze, a po knjizi "Kao rani mraz" režirao i istoimeni film u kojem ulogu Vase Ladačkog glumi Rade Šerbedžija, a ulogu Atamana Danilova osobno Balašević koji je i ranije glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Ćira i pop Spira", "Specijalna redakcija" i "Panonski mornar".
aa06259810