Sirova ishrana, presna ishrana ili "raw food" uključuje povrće, voće, semenke, samoniklo bilje, alge i orašaste plodove, a najviše poklonika ovaj način ishrane ima među veganima kojima je ona upravo sledeći stepenik. Ukusni i hranljivi sirovi obroci se pripremaju pomoću dehidratora koji je glavno sredstvo za pripremu "raw food"-a.
Većina ljudi smatra da je sirova ishrana novi trend ili čak pomodarstvo, ali ne znaju da se njeni počeci javljaju sredinom XIX veka kada je počeo da je promoviše Silvester Grejam koji je smatrao da ljudi nikada ne bi bilo bolesni kada bi se hranili isključivo sirovom, nekuvanom hranom.
Ova vrsta ishrane se temelji na činjenici da termički obrađena hrana iznad 46 stepeni gubi svoje nutritivno bogate materije, a neobrađena hrana je mnogo zdravija. Cilj je kroz sirovu ishranu osigurati sve hranljive materije uz minimalno opterećenje probave. Ljudi koji se odluče na ovaj vid ishrane smatraju da je kuvana hrana prazna jer se njenim zagrevanjem gubi struktura svih važnih minerala, vitamina, vlakana i enzima.
Sirovom ishranom se unosi manja količina soli u telo, a povećava se unos alkalnog kalijuma i biljnih vlakana što dovodi do prevenecije razvoj nekih bolesti krvnih sudova i pojave nekih vrsta karcinoma.
Dan započnite sa smoothijem sa voćem ili nekom velikom voćnom salatom. To će vam dati energiju za ceo dan, ali i regulisati probavu. Isto tako, voće je najbolje konzumirati u jutarnjim satima. Neka vam ručak bude neka sveža zelena salata sa raznim orašastim plodovima ili semenkama. Izbor neka vam bude matovilac, roktvica, kupus, baby spanać... Uvek treba birati sezonsko povrće, domaće i ono što vam je najdostupnije. Večera neka bude kombinacija pola kuvane hrane, kao što je na primer varivo od krompira, pirinča ili povrća i pola sirove hrane, kao što je neka vrsta salate.
Blendiranjem hrane u telo unosite kompletan hranljivi obrok. U blender dodajte zeleno povrće, lan, orahe ili bademe, jagode, bananu ili bilo koje drugo voće koje će smoothieju dati ukus i slatkoću. Ukoliko ste ljubitelj urmi ili nekog drugog sušenog voća bez šećera, dodajte i njih u smoothie.
Jako je bitno jesti samo onda kada ste gladni. Kod ove ishrane se ne treba držati pravilno raspoređenih obroka. Ukoliko se kod vas javi potreba za nekom hranom, to nije glad, to je samo zavisnost. Pokušajte da ne pričate dok jedete, jer to dovodi do usporenja probave. Hranu uvek dobro sažvačite pre gutanja, jer sva hrana koja nije dobro sažvakana ne vari se dobro i to može dovesti do siptoma poput jake kiseline, nadutosti, pordrigivanja i žgeravice.
Da li ste možda i vi od onih ljudi koji moraju piti neku tečnost dok jedu? Prema načelima zdrave sirove ishrane, ne preporučuje se piti ništa tokom obroka jer se tako hrana ispira, a to dovodi do njene fermentacije u crevima.
Zapamtite da organizam nema potrebe za obilnim i čestim obrocima. Jedite onoliko koliko vam je potrebno, a samo telo će ih hrane iskoristiti njen maksimum, odnosno uzeti hranljive materije. Ukoliko nekad pojedete i nešto nezdravo, nemojte da se brinete. Samo hrabro nastavite dalje!
Na samom početku prelaska na sirovu prehranu, uočićete gubitak na težini. To je sasvim normalna pojava jer dolazi do oslobađanja tela od toksina. Kasnije kada se telo očisti od otrova, dolazi do stabilizacije težine što može potrajati neko vreme i zavisi od čoveka do čoveka. U poslednjoj, trećoj fazi dolazi do laganog dobitka kilograma iako u telo unosimo niskokaloričnu hranu. Ubrzo ćete doći i do svoje normalne telesne težine jer će svi procesi u organizmu bolje funkionisati.
Važno je dobro isplanirati i osmisliti obroke ukoliko želite da se hranite isključivo sirovom ishranom. Hranu pripremajute ceđenjem, mariniranjem, miksiranjem, namakanjem ili fermentisanjem. Mahunarke, poput pasulja, i žitaric je potrebno prvo dobro nakvasiti, inače se teško vare.
Kuvanjem se uništavaju neki važni enzimi, ali se isto tako kuvanjem poboljšava apsorpacija nekih drugih isto tako važnih enzima. Na primer, tako se kod kuvanja brokolija na pari poboljšava apsorpcija enzima mirozinaza koji štiti telo od raka. Apsorpcija likopena iz paradajza se bolje apsorbira ih kuvanog paradajza, kao i apsorpcija magnezijuma, kalcijuma i gvožđa iz kuvanog spanaća. Zato bi žitarice, mahunarke i još neke vrste povrća trebalo kuvati kako bi se iz njih oslobodilo što više hranljivih materija.
Sirova ishrana je bogata većinom vitamina, vlakana, minerala i antioksidansa, ali zato može biti siromašna cinkom, kalcijumom, gvožđem, vitminima D i B12, kao i omega-3 masnim kiselinama.
Zato je pametno uzimati neke dodatke ishrani, posebno, vitamin B12 koji je neophodan za pravilno funkcionisanje tel, a koji se nalazi isključivo u namirnicama životinjskog porekla. Naša preporuka je uzimanje i veganskih kapsula omega-3 masnih kiselina, kao i dodatka vitamina D i gvožđa.
Gvožđe i kalcijum se nalaze u zelenom lisnatom povrću, pa se preporučuje da 50% vaše svakodnevne ishrane bude zadovoljeno upravo iz velikih količina zelenog povrća. Ukoliko ne volite da jedete veliki količine ove vrste povrća odjednom, možete ga mešate i sa voćem ili od njega praviti zdrave kašaste sokove. Sigurno će vam biti lakše popiti jedan takav sok, nego pojesti veliki obrok salate. Osećaćete se mnogo bolje, puni energije i nećete vam se javljati žgeravica niti nadutost.
Način ishrane je izbor svakog pojedinca. Nikada se ne treba mešati u nečiji životni stil, njegove potrebe i uverenja. Možemo da pokušamo da ga razumemo i iz njega izvučemo prednosti, odnosno saznamo na koji način zdrava ishrana može odlično da funkcioniše i zadovolji sve potrebe organizma. Isti slučaj je i kod sirove ishrane. Pre prelaska na ovaj način ishrane potrebno je dobro proučiti sve kako bismo bili sigurni da ne činimo neku štetu organizmu, jer isključivo biljna ishrana je pravi, veliki izazov za telo za zadovoljavanje svih potreba organizma za proteinima.
Sve se češće upoznajemo s ljudima koji se hrane isključivo sirovom hranom. Sve više čitamo o pričama ljudi koji su ozdravili prelaskom na sirovu prehranu. Na policama trgovina i slastičarni sve više nailazimo na raw slastice. Recepti koje nalazimo i kuhamo također su nerijetko bez kuhanja i pečenja.
Teorija je da je čovjek sve dok nije otkrio vatru, zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedeći prirodnu, sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njezine bitne i nutritivno vrijedne sastojke. Odatle su kao izravna posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.
Prema zagovornicima sirove prehrane, hranjenje termički obrađenom hranom štetno je za organizam, a prehranom sa sirovom hranom možemo pročistiti tijelo i svijest, izbjeći bolesti, povećati fizičku i mentalnu izdržljivost, te smanjiti potrebu za dugim spavanjem.
Glavna loša strana klasične prehrane s pretežito industrijskim i termički obrađenim namirnicama je u tome da organizam na nju odgovara simptomima koje mi nazivamo "bolestima". Današnja medicina i farmakologija svakako ublažavaju ovu istinsku ljudsku patnju, ali ne popravljaju i ne otklanjaju uzroke koji su doveli do poremećaja u metabolizmu ili onoga što mi tretiramo kao bolesti.
Sirova prehrana, sirovojedstvo ili raw food uključuje voće, povrće, orašaste plodove, sjemenke, samoniklo bilje i alge, a najviše pobornika pronalazi među veganima kojima je upravo ona sljedeća stepenica. Glavno sredstvo za pripremu "raw fooda" je dehidrator uz pomoć kojeg se mogu pripremiti ukusni i hranjivi sirovi obroci.
Ipak, treba znati da bit sirove prehrane nije samo u sirovim namirnicama. "Sirovojedci" zapravo žive prema činjenici da termički neprerađena prirodna hrana u sebi nosi život, kao i prema vrlo važnoj spoznaji da količina i kvaliteta hrane koju unosimo u organizam presudno utječe na nas i naše zdravlje.
Ako se ikada i odlučite priječi na sirovu prehranu potrebno je znati da to i nije baš jednostavno. U početku je prijelaz na takav tip prehrane šok za organizam. U početku dolazi do detoksikacije i čišćenja organizma od višegodišnjih štetnih nakupina.
Isto kao i kada ste na dijeti, organizam u početku daje kontrareakciju pri prijelazu na sirovo. Prvih tjedan-dva imati ćete izraženu potrebu za hranom. U tim trenucima bitno je biti uporan i strpljiv, jer nakon toga dolazite u fazu zadovoljstva i uočljivih promjena (na bolje) na i u sebi.
Prednosti su dobro zdravlje i to ne samo tijela. Naime, vremenom postajemo svjesni koliko je važno naše zdravlje u duhovnom smislu. Ljudi koje vode "sirovojedački" život zrače energijom i postaju svjesni toga.
Ako barem jednim dijelom u svoju redovitu prehranu uključite i svježe voće i povrće, svježe cijeđene sokove, smoothie te orašaste plodove, postajete vremenom i sami svjesni te životne energije.
Imajte na umu da i konzumiranje sirove hrane ima svoje nedostatke. Sirova prehrane je bogata većinom vitamina, minerala, antioksidansa i vlakana, ali zato može biti siromašna željezom, cinkom, kalcijem, omega-3 masnim kiselinama i vitaminima B12 i D.
Sirova prehrana, sirovojedstvo ili raw food uključuje voće, povrće, orašaste plodove, sjemenke, samoniklo bilje i alge, a najviše pobornika pronalazi među veganima kojima je upravo ona sljedeća stepenica. Glavno sredstvo za pripremu "raw fooda" je dehidrator uz pomoć kojeg se mogu pripremiti ukusni i hranjivi sirovi obroci.
Iako mnogi smatraju da je sirova prehrana novi trend ili pomodarstvo, njezini začeci sežu u sredinu 19. stoljeća kada ju je počeo promovirati Sylvester Graham koji je smatrao da ljudi nikada ne bi bili bolesni ako bi se hranili isključivo sirovom, nekuhanom hranom.
c80f0f1006