Američka igrana adaptacija u režiji Džoša Buna je premijerno prikazana 6. juna 2014. godine, u glavnim ulogama Šejlin Vudli, Ansel Elgort i Net Vulf.[3] Hindska igrana filmska adaptacija romana Dil Bechara u režiji Mukeša Čabre je premijerno prikazana 24. jula 2020. godine, u glavnim ulogama Sušant Sing Radžput, Sanjana Sanghi, Sasvata Čaterdži, Svastika Mukerdži i Sajf Ali Kan.[4] Kako knjiga, tako i njena američka i indijska filmska adaptacija su naišle na snažan kritičarski i komercijalni uspeh.
Hejzel Grejs Lankaster, šesnaestogodišnjakinja sa karcinomom štitaste žlezde koji se proširio na pluća, pohađa grupu za podršku pacijentima sa karcinomom po nalogu svoje majke. Na jednom sastanku, Hejzel upoznaje sedamnaestogodišnjeg dečaka Avgusta Votersa koji je trenutno u remisiji i čiji je osteosarkom uzrokovao gubitak desne noge. Avgust je na sastanku da podrži Isaka, svog prijatelja koji boluje od karcinoma oka. Hejzel i Avgust se odmah zbližavaju i dogovaraju se da čitaju omiljene romane jedno drugom. Avgust daje Hejzel The Price of Dawn, a Hejzel preporučuje An Imperial Affliction, roman o devojci Ani oboleloj od karcinoma koji je paralelan sa Hejzelovim iskustvom. Nakon što Avgust završi čitanje njene knjige, frustriran je saznanjem da se roman naglo završava bez zaključka, kao da je Ana iznenada umrla. Hejzel objašnjava da se autor romana, Piter van Hauten, povukao u Amsterdam nakon objavljivanja romana i od tada se ne zna ništa o njemu.
Nedelju dana kasnije, Avgust otkriva Hejzel da je pronašao Hautenovu pomoćnicu Lidevij, sa kojom je započeo komunikaciju preko imejla i prepisku sa Hautenom. Njih dvoje mu pišu u vezi kraja romana, na šta Hauten odgovara objašnjavajući da može samo lično da odgovara na Hejzelina pitanja. Na pikniku, Avgust iznenađuje Hejzel kartama za Amsterdam koji joj omogućavaju susret sa Hautenom, nabavljenim pomoću fondacije Make A Wish. Nakon susreta sa Hautenom, Hejzel i Avgust su šokirani otkrivši da je on alkoholičar. Užasnut Hautenovim neprijateljskim ponašanjem prema tinejdžerima, Lidevij priznaje da je organizovala sastanak u njegovo ime, daje ostavku Hautenovu i vodi Hejzel i Avgusta u muzej Ane Frank, gde se Avgust i Hejzel prvi put poljube. Kasnije te noći, Hejzel i Avgust gube nevinost u njegovoj hotelskoj sobi, priznajući uzajamnu ljubav.
Sledećeg dana, Avgust otkriva da mu se karcinom vratio. Po povratku u Indijanapolis, Avgustusovo zdravlje nastavlja da se pogoršava, zbog čega je nekoliko dana ostao na intenzivnoj nezi. U strahu od smrti, Avgust poziva Isaka i Hejzel na svoju pred sahranu, nakon koje ubrzo umire. Hauten se pojavljuje na Avgustovoj sahrani da se izvini Hejzel, ali ona mu ne oprašta. Ubrzo saznaje da je Avgust napisao čitulju za nju i čita je nakon što je Lidevij otkrije među Hautenovim pismima. U njemu se navodi da je povređivanje na ovom svetu neizbežno, ali mi možemo da biramo kome ćemo dozvoliti da nas povredi, on je zadovoljan svojim izborom i nada se da je i ona. Knjigu Hejzel završava tako što navodi da je zadovoljna i ona svojim izborom.
Pokušavao sam da napišem ovu knjigu skoro deset godina. Otkad sam radio kao kapelan, vraćao bih se, pokušavao da radim na onome što sam nazvao Priča o dečjoj bolnici, iako je u svim prethodnim glavni lik bio dvadesetdvogodišnji bolnički kapelan koji se druži sa doktorima. Godine 2010. mi je dobra prijateljica Ester Erl preminula od karcinoma, što me je podstaklo da se vratim na priču, bio sam ljutit i rešen da je završim, tako da su knjiga i posveta na početku njoj posvećeni.
Barns i Nobl je 21. decembra 2011. godine slučajno isporučio 1500 primeraka knjige pre datuma objavljivanja ljudima koji su je unapred naručili. Grin je izjavio da se greške dešavaju i da im ne zamera.[7] Mnogi ljudi koji su je dobili su se obavezali na Grinov zahtev da neće čitati knjigu do datuma njenog objavljivanja 10. januara 2012. niti da će o njoj raspravljati do sledećeg dana, 11. januara kako drugim čitaocima ne bi pokvarili kraj. Većina je održala obećanje, ostavljajući onima koji si dobili knjige na planirani datum izlaska da uživaju u čitanju.[8]
Knjiga je zauzela 84. mesto na listama bestselera Amazona i Barns i Nobla u junu 2011. godine, ubrzo nakon što je objavljena.[9] Grin je obećao da će svaku porudžbinu u pretprodaji lično potpisati, ukupno 150.000 knjiga različitim šarpi bojama.[10] Međutim, neki čitaoci koji su naručivali od međunarodnih knjižara su dobili nepotpisane primerke jer su te knjižare, uključujući Amazon, potcenile koliko knjiga im je potrebno i naručile još nakon što je potpisivanje završeno, ali je Grin pristao da reši ovaj problem, govoreći ljudima sa nepotpisanim prednarudžbinama da mu pošalju mejl kako bi im poslao potpisani eks libris.[11] Mnogi fanovi su poslali svoje dizajne korica na razne društvene mreže, uključujući Tambler i Tviter, označavajući Grina u ovim objavama kako bi on mogao da ih vidi. Veliki broj primljenih postova je podstakao Grinovog izdavača da potraži omot koji je dizajnirao fan jedne od drugih Grinovih knjiga, Obilje Katarina.[12] Krive su zvezde je debitovao na prvom mestu Njujork tajmsa najprodavanijih knjiga za decu[13] i ostao je na tom mestu sedam uzastopnih nedelja.[14] Hebrejsko izdanje Krive su zvezde je objavljeno u Izraelu u avgustu 2012. godine, kao i na holandskom, nemačkom, španskom, francuskom, švedskom, danskom, islandskom, kineskom, perzijskom i portugalskom jeziku. Krive su zvezde je bila na prvom mestu nekoliko lista bestselera, među kojima su The Wall Street Journal i Indiebound, kao i deveta na listi bestselera The Bookseller.[15] Od januara 2013. godine je štampano skoro milion primeraka romana.[16] U decembru 2012. je objavljeno specijalno izdanje sa srebrnom koricom i proširenim pitanjima i odgovorima, nazvano Ekskluzivno kolekcionarsko izdanje, dostupno od Barns i Nobla. Svi ili većina primeraka koji su prvi put bili dostupni za kupovinu ovog izdanja su sadržali štamparsku grešku u kojoj je nekoliko stranica prvog poglavlja zamenjeno stranicama iz odeljka Pitanja i odgovori na poleđini knjige.[17]
Nekoliko poznatih autora je pozitivno ocenilo knjigu. Džodi Pikolt, autor knjige Čuvar moje sestre, opisuje Krive su zvezde kao električni portret mladih ljudi koji uče da žive jednom nogom u grobu, navodeći da je roman ispunjen naletima humora i tragedije. Autor bestselera Kradljivca knjiga, Markus Zusak, ga opisuje kao roman o životu i smrti i ljudima koji se nalaze između.[24] Time je proglasio Krive su zvezde za prvu knjigu beletristika 2012.[25] Kirkus Reviews je knjigu uvrstio među sto najboljih za decu u 2012. godini.[26] Na Ju-Es-Ej tudej listi je svrstana među prvih deset knjiga 2012.[27] Edmonton Journal je 2013. proglasio Krive su zvezde za jednu od svojih omiljenih knjiga godine.[28]
Dejli mejl je negativno kritikovao žanr romana za mlade koji se bave samoubistvom i samopovređivanjem kao neukusan i neprikladan za njihovu ciljnu publiku, tinejdžere. The Guardian je zamerio Dejli mejlu što je sugerisao da su teme bolesti, depresije i seksualnosti neprikladne za pisanje knjiga kao najosetljivije za tinejdžere.[29] Džon Grin je odgovorio da mu je u kritici zasmetalo što su odrasli skeptični prema tinejdžerima i tretiraju ih kao manje pametne, nesposobne za kritičko čitanje i promišljene.[30]
Januara 2012. godine je Fox 2000 Pictures dobio pravo da adaptira roman u igrani film.[3] Skot Nojstadter, Majkl H. Veber i Džoš Bun su napisali adaptirani scenario, a Džoš Bun je takođe bio režiser.[31] Šejlin Vudli je glumila Hejzel, dok je Ansel Elgort igrao Avgusta.[32]
Najveći deo snimanja je obavljeno između avgusta i oktobra 2013. godine u Pitsburgu, Pensilvaniji, udvostručene su radnje iz romana u Indijanapolisu, a dodate su i snimljene scene na lokaciji u Amsterdamu.[31] Film je objavljen 6. juna 2014. u Sjedinjenim Američkim Državama,[33] dobio je pozitivne kritike i zaradio preko 307 miliona dolara širom sveta u odnosu na budžet od 12 miliona dolara.[34][35]
U avgustu 2014. godine je indijski Fox Star Studios najavio adaptaciju romana na hindi jeziku, pod naslovom Kizie Aur Manny. Producent Karan Johar je trebao da producira film, ali je na kraju odustao.[36] Snimanje je započeto u julu 2018. godine u Džamšedpuru,[37] u glavnim ulogama Mukeš Čabra[38] i Sandžana Sanghi.[4] Naslov filma je kasnije promenjen u Dil Bechara, po pesmi napisanoj za film koja, prema reditelju, sumira poruku filma. Muzički kompozitor je bio A. R. Rahman.[39]
Prvobitno je planirano da film bude premijerno prikazan 8. maja 2020. godine, nakon što je bio zakazan za novembar 2019. ali je kasnije odložen zbog pandemije kovida 19 u Indiji. Objavljen je 24. jula 2020. na Hotstar, kao i američka adaptacija, naišao je na uglavnom pozitivne kritike.[4]
V tujini pripisujejo pomemben premik na trgu mladinskega leposlovja uspehu Johna Greena. Priznavajo mu zasluge za novo zlato dobo sodobnega realističnega leposlovja za mladino. Po dolgi prevladi fantazijskih junakov so nastopili tisti iz resničnega življenja.
O trditvi uredništva Mladinske knjige so se pogovarjali v Debatni kavarni na zadnjem knjižnem sejmu. Pri MK so namreč leta 2012 izdali Greenovo delo Krive so zvezde, ki je ne samo v tujini, ampak tudi v Sloveniji prava uspešnica. Pred kratkim so izdali še njegov prvenec Kdo si, Aljaska?, ki je po mnenju nekaterih sicer zgledno, profesionalno napisan roman, vendar ne tako dober kot Krive so zvezde.
O tem piše v svojem blogu tudi Tomaž Bešter, da je zgodba o Aljaski povsem drugačna od Krive so zvezde. Le protagonisti se zdijo nekako podobnih let, kar seveda pomeni, da gre tudi tu predvsem za mladinski roman. Krive so zvezde deluje na mnogo ravneh in med temi sta vsebinska ter strukturna, stilska plat povsem enakovredno zastopani. Kdo si, Aljaska? stilsko ni povsem ob boku Zvezdam ...
Green in nerdfighterji
Priljubljeni ameriški pisatelj mladinskih knjig John Green živi z družino v Indianapolisu v ameriški zvezni državi Indiana. Letos je bil v reviji Time uvrščen med sto najvplivnejših ljudi na svetu. Njegova knjiga Krive so zvezde v Veliki Britaniji velja za najbolje prodajano knjigo leta do zdaj, saj so prodali že več kot milijon kopij. Knjiga je namenjena mladini od dvanajstega do sedemnajstega leta, a po njej posegajo tudi starejši od osemnajst let. Prevedena je v šestinštirideset jezikov.
John z bratom Hankom tvori dvojec Vlogbrothers, enega najbolj priljubljenih spletnih video projektov na svetu. Nastala je skupina nerdfighterjev (nerd pomeni piflar), ki šteje vsaj poldrugi milijon sledilcev na twitterju, facebooku (FB), tumblrju in drugih družabnih spletnih mestih. Skupina dobrih dvesto nerdfighterjev deluje tudi pri nas.ž