Srećkovićevo evanđelje
Vaska Sotirov Đukić
|
SREĆKOVIĆEVO EVANĐELJE |
|
A se leži dobri gospodin gost Mišljen, komu biše priredio po uredbi Avram svoje veliko gostoljubstvo. Gospodine dobri, kada prideš pred Gospodina, našega Isuhrista jednoga, spomeni i nas svojih rabov. Gost Mišljen (kraj XIV vijeka) Natpis u Puhovcu uklesan je s bočne strane tumbe i posvećen je gostu Mišljenu, starješini Crkve bosanske. Patareni su odbacivali knjige Starog zavjeta, ali su poštovali one ličnosti koje se spominju u Novom zavjetu, kao što je Avram (Abraham), zaštitnik gostoprimstva. U jednoj glosi u Srećkovićevom evanđelju, spominje se „krilo Avramovo“ pod koje će Abraham kao otac nebesni primiti izabrane (patarene). Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 128 i 324 |
|
OPIS |
|
Evanđelje je pripadalo beogradskom historičaru Panteliji Srećkoviću i za njegova života je bio dostupan, pa ga je opisao Mihail Speranski, naročito njegove glose i integralni tekst koji je objavio, ali nakon smrti Srećkovića, kodeksu se gubi svaki trag, tako da se vodi kao izgubljen. Zna se da je bilo sačuvano 186 listova pergamenta ispisanih na bosančici, te da potiče s kraja 14. vijeka. Bio je oštećen, nedostajali su početak i kraj, kao i veći dio Evanđelja po Matiji. On je obavijestio i o dva lista koji se nalaze u Tveru (kasnije Kalinjinu), koji sadrže Evanđelje po Matiji. Kodeks je poznat najviše po sačuvanim glosama na marginama koje su pisane kasnije, u 15 vijeku. Glose su heretički tekst i komentari patarena Crkve bosanske. Zna se da su Pavlićani čuvali, heretička sekta u Bugarskoj iz 17. vijeka, nekoliko bosanskih kodeksa sa heretičkim zapisima na marginama. Bogumili su čitali i prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su ga tumačili usmeno na svoj način, ponekad i glosama, kao ove u Srećkovićevom evanđelju. Tako su se mogli lakše braniti od inkvizicije što su stoljećima krstarili Bosnom. Odjek tih predanja naći ćemo kasnije u usmenoj narodnoj književnosti i legendama. Speranski je objavio cio tekst glosa, ali je notirao i varijante Srećkovićevog evanđelja prema Nikoljskom na listovima 12-16 te 19-20, što po tekstu odgovara Evanđelju po Matiji i po Marku. |
|
VIDI I: |
|
Picasa Album: Tragom pisane baštine BiH: Glagoljica i Bosančica https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/TragomPisaneBastineBiHGlagoljicaIBosancica
Mjesta gdje se sada nalaze bosanski rukopisi https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MjestaGdjeSeSadaNalazeBosanskiRukopisi
Ukrasi bosanskih rukopisa
Slide prezentacija Tragom pisane baštine BiH: Glagoljica i bosančica http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-glagoljica-i-bosanica
Mjesta gdje se sada nalaze bosanski rukopisi http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-mjesta-gdje-se-sada-nalaze-bosanski-rukopisi
http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-rukopisi-crkve-bosanske
|
|
CITATI |
|
Bosančica U naučnoj literaturi se, pored ostalog kaže: Šireći se od 10. vijeka sa istoka, iz Bugarske, val ćirilice zahvatio je i dio bosanskoga područja, gdje se razvio u poseban oblik i posebnu varijantu ćirilice sa primjesima glagoljice ilatinice. To pismo ima svoj osobiti duktus, odbacuje stsl. slova, a uvodi nove znakove za svoj jezik, te sa oblikom i pravopisom razlikuje od bugarske i srpske ćirilice. |
|
Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici. |
|
Glose u Srećkovićevom evanđelju
Glose su napisne na marginama Srećkovićeva evanđelja, koje je zagubljeno. Bogumili su čitali i prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su ga tumačili usmeno na svoj način, ponekad i glosama, kao ove u Srećkovićevom evanđelju. Ovako su se mogli lakše braniti od inkvizicije što su stoljećima krstarili Bosnom. Odjek tih predanja naći ćemo kasnije u usmenoj narodnoj književnosti i legendama.
Glosa: Iscjeljenje bolesne žene Žena krvotočiva jest – ljudije božiji, eće Hristos očisti od grijeh' ih'. A vračevi – zakonici. A dvanadesete ljeti – dvanadesete apostol, iže vse dni grijehe obličajut, jako že i Hristos reče u jevanđelji: ašte ne Hristos prišal i ne glagola im, grijeh ne bi imjeli ...
Glosa: Priča o milosrdnom Samarjaninu On človjek jest-plijenici. A Jerusalim-žilište svetih. Jeriha – mir. A jazvi – grijesi. A jerej – Mojsij. A levgit – Ivan Vodonosac. A Samarjanin – Isus. A olij i vino – milost božija. A skot – zakon. A gostionica – crkva. A gostinik – Petar. I dva pinjeza – vjera Jidina.
Glosa: Proročanstvo Hristovo Avram, Isak, Jakov i vsi duhovni proroci – ljudije božiji sut. A sinove carstva – otsdtupnici ježe uvede Sotona u skrovišta skudilnije.
Glosa: Priča o bludnom sinu On človjek jest-otac nevidimi. A sin manji-anđeli ježe shini Sotona. A sin stariji-anđeli iže vinu ocu služe. A telac upitjenij-Hristos.
Glosa: Priča o bogatašu i pristavu On' človjek – knez vijeka. A ikonob – starješina crkve jego. A dlžnik – zakonici iže po vse dni grijehe otpuštaju človjekom i tako gube duše človječ'ske.
Glosa: Priča o bogatom i ubogom Lazaru Bogati človjek-sinove vijeka, ideže jest prostranoje žitije. To je i gospodin vijeka. A ubogi Lazar-ljudi božji. A Avram-otac nebesni. A lono-krilo.
Glosa: Čudo sa pet hljebova Pet ljebi sut-četiri jevanđelisti i vjera Jidina.
Glosa: O iscjeljenju slijepca Brenije-milost božija iskupila mir sa, ideže potreba jest očistiti se človjeku.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. |
|
Glose u Srećkovićevom evanđelju, tumačenje One su heretičkog karaktera i pripadaju bogumilima jer na pitanje: „Čto jest človjek?“ bosanski glosator umjesto „Adam“ odgovara „On človjek jest-plijenici“, dakle čovjek je „anđeo zarobljen u ljudskom tijelu“ koji na ovom svijetu teži da se oslobodi „pravednim životom u duhu učenja krstjanina“. „Jerusalim“ se ne objašnjava kao raj nego kao „žilište svetih“, što znači zajednicu pravednih i „savršenih“ (patarena). Umjesto „Ivan svetitelj“ glosator piše „Ivan vodonosac“, ne onaj koji krštava duhovnim krštenjem, „svetim duhom“, nego Ivan koji to radi običnom „vodom“. Ulje i vino ne znače „tijelo i krv“ Hristovu, nego „milost božiju“, jer euharistija ne može spasiti ljudski rod nego „milost božija“. Gostilnik nije Pavle nego Petar, jer su krstijani smatrali da su oni nasljednici Petrove crkve, a ne Rim, čije su se pape izopačile. Umjesto „vethi i novi zavjet“ kaže se samo „vjera Judina“, jer su bosanski krstijani odbacivali stari zavjet, a iz novog prihvatili samo neka predanja. Bosanska glosa sadržaj „Priče o bludnom sinu“ PRENOSI SA ZEMLJE NA NEBO. „Stariji sin“ ne označava obične ljude-pravednike, nego anđele koje prevari „Sotona“, smjestivši ih u materiju, u ljudska tijela. „Mlađi sin“ označava čitav ljudski rod, koji može biti spašen Hristovom žrtvom „Bogati čovjek je knez vijeka“, odnosno Satana, koji vlada svijetom, a njegov upravitelj „ekonom“ jeste starješina crkve, čime se aludira na papu u Rimu. Lukavi dužnici su „zakonici“, popovi što svakodnevno otpuštaju ljudske grijehe i time uništavaju ljudske duše. Svećenici ne mogu da opraštaju ljudske grijehe, jer se to može učiniti jednom u životu, patarenskom „duhovnom krštenju“. Zakonici su kao „vračevi, nespretni ljekari“ što ne znaju da izliječe ženu u „Priči o iscjeljenju bolesne žene“, gdje žena označava „ljue božije“. Grijehe izobličava svaki dan „dvanaest apostola“, ali ih lahko ne opraštaju jer su svi grijehovi smrtni. Bogataš označava gospodina vijeka, Satanu i njegovu cr4kvu, a „ubogi Lazar“ predstavlja ljude božije – bogumile. „Avram“ je otac nebesni jer ga i Hristos spominje, kao što su Isak i Jakov bili božiji ljudi, patareni. „Pet hljebova“ su četiri evanđelja i vjera Judina. Hrist iscjeljuje slijepca „brenijem“ – pljuvačkom iz svojih usta, zapravo svojim učenjem kojim se čovjek „čisti“. Očišćenje se ne postiže euharistijom, nego usvajanjem patarenskog učenja kroz „duhovno krštenje“. Str. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 331-332 |
|
Kultura knjige u Bosni i Hercegovini Bosanski srednjevjekovni rukopisi predstavljaju zajedničku kulturnu baštinu svih naroda Bosne i Hercegovine. Njihova historijska sudbina neodvojiva je od historijskih prilika kroz koje je prolazila zemlja u kojoj su nastali. S obzirom na to, ne treba čuditi činjenica da se od dvadeset i četiri takva rukopisa, za koje se zna da su do danas sačuvani, u Bosni i Hercegovini nalazi samo jedan, i to onaj u Čajniču u istočnoj Bosni. Pergament, materijal na kojem su u većini ispisani ovi dokumenti, dobrog je kvaliteta i fine obrade. Po sadržaju, to su većinom tekstovi vjerskog karaktera, dok se po svojoj svjetovnoj orijentaciji izdvaja Aleksandrida, srednjevjekovni viteški roman, čiji se original čuva u Državnoj biblioteci u Berlinu. Većina sačuvanih kodeksa tokom vremena pretrpjela je veća ili manja oštećenja, dok se mogu smatrati izgubljenim: Daničićevo, Srećkovićevo, Treće beogradsko evanđelje i Belićevi listići. |
|
Pogibija i grob kralja Stjepana Tomaševića u Jajcu Pučko „pridavanje“ kaže da je car (turski) k sebi kralja domamio i živa na mješinu sa njegovim stricem Radivojem sadro, a plemstvo sasjekao i u Vrbas bacio. Kad su ga krvnici upitali hoće li ga, kao i druge pogubljene, u Vrbas bacviti, car je odgovorio: „Ne, on je okrunjena glava i ne može se s ostalima miješati! Nego ga zakopajte blizum Jajca grada, ali da mu se grobnica ne vidi iz grada“. Turci ga odnesu više Kozluka u Smrik, pa sa znakom zastave upitaju cara hoće li ga ondje zakopati. Car im drugim znakom odgovori neka ga zakopaju, što oni i učine. Od tog vremena pa sve do danas pučanstvo jajačko bez razlike vjre taj grob zove „Kraljev grob“. Kraljeva se grobnica na spomenutom mjestu i danas vidi, a kraj nje su druge dvije grobnice, za koje narod pripovijeda da su dva najvjernija kraljeva generala. Do skoro nad kraljevom grobnicom bio je veliki stećak, no ga je turčin Žuna odvaljao i u zid svoje njive stavio. Vele očevici da je na tom stećku urezan grb i kruna.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 179-180 |
|
LINKOVI |
|
Bibliography of The Slavs in the Early Middle Ages http://nikolina4illyricum.wordpress.com/2010/02/20/bibliography/ Bosančica http://www.quickiwiki.com/bs/Bosan%C4%8Dica Bosančica – staro bosansko pismo http://bosnjaci-dubrovnik.hr/?p=127 Bosna kroz historiju – blog http://bosanskahistorija.blogger.ba/arhiva/?start=20 Hereza u Bosni i Crkva bosanska https://www.academia.edu/4268844/hereza_u_Bosni_i_Crkva_Bosanska Kako bi vaše ime izgledalo napisano bosančicom? http://www.kalesija.info/kako-bi-vase-ime-izgledalo-napisano-bosancicom/ |
|
LITERATURA |
|
Ćirković, Sima. Glose Srećkovićevog jevanđelja i učenja bosanske crkve. Vidi u: Bogumilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istražuvanja : materijali od Simpoziumot. Skopje : MANU, SANU, ANUBIH, 1982. Str. 207-223 http://www.quickiwiki.com/bs/Sima_%C4%86irkovi%C4%87 Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014.) Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije http://www.ifbosna.org.ba Speranski, Mihail Nestorović. Ein bosnisches evangelium in der Handschriftensammlung Sreckovics. // Archiv für slavische Philologie. 24 (1902) 172-182 |
|
|