Pripkovićevo evanđelje
Vaska Sotirov Đukić
|
PRIPKOVIĆEVO EVANĐELJE |
|
“A zapisa božiom milostiju krstjanin a zovom Tvrtko Pripković, zemljom Gomiljanin”. Kolofon Pripkovićeva evanđelja
|
|
OPIS |
|
Evanđelje Tvrtka Pripkovića, po Herti Kuni, potiče iz druge polovine 14. vijeka, dok ga drugi naučnici smještaju na prijelazu 14. i 15. vijeka. Spada u one rijetke bosanske kodekse koji su sačuvani gotovo u cjelosti. Iako se oštećene korice i nedostaju prvih 8 listova, dok je list 228 izrezan a 260 prazan, danas je sačuvano ukupno 260 listova pergamenta koji su slabo iluminirani. Pisano je bosančicom na ikavici sa dosta morfoloških arhaizama. Četiri evanđelja su u cjelosti sačuvana; na listu 80 se nalazi simbol evanđeliste Marka – lav sa kratkim bilješkama koje nema u drugim bosanskim četveroevanđeljima. Po paleografskim osobinama veoma je sličan Sofijskom evanđelju. Zahvaljujući sačuvanom kolofonu, poznato je da se pisar zove Tvrtko Pripković i da je pripadnik Crkve bosanske, te da je zbog toga, ispod kolofona, neki pravoslavni sveštenik dodao oko 16. vijeka: “i bog zna neka je to svinja bila”, što se odnosi na bogumila pisara. Giljferding je pronašao ovo evanđelje u Pljevljima (Taslidži) na Sandžaku, a u svojoj bilješci notirao je i kolofon. Zaveden je u sklopu Giljferdingove zbirke – Rukopisni odjel GPB u Lenjingradu kao Evanđelje No 6. |
|
VIDI I: |
|
Picasa album – Pripkovićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje
Facebook album - Pripkovićevo evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1 |
|
CITATI |
|
Bilino polje, april, 1203. godine Pred opasnošću od križarskog rata, lukavi i oprezni Kulin odmah je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve prihvati sve što od njega traži rimska kurija. U pismu rimskoj kuriji pravdao se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da pošalje u Bosnu svog izaslanika, koji će njega i njegove ljude ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov zahtjev i poslao u Bosnu čovjeka svog posebnog povjerenja, vlastitog dvorskog kapelana, već spominjanog Ivana de Kazamarisa. ... Papin izaslanik, u pratnji dzbrovačkog arhiđakona Marina, stigao je u Bosnu početkom aprila 1203. godine. Odmah je na Bilinom polju, „pored rijeke“ (na području Zenice) održao sabor sa „starješinama krstjana“, banom Kulinom, njegovim časnicima i narodom. Ispitivanjem „krstjanskih“ starješina ustanovio je da su njihovi vjerski pogledi i obredna praksa u bitnim pitanjima suprotni učenju katoličke crkve i općenito kršćanstva kao religije. Zato je zatražio od starješina da se odreknu bitnih tačaka svog učenja. Oni su na to odmah pristali, pa su 8.IV 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) svog heretičkog učenja i prakse. Pored prisutnih starješina bosanskih krstjana, akt je potpisao i sam ban Kulin te, kao svjedok, dubrovački arhiđakon Marin.............. Pismom datiranim u Ugarskoj 10.vi.1203. Kazamaris je izvijestio papu da je obavio posao sa „bivšim patarenima“ u Bosni. U stvarnosti, čin odricanja pokazao se samo kao Kulinov taktički potez, povučen u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost krstaškog rata. Sabor u Bilinu polju, sa svim događajima koji su mu potom slijedili, pokazao je da su bosanski krstjani bili u stanju da se na različite načine odupru svakoj vrsti spoljnog pritiska. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 34-35 |
|
Bogumilstvo crkve bosanske Dominikanac Nikola Barbuci u svome izvještaju iz Jajca 1459. godine govorio o tome da narod u Bosni, bez obzira na vjeru, "više voli Turcima nego katolicima", a to se prvenstveno odnosi na papu i Mađare, pošto Nikola Barbuci, sa lica mjesta, iz Bosne, konstatuje da su većinsko stanovništvo u Bosni, te 1459 godine, dakle samo četiri godine prije 1463, maniheji (bogumili) i pravoslavni, a znamo da je pravoslavaca u to vrijeme bio minoran broj u usporedbi sa članovima Bosanske Crkve, dakle većinsko stanovništvo Bosne, odnosno većina Bošnjaka, samo četiri godine prije 1463.godine, su bili bogumilske vjere. Taj podatak navodi i V. Ćorović, u drugom tomu svoje knjige "Bosna i Hercegovina" ,1939., pod naslovom "Političke prilike u Bosni i Hercegovini", u poglavlju i pod naslovom "Stara bosanska država",gdje doslovno kaže:"Nikola Barbuci izveštavao je iz Jajca 1459. godine, kako mu je sam bosanski kralj izjavljivao da se bez pomoći sa zapada ne sme upustiti u borbu s Turcima, jer nema poverenja u svoje podanike. Većina njih su maniheji, t. j. bogumili i pravoslavni, i oni da više vole Turcima, nego katolicima. https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=112488285606935&id=102262669903567 |
|
Evanđelja Crkve bosanske Osim po nekim obilježjima u vanjskom izgledu, grafiji, ortografiji i jeziku, tekstovi evanđelja Crkve bosanske ne razlikuju se od tekstova evanđelja u ostalim crkvenoslavenskim književnostima. Uostalom ćirilski bosanski rukopisi više-manje nose u sebi tragove glagoljskih predložaka (u Divoševu evanđelju nalazi se, na primjer, glagoljsko i usred ćirilskoga teksta, u Hvalovu su zborniku ostala dva glagoljska slova: i f.102, dz f.106). Najviše se nazire srodnost s tekstovima bliskima Assemanijevu evanđelistaru iz poč. 11. stoljeća, jednom od najarhaičnijih staroslavenskih kanonskih rukopisa (Grickat, 1961.-62.: 281.). Razlike u vanjskom izgledu, grafiji, ortografiji i jeziku (osobito leksiku) izdvajaju ih u zasebnu grupu i u tom smislu rukopisi Crkve bo-sanske čine jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Pisani su uglavnom ćirilicom bosanskoga tipa. U njima nema nikakvih crta ni točaka, akcenata, ni kvačica nad pojedinim slovima, nema interpunkcija. Skraćenice se rijetko pojavljuju, a kad se pojavljuju, označene su titlom ili slovom iznad retka. Karakteristično je za tekstove bosanskih evanđelja da imaju vrlo staru podjelu na takozvane Amonijeve glave (podjela pojedinih evanđelja, nastala kao “harmonija evanđelja” već u 2. stoljeću). Bit je te podjele upućivanje na sva slična mjesta u evanđeljima. Počeci Amonijevih glava u bosanskim rukopisima istaknuti su crvenim, odnosno ukrašenim slovima ili cijelim crvenim riječima. Obično se u istoj visini na uspravnim marginama nalaze potrebne oznake, sastavljene po specijalnom obrascu, koje omogućuju traženje paralelnih (sličnih) mjesta u drugim dijelovima četveroevanđelja. Podjela na Amonijeve glave zabilježena je i u staroslavenskom glagoljskom Marijinskom evanđelju iz 11. stoljeća. U ćirilskim rukopisima izvan granica bosanske države podjela na Amonijeve glave već je odavno zaboravljena. U 14. i 15. stoljeću, iz kojih potječu danas poznati tekstovi Crkve bosanske, podjela na Amonijeve glave zamijenjena je podjelom na začela i konьcь, koji se gotovo redovno nalaze u tekstu, a ne na marginama. U tekstovima evanđelja Crkve bosanske podjela na Amonijeve glave manje ili više dosljedno čuva se i čini jednu od karakteristika tih evanđelja Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF) |
|
Giljferdingova zbirka U ovom radu autorka ukazuje da tzv. Pljevaljski služabnik, rukopisna knjiga, ne postoji u Giljferdingovoj zbirci starih rukopisnih knjiga (u nekadašnjoj Publičnoj biblioteci u Sankt-Peterburgu). Ova greška, koja se javila u poznatom delu V. V. Stasova, u stručnoj literaturi se prenosila čitav jedan vek. Inače, u Giljferdingovoj zbirci mesto Pljevaljskog služabnika danas se nalazi Četvorojevanđelje koje je u XIV veku pisao pisar Pripković. Gošić, Nevenka. O takozvanom Pljevaljskom služabniku. // Arheografski prilozi, 1999. Br. 21, str. 207-212 http://scindeks.ceon.rs/article.aspx?query=ISSID%26and%267707&page=6&sort=8&stype=0&backurl=%2Fissue.aspx%3Fissue%3D7707 |
|
Pravoslavlje i Crkva bosanska Druga posljedica proširenja Bosne na oblasti Huma leži u činjenici da time u njenim državnim granicama pravoslavlje, koje je do tada uglavnom bilo oganičeno na Podrinje, dobija na značaju kao treća vjerska komponenta, pored Crkve bosanske i katoličanstva. Izvjestan zamah pravoslavlja pomažu Sandalj Hranić, a potom herceg Stjepan, podizanjem više crkava i hramova, kao što su Hum, Polimlje, Goražde, Dobrun, Šćepan Polje, Savina kod Herceg-Novog i drugi. Srpska pravoslavna crkva uvijek je zauzimala izrazito neprijateljski stav prema bosanskim krstjanima i njihovoj vjerskoj organizaciji. O tome rječito govore brojne anateme i prokletstva koje je u svojim obrednicama i sinodicima Srpska crkva izricala protiv bosanskih heretika, navodeći često poimenice najpoznatije i najpoduzetnije među njima. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 52 |
|
LINKOVI |
|
Bilinopoljski sabor http://www.quickiwiki.com/sh/Bilinopoljska_izjava Bogumili http://www.quickiwiki.com/sh/Bogumili Bogumilstvo crkve bosanske https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=112488285606935&id=102262669903567 The National Library of Russia
|
|
LITERATURA |
|
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju : Zagreb : Hrvatski institut za povijest, 2005. – 686 str. www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF) Gošić, Nevenka. O takozvanom Pljevaljskom služabniku. // Arheografski prilozi, 1999. Br. 21, str. 207-212 Lavrov, P.A. Paleografičeskoe obozrenie kirilovskago pis'ma. Petrograd : Izdanie Otdelenija russkago jazyika i slovesnosti Imp. Akademii nauk, 1914. Vidi u: Enciklopedija slavjanskoj filologii, Sankt Peterburg, vyp. 4, I Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014. PDF) Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije http://www.ifbosna.org.ba Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF) Mošin, Vladimir. K datirovke rukopisej iz sobranija A. F. Gil'ferdinga Gosudarstvennoj Publičnoj biblioteki. Moskva, Leningrad : TODRL, 1958. Vol. XV, str. 409-417 Šidak, Jaroslav. Bosanski rukopisi u Gosudarstvenoj publičnoj biblioteci u Lenjingradu. Slovo : Zagreb, 1969. Br. 17 , str. 117 (14.04.2014. PDF) http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21242 |