Mihanovićev odlomak Apostola
Vaska Sotirov Đukić
|
MIHANOVIĆEV ODLOMAK APOSTOLA |
|
|
Se leži Hrelja... Mnoge zemlje obidjeh, i domom dođoh, i počteno postah. I na svoji baštini legoh. Presjeničanin (možda XIV vijek) Epitaf se nalazi na oštećenom kamenu, prevaljenom na seoski put uz rječicu Presjenicu kod Sarajeva. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 111 i 321 |
|
|
OPIS |
|
|
Mihanovićev odlomak potiče iz 12 vijeka i predstavlja ostatak kratkog apostolara. Sadrži lekcije iz apostolskih Poslanica u kojima je označeno vrijeme čitanja i biblijski tekst: f.1: “pisano po redu, v subotu mesopustnuju. Nedele 16 apostol k Korenteom, bratije pospešstvujušte...” Sačuvana su dva lista pergamenta ispisana poluoblom glagoljicom na staroslavenskom jeziku. Dvolist je bio zalijepljen u koricama „Ilovičke krčmije“ (iz 1262. god.), pisane u Ilovici za manastir sv. Arhanđela na Privlači (Boka Kotorska). „Ilovička krmčija“ je u 14. vijeku dospjela na Vranjinu na Skadarskom jezeru, zatim na Obod i Cetinje, a onda u Skoplje, gdje je 1729. godine na nju se potpisao, latinicom, patrijarh Arsenije. 1853. godine listovi su bili još zalijepljeni za korice, tek ih je 1868. godine odlijepio Miklošič. „Ilovičku krmčiju“ u Zagreb je donio, sa svojom kolekcijom ćirilskih rukopisa, Antun Mihanović. Nakon njegove smrti, Štrosmajer je otkupio čitavu Mihanovićevu zbirku od njegova nasljednika i poklonio je Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje se i danas nalazi. |
|
|
VIDI I: |
|
|
Picasa album – Mihanovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MihanovicevOdlomakApostola
Facebook album - Mihanovićev odlomak Apostola https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412929975650073&type=1 |
|
|
CITATI |
|
|
Glagoljica Od vremena Jagićevog izdanja (1883) do danas Marijino evanđelje, kao ključni spomenik nastao u našim štokavskim krajevima najkasnije početkom XI vijeka, nije privuklo veću pažnju historičara tzv. srpsko-hrvatskog jezika. Ni glagoljskom naslijeđu, usto, nije posvećena zaslužena pažnja. Grškovićev i Mihanovićev odlomak apostola, glagoljicom pisani spomenici u prvoj polovini XII vijeka u srpskim krajevima i šire, potpuno su zanemareni u novijim filološkim istraživanjima. U Mihanovićevom odlomku, na primer, biseru srpske redakcije, odslikava se davnašnji suživot glagoljice i ćirilice u srpskim zemljama i šire, kada se glagoljica sporo povlačila iz knjiga. http://www.quickiwiki.com/bs/Srpska_pismenost |
|
|
Mihanovićev odlomak apostola glagoljički spomenik iz XII. st., jedan od najstarijih pisanih spomenika istočnoga pola hrv. glagoljaštva, ujedno i jedan od posljednjih sačuvanih glagoljičkih tekstova s toga prostora. To je pergamentni dvolist formata 24 cm × 18,5 cm (prvi list oštećen), ispisan dvostupačno. Odlomak je kratkog apostolara (praksapostola); sadrži perikope iz apostolskih poslanica koje se u duhovsko vrijeme čitaju po uzusu Istočne crkve. Bio je napisan vjerojatno na bosansko-humskom ili zetskome području u doba kada je ondje počela prevladavati ćirilička pismenost. Pronađen je zalijepljen u koricama Ilovičke krmčije (nomokanona), srp. ćiriličkoga kodeksa iz 1262., u zbirci ćiriličkih rukopisa A. Mihanovića. U pismu nema pokazatelja formiranja ustavne glagoljice; za znak poluglasa upotrebljava se samo meka inačica – jer (kao u ćiriličkim spomenicima), a uz glagoljičke oblike piše se gdjekad i ćiriličko slovo i (и). Starosl. jezična norma vrlo je dobro očuvana, os. na morfološkome planu; jezičnih redakcijskih osobina razmjerno je malo: nazali su prešli u e i u, jery u i, i po njima se ne može pouzdano odrediti redakcijska pripadnost. Rijetki su primjeri ispadanja jerova u slabim položajima; štoviše, nalaze se i na etimološki neopravdanim mjestima, između dvaju suglasnika. Danas se Mihanovićev odlomak apostola čuva u Knjižnici HAZU. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40666 |
|
|
Katolička crkva poriče Riječ Božju Dakle, učenje Katoličke crkve (crkva je žensko, ona je žena) poriče Riječ Božju. Papa, koji je doslovce Apolon u modernoj verziji, poučio je ljude da se udruže s idolima. Rimska je crkva sada ljudima postala lažna proročica jer je oduzela Riječ Gospodnju od ljudi i dala svoje vlastite ideje o tome od čega se sastoji oproštenje grijeha, što donosi Božje blagoslove, a svećenici su otišli toliko daleko da kategorički tvrde da imaju moć ne samo u životu, već i u smrti. Sami naučavaju da postoji čistilište, ali to ne možete naći u Riječi. Naučavaju da će vas molitve i mise i novac izvući iz čistilišta i uvesti u nebo. Cijeli sustav koji je temeljen na svom učenju je lažan. Ne leži na sigurnom temelju Božjeg otkrivenja u Njegovoj Riječi, već leži na živom, tonućem pijesku vlastitih đavolskih neistina. Crkva je otišla pravo iz organizacije u denominaciju i odatle u lažno naučavanje. To je točno. Rimokatolici ne vjeruju da je Bog u Svojoj Riječi. Branham,
William Marrion.
Otkrivanje
sedam crkvenih doba. Str. 192 |
|
|
Sandalj Hranić Kosača O Sandalju pričaju da je bio bezvjerac i da je uzeo Vukosavu, ženu Miloša Obilića, poslije pogibije kosovske, te je ona podigla onih pet crkava u Cernici (kod Gacka) i da je za njim sasvijem kratko vrijeme bila, te kada je na Starcu u Dulićima potonju crkvu sagradila, da je od njega pobjegla i uz planinu Sominu utekla. On kad sazna pošalje sluge da je uhvate, te je sluge na domak Banjana stignu, a ona prospi novce po putu, te se sluge zabaviše kupeći novce, dok se ona skrila. Ovaj put kud je novce prosipala zove se Zlatna strana. Tu ona rodi muško dijete i baci ga u koprivu, od toga vele da je današnje pleme Koprivica kojijeh ima 100 pušaka u Hercegovini, a najviše u Banjanima. Pod Ključem imade jama tzv. Jasovica, ponor u koji s sve gatačke vode donjeg polja slijevaju, te za koju vele da u Fatnici izvire. Pričaju da je kralj Sandalj jednoga vremena taj izvor u Fatnici zatvorio bivolećom kožom, te da je u ono doba voda ispod Ključa i po Cernici plivala, tako da su velike lađe po njoj plovile, te vele da i danas ima halka ulivena, u Valu više Cernice, za koju su te lađe vezivali. Mnogi su mi o toj halci pričali, ali mi niko ne umjede reći mjestimice đe je. ...
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 197-198 |
|
|
Žagar, Mateo: Zašto je ćirilica hrvatsko pismo? Ozbiljnije i otvorene razgovore između hrvatske i srpske filologije, koje – osim poznatog i agresivnog presezanja – dijele znatan broj zajedničkih tema, pogotovo s graničnih zemljopisnih područja, ostavljamo smirenijim vremenima. Suradnja u filologiji dviju donedavno zaraćenih država, gdje je kultura također bila poljem ratovanja, očigledno slijedi posljednja. To sve govorim i s namjerom da se ovaj skup ne shvati kao kakvo radikalno omeđivanje filološkoga obora, iz kojega nema pogleda u druga dvorišta, i u koji ti pogledi nisu stizali. Na kraju krajeva, valjda i nema potrebe govoriti koliko su južnoslavenski prostori, posebice u njihovu središnjem dijelu, komunicirali poslovno, trgovački, pa tako i kulturno. Štoviše, posve je jasno da neke srednjovjekovne pisane spomenike i nije moguće strogo razvrstati po nacionalnim filologijama (npr. Mihanovićev odlomak apostola i Miroslavovo evanđelje, iz 12. stoljeća). Dobar je primjer odnos bosanske (dakako uključujući i hercegovačku sastavnicu) i hrvatske filologije. Nema tako sumnje da bosanski kulturni krug valja uvažavati, i da prema tome postoji bosnistika, u kojoj sudjeluju sve tri nacionalne kulture. No nema nikakve sumnje da je i sve ono što je baština bosanskih i hercegovačkih Hrvata (uključena i u bosnistiku) – baština koju uključujemo u sveopću hrvatsku filologiju. U koncipiranju takvih skupova doista nema nikakva isključivanja. |
|
Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (DIZBI) Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40666 Hrvatske glagoljske liturgijske knjige-Staroslavenski institut Knjižnica HAZU http://knjiznica.hazu.hr/index.php/m-rara Kronološki popis najvažnijih glagoljičkih spomenika http://www.croatianhistory.net/glagoljica/glkro.html List of medieval Serbian literature http://www.territorioscuola.com/wikipedia/en.wikipedia.php?title=Medieval_Serbian_literature Srednjovjekovni bosanski rukopisi / Medieval Bosnian Manuscripts |
|
|
LITERATURA |
|
|
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Badurina-Stipčević, Vesna. Jagićeva izdanja hrvatskih srednjevjekovnih književnih tekstova. Zagreb : Slovo, 2011. Sv. 61 (2011), 1–14. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114606 Jagić, Vatroslav. Grada zaglagolsku paleografiju, Mihanovićev odlomak apostolara glagolskoga. Zagreb : Rad JAZU, 1868. Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014. PDF) Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije Milanović, Aleksandar. Kratka historija srpskog književnog jezika. Beograd : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2004. http://www.worldcat.org/title/kratka-istorija-srpskog-knjizevnog-jezika-aleksandar-milanovic/oclc/474573003 Mošin, Vladimir. O podrijetlu Mihanovićeve ćirilske zbirke. Zagreb : Slovo: časopis Staroslavenskog instituta, 1955. No.4-5 Rujan; str. 78 http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=20973&show=clanak (08.07.2014 PDF) Štefanić Vjekoslav. Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I dio. Zagreb : Historijski institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnost, 1969. http://hrcak.srce.hr/file/21621 |
|
|
|