Manojlovo evanđelje
Vaska Sotirov Đukić
|
MANOJLOVO EVANĐELJE |
|
Va ime oca i sina i svetoga duha, amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralja Ostoju. I u to vrime-dojde i svadi se Ostoja kralj s Hercegom i z Bosnom. I na Ugre poje Ostoja. To vrime, mene, Vignja, dojde končina. I legoh na svom plemenitom pod Kočerinom. I molju vas, ne nastupajte na me ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja ... Kočerinac (1410-1411)
Epitaf Vignja Miloševića u Kočerinu je neka vrsta sinopsisa za roman o ratniku – vitezu, koji učestvuje u svim brojevima a nadživljava i svoje gospodare i vrijeme. Viganj je započeo svoju službu u vrijeme bana Stjepana Kotromanića u prvoj polovini 14 vijeka, a završio je, poslije službe petorici vladara, u vrijeme kralja Ostoje, 1411. godine, u prvoj polovini 15 vijeka. Franjevci su nadgrobnu ploču prenijeli u Kočerin i uzidali je uz vrata u župni dvor. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 177 |
|
OPIS |
|
Kodeks potiče sa početka 14 vijeka, ali je oštećen vatrom tako da su neki od 32 sačuvanih listova nagorjeli. Po marginalnim glosama se vidi da ga je pisao Manojlo Grk: na f. 32 r: Manoilo Grьkь piša sije knige; na f. 32: hlapě seděše pri mne jegda pisah; te bilješka grčka s prijevodom: vь šesty že měsecь. Sačuvano je trinaest odlomaka od četveroevanđelja dok evanđelje po Ivanu potpuno nedostaje. Paleografski je sličan Čajničkom, Nikoljskom i Daničićevom evanđelju. Rukopis je bio u Mostaru i pripadao je, izgleda, Iliji Ivaniševiću, no već 1903. nalazi se u SANU u Beogradu, gdje je i danas, pod signaturom 343. Prokopije Čokorilo je u svom Dnevniku, čiji su odlomci objavljeni zahvaljujući dr. V. Ćoroviću u Glasniku Zemaljskog Muzeja u Sarajevu 1913. godine, ostavio podatke o posjeti Mostaru ruskog konzula Aleksandra Giljferdinga, velikog kolekcionara srednjevjekovnih rukopisa. Prema njemu, to je bilo 15. i 16. maja 1857. godine, kada je posjetio i nekoliko pravoslavnih kuća. Vjerojatno Je kodeks dobio od Ilije Ivaniševića na poklon, ili ga kupio. |
|
VIDI I: |
|
Picasa album - Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje
Facebook album - Manojlovo evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 |
|
CITATI |
|
Arhiv SANU: Dragoceni rukopisi u opasnosti ARHIV Srpske akademije
nauka i umetnosti slavi ove godine 170. rođendan, a arhivisti sa
zabrinutošću upozoravaju da je najveća zbirka srednjovekovnih
rukopisnih i štampanih knjiga u Srbiji, koja se ovde čuva u
neprimerenim uslovima, u velikoj opasnosti. Za razliku od svetskih
arhiva, gde se specijalnim uređajima održava idealna mikroklima
da bi se očuvali dragoceni pergamenti i hartija, u Arhivu SANU i
dalje za hlađenje koriste starinsku promaju, a za održavanje
vlažnosti kantice s vodom koja polako isparava. |
|
Bogumili . Da li su stvarni ili izmišljeni? Poslije Kulina Bosna je postala veoma ozloglašena na papskoj kuriji radi uspjeha bogomilskog učenja. Pape u mnogo mahova ljutito pišu kako tamo heretici javno ispovijedaju svoju vjeru i traže protiv njih prave krstaške ratove u dva tri maha. O tome postoji sva sila sačuvanih dokumenata, koje je Rački pomno i opširno obradio. Kada je u Italiji i Južnoj Francuskoj oslabila ova sekta, Bosna joj je bila glavno uporište i zapravo najjača zemlja u patarenstvu. U Bosnu su slali svoje ljude „da ondje savršeno i potpuno nauče nauku od učitelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna.8 Jakov Bech iz Chieria je oko 1378 u ovu svrhu bio poslan. Kada ga je 1387. god. inkvizitor pitao, da li mu je poznato da je u ovu svrhu još kogod u Bosnu slat, on je odgovorio, da su u ovu svrhu u Bosnu slati: Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 godina po prilici, oko 1347, Ivan Narro i Granoni Bencio oko 1360, Petar Patrizi oko 1377, Berardo Roscherio oko 1380 i Petrov brat Jacobini oko godine 1382. Jakov je izjavio, da je ovo sve iz njihovih usta neposredno slušao i saznao. Bosanski kralj Stjepan Toma (1444-1461) živo je radio na tome da pristaše bogomilske sekte povrati katoličkoj vjeri. Među ostalim nastojanjima u ovom pravcu pošalje malo prije smrti g. 1461 tri ugledna bogomila iz Bosne u Rim, da ih papa Pijo II. pouči i obrati, ili, ako ostanu tvrdokorni, da ih kazni. Papa ih preda trojici kardinala koji ih uistinu obrate nakon mnogog razlaganja i nagovaranja. Nato im po papinu nalogu kardinal Ivan de Torquemada, stric poznatog velikog inkvizitora Tome Torqueinade, napiše u pedeset tačaka objuraciju (odricanje), u kojoj izloži sve glavne tačke manihejskog vjerovanja pobivši ih katoličkom naukom. Znadu se i imena spomenute trojice bogomila; to su bili : Đuro Kućinić, Stojšan Tvrtković i Radmilo Voćinić. Ovaj dokumenat je u cijelosti štampao dodavši mu značajan i vrijedan uvod Dr. Dragutin Kamber pod naslovom „Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila. Može da bude u ovim izvorima pretjeranosti, koja je došla iz opreznosti katoličkih učitelja vjere i iz želje da isprave svako po njihovu mišljenju krivo vjerovanje, ali potpuno proglasiti ove i druge slične latinske izvore bezvrijednim ne odgovara uslovima objektivnog naučnog istraživanja. Osim toga ti izvori nijesu osamljeni; njih potvrđuju mnogi domaći izvori i drugi, koji su nikli u pravoslavnim sredinama. U svim tim izvorima se osuđuje vjerovanje Bošnjaka kao krivo. Ovo je najjači dokaz da bosanska crkva ni u kom slučaju nije bila pravoslavna. Važan je dokumenat u ovom pogledu poslanica11 carigradskog patrijarha Genadija II. Skolarija (1453-1459) sinajskim kaluđerima. U toj poslanici Genadi kaže, da je pravoslavni vladika u zemlji Hercega Stjepana obratio mnoge od „kudugera“ u pravoslavnu crkvu. Za Hercega kaže, da je u duši pravoslavni, ali to javno ne ispovijeda, jer ima u državi mnogobrojne „kudugere“. Kudugerima grčka vrela nazivaju bogomile. O ovom nazivu je napisao lijep članak V. Skarić pod naslovom „Kudigeri“. |
|
Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave Prvi ruski konzulat u
Bosanskom ejaletu otvoren je u Sarajevu 1857. godine što je bio
razlog za protest Aleksandra Fjodoroviča Giljferdinga privremenog
upravnika konzulata upućenog generalnom konzulu Rusije u
Dubrovniku gospodinu P. N. Stremouhovu. Aleksandar Fjodorovič
Giljferding, (1831. – 1872.) rođen u Varšavi istaknuti je
ruski filolog, istoričar, vrstan putopisac, poznavalac slovenskih
jezika i strastveni istraživač starina. Zahvaljujući njemu
uspostavljene su između BiH i Rusije ne samo dobre političke i
vjerske nego i književne veze. On je prvi ruski konzul u Sarajevu
od 1856. godine. Za nas je od izuzetne važnosti njegov putopis
“Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji”, izdat u
Sent Peterburgu 1859. godine. Kod nas je preveden i objavljen
1972. godine u Sarajevu. Njemu je bilo žao što je Mostar
stavljen u drugi plan. Na proputovanju za Sarajevo Giljferding je
15. maja 1857. godine stigao u Mostar gdje se zadržao pet dana. Giljferding je u svom djelu putopisne prirode pohvalio Mostarsku srpsku pravoslavnu opštinu kao najprimjereniju među svim drugim u Turskoj carevini u pogledu prosvjetnog napretka i afirmacije obrazovanja učenika. Pokazao je dosta sluha za izgradnju bogomolja u Hercegovini, te je na njegovu preporuku u Rusiju otputovao jeromonah Prokopije Čokorilo da sakuplja novac. Njegovom zaslugom su u Rusiju na školovanje poslani: Jovan Dreč u Petrograd, Jovan Pičeta u Herzon, a Nikola Bilić i Vaso Ostojić u Odesu. |
|
Mostar: Izložba faksimila srednjovjekovnih bosanskih rukopisa U sklopu Četvrte međunarodne konferencije "Jedinstvo i pluralnost u Europi", Centar za interdosciplinarno istraživanje vizuelne kulture Međunarodnoga foruma Bosna organizira u mostarskom hotelu "Bristol" izložbu faksimila bosanskih rukopisa. Izložba faksimila "Srednjovjekovni bosanski rukopisi" bit će službeno otvorena 11. kolovoza u Muslibegovića kući u Mostaru. Na izložbi će prvi put biti prikazani faksimili 24 poznata rukopisa bosanske srednjovjokovne književnosti, od ukupno 30 koliko ih je poznato. Kako je za Fenu kazao kustos Safet Hadžimuhamedović, riječ je o rukopisima nastalih od 12. stoljeća do pada Bosne, kao srednjovjekovne države i samo je jedan od njih, "Čajničko evanđelje" u BiH, a svi ostali čuvaju se u zbirkama širom Europe. |
|
Pravoslavna sredina u Mostaru razvila se osjetno tokom XVIII vijeka kada mitropolit Aksentije Palikuća (1751-1763) privremeno premješta sjedište mitropolije iz manastira Duži kod Trebinja u Mostar. Sa odobrenjem Patrijaršije, Mostar 1767. godine konačno postaje i službeno sjedište mitropolije. O najstarijoj pravoslavnoj crkvi u Mostaru na žalost nemamo bližih podataka osim narodnog predanja da je u Bjelušinama ranije postojala jedna prostorija „u kojoj su se Srbi Bogu molili sve dok nije osvještana crkva u Suvodolini, tamo gdje se danas nalazi stara crkva“ Od starih pravoslavnih porodica iz tog vremena u Mostaru, spominju se: Novalići, Popovci, Opuhići, Milikići, Jaranići, Ćupine, Zec-Stojanovići, Todorovići, Balorde, Mostarlije.. Naročito je bila poznata porodica Škuljević čiji su članovi zajedno sa porodicom Milaković zbog kuge prebjegli u Dubrovnik. Srbi trgovci, rodom iz Mostara razbacani po kontinentu ostajali su vezani za svoj grad i zajednicu pa su novčani prilozi za mostarsku pravoslavnu opštinu stizali iz Trsta, Odese, Pešte... Spomenimo također jedan važan dokument-srednja grupa bosanskih spomenika-poznat kao Manojlovo ili Mostarsko Evanđelje na 32 pergamenta koji se čuvao u kući poznatog mostarskog trgovca i posrednika Ilije Ivaniševića. |
|
Preliminarni popis srednjevjekovnih bosanskih kodeksa ALEKSANDRIDA (Berlin, Državna biblioteka, XV stoljeće), BATALOVO evanđelje (Sankt Petersburg, XIV stoljeće), ČAJNIČKO evanđelje (Čajniče, Pravoslavna crkva, XIV/XV stoljeće), DIVOŠEVO evanđelje (Cetinje, Crna Gora, XIV stoljeće), EVANĐELJE iz Dovolja (Sankt Petersburg, Rusija, XIV stoljeće), GILJFERDINGOV (Lenjingradski) apostol (Sankt Petersburg, XIV stoljeće), GRIGOROVIČ-GILJFERDINGOV odlomak I – II (Sankt Petersburg, XIII stoljeće), GRŠKOVIĆEV odlomak apostola (Zagreb, HAZU, XII stoljeće), HVALOV zbornik (Univerzitetska biblioteka u Bolonji, XV stoljeće), HRVOJEV misal (Istanbul, Topkapi Saray, XV stoljeće), KOPITAROVO (Ljubljansko) evanđelje (Ljubljana, Narodna i univerzitetska biblioteka, XIV stoljeće), LISTIĆI iz Monteprandona (Monteprandon, Italija, XV stoljeće), MANOJLOVO (Mostarsko) evanđelje (Beograd, Arhiv SANU), MIHANOVIĆEV odlomak (Zagreb, HAZU, XII stoljeće), MIROSLAVLJEVO evanđelje (Beograd, Narodna biblioteka Srbije, XII stoljeće), MLETAČKI zbornik (Venecija, Biblioteka Marciana, XIV/XV stoljeće), NIKOLJSKO evanđelje (Dublin, Irska, Sir Chester Beatty Library, XIV stoljeće), PRIPKOVIĆEVO evanđelje (Sankt Petersburg, XIV stoljeće), RADOSAVLJEV zbornik (Vatikanska biblioteka, XV stoljeće), SOFIJSKO evanđelje (Sofija, XIII stoljeće), SPLITSKI odlomak glagoljskog misala (Split, XIII stoljeće), VRUTOČKO evanđelje (Vrutok, Makedonija, XV stoljeće). |
|
Stare pravoslavne porodice u Mostaru Od starih pravoslavnih porodica iz tog vremena u Mostaru, spominju se: Novalići, Popovci, Opuhići, Milikići, Jaranići, Ćupine, Zec-Stojanovići, Todorovići, Balorde, Mostarlije.. Naročito je bila poznata porodica Škuljević čiji su članovi zajedno sa porodicom Milaković zbog kuge prebjegli u Dubrovnik. Srbi trgovci, rodom iz Mostara razbacani po kontinentu ostajali su vezani zBosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. st.); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje,Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje Na bosančici su pisani i Povaljski prag na ostrvu Braču 1184., listina omiškoga kneza Đure Kačića Dubrovniku 1278 i Povaljska listina iz 1250, te Poljički statut iz 1440. god. i mnogo drugih tekstova, po čemu je ovo pismo i jedno od tri pisma u Hrvatskoj). Brojni su natpisi na stećcima, a poznat je i prijepis Ljetopisa popa Dukljanina. Od 16. do 18. st. bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga. Osim u Bosni, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makedoniji, Krajini, na ostrvima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske. Zadržala se kod bosanskih franjevaca do polovine 19. st. i dr.a svoj grad i zajednicu pa su novčani prilozi za mostarsku pravoslavnu opštinu stizali iz Trsta, Odese, Pešte... Spomenimo također jedan važan dokument-srednja grupa bosanskih spomenika-poznat kao Manojlovo ili Mostarsko Evanđelje na 32 pergamenta koji se čuvao u kući poznatog mostarskog trgovca i posrednika Ilije Ivaniševića. http://www.abrasmedia.info/content%C5%A1ta-su-srbi-u-mostaru-kratki-podsjetnik-na-srpsko-pravoslavno-prisustvo-u-mostaru-i-dio |
|
LINKOVI |
|
Arhiv SANU: Dragoceni rukopisi u opasnosti Bosanski jezik- Bosančica http://www.domaci.de/viewtopic.php?t=37924 Bosančica na udaru
hrvatske politike Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku http://www.quickiwiki.com/hr/Bosna_i_Hercegovina_u_srednjem_vijeku Hrvatski biografski leksikon o Manojlo Grku http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5686 Historija Bosne - O historiji Bosne i Hercegovine, o aktuelnom trenutku i njenoj budućnosti http://bosniainfocentar.phpbb3now.com/viewtopic.php?f=139&t=1750&st=0&sk=t&sd=a&start=5 Kultura knjiga u BiH http://www.rodoslov.ba/Pages/view/25/1/ Na granici sjećanja – blog o starom Mostaru http://memorylimit.blogger.ba/ Slavistika http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56603 Srpska akademija nauke i umetnosti
|
|
LITERATURA |
|
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Jerković, Vera. Glagolski oblici u Manojlovom evanđelju. Novi Sad : Prilozi proučavanju jezika. Vol. 5 Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014. PDF) Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije Speranski, Mihail Nestorović. Mostarsko (Manojlovo) bosnijskoje evangelije. Dodatak uz Ruskijfilologičeski vjestnik. Varšava, 1905/1906. Vuletić-Vukasović,
Vid. Bilješka o
evangeliju Manojla Grka. |