Četveroevanđelje iz Dovolje

[Vaska Sotirov Đukić]

ČETVEROEVANĐELJE IZ DOVOLJE

A sije se (pisanije) svrši na Suhoj, na Prozračci, kada gospodin ban Tvrtko grediše najprvo u Hlmsku zemlju. A se pisa Dražeslav dijak, gospodina bana Tvrtka nadvorni pisac, a prvo dijak velikoslavnoga gospodina bana Stjepana. I kada sije pisah, tada mi da gospodin ban Tvrtko ispred sebe velik pehar vina popiti – u dobru volju! Dijak Dražeslav (oko 1353.) Dražeslav je prvo bio dijak kod bana Stjepana, a zatim nadvorni pisac mladog bana Tvrtka. Smatra se najboljim pisarom i stilistom u historiji bosanske državne kancelarije uopšte, a Tvrtko ga, u oduševljenju, lično časti peharom vina sa dvorske trpeze. Dražeslav je taj trenutak zabilježio u povelji, rušeći zakone službenog dokumenta tako da ovaj dio povelje može se tretirati kao lični, autentični tekst. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 81

OPIS

Evanđelje iz Dovolje ili Hercegovačko evanđelje je nastalo od 1387. do 1389. godine a naziv je dobio po manastiru Dovolje u Hercegovini gdje ga je Aleksandar Giljferding pronašao 1857. godine, a 1868. rukopis je došao u Imperial Public Library Rusije kao dio Giljferdingove zbirke, pod brojem 7. Ovo je jedno od rijetkih bosanskih evanđelja koji su pisani na papiru sa vodenim znakom, ima 114 listova koji su ispisani bosančicom u cinober i žutoj tinti, slabo je iluminiran. Početak i kraj nedostaju, potpuno nedostaje Ivanovo evanđelje, kao i nekoliko listova iz sredine.

VIDI I:

Picasa album - Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje Facebook album- Četveroevanđelje iz Dovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1

CITATI

Bogumili postaju muslimani Tursko osvajanje Bosne odvijalo se pod okolnostima i na način kakav se nije ponovio ni u jednoj drugoj zemlji koja je potpala pod tursku vlast. Iako je Bosansko Kraljevstvo predstavljalo jaku državu, na opće iznenađenje suvremenika nije pružen očekivan otpor. O tome su pisali već suvremenici i svi se slažu s konstatacijom da je to bilo u uskoj vezi s političkim prilikama u zemlji, odnosno s vjerskim progonima bogumila. Iako su bili česti, sudbonosni su bili oni koji su poduzeti neporedno pred najezdu Turaka. Tokom krvavih obračuna i stradanja, iz zemlje je izbjegao veliki broj stanovnika. Oni koji su ostali u zemlji mogli su brati: preći na katoličku vjeru ili otići na lomaču. Mnogi bogumili su prebjegli Turcima kod kojih su našli spas. Ovi su ih objeručke prihvatili s namjerom da ih u potrebnom tenutku iskoriste za svoje poliitčke ciljeve u pogledu Bosne. Kad su Turci 1463. godine krenuli na Bosnu, nije je imalo ko braniti. Oni koji su tokom progona nasilu postali katolici sad su iskoristili priliku da se osvete za sve ono što su pretrpjeli tokom progona. Narod je bio ljut na svoha kralja koji se je prislonio uz njihove progonitelje – inkviziciju i križare, i zato je ostao pasivan. U tim sudbonosnim trenucima zbili su se neki događaji koji su trajno odredili sudbinu Bosne i njenog naroda. Predstavnici domaćeg plemstva i vjerske starješine s masama bogumilskog stanovništva samoinicijativno su došli pred sultana u Jajce da mu se poklone i priznaju ga za svog gospodara. Tom prilikom su izjavili da od svoje volje žele preći na islam. Sve se desilo neočekivano i na način da je i sultan time bio zatečen. Kao odgovor na sve to dao im je neuobičajeno niz krupnih povlastica koje su Bosni i njenom narodu, odnosno bivšim bogumilima a sada novim muslimanima, osigurale poseban status u Turskom Carstvu. Imamović, Enver. Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Art 7, 1998. Str. 51-52

Bogumilska ideologija Naše bogumilstvo više je simpatiziralo s etikom novog evanđelja nego sa dogmama papinstva, spram kojih se određuje sa izrazitom idosinkrazijom, koja kasnije na temelju iskustva raste iz nesumnjive antipatije u svijesnu i dosljednu, politički organiziranu mržnju. Reformatorska u oba smjera, spram maloazijske šizme i papinstva podjednako, naša bogumilska ideologija ostala je u svojim negacijama dosljedna do svoje propasti. Smatrajući monoteizma monopolom papinstva, ovi naši laici, krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su poricali grčku i latinsku crkvenu hijerarhiju po svom praslovjenskom duhu u ime evanđeoske socijalne ravnopravnosti, čitali su evanđelje vlastitim jezikom i na svoj vlastiti način. Ne vjerujući, da je bog mogao stvoriti Papu, koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po principu zla, oni su rimskog biskupa smatrali đavolskim simbolom negacije onoga bratstva i one ljubavi kakvu je (po njihovom mišljenju) propovijedao Novi zavjet. Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 120

Bošnjački istraživači bosančice Bošnjačkih istraživača bosančice nije bilo u zamjetnoj mjeri, no većina suvremenih bošnjačkih povjesničara kažu da se radi o autohtonom bosansko-humskom pismu, koje nije etnički ni hrvatsko ni srpsko. Detalji nastanka bosanice se ne razjašnjavaju. U konačnici, moglo bi se reći: srpski filolozi drže bosančicu dijelom svoga nacionalnoga nasljeđa, hrvatski dijelom hrvatskoga (ali uz stanovut oprez)- npr., listina Kulina bana ili krstjanski spisi se rijetko uvrštavaju u antologije hrvatske pisane riječi. No, uvijek se stavlja Humačka ploča, kao i svi spomenici nastali na tlu Hrvatske, od Povlje, Poljica do Dubrovnika, a često Hvalov zbornik), a bošnjački-bošnjačke baštine. Također, valja reći da je bosančica po korpusu spisa ipak na marginama znanstvenoga interesa, jer je srpska baština temeljena na spisima nastalima u okrilju Srpske pravoslavne crkve, a hrvatska na djelima pisanima na glagoljskoj i latiničnoj grafiji, koja opsegom i vrijednošću daleko natkriljuju onu na bosančici. Tako je bosanica osuđena istodobno na žestoku politizaciju i realnu marginalizaciju i nehaj. http://hr.metapedia.org/w/index.php?title=Bosan%C4%8Dica&redirect=no

Herceg Šćepan i sin Herceg Šćepan htio je da ženi sina, pa mu pošo po nevjestu. Našo je tamo neđe. Te kad su se već vraćali kući svatovi, u Imotskom prvi put vidio snahu, tamo konake činili. Pa budi konaku u Ljubuškom, tu je oteo od sina, ne dao je sinu, pa se mjesto prozvalo Ljubuški. Bio opak, ne dao je sinu. Pa uteci sin onda turskom caru, pa u turskog cara zapitaj vojske nešto. A pis'o ćaći da ide na nj, da ga čeka s vojskom. Te povedi vojsku, te te na Velež iziđi. Te po Veleži odredi svakom vojniku deset vatara da naloži. Kad herceg Šćepan pogledaj, sva se Velež svijetli. Kaže: „Kad bude kod svake vatre po jedan – nema meni stanja, a kamo li, boj se, po stotinu kod svake!“. Te potkuj dvanaes' mazgi naopako, pa otiđi tamo, a biva da se po pločam' misli da su otišli vamo. I natovari dvanaes' mazgi pare, blaga, te uz Gubavicu neku, te preko Dubrava, te tud preko Rata, te niz kosu, te u Dubrovnik oćeraj. Kažu da ne bi bilo Dubrovnika grada da nije hercegova blaga – k'o dvanaes' mazgi pare! Herceg Stjepan Vukčić Kosača je bio poznat po svojim aferama sa ženama. To pokazuje i njegova avantura sa Firentinkom Jelisavetom, koja je izazvala političke posljedice i odjeknula kao velikiskandal, kao i njegova tri braka. Kada se poslednji put ženio, herceg je morao imati 55 godina. Oba posljednja braka sklopio je svega oko pola godine posle smrti prethodne žene. Njegova nestrpljivost se ne može objasniti političkim motivima; obe poslednje žene su toliko malo pozante i iz tako dalekih kuća da je jedva mogao videti neku znatniju političku korist. Odatle je Vladisalv (sin hercegov) posle prešao u Mostar, grad koji je nasred reke Neretve podigao Radin Gost, majordom Stjepana Kosače 1440. godine. Odatle, prešavši reku Bunu, Bregavu i Krupu, došao je u Ston, i na kraju u Dubrovnik. Tu je pred senatom optužio oca da mu je iz požude besramno oteo ženu, kćer Marina Marcijana, kneza Rusana (jer je bila vrlo lepa), čim ju je opremljenu doveo Vlatko, sin Ivana katunara iz Čvaljine. Ovo mesto je u Popovu. O Herceg Stjepanu spominje se samo da je sina ženio iz Zvornika, nu na putu da je nekako prijevarom sagriješio sa nevjestom. Čuvši to sin, odmetnuo se od oca, te otišavši u Stambol, poturčio se. Pripovijeda se dalje da je poturčeni sin došao s vojskom na Nevesinjsko polje, kuda se vidi iz Blagaja, pa da je naložio vojnicima da svaki vojnik po 10 vatara loži. Na to je Herceg, čuvši već za tursku vojsku, uskliknuo: „Ako je pod svakom vatrom samo jedan čovjek, to je mnogo – toj sili se ja oduprijeti ne mogu. Bolje je da ja bježim“. Na to je potovario svoje blago na tri konja, a konjima – da zametne trag – udario potkove natraške, te je pobjegao u Dubrovnik, gdje je blago ostavio, ali je prije na dubrovačkim vratim napisao: „Herceg prođe i proćera blago“ ne bi li tim zavarao Turke, koji se za njim daše u potjeru. Kad se kasnije Herceg vratio i zatražio od Dubrovčana svoje blago, pokazaše mu ovi vlastito pismo na vratima, kako je blago on protjerao. Videći se Herceg prevaren, skočio je u more, gdje se okamenio.“ Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 198-201

Južnoslavenski rukopisi evanđelja od 11 do 16 vijeka Zbirka Nacionalne biblioteke u Rusiji Manastiri, koji su se nalazili na Balkanu ( bugarski Rila manastir, srpski Dečani) , a na planini Athos ( bugarski Zograph i srpski Hilandar manastiri ) odigrali su ključnu ulogu u očuvanju slavenskih književnih spomenika vijekovima. U modernim vremenima kolekcionari i istraživači rukopisa knjiga su nastavili ovaj rad. Predmeti digitalne zbirke Južnoslavenskih rukopisa (South Slavonic Manuscript Gospels from the 11th - 16th Centuries) uključuju rukopise iz poznatih zbirki kao što su zbirke Alexandera Hilferdinga ( br. 22 , 23 , 27 , 28 ) , vladike Porfiry Uspenski ( br. 20 , 21 , 24 , 26 ) , arhimandrit Antonyn Kapustin ( br. 25 ) . Nacionalna biblioteka Rusije ima gotovo 400 srpskih , oko 100 bugarskih , nekoliko desetina moldavskih i vlaških rukopisa , kao i više od 150 hrvatskih ( uglavnom , glagoljica ) rukopisnih knjige i fragmenata. Digitalna izložba se oslanja na zbirku rukopisa iz Odjeljenja srednjovjekovnih južnoslovenskih rukopisa koji su dovedeni zajedno s kasnijom građom iz historije Bugarske i zemalja bivše Jugoslavije u jednu zbirku. Ove vrijedne , bez premca u veličini i obimu zbirka sadrži originalne izvore za historiju naroda južnoslovenskih zemalja, pisane baštine , književnosti , jezika i kultura. http://www.nlr.ru/eng/exib/Gospel/slav/index.html

Tvrtko I Kotromanić (1353-1391) Ovo vrijeme je značajno i po tome što ne samo da jača bosanska država i njena privreda, koja se ubrzano razvija, ubrzano rastu nego i po tome što tada napreduje i duhovni život, koncentriran prije svega u djelatnosti Crkve bosanske i na Dvoru kralja Tvrtka idrugih plemića. Tada nastaju neki od najznačajnijih spomenika pismenosti, literature, državnih dokumenata i insignija, spomenika umjetničkog stvaranja cjelokupne bosanske povijesti. Vladavina Tvrtkova obilježena je gradnjom kraljevskih i vlastelinskih dvorova, a osobito onih oko Visokog i u Kraljevoj Sutjesci. Ovi dvorovi bili su ukrašeni zidnim slikama i drugim umjetničkim dekoracijama. Nastaju brojni kodeksi (zbirke spisa) koji su postali uzori, vrela i dokazi literarnog stvaranja i visoke pismenosti, u skladu sa običajima i shvatanjima onog doba. Na kasniji umjetnički izraz, osobito snažan pečat ostavit će monumentalni nadgrobni spomenici – stećci. Ove spomenike nalazimo po cijeloj Bosni. Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997. Str. 71

LINKOVI

Hercegovačko jevanđelje, 14.vek http://www.stormfront.org/forum/t603286-4/ Iskon bosančice http://hr.metapedia.org/wiki/Bosan%C4%8Dica Izvorna bosančica http://bosanskahistorija.blogger.ba/arhiva/?start=20 Konvertor pisama (bosančica, glagoljica, obla glagoljica, stara ćirilica) http://senci.info/pisma/index.php?akcija=prevedi National Library of Russia http://www.nlr.ru/eng/ South Slavonic Manuscript Gospels from the 11th - 16th Centuries http://www.nlr.ru/eng/exib/Gospel/slav/index.html

LITERATURA

Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije http://www.ifbosna.org.ba Mošin, Vladimir. K datirovke rukopisej iz sobranija A. F. Gil'ferdinga Gosudarstvennoj Publičnoj biblioteki. Moskva, Leningrad : TODRL, 1958. Vol. XV, str. 409-417

---

Stari bosanski tekstovi - Fondacija Mak Dizdar