Radosavljev zbornik
Vaska Sotirov Đukić
|
RADOSAVLJEV ZBORNIK |
|
|
||
|
Si knjigi piše Radosav krstijanin-Gosjavu krstijaninu. A pisaše se u dni gospodina kralja Tomaša i dida Ratka. Gospodo, ako sam što loše postavio-nemojte se tomu n'porugati, jere mi sta ruci trudni, težeći. Čtite, i blagoslovite! A vas bog blagoslovi, u viki, amin. Krstjanin Radosav (1443-1461) Glosa iz koje se vidi da je rukopis pisan sredinom 15. vijeka i da je namijenjen krstijanima. Na prvom mjestu Zbornika je Apokalipsa, zatim obrednik, služba božija, koja se potpuno razlikuje od pravoslavne liturgije i katoličke mise. Pisano je bosančicom, ali ima zapisa na glagoljici (kao u Čajničkom evanđelju). Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 208 |
|
|
||
|
OPIS |
|
|
||
|
Zbornik krstjanina Radosava je, prema sačuvanom kolofonu, pisao krstjanin Radosav za Gojsaka krstjanina, u doba kralja Tomaša i djeda Ratka, poglavara Crkve bosanske, vjerovatno, u sjeverozapadnoj Bosni. To je razdoblje od 1443. do 1461. godine, doba posljednjeg bosanskog kralja, kada se već raspadala država a time i moć i uticaj Crkve bosanske. Sačuvano je 60 listova na papiru, dok je debeli karton obavijen pergamentom. Pisana je poluustavnom bosančicom, i bogato je iluminirana, naročito je kodeks poznat po minijaturama sa ljudskim likovima. Sadrži obrazac patarenske službe slične obredu francuskih katarena: Apokalipsu, Očenaš sa kratkom molitvom, početak evanđelja po Jovanu, kolofon, te oblom glagoljicom ispisan tekst Pavlove poslanice Titu (II, 12-13), a zatim prepis istog teksta uglatom hrvatskom glagoljicom. Na listu 51r i 55V, na margini, ima nekoliko glagoljskih slova, na listu 45V je ispisan minuskulom grčki kriptografski alfabet, a na listu 46r normalni grčki alfabet. Dio koji je pisan glagoljicom najviše liči na Čajničko evanđelje, i zbog toga ova dva kodeksa često porede stručnjaci. Tako je Vjekoslav Štefanić zaključio da oba zapisa nisu produkt organski razvitog pisma, nego se služe mrtvim oblicima glagoljice iz 12. i 13. vijeka, koji je iskrivljen u neke određene svrhe. Po njemu, ta svrha nije mogla biti druga, nego da ih prosječni čitaoci ne razumiju, dakle – tajnopis. Rukopis je u 18. vijeku bio u posjedu Matije Sovicaosorskog kanonika, rođenog na Cresu (umro je 1774. godine), zatim je pripao koparskom biskupu Camuzziju, a od njega je prešao u vlasništvo baruna Zojsa, te u biblioteku Congregatio de propaganda fidae, odakle je došao 1902. godine u Vatikansku biblioteku. U opisu slavenskih rukopisa Vatikanske knjižnice iz 1985. naveden je kao Apocalisse patarina, XV/1444-1461. Danas se tamo vodi pod signaturom Fondo Borgiano illirico 12 (sign. Borg. Illir. 12). |
|
|
||
|
VIDI I: |
|
|
||
|
Picasa album – Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik
Facebook album – Radosavljev zbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 |
|
|
||
|
CITATI |
|
|
||
|
Bosanska glagoljica kao tajnopis Štefnić je zaključio da oba zapisa – u Čajničkom evanđelju i Radosavljevu zborniku - “ne odražavaju sliku nekoga jedinstvenoga tipa bosanske glagoljice XV-og stoljeća, nego jedan predstavlja iskrivljenu sliku glagoljskog pisma prve polovine XII, a drugi XIII vijeka. Oba zapisa nisu produkt organski razvitog pisma, nego se služe mrtvim oblicima i iskrivljenim u neke određene svrhe. Ta svrha nije mogla biti druga, nego da ih prosječni čitaoci ne razumiju, dakle – tajnopis. Štefanić, Vjekoslav. Glagoljski zapis u Čajničkom javanđelju i Radosavljevu rukopisu. Zagreb : Zbornik Historijskog instituta, 1958. http://hrcak.srce.hr/file/124562. |
|
|
||
|
Bosanski jezik Još od vremena Kulina bana, kojega narodna bošnjačka tradicija posebno bilježi, ostala su nam veoma živa sjećanja i tradicija, ali i prave i autentične javne isprave bosanske provijencije koje su pisane na našem prekrasnom bosanskom jeziku, kojim su se ponosile tolike generacije pisaca, sve od Divkovića do Dizdara. To su autentični dokumenti našeg neoovisnog i originalnog sveukupnog državnog, društvenog i kulturnog samobitka. Koliko je jezički i duhovni razvoj Bosne bio homogen i jedinstven, dokazuje upravo činjenica da je taj divni jezik, kojim su bile pisane prve naše povijesne listine i isprave, pa i čuvena Povelja Kulina bana Dunrovčanima ... potpuno čitljiva svakom Bošnjaku. Bosna je, od svih slavenskih zemalja na ovom prostoru, karakteristična upravo po toj jezičkoj homogenosti i u vremenu i u prostoru. U njoj su najmanje regionalne razlike u govoru, kao što je minimalna razlika između tzv. književnog jezika ili jezika pismenosti i narodnog govora. Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997. Str. 62 |
|
|
||
|
|
|
I grad ne potrebuje slnca ni miseca – Krstjanin Radosav (1443-1461) I vidih nebo novo i zemlju novu, i zemlja prvaja prideta i mora nest k' tomu. I grad sveti Jerusolim vidih niz'hode s' nebese, ot boga prigotovan, jako nevistica ukrašena mužu svojemu. I slišah glas s' nebese, glagoljušt: Se skinije božije s' človiki, i veseli s s' njim', i ti ljudije jego budut, i sam bog s njim, budet bog. Isus Hrist otimet vsaku slzu ot očiju ih. Smrti ne budet k tomu, ni plača, ni v'plja, no bolizni k tomu – ptva mimo idut. ....
Apokalipsa je na prvom mjestu Zbornika, ona je bila evanđelje siromašnih i ugroženih dobrih ljudi - za bogumile. Borba dobra i zla kao borba dva principa, a pobjeda pravde i dobra davao je nadu vjernicima. Radosavljeva Apokalipsa nije pisana tako dobro kao Hvalova ili nepoznatog dijaka koji je pisao Mletački zbornik, zanimljiva je zbog jezika u kome ima više starine i nekih novih leksema. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 223-224 |
|
|
|
Korali, pjesme, gange, ojkalice, dvojnice i gusle sudnjeg dana Uz Dialogos i Kantadure Joška Ćalete pravo je otkriće bio i genijalni mladi Jure Miloš iz Gruda. Kreacija počinje pomnim odabirom tekstova. U ovom slučaju polazište su bili zapisi sa stećaka oko kojih su nadozidani tekstovi prikupljeni od Vatikanske biblioteke gdje se čuva Radosavljev zbornik, preko Pariza i Zagreba, sve do Dušanovog zakonika iz beogradskog Narodnog muzeja ili zapisa bosanskih narodnih biblijskih pjesama sačuvanih u bugarskom Plovdivu. Zajednička tema smrti, prolaznosti, grijeha, pokore, borbe s nečistim silama i ljudske čežnje za vječnošću prisutna je i u tradicijskim pjesmama, kao i biblijskim i liturgijskim ulomcima na arhaičnom "ilirskom" jeziku Bartola Kašića. http://www.vecernji.hr/glazba/korali-pjesme-gange-ojkalice-dvojnice-i-gusle-sudnjeg-dana-612607 |
|
|
||
|
|
|
Krstjanin Radosav (1443-1461) Patarenski obrednik nalazi se u rukopisu krstijanina Radosava, kojeg je on napisao za krstijanina Gojsava. Dolazi poslije teksta Apokalipse, a sadrži tri dijela: očenaša, formulara kratkih molitava i početka Ivanovog evanđelja. Uprošćena krstijanska služba božija nem apomena o euharistiji, o pričesti, nema pjevanja stihira niti drugih duhovnih pjesama. Specifičnosti bosanskog obrednika: za Isusa se kaže „inočedago od oca“ – mlađi božiji sin. Satana je prvorođen i kasnije je otpao od boga, o čemu opširno govori bečki manuskript Tajna knjiga. Zbornik krtijanina Radosava je primjer dualističke, jeretičke i proganjane literature.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 206 |
|
|
|
Radosavljev zbornik najmlađi je i najmanji od tri sačuvana bosanska srednjovjekovna zbornika/kodeksa. Za razliku od Hvalova i Mletačkoga, koji su nastajali u “zlatno doba“ bosanske srednjovjekovne kulture – na početku 15. st., prepisivač - krstjanin Radosav žali se sredinom 15. st. u svome kolofonu (dopisu na kraju knjige): ... jere mi sta ruci trudni težeće. On se morao, za razliku od krstjanina Hvala, baviti i neknjiževnim poslovima. Radosavljevo djelo ne odlikuje ni krasnopis niti bogato ukrašavanje (brojne i kvalitetne iluminacije i minijature), po kojima dva starija kodeksa također imaju sasvim istaknuto mjesto u (južno)slavenskoj medievistici. Hvalov i Mletački zbornik sadržavaju, smatra se, potpun repertoar knjiga koje su bile glavna lektira pripadnika Crkve bosanske. Mletačkome nedostaje zadnji dio - za koji se misli da je bio identičan Hvalovu. Međutim, poseban značaj Radosavljeva rukopisa jeste u njegovu sadržaju: Apokalipsa kao glavni tekst, Očenaš s molitvicama, početak Ivanova jevanđelja (Ivan I,1-7) i dva puta glagoljicom ispisan nepotpun tekst Pavlove poslanice Titu (II,12-13). Glagoljični alfabeti nalaze se na folijama 55r i 57r, a glagoljičnih slova ima i na marginama folija 51r i 55v. http://www.hist-sves.bloger.index.hr/post/naredni-brojevi-casopisa-forum-bosnae/587202.aspx |
|
|
||
|
Radosavljev zbornik - prikaz knjige Marinka Šimić: RADOSAVLJEVA BOSANSKA KNJIGA, ZBORNIK KRSTJANINA RADOSAVA /priredila Anica NAZOR. Sarajevo : Forum Bosnae, 2008. Vol. 42/08 Iako najmlađi i opsegom najkraći među bosanskim srednjovjekovnim zbornicima, Radosavljev zbornik ima posebno mjesto, kako po sadržaju, tako i po rasporedu teksta i iluminaciji, a osobito prema jezičnim obilježjima. Rukopis se čuva u Vatikanskoj knjižnici, Fondo Borgiano illirico 12 (sign. Borg. illir. 12), kamo je dospio 1902. godine iz knjižnice Sacra Congregatio de Propaganda Fide zajedno s ostalim rukopisima te knjižnice. Sastoji se od 60 listova papira, vel. 14,3 x 11 cm, na stranici je većinom po 15 redaka teksta, a iznimno po 12, 14 ili 16 redaka. Rukopis je dobio ime po pisaru Radosavu krstjaninu koji ga je pisao za Gojsava krstjanina, kako doznajemo iz kolofona na f. 58v: Si knigi piše Radosavь krьstiêninь Goisavu krьstiêninu, a pisaše se u dni g(ospo)d(i)na krala Tomaša i dida Ratka. Gospodo, ako samь ĉo loše postavio, nemoite se tomui porugati, ere mi sta ruci trudьni težeće. Čtite i blagoslovite, a vasь Bogь bl(a)g(o)slovi u viki am(i) nь. Godina pisanja ovoga rukopisa nije naznačena, nego se ona određuje posredno iz podataka u Radosavljevu zborniku: a pisaše se u dni g(ospo) d(i)na krala Tomaša i dida Ratka. Iz toga se može zaključiti da je rukopis nastao u doba posljednjega bosanskoga kralja, od 1443. do 1461. godine. O samom pisaru, osim imena, nisu očuvani podaci, pouzdano je jedino da je bio ikavac, iz čega se, prema Herti Kuni, može zaključiti da je rukopis nastao na jugozapad nom bosanskom području (Herta Kuna 1977: 22) http://hrcak.srce.hr/file/50220 |
|
|
||
|
Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti Posebnosti nastanka i opstanka srednjovjekovne bosanske države, osobito njene Crkve, odredili su i kulturni razvoj na njenom terenu. Uz djelovanje heretičke Crkve bosanske vezana je čitava – do danas očuvana – vjerska pismenost. Njen korpus sadrži 13 jevanđelja, 4 apostola, 3 apokalipse i jedan psaltir. K tomu se pribrojavaju nekoliki kraći, među njima, kako se misli, i apokrifni tekstovi. Najobimnije knjige predstavljaju tri zbornika – dva, Hvalov i Mletački, s početka 15. st., uz znatno manji – Radosavljev iz sredine 15. st. Žanrovi zastupljeni u Hvalovu i Mletačkome zborniku jesu: jevanđelja, apostoli i apokalipsa, uz dodatne sastave i zapise. Jedini sačuvani Psaltir nalazi se u Hvalovu zborniku. Radosavljev zbornik sadrži potpun tekst Apokalipse uz neke kraće tekstove čija funkcija još nije sasvim razjašnjena. Izoliranost Crkve bosanske uzrokovala je i konzervativnost za nju pisanih spomenika. U referatu se ovaj bosanski korpus razvrstava prema žanrovskoj pripadnosti, opisuje i poredi sa srodnim pojavama susjednih južnoslavenskih književnosti. Vanjski oblik knjiga, izbor tekstova i njihov raspored, pogotovo u zbornicima, te karakteristike pisma, pravopisa i jezika, dopuštaju da se bosanska srednjovjekovna književnost smatra posebnom cjelinom – redakcijom, ravnopravnom svim ostalima unutar slavenskoga svijeta. http://www.scribd.com/doc/211398877/Download-0088 |
|
|
||
|
LINKOVI |
|
|
||
|
O glagoljici i glagoljaštvu http://books.google.ba/books?id=KjW5Bq8gnX0C&pg=PA229&lpg=PA229&dq=RADOSAVLJEV+ZBORNIK&source=bl&ots=vWiIEVgOtV&sig=mw3f-DqQ4kPd1A8D9JybgexRzNI&hl=bs&sa=X&ei=Nw41U4mAF8PdtAae-oB4&ved=0CDQQ6AEwAzgU#v=onepage&q=RADOSAVLJEV%20ZBORNIK&f=false Pogled na ćiriličko pismo u Bosni u vrijeme vladavine Tvrtka i Kotromanića http://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid=0354-92590902191S Radosavljeva bosanska knjiga Radosavljev zbornik – ilustracije u PDF http://www.slavistickikomitet.ba/zbornik1/files/res/downloads/download_0099.pdf Slavistički Kongres Zbornik Radova Knjiga 1 Zbornik1 Web F Pdf http://20ebooks.com/read-online/slavisti%C4%8Dki-kongres-tzbornikt-radova-31305551dd3 Trideset bisera hrvatske glagoljičke kulture http://www.croatianhistory.net/glagoljica/biser30.html Vatikanska biblioteka Vatikanska biblioteka - Digital manuscripts |
|
|
||
|
LITERATURA |
|
|
||
|
Bogićević, Vojislav. Pismenost u Bosni i Hercegovini : od pojave slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine. Sarajevo : Veselin Masleša, 1975. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx
Fenomen
“krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu
: zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju : Zagreb :
Hrvatski institut za povijest, 2005. – 686 str.
www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf Hamm, Josip. Apokalipsa bosanskih krstjana. Zagreb : Slovo, 1960. Br. 9-10. http://www.scribd.com/doc/89628720/Josip-Hamm-Apokalipsa-bosanskih-kristjana Jagić, Vatroslav. Ein neuentdeckter urkundlicher Beitrag zur Erklarung des bosnisches Patarentums. Archiv furslavische Philologie : Berlin, 1912; No. XXXIII Jurić-Kappel, Jagoda. Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti – Nekoliko načelnih zapažanja. Vidi u: Bosanskohercegovački slavistički kongres I: Zbornik radova (knjiga 1). Zagreb, 2012. http://www.scribd.com/doc/211398877/Download-0088 Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014. PDF) Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije http://www.ifbosna.org.ba Milčetić, L. Matije Sovića predgovor »Slavenskoj gramatici«. Zagreb : Starine JAZU, 1916. No. XXXV; str. 396-425 http://gss.srce.hr/pithos/rest/njova...@ffzg.hr/files/gradja/1967poslije1848djela.pdf Šidak, Jaroslav. Problemi heretićke “Crkve bosanske” u najnovijoj historiografiji (1962-1979) http://www.historiografija.hr/hz/1974/HZ_27-28_7_SIDAK.pdf Štefanić, Vjekoslav. Glagoljski zapis u Čajničkom javanđelju i Radosavljevu rukopisu. Zagreb : Zbornik Historijskog instituta, 1958. |
|
|
||