Sofijsko evanđelje
Vaska Sotirov Đukić
|
SOFIJSKO EVANĐELJE |
|
Ovoj kamenje uzvuče Radovan s milim bratom, s krstijaninom s Radašinom, za života – na se. Radovan iz Medvjeđe (sredina XV vijeka) Značajan zbog toga što se spominje ime jednog krstijanina Radašina. Kada se uzmu u obzir ostali lapidarni spomenici na kojima su ispisana imena starješina Crkve bosanske sa zvanjem gosta i imena krstijana-dijaka na marginama crkvenih knjiga, poveljama i dokumentima, dobijamo novu sliku o rasprostranjenosti pripadnika patarenske vjere. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 193 i 344. |
|
OPIS |
|
Ni ovaj kodeks nije sačuvan u cjelosti, nego u tri odvojena odlomka koji potiču iz različitih perioda. Svi odlomci su oštećeni, pisani su na pergamentu, tekst je jednostupačan i pisan bosančicom, a iluminacije su jednostavni crveni inicijali i ukrasne pletenice. Prvi odlomak potiče iz 14. vijeka i sadrži Evanđelje po Matiji i Marku, a sačuvano je 51 list. Drugi odlomak potiče iz 13. vijeka i sadrži Evanđelje po Marku od kojeg je sačuvano 6 listova. Treći odlomak potiče takođe iz 13. vijeka i sadrži Evanđelje po Jovanu, ali su sačuvana samo 2 lista. Prvi i drugi odlomak su poklonili St. Georgiev i Pantev iz Tetevena u Bugarskoj Biblioteci “Sv. Kiril i Metodije” u Sofiji gdje se čuvaju pod signaturom br. 23 i br. 468. Treći odlomak se čuva u Biblioteci kulturnog kluba “Georgi Dimitrov” u Plevenu sa signaturom 091/180, te je zato poznat kao Plevenski listići, a najviše liči na Pripkovićevo evanđelje. |
|
VIDI I: |
|
Picasa album - Sofijsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SofijskoEvanElje
Facebook album - Sofijsko evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1422997494643321&type=1 |
|
CITATI |
|
Bosanski multilateralizam Povijest bosanske države, njenih narodnih vladara i njene kulture, prikazuju Bosnu kao jednu od rijetkih zemalja u Europi toga doba. Ona se, u plimi europskog unilateralizma i shvatanja da je Europa isključivo područje katolicizma i kršćanstva, odlikuje svojim multilateralizmom, svojom složenom, raznovrsnom i kompozitnom, ali svakako originalnom kulturom. Bosna je, sticajem prilika, svojim geopolitičkim položajem, dotadašnjom povijesti i osobinama njenih ljudi, u stvari postala neke vrste relikt prvobitne Europe. Ona je ostala da svjedoči da je nekada davno, u prvim stoljećima postojanje Europe, sa stvaranjem Rimskog carstva, sva Europa, sav tada poznati svijet, bio multilateralan, da je vladala raznovrsnost ispoljavanja ljudskih načina života i vjerovanja. Kada je to u Europi svuda bilo uništeno i nestalo, osobito nakon nastanka Franačkog carstva, ostala je Bosna kao memento i uzor za daleku budućnost. Koliko su duboki korijeni unilateraliziranja, najbolje pokazuje suvremeno doba, kada je na Bosnu vršena agresija i učinjeni ogromni i nezapamćeni zločini. U cijeloj dosadašnjoj povijesti Bosne, takvi se zločini u tako kratko vrijeme i sa takvim intenziteom nisu se odigrali. A oni su bili usmjereni upravo ka uništavanju tog multilateralizma i ka ostvarivanju unilateralizacije. Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997. Str. 74-75 |
|
Bosansko „krivovjerje“ ili „kuga bosanska“ Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi bogumilskog ili patarenskog učenja u Bosni (1199.) koje je već tada uzelo tolikog maha da ga je prihvatio i sam ban sa porodicom, rodbinom i mnoštvom naroda. Bosna je postala gotovo klasično sreidšte ovog nauka, i to je u mnogome predodredilo njenu dalju historijsku sudbinu. Porijeklo ovog pokreta nalazi se u onim jeretičkim učenjima koja su se znatno ranije javila u Maloj Aziji i u čijoj je osnovi bilo shvatanje da je materijalni svijet, kao i sve ono što iz njega proističe (društvo, ustanove, vojska, država), proizvod zla, da je jedini čovjekov spas u duhovnom životu, askezi i odbacivanju svega materijalnog. Po bogumilima, Stari zavjet je proizvod ranije tjelesne prevlasti i zato je bio sav odbacivan osim Psaltira sa njegovim oduševljenim himnama Bogu. Patarensko karakteriše i kritičnost protiv crkvenog bljeska i taštine, kao i suvišne crkvene hijerarhije. Takođe, treba da nastane čitav krug naknadnih svetitelja koji se slave mimo Hrista i gotovo ravno njemu, kao i da se ukine kult ikona kojima se iskazuju božanske časti. Sve treba da se prečisti i ispravi. Zbog toga se pristalice ovog nauka zovu „čisti“ ili „pravi Hrišćani“, ili kao kod Slavena „bogumili“. Oni ne prihvataju krštenje, a osobito su protivni krštenju djece, koja ne shvaćaju značaj tog čina. Ovo učenje, svodi vjersku simbolizaciju u granice kritike zdravog razuma. Ne priznaje vaskrsnuće, ni pričešće, na kojem je bio razapet najveći predstavnik dobra. Bogumili istupaju kao ljudi koji su uspjeli da savladaju strasti. Odlikuje ih krotkost, ćutljivost, bezglasna su smijeha i vidljive ublijedjelosti od posta. Među narodom su vrlo aktivni. Davali su ženama izvjesnu ravnopravnost. Ova sekta je bila više društvena nego vjerska i postigla je svoje uspjehe više zbog svojih socijalnih nego vjerskih načela. Nilević, Boris. Bosansko „krivovjerje“ ili „kuga bosanska“. Vidi u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo : Bosanski kulturni centar, 1998. Str. 59-60 |
|
Crkva bosanska, doktrine i praksa Na osnovu drugih izvora može se zaključiti da su bosanski krstjani dosljedno smatrali da put ka spasenju ne zavisi od nekog sakramenta (krštenja, krizme, pričesti, pokore, ispovijedi, posljednje pomasti, braka i sl.), niti od dobre volje crkvenih pastira, nego isključivo od načina života vjernika. Pored toga, zna se da su krstjani Crkve bosanske odbacivali Stari zavjet, proroke i spise svetih otaca. Jednako su odbacivali i kult Marije, do kojeg je katolička crkva veoma držala. Smatrali su da je samo njihova crkva prava pa jje odatle starješina Crkve bosanske nasljednik apostola Petra, a ne rimski papa. U tom su smislu prezirali crkve, katoličku i pravoslavnu, koje su nazivali „sinagogama sotone“. Odbacivali su upotrebu svetih slika kao običnu idolatriju. Nisu vršili službu Božiju niti su vjerovali u svece i njihove navodne moći. Vjerovali su u uskrsnuće duha, ali ne i tijela, jer tijelo potiče od sotone. Općenito su pridavali značaj asketskim pravilima života, posebno postu, ali ne po rimskom kalendaru. U skladu sa isposničkim pravilima, odbacivali su meso, vino, obilje i raskoš. Osporavali su svjetovnim vladarima pravo da izriču smrtnu kaznu, a nisu prihvatali ni zakletvu. Krstili su samo odrasle osobe koje su u stanju svjesno primiti krstjansku nauku. Bosanski krstjani su slavili Božić i Uskrs, a posebno Jurjevo ili Đurđevdan, kao stari slavenski praznik kojim se obilježava početak proljeća. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 89-90 |
|
Cura na glavi nosila stećak Cura na glavi iznijela iz Ugra oni kamen na Mramoru i usput prela (stećak i nekropola na lokalitetu zvanom Mramor u Kobiljoj, više zaseoka Gavrića).
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 143-144 |
|
Rimski papa mijenja Riječ Rimokatolička je crkva, potpuno zaokupljena proslavljanjem idola temeljenom na obredima boga sunca (Apolona), uzdigla čovjeka do stvarnog božanstva (pape) kroz brak crkve s državom. Jer su Toma Akvinski i Alverus Pelagije formulirali i tvrdili da: “Papa se onima koji ga gledaju duhovnim okom čini da nije čovjek već Bog. Njegov autorite nema granica. On može proglasiti da je ispravno što on hoće i može oduzeti bilo kome njihova prava kako mu dođe. Sumnjati u ovu univerzalnu moć vodi do isključenja iz spasenja. Veliki neprijatelj crkve su krivovjerci koji ne žele nositi jaram poslušnosti.” “Jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus (Sin Božji).” Tim. 2,5. ali rimski je papa izmijenio Riječ. Načinio ju je: “Jedan je posrednik između Boga i čovjeka (ne ljudi).” tako on sada posreduje između posrednika i ljudi. Ali nema drugog posrednika osim Sina. Papa proglašava spasenje kroz rimsku crkvu. Ali nema spasenja osim kroz Sina Božijeg. Branham,
William Marrion.
Otkrivanje
sedam crkvenih doba. Str. 192 |
|
LINKOVI |
|
Narodna biblioteka “Sv. Kiril i Metodije” u Sofiji http://www.nationallibrary.bg/ Pleven, Bulgaria |
|
LITERATURA |
|
Conev,
Boris. Opis
na rukopisite i staropečatnite knigi na Narodnata biblioteka v
Sofija. Sofija : Narodna Biblioteka, 1910. Conev, Boris.(1923) Opis na r'kopisite i staropečatnite knigi na Narodnata biblioteka v Sofija. Sofija : Narodna Biblioteka, 1923. (Odnosi se na odlomak 2 – sign. br. 468) Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014. PDF) Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije http://www.ifbosna.org.ba Lavrov, P.A. Paleografičeskoe obozrenie kirillovskogo pis'ma. Petrograd : Izdanie Otdělenija russkago jazyka ..., 1914. Ryska 342 s. Serie: Ėnciklopedija slavjanskoj filologii, 99-2441733-X ; 4:1 http://libris.kb.se/bib/2766285 |