Giljferdingov apostol
Vaska Sotirov Đukić
|
GILJFERDINGOV APOSTOL |
|
Slovo o vremenu Bože, davno ti sam legao i vele ti mi je ležati ... Premilovac (XIV vijek)
Epitaf je iz Premilova Polja i isklesan je na stećku Stipka Radosalića, smatra se jednim od najljepših. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 93 |
|
OPIS |
|
Giljferdingov odlomak ili Lenjingradski apostol potiče iz 14. vijeka i sadrži Jovanovu Apokalipsu. Pisan je na pergamentu, jednostupačno, sa izuzetkom listova od 128 do 138, gdje je dvostupačan. Sačuvan je gotovo kompletan, sa 302 listova. Bogato je iluminiran ali ukrasi nisu ujednačeno urađeni, s tim da su inicijali rađeni samo u tamnosmeđoj i zelenoj boji. Prepisivan je poluustavnom bosančicom sa glagoljske matrice, radila su dva pisara, čiji portreti se nalaze na listu 212. Slično je Miroslavljevom evanđelju i Grškovićevom odlomku Apostola; dok se prolog slaže sa onim iz Apostola Hvalovog zbornika. Kodeks je pripadao bosanskom trgovcu Spasoju Jovičiću u 19. vijeku, a sada se nalazi u Giljferdingovoj zbirci u Nacionalnoj biblioteci u Rusiji. |
|
VIDI I: |
|
Picasa album – Giljferdingov Apostol https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol
Facebook album - Giljferdingov Apostol https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1 |
|
CITATI |
|
Apostoli Općenito u bosanskoj srednjovjekovnoj književnosti apostoli predstavljaju relativno rijetku pojavu u odnosu na jevanđelja. Ukupno ih je svega šest, dva su mali odlomci pisani glagoljicom (Grškovićev i Mihanovićev odlomak Apostola) i ne sasvim sigurno utvrđene provenijencije (naročito Mihanovićev odlomak Apostola), a od preostala četiri dva su sačuvana u okviru zbornika (Hvalov i Mletački zbornik), kao posebne knjige registrujemo samo Giljferdingov i Pantelejmonov apostol. Istina, u literaturi se kao bosanski spominje i Beogradski apostol iz Arhiva SANU br. 55, no na temelju istraživanja može se zaključiti da, najvjerovatnije, ne spada u bosanske kodekse, kao ni odlomak Apostola Giljferdingove zbirke br. 97 u Lenjingradu. Giljferdingov (Lenjingradski) apostol nalazi se danas u Rukopisnom odjelu GPB “Saltykov-Ščedrin” u Lenjingradu u Giljferdingovoj zbirci pod brojem 14, a koliko se može pratiti njegov historijat, u XIX vijeku bio je još u vlasništvu bosanskog trgovca Spasoja Jovičića, koji ga je, izgleda, poklonio Giljferdingu, jer se kodeks prvi put spominje u “Otčetu” GPB iz 1868. godine. Po marginalnim zapisima vjerovatno je da je ranije bio u nekom srpskom manastiru, naime, u jednoj od zabilješki na margini je izrazit resavski pravopis, ali nema podatka o mjestu gdje je zabilješka napravljena. Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 141-142 |
|
Bogumili kao kontrapunkt Kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunkt usred našeg nadasve zbrkanog srednjovjekovnog rasula. Bogumili su arhajska plebejska varijanta evropske srednjovjekovne mistike, povampirene na osnovi starinskih orijentalnih psihoza, koje su zavladale Evropom s jednom jedinom fiksnom idejom, da je duh nečisti stvorio ovaj svijet i da je sve živo na kori Zemljinoj od đavolskog sjemena. Više od trideset tisuća nadgrobnih mramorova govori nam o bogumilskim pokoljenjima, koja su živjela kao organizirana moralno-intelektualna sekta, u neposrednoj blizini Rima, od bizantskih vazala kao i od Laterana progonjena kao bijesna zvjerad protiv koje se Rim i Mleci, madžarski i srpski kraljevi trajno spremaju na križarsku vojnu. Fenomen toliko antipatičan Latinima i Grcima, Mlečićima, Madžarima i Dubrovčanima u davnoj prošlosti, a hrvatskoj i srpskoj inteligenciji devetnaestog stoljeća naročito da se o njima i danas, u novijoj našoj historiji, još uvijek govori u afektu. O njima se mislilo i misli se i danas kao o bosanskoj kugi, a što je Vladika Vrhbosanski i Đakovački odabrao za svoju spavaonicu baš onu sliku posljednjeg bogumila, kralja Stjepana Tomaševića, kada moli milost nebeskog vladara u predvečerje katastrofe, to govori o bogumilskoj problematici poglavlja. Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 105-106 |
|
Brak na bosanski način Čudni su i neobični bili i obredi i običaji Bošnjana. Stoga su i sklapanje braka stranci nazivali „brak na bosanski način“. „Srednjevjekovni Bošnjani su bili neobični strancima i zbog svog braka, odnosno načina kako su ga sklapali i kako su se prema njemu odnosili. Dok je u cijeloj Evropi bio na snazi crkveni brak, u Bosni toga nije bilo. Kod njih je bio na snazi građanski brak, sklapan na jednostavan način bez vjerskog posredništva. Stari bošnjani su se, naime, vjenčavali tako što je mladoženja pitao djevojku: „Hoćeš li mi biti dobra i vjerna? I kad bi ova odgovorila potvrdno, brak je bio sklopljen.“ (Prof. dr. Enver Imamović) Milošević, Velimir. Zemlja dobrih Bošnjana. Sarajevo : Šahinpašić, 2000. Str. 62 |
|
Kulin-ban bio berićetan Kulin-ban, to je bio čovik berićetan: donio svako sime u Bosnu; pa njegovo sve zlatno bilo. Do Kulin-bana nije bilo u Bosni do ječam buštek (bez osi) i raž, a on unio prohu, kukuruz, pšenicu, zob .... Nego, ban Kulin bio neviran, pa stoga njegovo za kratko bilo.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 171-172 |
|
Zemlja migracionih raskrižja Brdsko-planinska konfiguracija zemlje, obilje šuma, divljači i pašnjaka, plodne doline rijeka, rudno blago i druga bogatstva kojima je bosanskohercegovačko tlo oduvijek obilovalo, činilo je idealne uvjete za život ljudi. U nauci je već davno iznesena konstatacije da Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno važno arheološko područje jer su pripadali raznim rasnim, etničkim, kulturnim i geografskim skupinama. Bosanskohercegovački lokaliteti su dali unikatne nalaze koji u nekim slučajevima predstavljaju ključ za rješavanje arheološke problematike šireg dijela Evrope, pogotovo Balkanskog poluotoka. Takve su, naprimjer, antropomorfne figure iskopane u Butmiru kod Sarajeva koje prikazuju pripadnike tri rase (crnačku, kavkasku i alpsku). To je zagonetka kojom se već dugo bave arheolozi i etnolozi. Imamović, Enver. Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Art 7, 1998. Str. 5 |
|
LINKOVI |
|
National Library of Russia http://www.quickiwiki.com/en/National_Library_of_Russia Old Russian and South Slavonic Manuscript Books http://www.nlr.ru/eng/coll/manuscripts/rus_manus.html South Slavonic Manuscript Gospels from the 11th - 16th Centuries |
|
LITERATURA |
|
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Dragojlović, Dragoljub. Istorija srednjovekovne bosanske književnosti (I). Beograd : Književna historija, 1983. Vol. XVI/61, str. 87-128. Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije Jagić, Vatroslav. Grškovićev odlomak glagolskog apostola. Zagreb : JAZU, 1893. U: Starine, br. 26, str. 33-161 Šidak, Jaroslav. Bosanski rukopisi u Gosudarstvenoj publičnoj biblioteci u Lenjingradu. Slovo : Zagreb, 1969. Br. 17 , str. 117 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21242 (14.04.2014. PDF) |