Grigorovič-Giljferding evanđelje

[Vaska Sotirov Đukić]

GRIGOROVIČ-GILJFERDING EVANĐELJE

Se leži Ivan na svojej zemlji. Bratija i družino-žalite me! Ja sam bil jako vi, a vi ćete biti jako i ja. Prečkopoljanin (XIV vijek) Stećak iz 14. vijeka je pronađen na nekropoli smještenoj na Prečkom polju, na sjevernim obroncima Treskavice. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 113

OPIS

Grigorovič-Giljferding evanđelje potiče iz 13. vijeka i predstavlja najstariji religijski kodeks srednjevjekovne Bosne pisan na bosančici. Sačuvani su fragmenti koji su pisani dvostupačno, kao i Miroslavljevo evanđelje koje im prethodi, slične su im i iluminacije. Dva lista se nalaze u Grigorovičevoj zbirci u Moskvi na GPB Odjeljenju rukopisa “Lenjin”pod signaturom Fond 87 No 11/I, dok se šest listova nalazi u GPB Odjeljenje rukopisa “Saltykov-Ščedrin”, Sankt Petersburg u Giljferdingovoj zbirci pod signaturom Giljf. No 61. Aleksandar Giljferding je pronašao evanđelje 1857. godine, dok je bio konzul Rusije u Bosni i Hercegovini. Mjesto otkrića je nepoznato (najvjerojatnije Mostar?). 1868. rukopis je došao u Gosudarstvenu publičnu biblioteku u Lenjingradu kao dio njegove zbirke.

VIDI I:

Picasa album - Grigorovič-Giljferding evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrigorovicGiljferdingEvanElje Facebook album - Grigorovič-Giljferding evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1424121057864298&type=1

CITATI

Bogumilska Bosna i papa Bogumilska Bosna, koja je, od XIII stoljeća bila utočište slobodnih mislilaca zapadnoevropskog manihejskog svijeta, bogumilska Bosna, koja se više od trista godina opirala prevlasti latinske i grčke crkve, ležala je u ruševinama. Sjedište Antipape, a psolije sloma albigenza sjedište patarenskog univerziteta, Bosna, koja je pretrpjela nekoliko serija križarskih ratova raških, dukljanskih i madžarskih baruna i kraljeva, ta nevjernička zemlja pala je na veliku radost Svetog Oca, koji je mogao da se pojavi u Bosni tek poslije dolaska Turaka. Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 110

Crkva bosanska i pismenost U izvještaju potonjeg bugarskog katoličkog biskupa Petra Bakića-Diodato, upućenog Rimskoj kuriji 1640. godine, govori se o vjernicima crkve bosanske, koje on naziva jereticima. Tu se pored ostalog kaže da su im knjige pisane ćirilicom i na pergamentu, a da ne znaju drugog jezika osim slovenskog. Onome koji je znao nešto čitati, davali su palicu u ruku i priznali ga za sveštenika. To je klesar prikazao i na stećcima. U selu Humskom kod Foče nađen je stećak u obliku stuba. Na njemu je prikazan gost Milutin sa štapom u jednoj ruci, au drugoj drži knjigu. Bogićević, Vojislav. Pismenost u Bosni i Hercegovini : od pojave slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine. Sarajevo : Veselin Masleša, 1975. Str. 63

Crna kraljica na Vlašiću Na Vlašiću bila Crna kraljica, a đe je Travnik – i eno ima i sad, ja bi te odveo – đe su đemije vezane ispod Vlašića, kad je bilo more u Bosni. Onda je Crna kraljica bila u Vlašiću; ima Kraljevo Guvno i sad. Pa, janje moje dragosno, sudbina došla da se to preokrene. Bog ima, al' ona nije vjerovala u njega, neg' skovala sebi boga, pa objesila. Kazali joj da ima istiniti bog, al' – ah! . kraljica nije vjerovala. Kad jedno jutro ona iz dvora iziđe, vidi u stopi volujskoj led. I vidi da nema mjesta i krene. Onda su divi prokopali neđe i odvratili iz Bosne more. Oni su ovđe prije živili. Imaju divi i danas, al' hajd' ih vidi! Crna kraljica je sve do naših dana živa mitska predstava o anonimnoj vladarki starog naroda, koja nam je poznata iz usmenog stvaralaštva u sjeverozapadnim dijelovima Bosne, od Travnika do Cazina. Mitska suština predstave o Crnoj kraljici ogleda se najprije u činjenici da je današnji narod smatra vladarkom nepoznatog, iščezlog stanovništva Bosne i Hercegovine, stanovništva koje je imalo izgled mitskih divova. Crna je kraljica anonimna i bez imena, a njen je lik u usmenoj narodnoj kronici i strukturi predanja izrazito natprirodan i fantastičan: otiske njenih stopala i tragove točkova njenih kola koji su ostali pri njenom bježanju iz Bosne, po narodnom vjerovanju i usmenim predanjima nalazimo u brojnim krajevima sjeverozapadne Bosne, jer je u njeno vrijeme „kamen bio mekan“; ona naređuje svome narodu – divovima – da prosijeku stijene kako bi jezero isteklo, njena je gradnja nekadašnjih tvrđava i kula, koje danas, u ruševinama, stoje pred očima današnjeg naroda i pobuđuju njegovu maštu. Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 148-149 Vidi: GRIGOROVIČ-GILJFERDING EVANĐELJE

Mrvac, bogumil Biserje i umlje glagoljivosti nalazimo u vedrom i pjesničkom nadahnuću i vedrini nekog našeg veselog Bogumila, omiljenog u narodu i cijenjenog među plemstvom. Zvao se Mrvac, a bio je velikan duha. Evo kako on progovara: „Tišina praha... zjenica straha... blijede usne duha... sitosti bez kruha... glina u kosi... molitva zahvale što neprekidno prosi... tuga do jezika...gorčina do smrti...žeđ umejsto gladi, pa se sladi... uzglavlja trna...psi i srna...i jest i nije, a jest nije! Lak dugih nogu, nečovjek u Bogu... golun na grani, vrabac u muci....toliki vuci... potegni-povuci...potegni-povuci... a srce na ruci....“ Milošević, Velimir. Zemlja dobrih Bošnjana. Sarajevo : Šahinpašić, 2000. str. 44

Trgovine robljem Pripadnici Crkve bosanske, kao navodni heretici, često su bili žrtve trgovine robljem. Bez obzira na činjenicu da se bosanska vlastela izrabljivački odnosila prema svom potčinjenom seljaštvu, kmetovima ili „ljudima“, nije nikada držala robove i ropkinje kao kućnu i drugu poslugu, što je bio redovan slučaj među „prosvijetljenom“ evropskom gospodom. U Bosni je trgovina robljem smatrana „nedostojnom i sramnom“, pa se „trgovinom robova u Bosni zanimahu samo visoko civilizovani Dubrovčani“. Dubrovački akti spominju i lovce na ljude zvane „ropci“ (raptores hominum). Oni su na zemlji bosanskih vladara, uglavnom u neposrednom zaleđu Dubrovnika, hvatali ljude i prodavali ih kao roblje. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 66

LINKOVI

National Library of Russia http://www.quickiwiki.com/en/National_Library_of_Russia Old Russian and South Slavonic Manuscript Books http://www.nlr.ru/eng/coll/manuscripts/rus_manus.html South Slavonic Manuscript Gospels from the 11th - 16th Centuries http://www.nlr.ru/eng/exib/Gospel/slav/index.html Tetraevangelion. Second half of 13th cent. Serbian version (Bosnian type). Fragment http://www.nlr.ru/eng/exib/Gospel/slav/27.html

LITERATURA

Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Gošić, Nevenka. Da li je Grigorovič-Giljferdingovo evanđelje aprakos. Vidi u: Naučni sastanak slavista u Vukove dane 14/1. Beograd : Međunarodni slavistički centar, 1985. Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije http://www.ifbosna.org.ba Raos, Josip. Grigorovič-Giljferdingovi odlomci. S.l. _ Književno jezik, 1987. Vol. 16, br. 3-4; str. 215-223. Šidak, Jaroslav. Bosanski rukopisi u Gosudarstvenoj publičnoj biblioteci u Lenjingradu. Slovo : Zagreb, 1969. Br. 17 , str. 117 http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21242 (14.04.2014. PDF)

---

Stari bosanski tekstovi - Fondacija Mak Dizdar