Početije svijeta

[Vaska Sotirov Đukić]

POČETIJE SVIJETA

Zašto gospod Bog satvori saj svijet? U ta vrime, biše jedan angel u Boga najizabraniji, koji bi nazvan Satanail. On poče misliti, kako bi bio veći od gospoda Boga? I toj misleći, sjede na prijestol gospodenj. I dođe k njemu Mihail arhanđel, anđel gospodenj vjerni, i reče mu: „Ustani, pogani! Nije ti tuj sidjeti!“ I udri ga nogom. I on pade pod zemlju. I svi anđeli, koji vjerovahu njega, padoše s neba: jedni pod zemlju, a druzi na zemlju, a tretji ostaše pod nebom, na eru. Kako se gdje koji pomenovaše Gospodu našego, tako i ondje ostavaše. I svi se satvoriše dijavli – koji mišljahu onuj zlu misal, i koji služahu Lučipetra. I zato jest u oholosti prvi grijeh. I uzmisli gospod Bog: „Kako bi mislio jedan grad, kada bi vojsku izgubio?“ Tako i gospod, mislaše kako bi opeta napunio onij kor angela – da bude napuno. I samisli i satvori človjeka – na spasenje njegovo... Priređivač Apokrifa (15-16 vijek) Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 289-291

OPIS

Postoji jako malo podataka o odlomcima koji su pronađeni u Plovdovskoj biblioteci u Bugarskoj. Sačuvani su samo fragmneti koji se nalaze u rukopisnom zborniku apokrifnih članaka i molitava iz 17. vijeka, listovi od 90 do 97. Pisan je ćirilicom i smatra se da potiče na prijelazu 15. i 16. vijeka. Prvi ga je objavio i prokomentarisao J. Ivanov u djelu „Bogumilski knjigi i legendi“, još 1925. godine. Ako ovaj apokrif o stvaranju svijeta i nije možda heretički, veoma je zanimljiv i spada među najljepše južnoslavenske srednjovjekovne tekstove. Očito da je postojao razlog zašto su listovi sakriveni unutar drugog zbornika vjerskih tekstova priznate pravoslavne službe. Neki stavovi iz ove bosanske legende asociraju na stavove bečke Tajne knjige, za koju se vjeruje da je prepisana iz jednog starog bosanskog rukopisa.

VIDI I:

Picasa Album: Tragom pisane baštine BiH: Glagoljica i Bosančica https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/TragomPisaneBastineBiHGlagoljicaIBosancica Mjesta gdje se sada nalaze bosanski rukopisi https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MjestaGdjeSeSadaNalazeBosanskiRukopisi Ukrasi bosanskih rukopisa https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/UkrasiBosanskihRukopisa?authuser=0&feat=directlink Slide prezentacija Tragom pisane baštine BiH: Glagoljica i bosančica http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-glagoljica-i-bosanica Hronologija srednjevjekovnih bosanskih rukopisa http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-hronologija-bosanskih-rukopisa-1215-vijeka Mjesta gdje se sada nalaze bosanski rukopisi http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-mjesta-gdje-se-sada-nalaze-bosanski-rukopisi Rukopisi Crkve bosanske http://www.slideshare.net/vaskasotirovdjukic/tragom-pisane-batine-bih-rukopisi-crkve-bosanske

CITATI

Bosanske duhovne knjige Bosanske duhovne knjige objavili su ponajviše stručnjaci – filolozi, proučavajući u njima prvenstveno pravopisne i dijaktološke osobine, ne ulazeći mnogo u analizu i ocjenu sadržaja objavljenih tekstova. Njima pripada zasluga u otkrivanju porijekla pojedinih manuskripta. U posljednje doba posvećuju im sve veću brigu historičari koji proučavaju problem Crkve bosanske, u nastojanju da na primjerima potvrde ili pobiju mišljenje o heretičkom učenju bosanskih patarena (neomanihejskom, bogumilskom, odnosno o dualističkom učenju što je u raznim krajevima i raznim periodima dobijalo i razno imenovanje). Tako je A. Solovjev kao rukopise sa bogumilskom crtom označio sljedeće knjige i odlomke: Daničićevo i Nikoljsko evanđelje, Srećkovićevo i Grujićevo evanđelje, Batalovfragment, Hvalov zbornik i Zbornik krstijanina Radosava, napominjući da mnogi rukopisi nisu još proučeni detaljnije te bi njihova analiza dala još značajnije rezultate u pogledu ideološkog stava njihovih autora (Vjersko učenje Bosanske crkve, JAZU Zagreb 1948). Đ. Sn. Radojičić, na osnovu najnovijih istraživanja, pribraja ovim knjigama kao bogumilske: Divoševo evanđelje,Mletački zbornik, Kopitarevo evanđelje i Početije svijeta iz Plovdivske biblioteke, sa ogradom za posljednji rukopis: „Svakako je iz Bosne, ali je veliko pitanje da li je bogumilskog postajanja.“ (Jugoslovenski ćirilićki rukopisi, Život br. 1-2, Sarajevo 1967). Mak Dizdar, Uvod u knjigu Stari bosanski tekstovi http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

Dualističke priče o stvaranju životinja Osnovni motivi u tim pričama o stvaranju životinja (»pobožna prevara« vraga, oklada boga i vraga, božje oživljavanje životinje koju je vrag stvorio ne mogavši je oživjeti i dr.) izviru izTsonev, B.: Opis na slavianskite rŭkopisi i staropechatni knigi v Plovdivskata narodna biblioteka [Description of the Slavonic Manuscripts and Old Printed Books at the Plovdiv Public Library]. Sofia (1920) predodžbe o dvojici stvaralaca koji stvaraju međusobno suprotstavljena živa bića. Tragom te osnovne predodžbe objašnjava autor postanak dualističkih priča o stvaranju životinja. Taj ga trag vodi, naravno, do starih dualističkih religija i do dualističkih kršćanskih sekta. Najvise se bavi starim iranskim religijama i bogumilstvom _ u granicama njihove relevantnosti za razmatrane priče. Dok u starom iranskom dualizmu dva božanstva zajedno i ravnopravno stvaraju svijet, da bi tek poslije toga postali neprijateljima (čemu, u drugu ruku, odgovaraju dualističke priče o stvaranju zemlje), dotle je u balkanskom bogumilstvu vrag podređen bogu, on stvara svijet i životinje kao božji posrednik, on je demijurg, stvaralac je vidljivoga a bog nevidljivoga svijeta. Zajednička karika koja povezuje dualističke priče o stvaranju svijeta odnosno zemlje s onima o stvaranju životinja jest postojanje dvojice stvaralaca, boga i vraga (ili (njihovih zastupnika), a u ostalome se ta dva tipa tradicije razlikuju. Bogumilstvu i dualističkim narodnim pričama zajednička je pojava vraga u funkciji dernijurga, ali bogumilski poznati izvori pa ni apokrifi `kojima su se `bogumili služili ne govore o dualističkom stvaranju životinja _ koliko je autoru poznato (-tu se autor opravdano poziva na nepostojanje takvih motiva u apokrifnim spisima što ih sadrzi knjiga: Jordan Ivanov, Bogomilski klzigi i legendi, Sofija 1925; ponovljeno fototipsko izdanje: Sofija 1970). http://hrcak.srce.hr/file/63308

Književnost Crkve Bosanske Crkvene knjige sadrže prevode Novog Zavjeta. Najstariji crkveni rukopis je Miroslavljevo evanđelje pisano u Humu za vrijeme kneza Miroslava. Bečka tajna knjiga i Početlije svijeta su dvije crkvene knjige sačuvane samo u fragmentima. One nam svjedoče specifičnost Crkve bosanske koja se sudeći po njima temeljila na dualizmu nepriznatom u standardnom kršćanstvu - da su ljudi ustvari duše anđela koje je zaveo sotona. Još jedna razlika ove religije od tradicionalnog kršćanstva je i ubjeđenje da je spasenje ljudskih duša je moguće samo milošću Božijom, a ne euharistijom. Svjedok istome je i Heretička tajna knjiga čiji se latinični prevod nalazi u bečkoj Nacionalnoj biblioteci. Ovakve knjige se prestaju pisati nakon što je Kulin ban prihvatio kršćanstvo, iako nova vjera zvanično nije u potpunosti zaživjela. To vidimo po rijetkim zapisima svećenika Crkve Bosanske smještenih na margine neheretičkih knjiga ali i u glosi Srećkovićevog evanđelja. http://www.quickiwiki.com/bs/Bosanska_srednjovjekovna_knji%C5%BEevnost

Krleža o bogumilima Baveći se bogumilstvom, Miroslav Krleža će u svome pojmovniku reći kako su mramorovi dokaz o toj magistrali naše medijevalne prošlosti, dokaz praslavenske prasnage, pobune laika u crkvi i izraz težnji srednjovjekovnog čovjeka prema evanđeoskoj ravnopravnosti u svemiru kao đavolskom djelu, u katoličkom svijetu u kojem: papa jeste sam sotona, a bogumilska mistika povampirena na osnovu prastarih orijentaalnih psihoza. Ustvari, tako je blistavi monument Miroslav Krleža definirao razloge da se Bosanska crkva proglasi heretičkom. Tako je bogumilstvo dovedeno u sjenu inkvizicije i istureno udaru Rima, a zatim i antibogumilskim idiosinkrazijama kojima su se bavili svi naši historici bez izuzetka. Krležino razumijevanje bogumilske mramorove označava kao poglavlje naše likovne i književne civlizacije koje se suprotstavilo nadzemaljskim i ovozemaljskim autoritetima, a opstalo kao dokumenat životne vedrine i protivno svim shemama u areligioznosti motiva i kao spomenik vjekovnog nonkonformizma. Krleža će ustvrditi kako mi danas ne možemo razumjeti kakav je to stil stvaranja, ali možemo razumjeti kako je riječ o svjedocima tragedije i strogo puritanskim svjedočanstvima koja su ostavile prkosne ruke vitezova i bosanskih baruna u oklopu, ruke koje se opraštaju od nas na odlasku u Aheront – u ritualu rimskoga pozdrava – uzdignutom desnicom s otvorenim dlanom… /…/ Animalna, svježa, neukroćena, ova plastika penje se do monumentalnih razmjera trijumfalnog, granitnog dostojanstva koje je u svom gordom solipsizmu preživjelo okrutni i pakleni “memento mori” crkve latinske, koja je u Bosni stala da biskupuje tek pod protektoratom Allahovim. Krleža vidi umjetnički potencijal i estetsku autarkiju bogumilskih spomenika kao trajanje neohelenističke varijacijae dučentističkog slikarstva… a drži da je njihovo porijeklo vezano za drevne praskulpture što su Slaveni donijeli sa sobom u svoju novu balkansku postojbinu, a koja ih po svojim stilskim elementima povezuje sa skulpturom Baltika i Kavkaza i skitsko-sarmatskim motivima…Prema Krležinom mišljenju, pogrešno je misliti da je riječ o folkloru, da su besmisleno odiozni Latinima i Grcima podjednako, da nije riječ o barbarskoj plastici, da to ne mogu ocjenjivati krvnici kao estete iz centralnoeuropske perspektive. Krleža staje uz mišljenje i opis A. Sapiehe koji kazuje kako ove skulpture simbolično predstavljaju vječnost životnoga ritma, svakoj zaglupljujućoj misli o smrti – usprkos, jer je Sapieha u njima osjetio poetsku inspiraciju koja s ovih spomenika govori o ljepoti ptica sličnih Ibisu, o sablasnim priviđenjima faantastičnih životinja, o rijekama koje teku obasjane svjetlošću zvijezda, mjeseca i nebeskih sunaca, o oklopima viteškim, o turnirima, o kacigama, o konjima i o oružju, o trci gazela, medvjeda, pasa i kurjaka kroz beskrajnu množinu šuma, pejzaža i daljina, uokvireniih dekorativnim konopom slavenskih mrtvačkih sanduka. http://tacno.net/kultura/literarni-antropoloski-i-socioloski-diskurs-srednjovjekovne-bosanske-epigrafike-u-antologiji-starih-bosanskih-tekstova-maka-dizdara/

Kuklen rukopisi u Plovdivskoj javnoj biblioteci Prije sto godina zadnji rukopis je preseljen iz manastira Kuklen u Plovdivsku javnu biblioteku. Za stotinu godina ova institucija je sačuvala neke od najvrednijih i izuzetneih uzoraka bugarske kaligrafije i knjigu umjetnosti iz vremena Otomanskog carstva. Za sto godina ovim plemenitin remek djelima mogli su pristupiti samo bugarski istraživači i akademici. Prije stotinu godina, oni su otkriveni i brzo zaboravljeni .... Brojni učenjaci su proučavali umjetnosti kaligrafije i bugarske rukopise. Postoje stotine članaka o ovoj temi, ali vrlo malo njih se odnosi na Kuklen rukopise. Međutim, oni koji su ih vidjeli, uvijek ukazuju na ugled spisa Krastyo Gramatike kao neprocjenjiva remek djela. Najvredniji aspekt Krastyo Gramatik knjiga je dekoracija i ukrasi. On je bio jedan od najboljih bugarskih kaligrafa za vrijeme turske okupacije, veliki majstor dekorativnih pisama, pletene ornamentike i izuzetne minijature. U uređenje Krastyo se spominje isto kao i slovenski rukopisi koji se čuvaju u Plovdivskoj javnoj biblioteci koje je bio opisao Nikolai Rainov, pisac i umjetnik, u svojoj knjizi pod naslovom "Ornamentika i pisma od slovenskih rukopisa u Plovdivu Public Library", objavljen 1925. http://www.libplovdiv.com/index.php?option=com_content&view=article&id=172&Itemid=232&lang=en

Kuksa gora U etnografskoj oblasti Gora, istočno od grada Kuksa, u okrugu sa istim imenom, u opštinama Šištejec i Zapod, u selima Borje, Crnjeljevo, Košarišta, Očiklje, Orešek, Orgosta, Pakiša, Šištejec i Zapod, živi kompaktno slavensko stanovništvo (najbliže Makedoncima), koje drugi, između ostaloga, nazivaju i pogrdnim imenom „Torbeši“. http://mlicanin.weebly.com/bogumili-nazif-dokle.html

Pariška i Bečka tajna knjiga Nažalost, o učenju 'Crkve bosanske' ostalo je vrlo malo zapisa, jer su takvi tekstovi spaljivani kao 'knjige nečastive', te se većina onog što danas znamo o tom učenju zasniva na osudama latinskih inkvizitora. Ipak postoje dva latinska prijevoda starobosanskog rukopisa koji se prema gradovima u kojima se čuvaju nazivaju Pariška i Bečka tajna knjiga. Prema 'Bečkoj tajnoj knjizi' Satana 'bijaše uzmožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Ocu'. U vrijeme dok je služio dobrog Boga, uz drugog Božijeg sina, Mihaela, Satana je nosio naziv Satanael. Kako je postao zavidan Bogu-Ocu, poželio je da izgradi drugo nebo, nebeski prijesto i sve ostalo. I kada je stvorio novi svijet '[...] Satana odluči da satvori človjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i od njega sazda človjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anđelu drugom da uđe u tijelo od blata, a onda uze od njega čest i od nje satvori drugo tijelo u liku žene, pa naredi anđelu od prvog tijela da uđe u njega. Anđeli mnogo plakahu, kad spoznaše da imaju smrtno tijelo, i da se jedan od drugog razlikuju u liku svome [...]'. Doznavši za prevaru Satanaelovu, Svevišnji ga liši njegove božanske moći i naslova Boga. Da bi ublažio time prouzročen bijes, ipak mu dozvoli da bude gospodar svijeta kojeg je stvorio nakon svog pada. Ali pod teškim ugnjetavanjem Satanaelovim ljudski je rod patio. Bolji dio čovjeka, njegova nevidljiva duša, odnosno pali anđeli, pripadali su Svevišnjem, a Satanael ih je odvraćao od njega. Zbog toga je Svevišnji ispustio Riječ, a ta Riječ bio je arhanđeo Mihael koji se prozva Isus Krist. On je sišao s Neba, primivši tijelo koje je samo prividno bilo ljudsko, a uistinu savršeno i božansko. Izašao je iz desnog uha Djevice Marije, koja je bila anđeo, a ne žena, tako da ona nije mogla biti majkom Kristovom. Osramotio je Satanaela stavivši ga u lance, a od imena mu je oduzeo posljednji slog 'el', što znači anđeo, tako da se on od tada naziva Satana. Izvršivši svoje poslanstvo, vratio se Ocu i sjeo s njegove desne strane, odakle je bio otjeran Satanael, te je ponovo ušao u Oca u kojem je bio na početku. http://www.ambasadaneretva.com/bos/bogumili

POČETIJE SVIJETA Priređivač Apokrifa (15-16 vijek) Zašto gospod Bog satvori saj svijet? U ta vrime, biše jedan angel u Boga najizabraniji, koji bi nazvan Satanail. On poče misliti, kako bi bio veći od gospoda Boga? I toj misleći, sjede na prijestol gospodenj. I dođe k njemu Mihail arhanđel, anđel gospodenj vjerni, i reče mu: „Ustani, pogani! Nije ti tuj sidjeti!“ I udri ga nogom. I on pade pod zemlju. I svi anđeli, koji vjerovahu njega, padoše s neba: jedni pod zemlju, a druzi na zemlju, a tretji ostaše pod nebom, na eru. Kako se gdje koji pomenovaše Gospodu našego, tako i ondje ostavaše. I svi se satvoriše dijavli – koji mišljahu onuj zlu misal, i koji služahu Lučipetra. I zato jest u oholosti prvi grijeh. I uzmisli gospod Bog: „Kako bi mislio jedan grad, kada bi vojsku izgubio?“ Tako i gospod, mislaše kako bi opeta napunio onij kor angela – da bude napuno. I samisli i satvori človjeka – na spasenje njegovo... Prvo Bog satvori človjeku o čemu će živjeti. Paki čudesa velika satvori gospod Bog: Va ponedeljnik satvori svjetlost svetu. Nareče svjetlo slunce. Va utornik satvori vase plode ot zemlje – što jest voća i vase (ostale) plode. Va srijedu satvori vase zvijeri i skote i ostale živine, koje su na svijetu. Va četvrtak satvori vase ptice u ajeru i ribe u moru. Va petak satvori človjeka, a u subotu duh u nj udje. Satvori ga na priliku svoju, Adama-koji bi prvi človjek. I kada taj satvori u šest dni, i sedmi dan u nedjelju satvori pokoj sebje, tere počinu. I taj dan Gospod postavi nedjelju, i reče-da se u nju nijedno djelo ne djela. Zato nam jest potrebno vele zlo žiti, jere ne počitavasmo svetu nedjelju. I taj dan koji satvori Gospod-Adam ne može ni jedan dan bez druga živjeti. I poče govoriti: „Gospodine, daj mi druga!“ Gospod reče: „Adame, lezi na zemlju!“ On leže i usnu. Ize mu gospod ot rebar' Adamovijeh, i reče jemu: „Oto ti drug, Adame!“ Tuj gospod Bog ukaza njim' stan u raju, i tuj ih nastani. I da im sve tvorenije u ruke, na službu njegovu. I reče njim': „Pazite da vas dijavol ne prevari!“ I preda im jedno voće posvećeno, koje zvaše „razumno drevo“, i reče im: „Da ne pohitate u toj voće, jere kako budete jesti toj voće-sagrešite! Zatoj se čuvajte!“ Jere, kada gospod raj nasadi, a angeli svojimi-svak si svoje drevo i voće sađaže, ot sakoga gospod va usta uzimaše. I, tomuj satvori razumno drevo! I, Satanail ima zlobu na Adama i na Evgu. I vasadi lozu i pohot drevnu-da prelasti Adama. I taki, stase Adam i Evga va raji. I dođe Djavol i satvori se zmijom. A tadaj bješe zmija u raju, i hodaše na repu kako i človjek na nogu, i zvaše se Krasna djevica. Tere se (Dijavol) satvori djevičnom zmijom i glavom djevičnom. I dođe napastvovati Evgu, govoreći: „Zašto vi nećete jesti onogaj voća.“ Otgovori Evga, i reče: „Nije nam ga rekao Bog jesti!“ I reče on: „Kada biste jeli ovoj voće, sve biste znali što Bog zna!“ I tako se Evga uvjeri Djavlu, i ustriže dviju jabučice, i založi. Ona jednom, a drugom Adam založi. Ona proždrje. Adam že založiv, spomenu Gospodina i stisnu jabućicu u grlu. U taj se čas ugledaše-grešnici i nazi. I dođe k njim' gospod Bog. I izagna ih iz raja. I tuj i zmiju prokle-da veće ne hodi na repu, a da je puna jada. I satvori Gospod ista človjeka-plut jego ot zemlje, kosti od mramora, um-ot brzine angelske. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 289-291 http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/

Početije svijeta i Bečka tajna knjiga Jedan broj tih knjiga već i svojim nazivima sugerira duboku intrigu njihovoga nastajanja: Bečka tajna knjiga – pisana na latinskom jeziku XII stoljeća ili Početije svijeta, mada je riječ tek o bosanskom porijeklu apokrifne i heretične apokalipse kojoj se katoličanstvo svim silama suprotstavljalo. O tome nema puno dokaza u starim bosanskim tekstovima. Takve dokaze bi i sada, barem uvjetno, trebalo tražiti u rimskim katakombama. Šta to znači? Prije svega, to znači da je Bosna imala visok nivo samosvijesti, pa je vodila takvu politiku: brinula o sebi. U drugom nivou, možemo pomisliti kako su takvi dokazi uništavani u ratovima i pohodima koji su, nagrađivali, svaku ubijenu ljudsku, misaonu i kulturnu pojavu u Bosni. http://tacno.net/kultura/literarni-antropoloski-i-socioloski-diskurs-srednjovjekovne-bosanske-epigrafike-u-antologiji-starih-bosanskih-tekstova-maka-dizdara/

Tajna knjiga Katara Ovo je samo srž, polazište za knjigu koja se na francuskom zove Le livre secret des Cathares", tj. "Tajna knjiga Katara" i iz koje potječe ovdje predstavljeni tekst. Pravi naziv teksta, odnosno ove knjige, predstavljene ovdje pod tim nazivom, jest - Interrogatio Iohannis - Ispitivanje Ivanovo. Ovo izloženo je prijevod do sada u bosanskoj javnosti nepoznatog teksta o kojem se samo nagađa i pričaju djelimične istine ili izmišljotine, jer original je pisan na latinskom. ... ... Crkva tvrdi da su ostala četiri, mada je vrlo vjerojatno da su neka uklonjena, jer odudaraju od stajališta crkvene hijerarhije. To daje adut Islamu koji tvrdi da su kršćani izmijenili Božju riječ. Jedno od takvih Evanđelja je ono Ivanovo koje je bilo dio bogumilske Biblije. Ostalo je samo Evanđelje Ivana Evanđeliste, vjerojatno onog istog koji je i "vidjelac" iz čijeg je duha progovorio Bog "Apokalipsom". Kad se stave na istu ravan te osobine, mističnost i poznavanje Tajne, skrivene jezgre znanja o Bogu, onda se dobija nevjerojatno jak adut o istovjetnosti autora dviju "naj"...(posebnijih) knjiga u Kršćanstvu. Ispitivanja Ivanovog i Apokalipse. Ipak, prva knjiga je postala knjigom hereze. Vjerojatno heretičnija sa stajališta Islama nego kršćanstva, pa kao takva nije mogla širom otvoriti vrata ulasku Bošnjana u Islam. Razlozi su bili u nečemu drugom. No, to nije prevoditeljev intelektualni objekt. Knjigu je, gle čuda, sačuvala Sveta Inkvizicija. A možda ju je i napisala da bi imala razloga dati pravo feudalcima da opljačkaju katarska bogatstva. Načinjen je prijevod ključnog teksta, mjesta gdje boravi tajna. Postoje još samo dvije knjige koje se bave ovim religioznim naukom. Ostale dvije se bave obredom i teologijom, a ovo je knjiga Misterije. I zato je ona nazvana Tajnom knjigom de Cathares (i naravno Bogumila). Jer je govorila o tajni nepoznatoj ostalom svijetu: posljednjem razgovoru Ivanovom, inače Isusovim miljenikom i kasnije Božjim i Marijinim posinkom, s Pomazanikom. Ta knjiga je sačuvana u dva latinska prijepisa. Jedan se čuva u Beču (Vienne) a drugi u Dômi pokraj Carcassona: Naši prijevodi obiju varijanti dani su u jukstapoziciji,. Bečka varijanta je obilježena s "V" (Vienne/Beč) a Karkasonska s "D" (Dôm). Zbog inkvizicijskih proganjanja Ivanovo tajno Evanđelje, tajno, jer ga nisu poznavali obični pripadnici crkve (zajednice vjernika) i tajne jer je sadržavala tajnu, ali je postala tajnom knjigom jer je bila sklonjena s očiju mogućem obnavljanju učenja Ivana Evanđeliste.Ova knjiga do sada nije prevođena. http://bs.wikisource.org/wiki/Razgovor:Tajna_knjiga_Katara

LINKOVI

Archaeological and historical museum – Plovdiv http://100obekta.com/en Bogumili, dobri bosanski krstjani http://www.ambasadaneretva.com/bos/bogumili Bogomils Bibliography http://www.oocities.org/athens/troy/9892/bhlit.html Bosanska srednjovjekovna književnost http://www.quickiwiki.com/bs/Bosanska_srednjovjekovna_knji%C5%BEevnost Kuklen Monastery “St.St. Kosma and Damyan” http://www.bulgariamonasteries.com/en/kuklen_monastery.html Manuscriptorium – digitalna zbirka rukopisa http://www.manuscriptorium.com/index.php?q=node/170 Manuscripts, Slavic http://onlinebooks.library.upenn.edu/webbin/book/browse?type=lcsubc&key=Manuscripts%2C%20Slavic&c=x Narodna biblioteka Ivan Vazov, Plovdiv http://www.libplovdiv.com/ Narodna biblioteka “Ivan Vazov”, Plovdiv - Collections http://www.libplovdiv.com/index.php?option=com_content&view=article&id=144&Itemid=49&lang=en http://www.libplovdiv.com/index.php?option=com_content&view=article&id=34&Itemid=114&lang=en Plovdivska biblioteka, Bugarska - Manuskripti http://www.manuscriptorium.com/index.php?q=content/ivan-vazov-public-library-plovdiv Tajna knjiga Katara http://bs.wikisource.org/wiki/Tajna_knjiga_Katara Златна библия и ценни ръкописи съхранява Пловдивската библиотека https://www.youtube.com/watch?v=gTH1QKL2fYM

LITERATURA

Cataloguing the Slavonic Manuscript Collection of the Plovdiv Public Library – Problems and MARC 21 : Solutions http://sci-gems.math.bas.bg/jspui/bitstream/10525/2091/1/198-204-p1-DiPP2013-13-Lessenska-et-al.pdf (01.06.2014. PDF) Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Ivanov, Jordan. Bogomilski knjigi i legendi, Sofija 1925; ponovljeno fototipsko izdanje: Sofija 1970. http://hrcak.srce.hr/file/63308 Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I ; (12.03.2014. PDF) Raĭnov, N. Ornament i bukva v slavianskite rŭkopisi na Narodnata biblioteka v Plovdic [Ornament and Letter in the Slavonic Manuscripts in the Plovdiv Public Library]. Sofia (1925) http://sci-gems.math.bas.bg/jspui/bitstream/10525/2091/1/198-204-p1-DiPP2013-13-Lessenska-et-al.pdf Stanchev, K. Opis na slavianskite rŭkopisi v Plovdivskata narodna biblioteka “Ivan Vazov”, postŭpili sled 1920 godina [Description of the Slavonic Manuscripts at the Plovdiv Public Library Acquired after 1920]. Sofia (1982) . http://sci-gems.math.bas.bg/jspui/bitstream/10525/2091/1/198-204-p1-DiPP2013-13-Lessenska-et-al.pdf Stanković, Radoman. Rukopisi srpske redaktsije u Narodnoj bibliotetsi “Ivan Vazov” is Plovdiva. Vodeni znatsi i datiraŋe. In: Arkheografski prilozi, no. 26–27, pp. 189-261. Sofia (2004– 2005) http://sci-gems.math.bas.bg/jspui/bitstream/10525/2091/1/198-204-p1-DiPP2013-13-Lessenska-et-al.pdf Tsonev, B. Opis na slavianskite rŭkopisi i staropechatni knigi v Plovdivskata narodna biblioteka [Description of the Slavonic Manuscripts and Old Printed Books at the Plovdiv Public Library]. Sofia (1920) http://sci-gems.math.bas.bg/jspui/bitstream/10525/2091/1/198-204-p1-DiPP2013-13-Lessenska-et-al.pdf

---

Stari bosanski tekstovi - Fondacija Mak Dizdar