Daničićevo evanđelje
Vaska Sotirov Đukić
|
DANIČIĆEVO EVANĐELJE |
|
A se pisa Dražeslav dijak, rodom Bojić, svojom rukom, malokorisnom... Zemlja mi je mati, a otačstvo mi je grob. Ot zemlje jesmo – i u zemlju unidemo. Dijak Dražeslav (1. Juna 1367.)
Ovo je njegova posljednja povelja koja se nalazi danas u Državnom arhivu u Dubrovniku. Kao što je nekada bio oduševljen Tvrtkovim optimizmom i zapisao kako je pio vino sa njim, on ga je vjerno služio i pratio u svim njegovim pohodima, tako da je ovo zapis na kraju njegovog života, rezigniran i umoran. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 91 i 315 |
|
OPIS |
|
Daničićevo ili Drugo beogradsko evanđelje nalazilo se je u Beogradskoj narodnoj biblioteci pod br. 56 (92) prema Katalogu Narodne biblioteke. Izgorio je 1941. godine tokom bombardovanja kad je zapaljena Narodna biblioteka Beograda. Dobio je naziv po Đuri Daničiću koji je štampao tekst Nikoljskog evanđelja, a u kritičkoj aparaturi ispod teksta naveo sve razlike Daničićevog evanđelja, pa je tako ipak djelomično sačuvan tekst. Pisan je na ikaviziranoj bosančici, na pergamentu i imao je 199 sačuvanih listova. Nedostajali su listovi na početku i na kraju: evanđelja po Matiji (I,1.XV, 11) i po Jovanu (XI, 45-XXI, 25). Datiran je između 14 i 15 vijeka. |
|
VIDI I: |
|
Picasa album – Daničićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DanicicevoEvanElje
Facebook album - Daničićevo evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415241525418918&type=1 |
|
CITATI |
|
Crkva bosanska - antipapa albižana Jedna srednjevjekovna hronika bilježi da je 1223. „antipapa“ heretičkih albižana (Albigenza) boravio negdje „u predjelu Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, pored zemlje ugarskog naroda“. U tom je predjelu „zabluda toliko ojačala da je biskupe i mnoge druge privukla u svoju opačinu“. Sve se to, bez sumnje, odnosi na Bosnu. Brojna papska pisma u vremenu od 1221. do 1233. pokazuju da je bosanski krstjanski pokret, nakon što se poslije 1203. Kratkotrajno u samoodbrani primirio, izbio ponovo svom snagom na površinu. Već 1221. papa utvrđuje u jednom pismu da „heretici u bosanskim krajevima! Ponovo „javno pripovijedaju zablude svoje opačine na velikuštetu stada Gospodnjeg“. Učenje Crkve bosanske očito je imalo podršku, ne samo u narodu nego i među vlastelom i slavonskim svećenstvom zvanične crkve. U Rimu je zato riješeno da se neće, kao 1203. godine, ići na ispitivanje i pridobijanje heretika, nego na iskorijenjivanje silom, ne samo njih samih nego i „svih onbih koji ih primaju i štite.“ Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 39-40 |
|
Inkvizicija Dvjesta i pedeset godina lomio je Sveti Otac Bosnu, a kad je konačno nestala u dimu zuluma, on, koji je od godine 1200 „molio, napominjao i nagovarao“ serije raznoraznih inostranih kraljeva, biskupa, velmoža i suverena: „da se spreme silom i kako kraljevskoj moći dolikuje osvete nepravdu bosanskom kugom nanesenu svetom ocu“, on, koji je od Kulina bana do posljednjeg kralja bosanskog oduzimao nevjernicima „sva zemaljska dobra“ i „bez oproštenja“ tražio da se „pravom državne vlasti i Petrova Mača“ izvrši nad njima „smrtnu osudu“, sada, kada Bosne nije više bilo, uživajući plod svoje vjekovne politike, pasivno je čekao da patarenstvo izumre definitivno, jer su mu Prorokovi konjski repovi bili draži od bilo kakve moralne ili intelektualne (kršćanske) sumnje u Njegov Vrhovni Autoritet. Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 103 |
|
Izgorjela biblioteka Zapaljive bombe su na tu zgradu pale 6. aprila oko 16 časova, a u požaru koji je tinjao i danima potom, ali koji u opštem metežu niko nije gasio, izgorelo je najmanje 300.000 knjiga. Neprocenjivo kulturno blago srpskog naroda nestalo je tada u požaru, a pored knjižnog fonda od oko 300.000 naslova, izgorelo je i više od 1.000 srednjevekovnih rukopisnih knjiga, kao i originalni rukopisi, vladarske i druge povelje, najrazličitiji dokumenti svetovnog i crkvenog karaktera, značajne zbirke turskih rukopisa. ... Interesantno je da je 1. aprila 1941. godine, u strahu od verovatnog rata, bila primpremljena evakuacija dragocenih fondova. Bibliotečki fond je spakovan u 150 sanduka, rukopisi odvojeno u 38 sanduka, a stara periodika u 22 sanduka. Odnekud, međutim, 3. aprila usledila je naredba ministra prosvete M. Trifunovića da se odustane od evakuacije uopšte ustanova te vrste. Otuda su, u skladu s nalogom, dragocenosti sklonjene u podrum. http://www.kurir-info.rs/6-april-dan-kada-je-izgorela-narodna-biblioteka-clanak-729299 |
|
Izgorjeli rukopisi Donedavno se smatralo da je broj bosanskih rukopisa crkvene književnosti toliko oskudan da je nemogućno na osnovu njih napraviti bilo kakve ozbiljnije tekstološke ili umjetničke sinteze. Pogotovo poslije prvog i drugog svjetskog rata, vremena u kome su nestala ili izgorjela čak tri bosanska rukopisa u Narodnoj bibiloteci u Beogradu (Nikoljsko evanđelje, Daničićevo evanđelje i Treće beogradsko evanđelje). Međutim, broj bosanskih medijevalnih rukopisa iznenada se, posljednjih godina, počeo povećavati, zahvaljujući novim naučnim istraživanjima, tako da bi se danas već moglo prići studioznom proučavanju ovih rukopisa, iz više važnih aspekata. Prvi seriozni pregled djela crkvene književnosti bosanskog i humskog područja crkvenoslavenskog jezika i srpskohrvatske recenzije dao je Vladimir Vrana (Književna nastojanja u srednjovječnoj Bosni, Napretkova „Povijest hrvatskih zemalja“, Sarajevo 1942). |
|
Križarski rat 1235. Cijela križarska vojna povjerena je hercegu Kolomanu, koji je dobio posebna ovlaštenja. Prema odluci ugarskog kralja, sa kojim se saglasio i papa, trebalo je da se Bosna stavi pod neposrednu hercegovu vlast, što je pretpostavljalo uklanjanje domaće bosanske dinastije. Time je križarski pohod dobio značaj osvajačkog rata, čime se pokazalo da je patarenstvo bana Ninoslava prije svega politički, a ne vjerski problem. Ugarski su kraljevi očito svoje političke protivnike proglašavali hereticima, a u borbu protiv njihove hereze uzimali kao povod i izgovor za nametanje svoje vlasti nad Bosnom. Odatle je i u Bosni pitanje odbrane navodne heretičke crkve neophodno imalo državno-politički znaćaj. Tako ni ban Matej Ninoslav, suočen s anapadom na svoju zemlju, nije oklijevao da se, bez obzira na vjerska pitanja, odmah stavi na čeo otpora protiv Rima i Ugarske. Kada ga je Rim optužio da je ponovo otpao od katolicima, ban Matej Ninoslav odbacio je to izjavom da je samo „iz nevolje primio heretike protiv svojih neprijatelja“. Rat je počeo 1235. i trajao je, sa prekidima, tri godine. Križarima je pružen snažan i odlučan otpor, pa je usljed teškoća ratovanja bosanski biskup Ivan Teutonac već prve godine rata tražio od Rima da bude razriješen dužnosti. Kolomanova vojska uspjela je, uz mnogo prolivene krvi, proći kroz Bosnu i Humsku zemlju. Kada se vojska 1237/38. povukla sa plijenom koji je usput napljačkala, stvari su u Bosni opet krenule svojim uobičajenim tokom. Ratom nije bila ugrožena samo Crkva bosanska i bosanski krstjani, nego istovremeno i posjendički interesi bosanske vlastele i ostalog stanovništva, te dinastički interesi bosanskog bana. Križarski rat, pokrenut u cilju istrebljenja heretika, ujedinio je u otporu sve strukture bosanske države – domaću crkvu, vlastelu, seljaštvo i vladara. Zahvaljujući tako udruženom otporu, križari nisu uspjeli postići nikakav trajan uspjeh. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 42 |
|
LITERATURA |
|
Daničić Đuro. Nikoljsko evanđelje. Beograd : Državna štamparija, 1864.
http://reader.digitale-sammlungen.de/en/fs1/object/display/bsb10272494_00041.html
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Grickat, Irena. Divoševo jevanđelje. http://www.scribd.com/doc/219898717/Hrestomatija-pdf Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije
|