INDEX CITATA
Vaska Sotirov Đukić
|
|
INDEX CITATA |
|
|
|
600 godina glagoljskoga misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1404. - 2004.)
Da crkvene vlasti prihvate Hrvoja, osumnjičena zbog bogumilstva, za hercega katoličkoga grada Splita, naručili su crkveni dostojanstvenici za njega misal koji će potvrditi Hrvojevu pripadnost katoličkoj crkvi. Taj glagoljski misal napisan je između 1403. i 1404. godine kad je vojvoda bio na vrhuncu svoje moći. Na kraju misala nalazi se slika Hrvoja preko cijele stranice na bijelom pobjedničkom konju. Isto tako zauzima cijelu stranicu njegov grb s latinskim natpisom: Arma Hervoiae ducis Spalatensis. Pisac Butko koji je pisao misal s još nekim pomoćnicima u dosta velikoj žurbi, zapisao je svoje ime na 139. listu u spomenu živih: Tu pomeni žive ke hoćь i But'ka pis'ca. Misal je izvanredno lijepo iluminiran. Ima oko 380 živopisnih inicijala i 94 minijature na 243 lista (ili 486 stranica) pergamene. Neki su inicijali prožeti heraldičkim elementima iz Hrvojeva grba, a pozadina u više minijatura pokazuje dijelove Splita: zidine Dioklecijanove palače i toranj sv. Duje. U kalendar su uvršteni sveci koje su štovali Anžuvinci, i sv. Duje, zaštitnik grada Splita. Boje su vrlo dobro sačuvane. Osim sakralnih tema u minijaturama (sveci iz Staroga i Novoga zavjeta, prizori iz Kristova života), ilustrirani kalendar ima slike svakidašnjih poslova. Uvez je bio optočen dragim kamenjem koje je kasnije nestalo. Izgleda da je zbog tih dragocjenosti i postao plijenom turskih osvajača i dostojnim darom sultanskoj biblioteci. Još i danas glagoljski misal resi sultansku biblioteku Topkapi Sarayi u Carigradu, samo s nešto skromnijim koricama u tzv. Yildis-uvezu iz 19. st.
Čunčić, Marica. 600 godina glagoljskoga misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1404. - 2004.)
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Apostoli
Općenito u bosanskoj srednjovjekovnoj književnosti apostoli predstavljaju relativno rijetku pojavu u odnosu na jevanđelja. Ukupno ih je svega šest, dva su mali odlomci pisani glagoljicom (Grškovićev i Mihanovićev odlomak Apostola) i ne sasvim sigurno utvrđene provenijencije (naročito Mihanovićev odlomak Apostola), a od preostala četiri dva su sačuvana u okviru zbornika (Hvalov i Mletački zbornik), kao posebne knjige registrujemo samo Giljferdingov i Pantelejmonov apostol. Istina, u literaturi se kao bosanski spominje i Beogradski apostol iz Arhiva SANU br. 55, no na temelju istraživanja može se zaključiti da, najvjerovatnije, ne spada u bosanske kodekse, kao ni odlomak Apostola Giljferdingove zbirke br. 97 u Lenjingradu. Giljferdingov (Lenjingradski) apostol nalazi se danas u Rukopisnom odjelu GPB “Saltykov-Ščedrin” u Lenjingradu u Giljferdingovoj zbirci pod brojem 14, a koliko se može pratiti njegov historijat, u XIX vijeku bio je još u vlasništvu bosanskog trgovca Spasoja Jovičića, koji ga je, izgleda, poklonio Giljferdingu, jer se kodeks prvi put spominje u “Otčetu” GPB iz 1868. godine. Po marginalnim zapisima vjerovatno je da je ranije bio u nekom srpskom manastiru, naime, u jednoj od zabilješki na margini je izrazit resavski pravopis, ali nema podatka o mjestu gdje je zabilješka napravljena.
Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 141-142
Vidi: Giljferdingov Apostol https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/LL8p3oKRkcc |
|
|
|
Arhiv SANU: Dragoceni rukopisi u opasnosti ARHIV
Srpske akademije nauka i umetnosti slavi ove godine 170. rođendan,
a arhivisti sa zabrinutošću upozoravaju da je najveća zbirka
srednjovekovnih rukopisnih i štampanih knjiga u Srbiji, koja se
ovde čuva u neprimerenim uslovima, u velikoj opasnosti. Za
razliku od svetskih arhiva, gde se specijalnim uređajima održava
idealna mikroklima da bi se očuvali dragoceni pergamenti i
hartija, u Arhivu SANU i dalje za hlađenje koriste starinsku
promaju, a za održavanje vlažnosti kantice s vodom koja polako
isparava. Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Ban sudio u Ivnici kod Visokog U selu Ivnici u Visočkoj nahiji priča se da je na mjestu Skenderovcima bila crkva i da je u Ivnici sudio ban, dok je na Bobovcu bio kralj. Kad su Turci ušli u Bosnu, taj se ban sa cijelom porodicom živ zakopao u zemlju. U selu Tršće u okolini Visokog priča se da je na Banjevcu bio ban i imao tamnicu, a kapela mu je, vele, bila na mjestu Kereščićima pod Banjevcem. Po pričanju hrišćanskog stanovništva u Visočkoj nahiji, predak muslimanske porodice Banjići bio je ban, pa je prešao na islam. U selu Aljinićima kod Kraljeve Sutjeske u Visočkoj nahiji, priča se da je to selo starije od Sutjeske, te da je u Aljinićima prije bio knez nego na Bobovcu ban.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 174-175
Vidi: Grškovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrskovicevOdlomakApostola https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/42Lfp0Ju6IU |
|
|
|
Baština van Bosne
Što se tiče pisanih spomenika srednjevjekovne bosanske književnosti, za većinom treba tragati u stranim bibliotekama, istraživačkim institucijama i baštinskim ustanovama, posebno u Italiji. Za primjercima bosanskohercegovačke dokumentarne baštine trebalo bi tragati i u bibliotekama Austrije, Njemačke, Mađarske i Turske. Nedavno su se novi naslovi knjiga bosanskih autora pojavili u bogatim zbirkama islamskih rukopisa u Turskoj, posebno u Istanbulu. Italijanske bibliotečke riznice, naročito one u Veneciji, Padovi i Vatikanu, također sadrže građu bosanskohercegovačkog porijekla, zahvaljujući činjenici što su se mnogi bosanski franjevci obrazovali na italijanskim visokoškolskim ustanovama. Rana izdanja katoličkih, kao i pravoslavnih, vjerskih knjiga autora porijeklom iz Bosne i Hercegovine štampana su u štamparskim radionicama Venecije. Pored toga, univerzitetska biblioteka u Bolonji, naprimjer, i danas pruža utočište rijetkog i važnog srednjevjekovnog bosanskog rukopisa poznatog kao Hvalov zbornik, čije su prekrasno iluminirane stranice otkrivene javnosti 1988. godine, kada je njegovo faksimilno izdanje sa transkriptom, uz pomoć bosanske vlade, objavila sarajevska izdavačka kuća Svjetlost. http://www.rodoslov.ba/Pages/view/25/1/ Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
Batalo Bosanski tepčija (? – ?, nakon 8.XII.1400). Naslov tepčije (dvorski dostojanstvenik i službenik) nosio je od 1392. do 1400., češće se spominje kao svjedok u vladarskim ispravama. Oženjen Resom, sestrom vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, bio je gospodar župa Lašve i Sane te grada Toričana. God. 1392. boravio je za voj. pohoda s kraljem Dabišom u Donjim Krajima, 1397. spominje se kao jedan od savjetnika kraljice Jelene, 1398. nalazio se s kraljem Ostojom u Duvnu, a 1399. u Usori. God. 1393. za njega je pisar Stanko Kromirijanin prepisao Batalovo evanđelje, koje u jednoj bilješci ima popis poglavara Crkve bosanske, kojoj je i Batalo pripadao. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6240 Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Batalo i gospoja Resa Istoričar I. Ruvarac se, takođe, zainteresirao za zapis, pa je utvrdio da je “gospoja Resa” kći Vukca Hrvatinića, vojvode bosanskog, prema tome i sestra vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a identificirao je i oba njena druga brata kao istorijske ličnosti. Sana i Lašva su župe, a i grad Toričan pominje se u dokumetnima, istina, tek 1503. godine. S druge strane, Stanko Kromirjanin izričito kaže da je kodeks “prikazao” starcu Radinu, a kako se zna da je titula starac vezana za hijerarhijski stepen u Crkvi bosanskoj, jasno je da je jevanđelje na neki način odobrio starac Radin, što je izravan dokaz o pripadnosti i pisara i vlasnika kodeksa Crkvi bosanskoj. Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 135 http://www.ifbosna.org.ba
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika (mauzolej) Batalovu grobnicu (mauzolej) je 1915. godine otkrio kapetan Teplý na uzvišenju Crkvine. Crkvine predstavljaju višeslojno arheološko područje koje datira u kulturno-povijesnom kontinuitetu od neolita i eneolita, pa preko ranorimske nekropole i kasnoantičkog mauzoleja do kraja 14. st. Batalova grobnica je prvobitno bila smještena u objekt (mauzolej) kvadratne osnove (dimenzija 5,80 x 5,80 m) sa trijemom (dimenzija 7,20 x 3,10 m). U vrijeme prvih arheoloških istraživanja 1915. godine oko grobnice su zatečeni ostaci zidova mauzoleja, visine 80-85 cm, i velike količine razbacanih sedrenih blokova. Na blokovima su primijećene slikarske dekoracije živih boja. Oko mauzoleja je bilo manje dvorište opasano sa svih strana iskopanim jarkom, tako da je objekt podsjećao na malo utvrđenje. Pokojnik je sahranjen u kamenom sarkofagu od pješčara i položen u dvostruku zidanu raku (dimenzija 2,05x1,05x1,26 m). Glava pokojnika je bila okrenuta prema zdjelici udubljenoj u gornjem uglu sarkofaga. U zidovima grobnice, iznad sarkofaga, bile su učvršćene konzole koje su držale unutarnju pokrovnu ploču. Na taj način raka je na prvi pogled izgledala prazna i zaštićena od pljačkaša. Ispod ploče je pronađena tekstilna zavjesa pričvršćena željeznim čavlima. Na gornjoj ploči (dimenzija 2,25x1,25 m) je stajao stećak u obliku sljemenjaka (dimenzija 1,45x0,60x0,80 m). Najzanimljiviji dio konstrukcije donjeg dijela rake je čeona kamena ploča sa natpisom u bosanskoj ćirilici, dimenzija 17 x 24 cm. Ploča je oštećena u gornjem dijelu na kojem se nalazi prvi red natpisa i u gornjem desnom uglu. Natpis je u cijelosti rekonstruiran i glasi: Ase leži] uzmo [žni] muž' t [ep']čija Batal[o] bosan'ski a pisa Radomil' dijak'. Prigodom iskopavanja zatečene su samo razbacane kosti pokojnika i ostaci brokata. Nisu pronađeni nikakvi grobni prilozi. Između dva svjetska rata sagrađena je crkva koja je apsidom nalegla na ulazni dio grobnice. Crkva je porušena tijekom II sv. rata. Na njezinim temeljima 1970. godine sagrađena je nova, Crkva sv. Jovana Krstitelja. U posljednjem ratu Crkva je pretrpjela oštećenja i u tijeku je njezina sanacija. http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2531 Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Bilino polje, april, 1203. godine Pred opasnošću od križarskog rata, lukavi i oprezni Kulin odmah je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve prihvati sve što od njega traži rimska kurija. U pismu rimskoj kuriji pravdao se da nije znao razlikovati heretike od katolika, te da je spreman primiti svaku pouku, pa u tom smislu moli papu da pošalje u Bosnu svog izaslanika, koji će njega i njegove ljude ispitati i uputiti u stvarima vjere. Papa je prihvatio njegov zahtjev i poslao u Bosnu čovjeka svog posebnog povjerenja, vlastitog dvorskog kapelana, već spominjanog Ivana de Kazamarisa. ... Papin izaslanik, u pratnji dzbrovačkog arhiđakona Marina, stigao je u Bosnu početkom aprila 1203. godine. Odmah je na Bilinom polju, „pored rijeke“ (na području Zenice) održao sabor sa „starješinama krstjana“, banom Kulinom, njegovim časnicima i narodom. Ispitivanjem „krstjanskih“ starješina ustanovio je da su njihovi vjerski pogledi i obredna praksa u bitnim pitanjima suprotni učenju katoličke crkve i općenito kršćanstva kao religije. Zato je zatražio od starješina da se odreknu bitnih tačaka svog učenja. Oni su na to odmah pristali, pa su 8.IV 1203. potpisali akt o odbacivanju (abjuraciji) svog heretičkog učenja i prakse. Pored prisutnih starješina bosanskih krstjana, akt je potpisao i sam ban Kulin te, kao svjedok, dubrovački arhiđakon Marin.............. Pismom datiranim u Ugarskoj 10.vi.1203. Kazamaris je izvijestio papu da je obavio posao sa „bivšim patarenima“ u Bosni. U stvarnosti, čin odricanja pokazao se samo kao Kulinov taktički potez, povučen u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost krstaškog rata. Sabor u Bilinu polju, sa svim događajima koji su mu potom slijedili, pokazao je da su bosanski krstjani bili u stanju da se na različite načine odupru svakoj vrsti spoljnog pritiska. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 34-35 Vidi: Pripkovićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/tI1_vROL3Hg |
|
|
|
Bogumili . Da li su stvarni ili izmišljeni? Poslije Kulina Bosna je postala veoma ozloglašena na papskoj kuriji radi uspjeha bogomilskog u čenja. Pape u mnogo mahova ljutito pišu kako tamo heretici javno ispovijedaju svoju vjeru i traže protiv njih prave krstaške ratove u dva tri maha. O tome postoji sva sila sačuvanih dokumenata, koje je Rački pomno i opširno obradio. Kada je u Italiji i Južnoj Francuskoj oslabila ova sekta, Bosna joj je bila glavno uporište i zapravo najjača zemlja u patarenstvu. U Bosnu su slali svoje ljude „da ondje savršeno i potpuno nauče nauku od učitelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna.8 Jakov Bech iz Chieria je oko 1378 u ovu svrhu bio poslan. Kada ga je 1387. god. inkvizitor pitao, da li mu je poznato da je u ovu svrhu još kogod u Bosnu slat, on je odgovorio, da su u ovu svrhu u Bosnu slati: Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 godina po prilici, oko 1347, Ivan Narro i Granoni Bencio oko 1360, Petar Patrizi oko 1377, Berardo Roscherio oko 1380 i Petrov brat Jacobini oko godine 1382. Jakov je izjavio, da je ovo sve iz njihovih usta neposredno slušao i saznao. Bosanski kralj Stjepan Toma (1444-1461) živo je radio na tome da pristaše bogomilske sekte povrati katoličkoj vjeri. Među ostalim nastojanjima u ovom pravcu pošalje malo prije smrti g. 1461 tri ugledna bogomila iz Bosne u Rim, da ih papa Pijo II. pouči i obrati, ili, ako ostanu tvrdokorni, da ih kazni. Papa ih preda trojici kardinala koji ih uistinu obrate nakon mnogog razlaganja i nagovaranja. Nato im po papinu nalogu kardinal Ivan de Torquemada, stric poznatog velikog inkvizitora Tome Torqueinade, napiše u pedeset tačaka objuraciju (odricanje), u kojoj izloži sve glavne tačke manihejskog vjerovanja pobivši ih katoličkom naukom. Znadu se i imena spomenute trojice bogomila; to su bili : Đuro Kućinić, Stojšan Tvrtković i Radmilo Voćinić. http://dzemat-oberhausen.de/?p=333 Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Bogumili i narodno pismo
Njegujući narodno pismo, vjerujući u patrijarhalne predaje svog praslavenskog podrijetla, živeći u družbama, za koje je kršćanska zajednica bila prije svega ekonomska podloga (sazdana na jednakost prava i dužnosti), smatrajući sva objavljenja crkvene i feudalne vlasti đavolskom pojavom, bogumili predstavljaju kod nas kontinuum onih primitivnih prasnaga koje nisu htjele da se podrede organiziranom nasilju feudalnih baruna, ni rimskih, ni bizantinskih biskupa. Preslabi da se politički održe, oni su nakon vjekovne borbe nestali kao tolike sekte od balkansko-tračkih provincija do Irske i od Praga dp Lanquedoca.
Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 99
Vidi: Beogradski Apostol https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Bogumili kao kontrapunkt
Kao malo tko, bogumili su jedini kontrapunkt usred našeg nadasve zbrkanog srednjovjekovnog rasula. Bogumili su arhajska plebejska varijanta evropske srednjovjekovne mistike, povampirene na osnovi starinskih orijentalnih psihoza, koje su zavladale Evropom s jednom jedinom fiksnom idejom, da je duh nečisti stvorio ovaj svijet i da je sve živo na kori Zemljinoj od đavolskog sjemena. Više od trideset tisuća nadgrobnih mramorova govori nam o bogumilskim pokoljenjima, koja su živjela kao organizirana moralno-intelektualna sekta, u neposrednoj blizini Rima, od bizantskih vazala kao i od Laterana progonjena kao bijesna zvjerad protiv koje se Rim i Mleci, madžarski i srpski kraljevi trajno spremaju na križarsku vojnu. Fenomen toliko antipatičan Latinima i Grcima, Mlečićima, Madžarima i Dubrovčanima u davnoj prošlosti, a hrvatskoj i srpskoj inteligenciji devetnaestog stoljeća naročito da se o njima i danas, u novijoj našoj historiji, još uvijek govori u afektu. O njima se mislilo i misli se i danas kao o bosanskoj kugi, a što je Vladika Vrhbosanski i Đakovački odabrao za svoju spavaonicu baš onu sliku posljednjeg bogumila, kralja Stjepana Tomaševića, kada moli milost nebeskog vladara u predvečerje katastrofe, to govori o bogumilskoj problematici poglavlja.
Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 105-106
Vidi: Giljferdingov Apostol https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/LL8p3oKRkcc |
|
|
|
Bogumili postaju muslimani Tursko osvajanje Bosne odvijalo se pod okolnostima i na način kakav se nije ponovio ni u jednoj drugoj zemlji koja je potpala pod tursku vlast. Iako je Bosansko Kraljevstvo predstavljalo jaku državu, na opće iznenađenje suvremenika nije pružen očekivan otpor. O tome su pisali već suvremenici i svi se slažu s konstatacijom da je to bilo u uskoj vezi s političkim prilikama u zemlji, odnosno s vjerskim progonima bogumila. Iako su bili česti, sudbonosni su bili oni koji su poduzeti neporedno pred najezdu Turaka. Tokom krvavih obračuna i stradanja, iz zemlje je izbjegao veliki broj stanovnika. Oni koji su ostali u zemlji mogli su brati: preći na katoličku vjeru ili otići na lomaču. Mnogi bogumili su prebjegli Turcima kod kojih su našli spas. Ovi su ih objeručke prihvatili s namjerom da ih u potrebnom tenutku iskoriste za svoje poliitčke ciljeve u pogledu Bosne. Kad su Turci 1463. godine krenuli na Bosnu, nije je imalo ko braniti. Oni koji su tokom progona nasilu postali katolici sad su iskoristili priliku da se osvete za sve ono što su pretrpjeli tokom progona. Narod je bio ljut na svoha kralja koji se je prislonio uz njihove progonitelje – inkviziciju i križare, i zato je ostao pasivan. U tim sudbonosnim trenucima zbili su se neki događaji koji su trajno odredili sudbinu Bosne i njenog naroda. Predstavnici domaćeg plemstva i vjerske starješine s masama bogumilskog stanovništva samoinicijativno su došli pred sultana u Jajce da mu se poklone i priznaju ga za svog gospodara. Tom prilikom su izjavili da od svoje volje žele preći na islam. Sve se desilo neočekivano i na način da je i sultan time bio zatečen. Kao odgovor na sve to dao im je neuobičajeno niz krupnih povlastica koje su Bosni i njenom narodu, odnosno bivšim bogumilima a sada novim muslimanima, osigurale poseban status u Turskom Carstvu. Imamović, Enver. Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Art 7, 1998. Str. 51-52
Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc |
|
|
|
Bogumilska Bosna i papa
Bogumilska Bosna, koja je, od XIII stoljeća bila utočište slobodnih mislilaca zapadnoevropskog manihejskog svijeta, bogumilska Bosna, koja se više od trista godina opirala prevlasti latinske i grčke crkve, ležala je u ruševinama. Sjedište Antipape, a psolije sloma albigenza sjedište patarenskog univerziteta, Bosna, koja je pretrpjela nekoliko serija križarskih ratova raških, dukljanskih i madžarskih baruna i kraljeva, ta nevjernička zemlja pala je na veliku radost Svetog Oca, koji je mogao da se pojavi u Bosni tek poslije dolaska Turaka.
Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 110
Vidi: Grigorovič-Giljferding evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrigorovicGiljferdingEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1424121057864298&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/KKA7GmnUvq8 |
|
|
|
Bogumilska ideologija
Naše bogumilstvo više je simpatiziralo s etikom novog evanđelja nego sa dogmama papinstva, spram kojih se određuje sa izrazitom idosinkrazijom, koja kasnije na temelju iskustva raste iz nesumnjive antipatije u svijesnu i dosljednu, politički organiziranu mržnju. Reformatorska u oba smjera, spram maloazijske šizme i papinstva podjednako, naša bogumilska ideologija ostala je u svojim negacijama dosljedna do svoje propasti. Smatrajući monoteizma monopolom papinstva, ovi naši laici, krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su poricali grčku i latinsku crkvenu hijerarhiju po svom praslovjenskom duhu u ime evanđeoske socijalne ravnopravnosti, čitali su evanđelje vlastitim jezikom i na svoj vlastiti način. Ne vjerujući, da je bog mogao stvoriti Papu, koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po principu zla, oni su rimskog biskupa smatrali đavolskim simbolom negacije onoga bratstva i one ljubavi kakvu je (po njihovom mišljenju) propovijedao Novi zavjet.
Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 120
Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc |
|
|
|
Bogumilstvo crkve bosanske Dominikanac Nikola Barbuci u svome izvještaju iz Jajca 1459. godine govorio o tome da narod u Bosni, bez obzira na vjeru, "više voli Turcima nego katolicima", a to se prvenstveno odnosi na papu i Mađare, pošto Nikola Barbuci, sa lica mjesta, iz Bosne, konstatuje da su većinsko stanovništvo u Bosni, te 1459 godine, dakle samo četiri godine prije 1463, maniheji (bogumili) i pravoslavni, a znamo da je pravoslavaca u to vrijeme bio minoran broj u usporedbi sa članovima Bosanske Crkve, dakle većinsko stanovništvo Bosne, odnosno većina Bošnjaka, samo četiri godine prije 1463.godine, su bili bogumilske vjere. Taj podatak navodi i V. Ćorović, u drugom tomu svoje knjige "Bosna i Hercegovina" ,1939., pod naslovom "Političke prilike u Bosni i Hercegovini", u poglavlju I pod naslovom "Stara bosanska država",gdje doslovno kaže:"Nikola Barbuci izveštavao je iz Jajca 1459. godine, kako mu je sam bosanski kralj izjavljivao da se bez pomoći sa zapada ne sme upustiti u borbu s Turcima, jer nema poverenja u svoje podanike. Većina njih su maniheji, t. j. bogumili i pravoslavni, i oni da više vole Turcima, nego katolicima. https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=112488285606935&id=102262669903567
Vidi: Pripkovićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/tI1_vROL3Hg |
|
|
|
Bosančica
http://bosnjaci-dubrovnik.hr/?p=127 Vidi: Divoševo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DivosevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411107832498954&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bw1xf6SW7l0 |
|
|
|
Bosančica, bošnjački istraživači Bošnjačkih istraživača bosančice nije bilo u zamjetnoj mjeri, no većina suvremenih bošnjačkih povjesničara kažu da se radi o autohtonom bosansko-humskom pismu, koje nije etnički ni hrvatsko ni srpsko. Detalji nastanka bosanice se ne razjašnjavaju. U konačnici, moglo bi se reći: srpski filolozi drže bosančicu dijelom svoga nacionalnoga nasljeđa, hrvatski dijelom hrvatskoga (ali uz stanovut oprez)- npr., listina Kulina bana ili krstjanski spisi se rijetko uvrštavaju u antologije hrvatske pisane riječi. No, uvijek se stavlja Humačka ploča, kao i svi spomenici nastali na tlu Hrvatske, od Povlje, Poljica do Dubrovnika, a često Hvalov zbornik), a bošnjački-bošnjačke baštine. Također, valja reći da je bosančica po korpusu spisa ipak na marginama znanstvenoga interesa, jer je srpska baština temeljena na spisima nastalima u okrilju Srpske pravoslavne crkve, a hrvatska na djelima pisanima na glagoljskoj i latiničnoj grafiji, koja opsegom i vrijednošću daleko natkriljuju onu na bosančici. Tako je bosanica osuđena istodobno na žestoku politizaciju i realnu marginalizaciju i nehaj. http://hr.metapedia.org/w/index.php?title=Bosan%C4%8Dica&redirect=no
Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc |
|
|
|
Bosančica, novo pismo U naučnoj literaturi se, pored ostalog kaže: Šireći se od 10. vijeka sa istoka, iz Bugarske, val ćirilice zahvatio je i dio bosanskoga područja, gdje se razvio u poseban oblik i posebnu varijantu ćirilice sa primjesima glagoljice ilatinice. To pismo ima svoj osobiti duktus, odbacuje stsl. slova, a uvodi nove znakove za svoj jezik, te sa oblikom i pravopisom razlikuje od bugarske i srpske ćirilice. http://bosnjaci-dubrovnik.hr/?p=127 Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
Bosančica, spomenici Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. st.); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma – kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje,Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. st. Stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog svaralaštva na bosančici. http://bosnjaci-dubrovnik.hr/?p=127
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici. http://www.quickiwiki.com/bs/Bosan%C4%8Dica
Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
Bosanska glagoljica kao tajnopis Štefnić je zaključio da oba zapisa – u Čajničkom evanđelju i Radosavljevu zborniku - “ne odražavaju sliku nekoga jedinstvenoga tipa bosanske glagoljice XV-og stoljeća, nego jedan predstavlja iskrivljenu sliku glagoljskog pisma prve polovine XII, a drugi XIII vijeka. Oba zapisa nisu produkt organski razvitog pisma, nego se služe mrtvim oblicima i iskrivljenim u neke određene svrhe. Ta svrha nije mogla biti druga, nego da ih prosječni čitaoci ne razumiju, dakle – tajnopis. Štefanić, Vjekoslav. Glagoljski zapis u Čajničkom javanđelju i Radosavljevu rukopisu. Zagreb : Zbornik Historijskog instituta, 1958. http://hrcak.srce.hr/file/124562
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Bosanska kraljica Katarina Kosača Kraljica je pobjegla s Kozograda kad su Turci navalili. Potkovala konje nazad, naopkao. A ne bi ona nikud bižala da joj vodu nisu prisikli. Priča se da je Katarina, bježeći od Turaka, bježala iz Jajca preko brda i došla u Varoš pod Kozogradom. Kad se nisu mogli obraniti, potkovala sve kone naopako i jednu noć iščezli i pobjegli u Dalmaciju, Livno, Duvno.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 181-188
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Bosanske duhovne knjige Bosanske duhovne knjige objavili su ponajviše stručnjaci – filolozi, proučavajući u njima prvenstveno pravopisne i dijaktološke osobine, ne ulazeći mnogo u analizu i ocjenu sadržaja objavljenih tekstova. Njima pripada zasluga u otkrivanju porijekla pojedinih manuskripta. U posljednje doba posvećuju im sve veću brigu historičari koji proučavaju problem Crkve bosanske, u nastojanju da na primjerima potvrde ili pobiju mišljenje o heretičkom učenju bosanskih patarena (neomanihejskom, bogumilskom, odnosno o dualističkom učenju što je u raznim krajevima i raznim periodima dobijalo i razno imenovanje). Tako je A. Solovjev kao rukopise sa bogumilskom crtom označio sljedeće knjige i odlomke: Daničićevo i Nikoljsko evanđelje, Srećkovićevo i Grujićevo evanđelje, Batalovfragment, Hvalov zbornik i Zbornik krstijanina Radosava, napominjući da mnogi rukopisi nisu još proučeni detaljnije te bi njihova analiza dala još značajnije rezultate u pogledu ideološkog stava njihovih autora (Vjersko učenje Bosanske crkve, JAZU Zagreb 1948). Đ. Sn. Radojičić, na osnovu najnovijih istraživanja, pribraja ovim knjigama kao bogumilske: Divoševo evanđelje,Mletački zbornik, Kopitarevo evanđelje i Početije svijeta iz Plovdivske biblioteke, sa ogradom za posljednji rukopis: „Svakako je iz Bosne, ali je veliko pitanje da li je bogumilskog postajanja.“ (Jugoslovenski ćirilićki rukopisi, Život br. 1-2, Sarajevo 1967). Mak Dizdar. Uvod u knjigu Stari bosanski tekstovi. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Bosanski dvor
Na bogatijim bosanskim dvorovima su i umjetnici odnosno više zanatlije poput zlatara, kaligrafa (Vladislav sin hercega Kosače bio je kaligraf)36, klesara i kovača, glazbenika itd.. U Kraljevoj Sutjesci čuva se dio gotičkoga krilnoga oltara sa slikom poklonstva kraljeva na jednoj, a Kristove muke na drugoj strani. Prva strana pripada tzv. radosnom ciklusu i za prilike kada su krila bila otvorena, a druga žalosnom, odnosno kada su bila zatvorena. Majstor toga sutješkog oltara potječe vjerojatno iz neke škole srednje Europe, možda iz Štajerske, dok se djelo može datirati u rano XV. stoljeće. U istoj riznici čuva se i srebrni kalež na čijem je rukohvatu ugravirano goticom – AVE MARIA. Datira vjerojatno iz druge polovice XIV. ili ranog XV. stoljeća. Sličan rad sa gravurama samo bez originalne čaše nalazi se i u Kreševu. Bilo je vjerojatno mnogo takvih radova, no samo su neka uspjela ostati sačuvana do danas. U isto vrijeme pripada i brončano vedro iz Kraljeve Sutjeske, otkriveno na Bobovcu, a koje svojim ukrasima podsjeća na Korvinovu renesansu. Treba napomenuti još i svakako neprocjenjivo vrijedne oslikane rukopise poput Divoševo Evanđelje iz prve trećine XIV. stoljeća, Hvalov zbornik i Hrvojev misal.
http://povijest.net/v5/teme/povijest-bih/2008/bosna-hum-15st-6/
Vidi: Divoševo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DivosevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411107832498954&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bw1xf6SW7l0 |
|
|
|
Bosanski kodeks – pripada njima ili ne? Već
je i Lj. Stojanović zapazio da se u ovom kodeksu prevode grčke
lekseme crkvenoslavenskim neologizmima, a poredba teksta, koju je
isto tako, izvršio sa Giljferdingovim, Grškovićevim,
Šišatovačkim i Apostolom iu Hvalovog zbornika pokazuje da ovaj
tekst, uglavnom, bitno odstupa od bosanskih apostola, a slaže se
s tekstom Apostola br. 34 i br. 38 Hludovske zbirke u Moskvi i br.
5 Beogradske narodne biblioteke, a to je noviji tip praksapostola.
Dosad nije izvršena detaljnija jezička analiza, koja bi sigurno
pokazala interesantne osobine, jer se, s jedne strane, zapažaju
noviji gramatički oblici, ali s druge, i dosta očiglednih
arhaičnih osobina. Takođe nije zapažena izrazitija ekavizacija
teksta, što bi moglo upućivati na ijekavsko područje, ali ipak
ne mora ukazivati isključivo na Bosnu. Beogradski apostol sadrži
paskalije i sinaksar, dakle tekstove koji direktno služe za
orijentaciju u liturgijskim čitanjima, čega takođe nema ni u
jednom bosanskom apostolu bio on u okviru zbornika ili samostalan,
s obzirom na to da nijedan i nije predviđen za crkvenu službu, a
pošto se Beogradski apostol već pomenutim ostalim osobinama
bitno razlikuje od bosanskih apostola, nema nikakvog opravdanja da
ga ubrajamo u bosanske, bez obzira što je redoslijed tekstova
identičan kao i u bosanskim apostolima. Kraći egzegetski
tekstovi, tzv. Skazanija, koja dolaze ispreed poslanica pisana su
kurzivom, što izrazito odudara od uzusa u bosanskim kodeksima
istog tipa. Vidi: Beogradski Apostol https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Bosanski multilateralizam Povijest bosanske države, njenih narodnih vladara i njene kulture, prikazuju Bosnu kao jednu od rijetkih zemalja u Europi toga doba. Ona se, u plimi europskog unilateralizma i shvatanja da je Europa isključivo područje katolicizma i kršćanstva, odlikuje svojim multilateralizmom, svojom složenom, raznovrsnom i kompozitnom, ali svakako originalnom kulturom. Bosna je, sticajem prilika, svojim geopolitičkim položajem, dotadašnjom povijesti i osobinama njenih ljudi, u stvari postala neke vrste relikt prvobitne Europe. Ona je ostala da svjedoči da je nekada davno, u prvim stoljećima postojanje Europe, sa stvaranjem Rimskog carstva, sva Europa, sav tada poznati svijet, bio multilateralan, da je vladala raznovrsnost ispoljavanja ljudskih načina života i vjerovanja. Kada je to u Europi svuda bilo uništeno i nestalo, osobito nakon nastanka Franačkog carstva, ostala je Bosna kao memento i uzor za daleku budućnost. Koliko su duboki korijeni unilateraliziranja, najbolje pokazuje suvremeno doba, kada je na Bosnu vršena agresija i učinjeni ogromni i nezapamćeni zločini. U cijeloj dosadašnjoj povijesti Bosne, takvi se zločini u tako kratko vrijeme i sa takvim intenziteom nisu se odigrali. A oni su bili usmjereni upravo ka uništavanju tog multilateralizma i ka ostvarivanju unilateralizacije. Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997. Str. 74-75 Vidi: Sofijsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SofijskoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1422997494643321&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/_pHJHorv9Mc |
|
|
|
Bosanski plemići Povijest bilježi veliko bogatstvo i udio u prekomorskoj trgovini Sandalja Hranića-Kosače i njegovog sina Stjepana (poznatog kao Hercega Stjepana). Gospodstvo i sjaj Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koje je pokazao prilikom učešća na velikom viteškom turniru održanom 1406. Godine u Budimu, uz prisustvo plemića iz cijele Evrope, govori o sjaju i bogatstvu tih bosanskih velmoža. U ostavini ovih plemića nalazimo ne samo veliko bogatstvo u novcu, koje je poticalo iz razvijenih djelatnosti privrede, osobito rudarstva i posebno kopanja i obrade plemenitih metala, več i u djelima visoke umjetnosti, posebno obrade metala. Među osobito značajna djela umjetnosti spadaju rukopisi kodexi, kao što su bili Hrvojev misal ili Batalovo jevanđelje i drugi brojni kodexi za koje znademo samo po sačuvanim tragovima rasutim po cijelom svijetu. Plemići Bosne se, takoreći, takmiče ko će naručiti što skupocjeniji i umjetnički bolje ukrašen kodex sa novozavjetnim spisima. Iz ovih kodexa saznajemo ponešto i o vjerskim idejama i shvatanju pojedinih pitanja iz novozavjetne literature u Crkvi bosanskoj, čijoj interpretaciji i recenziji pripadaju ovi spisi. Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997. Str. 72 Vidi: Divoševo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DivosevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411107832498954&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bw1xf6SW7l0 |
|
|
|
Bosanski rukopisni kodeksi
“Jeretički karakter ovih listića posvjedočen je za sada samo indirektno, s obzirom da ga je u Italiju donio, po svemu sudeći, franjevac Dominik Gangala, poznati borac protiv jeretika, koji je djelovao u Bosni u prvoj polovini XIV. v. Listići su zalijepljeni kao bezvrijedni pergament na unutrašnjim koricama knjige Margaritarum, koja se danas nalazi u posjedu Gradske knjižnice Monteprando- na. Kuna, Herta. Bosanski rukopisni kodeksi u svijetlu južnoslavenskih redakcija staroslavenskog. U: Radovi sa simpozijuma ‘Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura’. Izdanja Muzeja grada Zenice III, Zenica, 1973, str. 91.) http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|
|
|
Bosansko „krivovjerje“ ili „kuga bosanska“ Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi bogumilskog ili patarenskog učenja u Bosni (1199.) koje je već tada uzelo tolikog maha da ga je prihvatio i sam ban sa porodicom, rodbinom i mnoštvom naroda. Bosna je postala gotovo klasično sreidšte ovog nauka, i to je u mnogome predodredilo njenu dalju historijsku sudbinu. Porijeklo ovog pokreta nalazi se u onim jeretičkim učenjima koja su se znatno ranije javila u Maloj Aziji i u čijoj je osnovi bilo shvatanje da je materijalni svijet, kao i sve ono što iz njega proističe (društvo, ustanove, vojska, država), proizvod zla, da je jedini čovjekov spas u duhovnom životu, askezi i odbacivanju svega materijalnog. Po bogumilima, Stari zavjet je proizvod ranije tjelesne prevlasti i zato je bio sav odbacivan osim Psaltira sa njegovim oduševljenim himnama Bogu. Patarensko karakteriše i kritičnost protiv crkvenog bljeska i taštine, kao i suvišne crkvene hijerarhije. Takođe, treba da nastane čitav krug naknadnih svetitelja koji se slave mimo Hrista i gotovo ravno njemu, kao i da se ukine kult ikona kojima se iskazuju božanske časti. Sve treba da se prečisti i ispravi. Zbog toga se pristalice ovog nauka zovu „čisti“ ili „pravi Hrišćani“, ili kao kod Slavena „bogumili“. Oni ne prihvataju krštenje, a osobito su protivni krštenju djece, koja ne shvaćaju značaj tog čina. Ovo učenje, svodi vjersku simbolizaciju u granice kritike zdravog razuma. Ne priznaje vaskrsnuće, ni pričešće, na kojem je bio razapet najveći predstavnik dobra. Bogumili istupaju kao ljudi koji su uspjeli da savladaju strasti. Odlikuje ih krotkost, ćutljivost, bezglasna su smijeha i vidljive ublijedjelosti od posta. Među narodom su vrlo aktivni. Davali su ženama izvjesnu ravnopravnost. Ova sekta je bila više društvena nego vjerska i postigla je svoje uspjehe više zbog svojih socijalnih nego vjerskih načela. Nilević, Boris. Bosansko „krivovjerje“ ili „kuga bosanska“. Vidi u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo : Bosanski kulturni centar, 1998. Str. 59-60 Vidi: Sofijsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SofijskoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1422997494643321&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/_pHJHorv9Mc |
|
|
|
Bošnjački istraživači bosančice Bošnjačkih istraživača bosančice nije bilo u zamjetnoj mjeri, no većina suvremenih bošnjačkih povjesničara kažu da se radi o autohtonom bosansko-humskom pismu, koje nije etnički ni hrvatsko ni srpsko. Detalji nastanka bosanice se ne razjašnjavaju. U konačnici, moglo bi se reći: srpski filolozi drže bosančicu dijelom svoga nacionalnoga nasljeđa, hrvatski dijelom hrvatskoga (ali uz stanovut oprez)- npr., listina Kulina bana ili krstjanski spisi se rijetko uvrštavaju u antologije hrvatske pisane riječi. No, uvijek se stavlja Humačka ploča, kao i svi spomenici nastali na tlu Hrvatske, od Povlje, Poljica do Dubrovnika, a često Hvalov zbornik), a bošnjački-bošnjačke baštine. Također, valja reći da je bosančica po korpusu spisa ipak na marginama znanstvenoga interesa, jer je srpska baština temeljena na spisima nastalima u okrilju Srpske pravoslavne crkve, a hrvatska na djelima pisanima na glagoljskoj i latiničnoj grafiji, koja opsegom i vrijednošću daleko natkriljuju onu na bosančici. Tako je bosanica osuđena istodobno na žestoku politizaciju i realnu marginalizaciju i nehaj. http://hr.metapedia.org/w/index.php?title=Bosan%C4%8Dica&redirect=no Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc |
|
|
|
Brak na bosanski način Čudni su i neobični bili i obredi i običaji Bošnjana. Stoga su i sklapanje braka stranci nazivali „brak na bosanski način“. „Srednjevjekovni Bošnjani su bili neobični strancima i zbog svog braka, odnosno načina kako su ga sklapali i kako su se prema njemu odnosili. Dok je u cijeloj Evropi bio na snazi crkveni brak, u Bosni toga nije bilo. Kod njih je bio na snazi građanski brak, sklapan na jednostavan način bez vjerskog posredništva. Stari bošnjani su se, naime, vjenčavali tako što je mladoženja pitao djevojku: „Hoćeš li mi biti dobra i vjerna? I kad bi ova odgovorila potvrdno, brak je bio sklopljen.“ (Prof. dr. Enver Imamović) Milošević, Velimir. Zemlja dobrih Bošnjana. Sarajevo : Šahinpašić, 2000. Str. 62
Vidi: Giljferdingov Apostol https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/LL8p3oKRkcc |
|
|
|
Četveroevangelij, bosenska šola
Lepo izdelan pergament, od f. 227 dalje papir, 19 x 12,5 (v sredini knjige 13,5 cm: tako je pri Jacimirskem in Šidaku); ff. 239. V prvem sešitku manjkata dva zunanja binija, torej dva prazna lista, ki sta bila pred ohranjenim tekstom (na njih so bila ,,poglavja'' Matejevega evangelija), in dva lista za f. 4; za f. 65 manjka 1 list; na f. 88 je odrezan vogal, verjetno z zapiskom; za f. 195 manjka 1 list (ohranjan je delček ob hrbtu); od f. 226 je ostal le ozek trak ob hrbtu z nekaj črkami v vsaki vrstici. Dodani papirnati del je cel: po voden znaku in pisavi pripada začetku XVI. stoletja. Vodni znak je ,,kardinalski klobuk'': prim Briquet 3410 iz 1. 1515, toda v zadrskih in šibeniških aktih ga srečujemo že od 1. 1498. Na ff. 1' in 239' žig ljubljanske licejske knjižnice.
http://www.nuk.uni-lj.si/kopitarjevazbirka/KodeksBrowser.asp?Kodeks=5&Slika=1
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Crkva bosanska Spomenuta računica, koja mu je omogućila takvu konstrukciju, sastojala se u pretpostavci da su tobožnji »djedovi« »Crkve bosanske« iz zapisa u fragmentu Batalova evanđelja (1393). koji se ondje spominju prije podatka o »gospodinu« Rastudiju, bili heretički poglavari prosječno po četrnaest godina. Taj je, pak, broj dobio iz dalje pretpostavke koju je tek i trebalo dokazati, tj. da je »Crkva bosanska« osnovana »negdje izmedu godine 1000 i 1018«, Prema tome, problem bi doista bio jednostavan: broj godina koje odvajaju osnutak »Crkve bosanske« od tobožnjeg vremena Rastudijeva trebalo je podijeliti s brojem tobožnjih »djedova«! Tako se Mandićev metodički postupak u tom neobično važnom pitanju sastojao od čitavog niza nedokazanih i proizvoljnih pretpostavaka. Napokon je Mandić ipak pronašao neki izvor kojim je svoje domišljanje pokušao potkrijepiti: bilo je to grčko žitije Ivana Vladimira, dukljanskog kneza, sastavljeno potkraj XVII stoljeća i objavljeno godine 1690. Šidak, Jaroslav. Problemi heretićke “Crkve bosanske” u najnovijoj historiografiji (1962-1979) http://www.historiografija.hr/hz/1974/HZ_27-28_7_SIDAK.pdf
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Crkva bosanska - antipapa albižana Jedna srednjevjekovna hronika bilježi da je 1223. „antipapa“ heretičkih albižana (Albigenza) boravio negdje „u predjelu Bugarske, Hrvatske i Dalmacije, pored zemlje ugarskog naroda“. U tom je predjelu „zabluda toliko ojačala da je biskupe i mnoge druge privukla u svoju opačinu“. Sve se to, bez sumnje, odnosi na Bosnu. Brojna papska pisma u vremenu od 1221. do 1233. pokazuju da je bosanski krstjanski pokret, nakon što se poslije 1203. Kratkotrajno u samoodbrani primirio, izbio ponovo svom snagom na površinu. Već 1221. papa utvrđuje u jednom pismu da „heretici u bosanskim krajevima! Ponovo „javno pripovijedaju zablude svoje opačine na velikuštetu stada Gospodnjeg“. Učenje Crkve bosanske očito je imalo podršku, ne samo u narodu nego i među vlastelom i slavonskim svećenstvom zvanične crkve. U Rimu je zato riješeno da se neće, kao 1203. godine, ići na ispitivanje i pridobijanje heretika, nego na iskorijenjivanje silom, ne samo njih samih nego i „svih onbih koji ih primaju i štite.“ Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 39-40 Vidi: Daničićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DanicicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415241525418918&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/71OfHbE6akI |
|
|
|
Crkva bosanska, doktrine i praksa Na osnovu drugih izvora može se zaključiti da su bosanski krstjani dosljedno smatrali da put ka spasenju ne zavisi od nekog sakramenta (krštenja, krizme, pričesti, pokore, ispovijedi, posljednje pomasti, braka i sl.), niti od dobre volje crkvenih pastira, nego isključivo od načina života vjernika. Pored toga, zna se da su krstjani Crkve bosanske odbacivali Stari zavjet, proroke i spise svetih otaca. Jednako su odbacivali i kult Marije, do kojeg je katolička crkva veoma držala. Smatrali su da je samo njihova crkva prava pa jje odatle starješina Crkve bosanske nasljednik apostola Petra, a ne rimski papa. U tom su smislu prezirali crkve, katoličku i pravoslavnu, koje su nazivali „sinagogama sotone“. Odbacivali su upotrebu svetih slika kao običnu idolatriju. Nisu vršili službu Božiju niti su vjerovali u svece i njihove navodne moći. Vjerovali su u uskrsnuće duha, ali ne i tijela, jer tijelo potiče od sotone. Općenito su pridavali značaj asketskim pravilima života, posebno postu, ali ne po rimskom kalendaru. U skladu sa isposničkim pravilima, odbacivali su meso, vino, obilje i raskoš. Osporavali su svjetovnim vladarima pravo da izriču smrtnu kaznu, a nisu prihvatali ni zakletvu. Krstili su samo odrasle osobe koje su u stanju svjesno primiti krstjansku nauku. Bosanski krstjani su slavili Božić i Uskrs, a posebno Jurjevo ili Đurđevdan, kao stari slavenski praznik kojim se obilježava početak proljeća. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 89-90 Vidi: Sofijsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SofijskoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1422997494643321&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/_pHJHorv9Mc |
|
|
|
Crkva bosanska, heretički univerzitet Osim svega, srednjovjekovna bosanska crkva na zapadu je proskribirana i shvatana kao heretički univerzitet ili univerzitet slobodne misli kojemu se treba suprotstaviti. Slobodoumni su to uzeli razlogom da je imaju radi čega posjećivati, čak u smislu hodočastiti crkvu/univerzitet /o tome svjedoče arhivi Holandije, Belgije, Škotske… – pogledati kod bibliografa Mustafe Ćemana/. Kako je cijela pojava ovjekovječena pismenošću, a tekstovi sežu u Srednji vijek, imamo priliku uznastojati i razumijevati samu bit i pratiti nit, koju u vremenu moste životi, pismo i misao njime ispisana iscrtavajući razlike i sličnosti čiji dio usuda živimo i danas. Po svemu, misleći medijeval, Miroslav Krleža je upravo taj aspekt i posebno promišljao. Dok je u Vatikanu proskripcija uzimana kao razlog za ratne pohode i uništenje Dobrih Bošnjana, kod intelektualaca je uzimana kao dokaz o slobodoumlju. U sasvim određenom smislu Bosna je opstala ista do današnjeg dana. O tome, evidentno svjedoči svojim teritorijem, jednako poviješću i suvremenošću – Bosna i Hercegovina kao takva. Tako gledano, bosanskog čovjeka i njegov duhovni habitus, kulturnocivilizacijski znak karakterističan bosanski stil i profil, oblikovala su četiri pisma: grčko, latinsko, glagoljsko i ćirilično, a tako i četiri sile, četiri načina mišljenja, četiri umijeća kazivanja, četiri naslijeđa, četiri multiplicirane tendencije prema Bosni i bosanskom čovjeku, etc. Bosanski čovjek se, dakle, pojavljuje, traje i opstaje kao kulturnocivilizacijski amalgam kojega produciraju iznimno složeni uvjeti u kojima, nerijetko, samo uz najvišu cijenu – uspijeva živjeti – na svojoj na plemenitoj. http://tacno.net/kultura/literarni-antropoloski-i-socioloski-diskurs-srednjovjekovne-bosanske-epigrafike-u-antologiji-starih-bosanskih-tekstova-maka-dizdara/
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Crkva bosanska i pismenost
U izvještaju potonjeg bugarskog katoličkog biskupa Petra Bakića-Diodato, upućenog Rimskoj kuriji 1640. godine, govori se o vjernicima crkve bosanske, koje on naziva jereticima. Tu se pored ostalog kaže da su im knjige pisane ćirilicom i na pergamentu, a da ne znaju drugog jezika osim slovenskog. Onome koji je znao nešto čitati, davali su palicu u ruku i priznali ga za sveštenika. To je klesar prikazao i na stećcima. U selu Humskom kod Foče nađen je stećak u obliku stuba. Na njemu je prikazan gost Milutin sa štapom u jednoj ruci, au drugoj drži knjigu.
Bogićević, Vojislav. Pismenost u Bosni i Hercegovini : od pojave slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine. Sarajevo : Veselin Masleša, 1975. Str. 63
Vidi: Grigorovič-Giljferding evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrigorovicGiljferdingEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1424121057864298&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/KKA7GmnUvq8
|
|
|
|
Crna kraljica na Vlašiću Na Vlašiću bila Crna kraljica, a đe je Travnik – i eno ima i sad, ja bi te odveo – đe su đemije vezane ispod Vlašića, kad je bilo more u Bosni. Onda je Crna kraljica bila u Vlašiću; ima Kraljevo Guvno i sad. Pa, janje moje dragosno, sudbina došla da se to preokrene. Bog ima, al' ona nije vjerovala u njega, neg' skovala sebi boga, pa objesila. Kazali joj da ima istiniti bog, al' – ah! . kraljica nije vjerovala. Kad jedno jutro ona iz dvora iziđe, vidi u stopi volujskoj led. I vidi da nema mjesta i krene. Onda su divi prokopali neđe i odvratili iz Bosne more. Oni su ovđe prije živili. Imaju divi i danas, al' hajd' ih vidi!
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 148-149
Vidi: Grigorovič-Giljferding evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrigorovicGiljferdingEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1424121057864298&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/KKA7GmnUvq8 |
|
|
|
Crna kraljica otvorila liticu da isteče jezero Ključki grad se prije zvao Prolom radi toga što je Crna kraljica otvarala liticu i kako je otvarala liticu da isteče jezero, gdje je sadašnji Ključ, sve je mećala starce da rade, ako voda hukne, da odnese starije ljude. I poslije je voda otišla Sanom. Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 150 Vidi: Splitski odlomak glagoljskog misala https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SplitskiOdlomakGlagoljskogMisala https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423299674613103&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/CNlcCoBGBlk |
|
|
|
Cura na glavi nosila stećak Cura na glavi iznijela iz Ugra oni kamen na Mramoru i usput prela (stećak i nekropola na lokalitetu zvanom Mramor u Kobiljoj, više zaseoka Gavrića).
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 143-144 Vidi: Sofijsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SofijskoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1422997494643321&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/_pHJHorv9Mc |
|
|
|
Čajničko evanđelje - Iv, 15, 17-20
http://www.forum.hr/showpost.php?p=16825023&postcount=71
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Čija je Bosna? Jedan
od najsloženijih problema koji se veže za srednjevjekovnu
bosansku povijest odnosi se na doseljenje Slavena na ove prostore.
Osnovno pitanje je da li i u kojoj mjeri su Slaveni zaposjeli
prostor današnje Bosne i Hercegovine. Na ovom pitanju spoticali
su se skoro svi historičari koji su se bavili srednjovjekovnom
bosanskom poviješću. Ono pored naučnog ima i politički značaj.
Na njegovoj tendencioznoj interpretaciji građene su sve političke
aspiracije stranaca prema Bosni. Pri tome se prvenstveno misli na
srpske i hrvatske historičare koji su se odnosili krajnje
tendenciozno i nekritički u svome pristupu izučavanju i pisanju
bosanske povijesti. I jedni i drugi su bez ikakvog uporišta u
izvornoj građi iznosili proizvoljne i ničim utemeljene zaključke
koji su u mnogo slučajeva imali dalekosežne političke
posljedice za Bosnu. Hrvatski povjesničari su, naime, bez ikakve
rezerve tvrdili da su Bosnu u doba seobe naselili Hrvati, da je to
hrvatska zemlja i da je sve u njoj hrvatsko. Srpski historičari
tvrde, pak, suprotno. Po njima, Bosnu su naselili Srbi, pa je
shodno tome etnički, kulturno i politički pripadala Srbiji i
Srbima.državne politike ti9h zemalja su na takvim teorijama
izgradile svoje tobožno „povijesno“, odnosno „istorijsko“
pravo na Bosnu. Kako za jednu te istu stvar ne mogu postojati
dvije istine, jasno je da nijedna od tih strana nije u
pravu. Vidi: Beogradski Apostol https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Čuvar Miroslavljevog jevanđelja Željko Mladićević, načelnik odeljenja za zaštitu i konzervaciju Narodne biblioteke Srbije, jedini je čovek kojem je dostupno Miroslavljevo jevanđelje i o kojem se lično brine. Nakon što je pre nekoliko decenija urađena konzervacija našeg najstarijeg sačuvanog ćirilskog rukopisa, ono se čuva u Trezoru Narodne biblioteke Srbije u specijalnim uslovima. Međutim, ono je jedno od retkih dela koje se čuvaju na adekvatan način. http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/330845/Cuvar-Miroslavljevog-jevandjelja
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Dan kada je stradala Narodna biblioteka
Toga jutra nebo nad Beogradom zaparalo je 230 bombardera i 120 lovaca. "Štuke", "junkersi", "meseršmiti", tepihom bombi razarali su zgrade, ulice, trgove... Rasejali strah i paniku, u smrt oterali hiljade naših sugrađana. Oko četiri sata po podne, zapaljive bombe pale su i na adresu Kosančićev venac 14, na dom srpske pismenosti. Požar koji se neumoljivo širio progutao je 300.000 knjiga, 1.500 srednjovekovnih rukopisnih knjiga (mnoge od njih nisu bile proučene), originalne rukopise na pergamentu, povelje, kraljevska, carska i crkvena dokumenta, brojne zbirke turskih rukopisa, stare štampane knjige iz 15, 16. i 17. veka, stare mape, gravire, originalna muzička dela, novine... http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:325811-Dan-kada-je-stradala-Narodna-biblioteka
Vidi: Treće beogradsko evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423312494611821&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bkcQ-wLGdjo |
|
|
|
Dobri krstjani, historijsko-literarni kolaž
Otvorite stranice historije, žute hartije, povelje i pečate „pečatom zlatnim pečaćene“, i oslušnite glasove davnine, riječi starine, duh i dah postojbine. Čučete riječi o dobru i dobroti, o čovjeku i čovječnosti. Bujne i brujne riječi ljubavi za sve ljepote ovog svijeta: za sva sunca i sve zvijezde uklesane u vječnost stećka. Str. 11 Tokom te Bosne tekli su životi naših predaka.na toj tekovini dostojnoj su boravili i baštinili. U svoju zemlju zagledani kao u sunce. Sijali su od te zagledanosti, zemlji okrenuti i posvećeni. S tom zemljom srođeni i srasli. A sa istoka i sa zapada su letjela koplja prema njima, prolijetale strijele, i nad Bosnom se nadnosile grabežljive ruke zapadnog i istočnog carstva: od pape Pija II, pa Pija III, pape i Rima, do Vizantije, od krstaških ratova do osvajačkih juriša istoka: „Bogumili nisu slijedili učenje ni katoličke ni pravoslavne crkve, pa su to crkvene vlasti smatrali herezom, tj. krivom vjerom. Zbog toga je Bosna bila na meti evropske inkvizicije i križara, koji nisu birali sredstva da je iskorijene zajedno s njenim sljedbenicima. U stručnoj literaturi njeni vjernici se nazivaju raznim imenima, najčešće patarenima, manihejcima, katarima, kudugurima ili bogumilima. Oni su, međutim, sami sebe jednostavno nazivali „dobrim krstjanima“, a svoju vjeru „vjera bosanska“, „naša vjera“ ili „naš zakon“. Koji put su upotrebljavali i naziv „Crkva bosanska“. (Prof. dr. Enver Imamović: „Dobri Bogumili“).
Vidi: Belićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/eqku8yM-k7c |
|
|
|
Dualističke priče o stvaranju životinja
Osnovni motivi u tim pričama o stvaranju životinja (»pobožna prevara« vraga, oklada boga i vraga, božje oživljavanje životinje koju je vrag stvorio ne mogavši je oživjeti i dr.) izviru izTsonev, B.: Opis na slavianskite rŭkopisi i staropechatni knigi v Plovdivskata narodna biblioteka [Description of the Slavonic Manuscripts and Old Printed Books at the Plovdiv Public Library]. Sofia (1920) predodžbe o dvojici stvaralaca koji stvaraju međusobno suprotstavljena živa bića. Tragom te osnovne predodžbe objašnjava autor postanak dualističkih priča o stvaranju životinja. Taj ga trag vodi, naravno, do starih dualističkih religija i do dualističkih kršćanskih sekta. Najvise se bavi starim iranskim religijama i bogumilstvom _ u granicama njihove relevantnosti za razmatrane priče. Dok u starom iranskom dualizmu dva božanstva zajedno i ravnopravno stvaraju svijet, da bi tek poslije toga postali neprijateljima (čemu, u drugu ruku, odgovaraju dualističke priče o stvaranju zemlje), dotle je u balkanskom bogumilstvu vrag podređen bogu, on stvara svijet i životinje kao božji posrednik, on je demijurg, stvaralac je vidljivoga a bog nevidljivoga svijeta. Zajednička karika koja povezuje dualističke priče o stvaranju svijeta odnosno zemlje s onima o stvaranju životinja jest postojanje dvojice stvaralaca, boga i vraga (ili (njihovih zastupnika), a u ostalome se ta dva tipa tradicije razlikuju. Bogumilstvu i dualističkim narodnim pričama zajednička je pojava vraga u funkciji dernijurga, ali bogumilski poznati izvori pa ni apokrifi `kojima su se `bogumili služili ne govore o dualističkom stvaranju životinja _ koliko je autoru poznato (-tu se autor opravdano poziva na nepostojanje takvih motiva u apokrifnim spisima što ih sadrzi knjiga: Jordan Ivanov, Bogomilski klzigi i legendi, Sofija 1925; ponovljeno fototipsko izdanje: Sofija 1970).
http://hrcak.srce.hr/file/63308
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Dvadeset glosa bosanskog Vrutočkog evanđelja Kada je u izdanju Međunarodnog foruma Bosna, 2008. godine, objavljena Srednjovjekovna bosanska književnost Herte Kune, uočila sam na 194. stranici knjige dva dotad nepoznata snimka stranica Vrutočkog evanđelja na kojima su četiri glose uokvirene valovitim linijama. Uz pomoć lupe pročitala sam njihov tekst i otkrila da su dvije glose tekstualno sasvim podudarne s dvjema glosama Srećkovićevog evanđelja. Budući da je Forum digitalne snimke Vrutočkog evanđelja dobio od Univerzitetske biblioteke “Kliment Ohridski” iz Skoplja, omogućen mi je uvid u njegove stranice. Na marginama sam našla dvadeset glosa koje pripadaju istom razdoblju kao glavni evanđeoski tekst, ako ne i ruci istog pisara. Utvrdila sam također da se devet glosa iz Srećkovićevog evanđelja, koje je 1902. predstavio Speranski, tekstualno podudara s glosama Vrutočkog evanđelja.
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Emanuel Grk (Manojlo, Manoilo, Manuin)
Prepisivač i iluminator (XIV. st.). Životopisnih podataka o njemu nema. Sudeći po načinu njegova rada, mješavini bizantskog stila s romaničkim elementima, jedan je od majstora koji su djelovali u južnoj Italiji. Po dolasku u naše krajeve stupio je u vezu s bosanskim velikašima, koji su u njega za svoje potrebe naručivali prepisivanje i iluminiranje vjerskih knjiga. Djelovao je u prvoj pol. XIV. st., a pouzdano se ne zna gdje je boravio. U novije vrijeme iznijeto je mišljenje da je imao svoju prepisivačku radionicu u Bosni, možda u njezinim sjeveroistočnim krajevima (V. J. Đurić). Od brojnih djela koja su nastala u Emanuelovoj prepisivačkoj radionici danas se zasigurno zna samo za dva, budući da se na obadvama potpisao »Manoilo Grk’ pisa sie knige«. Prvo je poznato kao Manojlovo ili Mostarsko evanđelje, a prepisivao ga je u nazočnosti nekog Hlapa, najvjerojatnije predstavnika anonimnoga naručitelja. Drugo je poznato kao Divoševo evanđelje, a pisano je za bosanskog velikaša iz Usore Divoša Tihoradića, koji se spominje u ispravama iz 1332. te 1333, kada je naveden kao pristav. Manojlovo evanđelje po nastanku je starije i ima skromnije i naivnije izrađene ukrase, koji pokazuju sklonost romaničkoj stilizaciji, izraženoj mnogo više u Divoševu evanđelju. Te i neke druge razlike između tih dvaju rukopisa navele su Grickatovu na pomisao da su bili prepisani u većem vremenskom razmaku (čak i od više desetljeća), a općenito se smatra da su nastali za potrebe bosanskih krstjana. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5686
Vidi: Divoševo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DivosevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411107832498954&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bw1xf6SW7l0 |
|
|
|
Evanđelja Crkve bosanske Osim po nekim obilježjima u vanjskom izgledu, grafiji, ortografiji i jeziku, tekstovi evanđelja Crkve bosanske ne razlikuju se od tekstova evanđelja u ostalim crkvenoslavenskim književnostima. Uostalom ćirilski bosanski rukopisi više-manje nose u sebi tragove glagoljskih predložaka (u Divoševu evanđelju nalazi se, na primjer, glagoljsko i usred ćirilskoga teksta, u Hvalovu su zborniku ostala dva glagoljska slova: i f.102, dz f.106). Najviše se nazire srodnost s tekstovima bliskima Assemanijevu evanđelistaru iz poč. 11. stoljeća, jednom od najarhaičnijih staroslavenskih kanonskih rukopisa (Grickat, 1961.-62.: 281.). Razlike u vanjskom izgledu, grafiji, ortografiji i jeziku (osobito leksiku) izdvajaju ih u zasebnu grupu i u tom smislu rukopisi Crkve bo-sanske čine jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Pisani su uglavnom ćirilicom bosanskoga tipa. U njima nema nikakvih crta ni točaka, akcenata, ni kvačica nad pojedinim slovima, nema interpunkcija. Skraćenice se rijetko pojavljuju, a kad se pojavljuju, označene su titlom ili slovom iznad retka. Karakteristično je za tekstove bosanskih evanđelja da imaju vrlo staru podjelu na takozvane Amonijeve glave (podjela pojedinih evanđelja, nastala kao “harmonija evanđelja” već u 2. stoljeću). Bit je te podjele upućivanje na sva slična mjesta u evanđeljima. Počeci Amonijevih glava u bosanskim rukopisima istaknuti su crvenim, odnosno ukrašenim slovima ili cijelim crvenim riječima. Obično se u istoj visini na uspravnim marginama nalaze potrebne oznake, sastavljene po specijalnom obrascu, koje omogućuju traženje paralelnih (sličnih) mjesta u drugim dijelovima četveroevanđelja. Podjela na Amonijeve glave zabilježena je i u staroslavenskom glagoljskom Marijinskom evanđelju iz 11. stoljeća. U ćirilskim rukopisima izvan granica bosanske države podjela na Amonijeve glave već je odavno zaboravljena. U 14. i 15. stoljeću, iz kojih potječu danas poznati tekstovi Crkve bosanske, podjela na Amonijeve glave zamijenjena je podjelom na začela i konьcь, koji se gotovo redovno nalaze u tekstu, a ne na marginama. U tekstovima evanđelja Crkve bosanske podjela na Amonijeve glave manje ili više dosljedno čuva se i čini jednu od karakteristika tih evanđelja Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF)
Vidi: Pripkovićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/tI1_vROL3Hg |
|
|
|
Filatelija: Motivi prigodnih maraka - Hrvojev misal
Autor: Ivan Molnar, student ALU, veličina: 24,14 x 48,28 mm, naklada: 300 000, datum izdanja: 25. 3. 2003. Hrvojev misal glagoljski je rukopis pisan između 1403. i 1404. za bosanskoga vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića (1350-1416) nakon što je on postao i hercegom splitskim (dux Spalatensis). Hrvojev misal najljepši je i najbogatije iluminiran (stotinjak minijatura i 380 bogato ukrašenih inicijala) glagoljski rukopis, a sastoji se od 247 listova na pergameni. Pisan je za splitsku crkvu svetog Mihovila, a prepisao ga je pisar Butko. Iluminacije upućuju na stari predložak koji je nastao na području gdje se isprepliću utjecaji Bizanta i Rima (Benevent, južna Italija). Uresi se sastoje od biljnih, životinjskih, heraldičkih i ljudskih motiva. Kalendar je ukrašen alegorijama mjeseci i prikazom rada u polju i u kući. U jeziku kalendara prevladavaju noviji utjecaji, dok tekstualno pokazuje stariju tradiciju. Hrvojev misal čuva se danas u knjižnici Topkapi Sarayi u Istambulu, kamo je najvjerojatnije dospio kao ratni plijen nakon pada Bosne pod tursku vlast. http://www.matica.hr/vijenac/240/Hrvojev%20misal/
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Fondacija za prusko kulturno nasljeđe
Fondacija za prusko kulturno nasljeđe (njemački: Stiftung Preußischer Kulturbesitz), sa sjedištem u Berlinu u Njemačkoj je jedna od najvećih kulturnih institucija na svijetu. Osnovana je federalnim zakonom nekadašnje Zapadne Njemačke dana 25.7.1957. sa zadatkom da povrati i zaštiti kulturnu baštinu bivše države Pruske. Pod njenom nadležnošću je sedamnaest muzeja,Berlinska državna biblioteka, Tajni državni arhivi i nekoliko zbirki. Fondacija za prusko kulturno nasljeđe u Berlinu http://sh.wikipedia.org/wiki/Fondacija_za_prusko_kulturno_naslje%C4%91e
Vidi: Berlinska Aleksandrida https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BerlinskaAleksandrida https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415222362087501&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/nRqCJYEimwM |
|
|
|
Freske Batalovog mauzoleja
Batalovu grobnicu pronašli su i otkopali 1915. godine gotovo nestručnjaci. Tragajući za “značajnijim” nalazima, oni su imali malo vremena za sitne ulomke maltera sa bojom koji su ležali oko mauzoleja. Truhelka je uz put saopštio da su, “sudeći po ostacima klaka, zidovi mauzoleja bili obojeni šarenim živahnim bojama”. Nekoliko tih ulomaka čuva se još uvijek u depoima Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ali oni su po likovnim elementima tako skromni da se na osnovu njihovih uvelih boja jedva može reći nekoliko opaski o paleti Batalovog zografa. Te freske uništene su nepovratno, a one su mogle da nam saopšte, i to upečatljivo, mnoge istine i tajne Batalovog doba. Danas imamo samo dokumente njihovog neospornog postojanja, i to je ponekad dovoljno.
Kajmaković, Zdravko. Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Veselin Masleša, 1971. Str. 52
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Giacomo della Marca, al secolo Domenico Gangali
Bio je to svetac, čije ime je povezano sa sv. Bernardine Siena i sv Ivana Kapistrana, koji je bio njegov partner u apostolskom putovanju širom Evrope brata Venancio da Fabriano , koji je od 1463 bio stalno uz njega. Giacomo della Marca, ili Dominic Gangali , rođen je u Monteprandone (Ascoli Piceno) 1394 . Ostavio je svog oca u vrlo mladoj dobi, sedam godina nakon što je poslan da pase ovce. Uplašio se je pojavom čudnog vuka, kojeg je kasnije nazvao " anđeo Božji”, te je ostavio stado i pobjegao kod sveštenika, svog rođaka. S obzirom da je u školi "dobro učio", nastavio je studij građanskog prava u Peruđi gdje je postao notar, a nakon toga se je naselio u Firenci. Vraćajući se kući povodom rješavanja nekih porodičnih pitanja, on je zastao zastao u Assisiju, i nakon razgovora sa svetom Marijom od Anđela, odlučio je da postane dio Franjevačke porodice. Također znamo datum njegovog vjerskog početka: 10 . avgust 1416. Šest godina kasnije, dobio je zadatak propovijedanjea 1422 u Padovi. Od tada je skroz posvećen propovijedanju i putovanjim, sve do svoje smrti 28. novembar 1476 u Napulju . Za više od pola stoljeća putovao je kroz istočnu i centralnu Evropu, po uzoru na svog učitelja St. Bernarda, ali i ostvarenju politički delikatne misije u ime papa Eugena IV, Nicholas V i Calixtus III .
http://www.novena.it/calendario_santi/novembre/santo_novembre28.htm
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|
|
|
Gianbattiste Recanatija Detaljan opis o podrijetlu kodeksa odnosno njegovog dospijeća u biblioteku Marciana doznajemo iz predgovora faksimilskog izdanja kodeksa 1991. godine. Tako se navodi podatak da je kodeks postao dijelom Biblioteke posredstvom kolekcionara i bibliofila Gianbattiste Recanatija (Venezia 1687-1734.) koji ga oporučno ostavlja zajedno sa 215 drugih rukopisa Biblioteci 1734. godine. Na osnovu bilješke na margini lista 257r utvrđeno je kako je prije G. Recanatija kodeks bio u biblioteci samostana Sant' Antonio di Castello u Veneciji sve do izbijanja požara 1687. g. Malovan, Miejana. Mletački zbornik: kodeks s minijaturama iz srednjovjekovne Bosne u BiblioteciMarciana. Seminarski rad. Split : Filozofski fakultet, 2013. http://www.scribd.com/doc/200748600/Mleta%C4%8Dki-Zbornik1
Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Giljferdingova zbirka
U ovom radu autorka ukazuje da tzv. Pljevaljski služabnik, rukopisna knjiga, ne postoji u Giljferdingovoj zbirci starih rukopisnih knjiga (u nekadašnjoj Publičnoj biblioteci u Sankt-Peterburgu). Ova greška, koja se javila u poznatom delu V. V. Stasova, u stručnoj literaturi se prenosila čitav jedan vek. Inače, u Giljferdingovoj zbirci mesto Pljevaljskog služabnika danas se nalazi Četvorojevanđelje koje je u XIV veku pisao pisar Pripković.
Gošić, Nevenka. O takozvanom Pljevaljskom služabniku. // Arheografski prilozi, 1999. Br. 21, str. 207-212
Vidi: Pripkovićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/tI1_vROL3Hg |
|
|
|
Glagoljaštvo Povijesnih podataka o prvom dodiru Hrvata s glagoljičkim kompleksom nema, no okolnosti ćirilometodske moravske misije i vjerojatnoga nastanka glagoljice upućuju na mogućnost da je do dodira došlo još za života Konstantina i Metoda, i to na jadranskoj obali: ili za vrijeme njihova putovanja u Moravsku 863., ili pak dok su prolazili sjev. obalnim pojasom na putu u Rim 866/867. Kao vjerojatna navodila se i mogućnost da su u hrv. krajeve, ponajprije na Kvarner i sjevernodalmatinske otoke, dospjeli uhićeni, pa zatim u Veneciji izaslanicima bizantskoga cara prodani, Metodovi učenici, nakon učiteljeve smrti 885. Sve se češće spominje i vjerojatnost da je do širenja staroslavenštine i glagoljice među Hrvatima došlo posve namjerno: Bizantu je, zbog sukoba s Rimom, bilo u interesu da na svojim dalm. prostorima potiče širenje starosl. liturgije i jezika te glagoljičkoga pisma. S biz. prostora, okolicâ gradova gdje su također živjeli Hrvati, dakle i znatno južnije od Kvarnera, Istre, Like, sjev. Dalmacije, ćirilometodska se baština zacijelo brzo širila prema hrv. državi. O tim se procesima ponešto doznaje iz prvoga pov. izvora o prisutnosti glagoljske baštine u Hrvata iz pisma pape Ivana X. splitskomu nadbiskupu Ivanu iz 925., gdje stoji kako je među Hrvatima u liturgiji proširen Metodov nauk, te u zaključcima crkvenoga koncila u Splitu iz iste godine, gdje se u strahu za liturgijsku disciplinu zabranjuje zaređivanje glagoljaša. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22159
Vidi: Splitski odlomak glagoljskog misala https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SplitskiOdlomakGlagoljskogMisala https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423299674613103&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/CNlcCoBGBlk |
|
|
|
Glagoljica, 12-13. vijek U Bosni i Humu je ćirilička grafija u tijeku XIII. st. potisnula raniju glagoljicu čiji su odjeci Grškovićev apostol (sredina XII. st. - odlomak) i Splitski misal (odlomak) iz XIII. st. - posljednji trag aktivnog života glagoljice u bosanskom srednjovjekovlju. http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/rasclane1.html
Vidi: Grškovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrskovicevOdlomakApostola https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/42Lfp0Ju6IU |
|
|
|
Glagoljica, 12-15. vijek Između stare glagoljaške i ćirilovske pismenosti bilo je na području Bosne dosta uzajamnog dodira. Jedan odlomak apostola, poznat pod imenom Grškovićev, pisan je glagolicom s kraja XII ili na početku XIII veka, negde u štokavskom delu neikavske Bosne ili Huma. U tom odlomku nalazi se i nekoliko docnijih ćirilicom pisanih uputnih beležaka iz XIV veka, koje pokazuju da je tekst upotrebljavan i od onih koji su se služili drugim pismom. Kako su beleške označavale raspored lekcija pravoslavne crkve, to je očevidno da su taj tekst upotrebljavali i pravoslavni. To je od naročitog značaja, jer se u Bosni našlo više spomenika koji su pisani, istina, ćirilicom, ali su prepisivani sa glagoljaškog originala. Takva su, na pr., evanđelija Hvalovo (za koje se drži da ga je pisao „bogumil”, krstjanin Hval, „bogumilu” Hrvoju Vukčiću, velikom vojvodi bosanskom, 1404. godine) i Nikoljsko, i čuveno Mostarsko ili Manojlovo evanđelje iz XIV stoleća, sa svima karakterističnim osobinama najstarijih tipova slovenskog prevoda. U Čajničkom Evanđelju ima čak i nekoliko redi pisanih glagolicom, kao dokaz da su ljudi znali i za to pismo, iako ga radi njegove grafičke nezgodnosti sve više istiskuju iz upotrebe. Sam Grškovićev odlomak apostola ima vrlo veliko podudaranje sa jednim bosanskim rukopisom XIV veka iz zbirke ruskog konzula u Sarajevu, A Giljferdinga, koji je očevidno prepisivan sa glagolice. Jednu glagoljsku belešku ima i rukopis Radosava krstjanina, pisan oko sredine XV veka krstjaninu Gojsaku. U ovom rukopisu, kao i u Hvalovom, koji se danas lepo očuvan nalazi u Bolonji, prepisana je Apokalipsa Jovanova, koja je svojim neobičnim i jezovitim sadržajem o stvarima koje će biti, puna vizija i vrlo podignutog tona, bila od velika interesa za verske sektaše u Bosni. http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/bih/vcorovic-bih-knjizevnost_l.html
Vidi: Grškovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrskovicevOdlomakApostola https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/42Lfp0Ju6IU |
|
|
|
Glagoljica, Mihanovićev odlomak Apostola Od vremena Jagićevog izdanja (1883) do danas Marijino evanđelje, kao ključni spomenik nastao u našim štokavskim krajevima najkasnije početkom XI vijeka, nije privuklo veću pažnju historičara tzv. srpsko-hrvatskog jezika. Ni glagoljskom naslijeđu, usto, nije posvećena zaslužena pažnja. Grškovićev i Mihanovićev odlomak apostola, glagoljicom pisani spomenici u prvoj polovini XII vijeka u srpskim krajevima i šire, potpuno su zanemareni u novijim filološkim istraživanjima. U Mihanovićevom odlomku, na primer, biseru srpske redakcije, odslikava se davnašnji suživot glagoljice i ćirilice u srpskim zemljama i šire, kada se glagoljica sporo povlačila iz knjiga. http://www.quickiwiki.com/bs/Srpska_pismenost
Vidi: Mihanovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MihanovicevOdlomakApostola https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412929975650073&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/rQaNRexWD6w |
|
|
|
Glagoljski spomenici V. Jagić je iznio mišljenje da je jedan od najstarijih i najvažnijih glagoljskih spomenika uopće, Marijansko evanđelje, nastao na jugozapadu naše zemlje. Ako ovaj crkveni rukopis, napisan oblom glagoljicom i nije kasnije od većine stručnjaka prihvaćen kao bosanski, dva rukopisa u fragmentima iz XII vijeka, Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak, rječiti su i umnogome neosporni svjedoci glagoljske pismenosti i crkvene književnosti na području Bosne, odnosno Huma. Ovi spomenici pisani su poluoblom glagoljicom, koja je na prelazu iz oble, istočne, u uglatu, zapdnu glagoljicu te je zbog njene osobenosti u posljednje vrijeme nazivaju i bosanskom glagoljicom. U starije glagoljske rukopise srpskohrvatske recenzije, koji bi pripadali po svojim jezičkim i paleografskim osobinama ovoj bosanskoj grupi, pribrojan je nedavno još jedan rukopis, Splitski odlomak. Po pismu bi ovaj spomenik pripadao XII stoljeću, a po nekim jezičnim elementima novijeg narodnog govora spadao bi u početak XIII vijeka. Vjerovatno je i prije i poslije Splitskog odlomka bilo i više i raznovrsnijih crkvenih spomenika u glagoljskom pismu, ali danas nema nikakvih neposrednih dokaza kojim bi se ova pretpostavka mogla utvrditi. Štaviše, Splitskim odlomkom prekida se lanac glagoljskih rukopisa za duži period. Dokaz da glagoljska književnost ovog područja ipak nije presahla nalazimo u nekim ćirilskom rukopisima s kraja XIV i iz prve polovine XV vijeka, na čijim marginama su bosanski dijaci zapisivali glagoljske glose (u rukopisu Apostola Srpske akademije nauka u Beogradu, u rukopisu Čajničkog evanđeljai u Zborniku krstijanina Radosava, koji se danas nalazi u Vatikanu), a još veća potvrda za to je u Hrvojevom misalu, koji je između 1403. i 1415. za velikog vojvodu bosanskog i hercega splitskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića, pisao dijak Butko. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Splitski odlomak glagoljskog misala https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SplitskiOdlomakGlagoljskogMisala https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423299674613103&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/CNlcCoBGBlk |
|
|
|
Glose u Srećkovićevom evanđelju
Glose su napisne na marginama Srećkovićeva evanđelja, koje je zagubljeno. Bogumili su čitali i prepisivali knjige Novog zavjeta, ali su ga tumačili usmeno na svoj način, ponekad i glosama, kao ove u Srećkovićevom evanđelju. Ovako su se mogli lakše braniti od inkvizicije što su stoljećima krstarili Bosnom. Odjek tih predanja naći ćemo kasnije u usmenoj narodnoj književnosti i legendama.
Glosa: Iscjeljenje bolesne žene Žena krvotočiva jest – ljudije božiji, eće Hristos očisti od grijeh' ih'. A vračevi – zakonici. A dvanadesete ljeti – dvanadesete apostol, iže vse dni grijehe obličajut, jako že i Hristos reče u jevanđelji: ašte ne Hristos prišal i ne glagola im, grijeh ne bi imjeli ...
Glosa: Priča o milosrdnom Samarjaninu On človjek jest-plijenici. A Jerusalim-žilište svetih. Jeriha – mir. A jazvi – grijesi. A jerej – Mojsij. A levgit – Ivan Vodonosac. A Samarjanin – Isus. A olij i vino – milost božija. A skot – zakon. A gostionica – crkva. A gostinik – Petar. I dva pinjeza – vjera Jidina.
Glosa: Proročanstvo Hristovo Avram, Isak, Jakov i vsi duhovni proroci – ljudije božiji sut. A sinove carstva – otsdtupnici ježe uvede Sotona u skrovišta skudilnije.
Glosa: Priča o bludnom sinu On človjek jest-otac nevidimi. A sin manji-anđeli ježe shini Sotona. A sin stariji-anđeli iže vinu ocu služe. A telac upitjenij-Hristos.
Glosa: Priča o bogatašu i pristavu On' človjek – knez vijeka. A ikonob – starješina crkve jego. A dlžnik – zakonici iže po vse dni grijehe otpuštaju človjekom i tako gube duše človječ'ske.
Glosa: Priča o bogatom i ubogom Lazaru Bogati človjek-sinove vijeka, ideže jest prostranoje žitije. To je i gospodin vijeka. A ubogi Lazar-ljudi božji. A Avram-otac nebesni. A lono-krilo.
Glosa: Čudo sa pet hljebova Pet ljebi sut-četiri jevanđelisti i vjera Jidina.
Glosa: O iscjeljenju slijepca Brenije-milost božija iskupila mir sa, ideže potreba jest očistiti se človjeku.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
Glose u Srećkovićevom evanđelju, tumačenje
One su heretičkog karaktera i pripadaju bogumilima jer na pitanje: „Čto jest človjek?“ bosanski glosator umjesto „Adam“ odgovara „On človjek jest-plijenici“, dakle čovjek je „anđeo zarobljen u ljudskom tijelu“ koji na ovom svijetu teži da se oslobodi „pravednim životom u duhu učenja krstjanina“. „Jerusalim“ se ne objašnjava kao raj nego kao „žilište svetih“, što znači zajednicu pravednih i „savršenih“ (patarena). Umjesto „Ivan svetitelj“ glosator piše „Ivan vodonosac“, ne onaj koji krštava duhovnim krštenjem, „svetim duhom“, nego Ivan koji to radi običnom „vodom“. Ulje i vino ne znače „tijelo i krv“ Hristovu, nego „milost božiju“, jer euharistija ne može spasiti ljudski rod nego „milost božija“. Gostilnik nije Pavle nego Petar, jer su krstijani smatrali da su oni nasljednici Petrove crkve, a ne Rim, čije su se pape izopačile. Umjesto „vethi i novi zavjet“ kaže se samo „vjera Judina“, jer su bosanski krstijani odbacivali stari zavjet, a iz novog prihvatili samo neka predanja. Bosanska glosa sadržaj „Priče o bludnom sinu“ PRENOSI SA ZEMLJE NA NEBO. „Stariji sin“ ne označava obične ljude-pravednike, nego anđele koje prevari „Sotona“, smjestivši ih u materiju, u ljudska tijela. „Mlađi sin“ označava čitav ljudski rod, koji može biti spašen Hristovom žrtvom „Bogati čovjek je knez vijeka“, odnosno Satana, koji vlada svijetom, a njegov upravitelj „ekonom“ jeste starješina crkve, čime se aludira na papu u Rimu. Lukavi dužnici su „zakonici“, popovi što svakodnevno otpuštaju ljudske grijehe i time uništavaju ljudske duše. Svećenici ne mogu da opraštaju ljudske grijehe, jer se to može učiniti jednom u životu, patarenskom „duhovnom krštenju“. Zakonici su kao „vračevi, nespretni ljekari“ što ne znaju da izliječe ženu u „Priči o iscjeljenju bolesne žene“, gdje žena označava „ljue božije“. Grijehe izobličava svaki dan „dvanaest apostola“, ali ih lahko ne opraštaju jer su svi grijehovi smrtni. Bogataš označava gospodina vijeka, Satanu i njegovu cr4kvu, a „ubogi Lazar“ predstavlja ljude božije – bogumile. „Avram“ je otac nebesni jer ga i Hristos spominje, kao što su Isak i Jakov bili božiji ljudi, patareni. „Pet hljebova“ su četiri evanđelja i vjera Judina. Hrist iscjeljuje slijepca „brenijem“ – pljuvačkom iz svojih usta, zapravo svojim učenjem kojim se čovjek „čisti“. Očišćenje se ne postiže euharistijom, nego usvajanjem patarenskog učenja kroz „duhovno krštenje“.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 331-332 http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
Gost Radin Pojedini krupni bosanski velikaši koristili su se bez ustručavanja u pregovaračkim i oćenito diplomatskim misijama uslugama visokih starješina Crkve bosanske. U tom su se svojstvu na dvorovima Pavlovića i Kosača često spominjali pojedini krstjani. Najpoznatiji od njih je bio „starac“, a kasnije „gost“ Radin, koji je za svog gospodara Radoslava Pavlovića obavljao razne poslove u Dubrovniku. On je 1437. Prešao u službu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je također raznim poslovima slao kao svog izaslanika u Dubrovnik. On je 1437. prešao u službu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je također raznim poslovima slao kao svog izaslanika u Dubrovnik. U vrijeme otvorenog sukoba herceg Stjepana sa Dubrovnikom, gost Radin je održavao tajne veze sa Dubrovčanima i od njihovih poklona se dobro se obogatio, o čemu svjedoči njegov testament. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 48 Vidi: Treće beogradsko evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423312494611821&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bkcQ-wLGdjo
|
|
|
|
Grob vjernog sluge vojvode Radoslava Pavlovića „Na uzvišici (kojom smo dnas išli) ima pet vrlo velikih kamenih grobova. Ne samo mi, nego i samo Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović, koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga ... Zatim, blizu spomenutog velikog groba, a na drugom mjestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali drukčijeg oblika i ne tako velik. Tu leži vjerni sluga rečenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskim slovima.“
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 195-196
Vidi: Grškovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrskovicevOdlomakApostola https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/42Lfp0Ju6IU |
|
|
|
Grškovićev odlomak O historijatu Odlomka zna se po Jagićevom svjedočanstvu da mu je 1892. god. pisao rimski kanonik Ivan Crnčić kako je 1888. u Rim dolazio Anton Matanić, župnik iz Vrbnika na Krku, i tom prilikom darovao ta četiri lista pergamenta. S druge strane, Oblak je tvrdio da je još 1892. god. Odlomak bio kod rožaka vrbničkog kapelana Grškovića, koji je bio i kolekcionar, pa je Odlomak našao u nekom omotu sa starim glagoljskim računima. U svakom slučaju, može se sa dosta vjerojatnosti pretpostaviti da je kodeks, vjerojatnije samo njegov dio, donesen na Krk iz bosanskih krajeva, kao što je na isto područje stigao i nesumnjivo bosanski Radosavljev zbornik. Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. str. 151-152
Vidi: Grškovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrskovicevOdlomakApostola https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/42Lfp0Ju6IU |
|
|
|
Herceg Šćepan i sin Herceg Šćepan htio je da ženi sina, pa mu pošo po nevjestu. Našo je tamo neđe. Te kad su se već vraćali kući svatovi, u Imotskom prvi put vidio snahu, tamo konake činili. Pa budi konaku u Ljubuškom, tu je oteo od sina, ne dao je sinu, pa se mjesto prozvalo Ljubuški. Bio opak, ne dao je sinu. Pa uteci sin onda turskom caru, pa u turskog cara zapitaj vojske nešto. A pis'o ćaći da ide na nj, da ga čeka s vojskom. Te povedi vojsku, te te na Velež iziđi. Te po Veleži odredi svakom vojniku deset vatara da naloži. Kad herceg Šćepan pogledaj, sva se Velež svijetli. Kaže: „Kad bude kod svake vatre po jedan – nema meni stanja, a kamo li, boj se, po stotinu kod svake!“. Te potkuj dvanaes' mazgi naopako, pa otiđi tamo, a biva da se po pločam' misli da su otišli vamo. I natovari dvanaes' mazgi pare, blaga, te uz Gubavicu neku, te preko Dubrava, te tud preko Rata, te niz kosu, te u Dubrovnik oćeraj. Kažu da ne bi bilo Dubrovnika grada da nije hercegova blaga – k'o dvanaes' mazgi pare!
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 198-201 Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc |
|
|
|
Historičari i pitanje: da li je Bosna srpska ili hrvatska? Historičari iz Srbije bosansku državu prikazuju kao da se ona samo odvojila od srpske države i pošla svojim putem do Kulina bana, da se razvijala kao jedna od srpskih država. Historičari iz Hrvatske smatraju da je Bosna ne samo uvijek bila sastavni dio hrvatske države, već da je od doseljavanja Hrvata i u razvijenom periodu srednjeg vijeka bila hrvatska država, sa hrvatskim banovima i hrvatskim kraljevima. Naglašava se da je hrvatska država preko ovih vladara, navodno, produžila svoj samostalni život čak do sredine XV vijeka. Osim toga, da je bila sudbinski vezana sa Hrvatskom istim sizerenom i krunom – ugarskom. Uz to, navodno, da je Katolička crkva bila stalni amalgam svemu tome. Možda bi i bila da nije bilo „vražijih“ bogumila (patarena) koji vijekovima nisu priznavali ni vrhovništvo ugarske krune ni Katoličke crkve. Do sada nigdje nije nađen neki crkveni ili državni spis, povelja ili bilo šta pisano iz srednjeg vijeka u kome bi stajalo da je Bosna jedna od hrvatskih ili srpskih zemalja i da su u njoj ikada živjeli samo Hrvati ili samo Srbi. Ali, sačuvan je veliki broj spisa i dokumenata, posebno u arhivima katoličkih institucija, iz kojih se jasno vidi da u Bosni žive patareni (bogumili) i katolici, da se tamošnji narod naziva Bošnjanima, a njihovi vladari bosanskim banovima ili kraljevima. Zašto baš nikad crkveni dostojanstvenici u srednjem vijeku nisu nazvali taj narod ili njihovog vladara – hrvatskim ili srpskim imenom? Bojić, Mehmedalija. Historija Bosne i Bošnjaka : (VII-XX vijek). Sarajevo : „Šahinpašić“, 2001. Str. 29-30 Vidi: Beogradski Apostol https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Hrestomatija starije bosanske književnosti
Istovremeno, Odlomci iz Monteprandona pokazuju jezičke osobine koje ih do izvjesne mjere vežu za zapadniji srpskohrvatski teren, a Splitski odlomak predstavlja dio Misala zapadnog, katoličkog obreda, kao što se Kijevski bosanski listići Parimejnika vezuju za obred pravoslavne crkve. Pored svega toga, kako se vidi iz dosad izloženog, tekstovi bosanske crkvene literature nisu mnogo raz-novrsni, na temelju njih mogli bismo zaključiti da je stara bosanska književnost morala biti dosta jednolična i siromašna, svedena, manje-više, na strogo biblijske tekstove. Međutim, na temelju listića iz Monteprandona, a takođe i glosa Srećkovićevog evanđelja, stiče se utisak da je pored nađenog i nabrojanog fonda morao da egzistira i jedan širi i raznovrsniji, mnogo originalniji, koji je, na žalost, propao upravo zbog svoje originalnosti i neuklapanja u pravovjerne dogme pravoslavne ili katoličke crkve.
http://www.scribd.com/doc/219898717/Hrestomatija-pdf
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|
|
|
Hrvatinić, Hrvoje Vukčić
Veliki vojvoda bosanski, knez Donjih kraja, herceg splitski (Kotor, danas Kotor Varoš, o. 1360 – ?, 1416). Sin velikog vojvode Vukca Hrvatinića; majka mu je najvjerojatnije bila Katarina, sestra bana Stjepana II. Kotromanića. Nakon očeve smrti (1380) naslijedio njegov položaj velikog vojvode bosanskog. Jedan od vodećih privrženika kralja Tvrtka I.; sudionik osvajanja dijelova Hrvatske i Dalmacije. Nakon Tvrtkove smrti (1391) počinje voditi samostalnu politiku te se povezuje s pretendentom na hrv.-ug. krunu, napuljskim kraljem Ladislavom koji ga, zajedno s bratom Vukom, iste god. imenuje hrv. banom. Nakon bos. poraza u ratu protiv kralja Žigmunda i sporazuma između njega i bos. kralja Stjepana Dabiše (1394), kratkotrajno prisiljen priznati Žigmundovu vlast, ali se 1397. ponovno priklanja Ladislavu. Odigrao presudnu ulogu u dinastičkim borbama kada je kao Ladislavov vikar u Hrvatskoj i Dalmaciji prisilio dalm. gradove da priznaju Ladislava za kralja (1402). Zato ga je Ladislav nagradio naslovom splitskog hercega (1403). Vladao kao gotovo nezavisan vladar na širokom području današnje zap. Bosne i sjev. Dalmacije. God. 1401. sklapa savez s Ivanišem Nelipićem i uzima za ženu njegovu sestru. Preokret u Hrvojevoj politici nastupio je 1408. kada ponovno priznaje Žigmunda. Opet se sukobio s potonjim 1413. te se morao povezati s Turcima da bi mu se odupro. S tur. pomoći odlučno je porazio kraljevu vojsku 1415. i po legendi pogubio bana Pavla Čupora. Okrutan i lukav političar, podupiratelj umjetnosti (Hrvojev misal, Hvalov zbornik) i jedan od protagonista viteške kulture u hrv. zemljama; najvjerojatnije pristaša → Crkve bosanske.
http://proleksis.lzmk.hr/55879/
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Hrvatinići
Hrvatinići se spominju u jednoj ispravi Karla II. od 14. 7. 1299. kao "Hrovatinus comes". Najmoćniji od njih je vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, pristaša napuljskih kraljeva Karla Dračkoga i Ladislava Napuljskoga. Iz njihova anžuvinskoga grba uzeli su Hrvatinići ljiljane poput bosanskih i drugih europskih kraljeva.
http://bosnianchurch.weebly.com/uploads/1/0/3/2/10326399/doc1.pdf
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Hrvatski glagoljski rukopisi izvan domovine Cilj je ovog pregleda dati sažet popis najvažnijih glagoljskih knjiga i rukopisa koji su na razne načine dospjeli izvan granica Hrvatske. Osim u samoj Hrvatskoj, naše glagoljske knjige i rukopisi čuvaju se u čak 24 države, u šezdesetak gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima širom Europe. http://www.croatianhistory.net/glagoljica/novih.html
Vidi: Splitski odlomak glagoljskog misala https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SplitskiOdlomakGlagoljskogMisala https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423299674613103&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/CNlcCoBGBlk |
|
|
|
Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Kotor, danas Kotor Varoš, oko 1350. - 1416.)
Veliki vojvoda bosanski, knez Donjih kraja, hrvatski ban (podkralj), župan vrbaske županije i herceg splitski. Hrvoje Vukčić Hrvatinić njegovao je i širio službu Božju pa su mu stoga omiški fratar glagoljaš Butko i pataren Hval napisali bogato ilumiminirane misale. Misal zvan Hrvojev misal ispisan je na 247 pergamenskih listova 1405. godine za crkvu sv. Mihovila u Splitu. Kod poljskoga kroničara Ivana Długosza zabilježeno je da su Hrvoje i njegova supruga Jelena Nelipčić svojom nazoščnošću proslavili viteški turnir priređen u Budimu 1412. u čast poljskoga kralja Vladislava II., na kojemu su se hercegovi ljudi, za koje se kaže da su bili "visoka i vitka stasa" (altae et procerae staturae), istakli kao "okretni i srčani" (strenui et animosi).
http://www.quickiwiki.com/hr/Hrvoje_Vuk%C4%8Di%C4%87_Hrvatini%C4%87
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Kotor, Kotor Varoš, 1350-?1416) Bosanski velikaš, veliki vojvoda, ban Vrbaske banovine i herceg Splita. Prvi put je spomenut 1376. godine kao vitez ugarskog kralja Ludovika I Anžujskog. Bosanski kralj Tvrtko I dodijelio mu je 1380. godine titulu velikog vojvode i darovao mu zemljišni posjed u dolini rijeke Lašve. Hrvojeve ovlasti i domenu znatno je 1403. godine povećao novoizabrani ugarski kralj Ludovik Napuljski. Uz ime Hrvoja Vukčića Hrvatinića vezana su dva čuvena rukopisa. Krstjanin Hval izradio je za Hrvoja rukopis na bosančici poznat kao Hvalov zbornik, a glagoljaš Butko prepisao je za Hrvoja misal poznat kao Hrvojev misal. Bosna i Hercegovina : 1000 pitanja i 1000 odgovora. Sarajevo : Sejtarija, 2010. Str. 199 Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
Hrvojev misal Vjerojatno je najzanimljivija glagoljaška knjiga Hrvojev misal, kojeg je 1404. napisao glagoljaški pisar Butko. Sadrži 94 prekrasne iluminacije, 380 obojenih inicijala (neki od njih su u zlatu), te mnoštvo malih inicijala. Neki inicijali sadrže arhitektonske elemente grada Splita. Knjiga se od 16. stoljeća čuva u Knjižnici turskih sultana (Topkapi Saraj) u tadašnjem Konstantinopolu (današnji Istanbul). Nekad je bio uvezan u dragocjene korice, a od 19. stoljeća je u kožnom uvezu. Pisan je u dva stupca 488 stranica (22.5x31 cm), i sadrži i nekoliko glazbenih notnih zapisa .
http://www.hkv.hr/hkvpedija/glagoljai/4431-hrvojev-misal.html
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Hrvojev misal, dar američkom Predsjedniku Predsjednik Vlade Republike Hrvatske darovao je dvije knjige: Faksimil i Tran skripciju hrvatskog rukopisnog glagoljskog Misala Hrvoja Vukčića Hrvatinića iz 1404. godine, američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu prilikom njegove posjete Republici Hrvatskoj 5. travnja 2008.
http://www.stin.hr/hr/article/11/hrvojev_misal-dar_ameri%C4%8Dkom_predsjedniku
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Hrvojev misal u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu
Prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, boravio je prošle godine u Turskoj, kojom prigodom je posjetio muzej i knjižnicu Topkapi Saray u Istanbulu u kojoj se još od XV. stoljeća čuva po mnogima najljepša knjiga ikad napisana hrvatskim jezikom – Hrvojev misal. Nakon što je pregledao Misal, prof. dr. sc. Tihomil Maštrović u razgovoru s dr. Ilber Ortayliem, ravnateljem muzeja i knjižnice Topkapi Saray (smještenom u prostoru sultanove palače), dogovorio je digitaliziranje Misala, kako bi njegova digitalna inačica ubuduće bila pohranjena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Nakon složenog postupka s turske strane to je i napravljeno te je središnja hrvatska knjižnica od ove godine bogatija za digitalnu inačicu vrijednog spomenika hrvatske uljudbe. Kontakt s istanbulskom knjižnicom ostvaren je posredstvom hrvatskog veleposlanstva u Ankari i osobnim zalaganjem tajnika Mladena Glavine.
http://www.nsk.hr/wp-content/themes/nk/GlasNSK/broj-5/biseri.html
Vidi: Hrvojev misal https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HrvojevMisal https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411123172497420&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/fHTM5xBbSxg |
|
|
|
Hvalov misal, kolofon
U
ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A sie se knjige napisaše
ot ruki Hvala kr’stijanina na počtenie (u znak poštovanja)
slavnomu g(ospo)d(i)nu Hr’voju, her’cegu spljet’skomu
(splitskom) i knezu od Dolj’njih krai (Donjih krajeva) (i) inim’
mnogim’ zemljam’. (Zapis na Hvalovom zborniku)
http://bosnianchurch.weebly.com/dokumenti.html
Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
Hvalove minijature, dualistički elementi
Dualističke elemente vidio je Solovjev u ukrasu rukopisa Crkve bosanske. Tvrdio je da u njima nema portreta evanđelista i da se umjesto portreta slikaju samo njihovi simboli, što je protumačio željom pripadnika Crkve bosanske da se izbjegne slikanje figura u njihovim crkvenim knjigama. Pri tome je Hvalov zbornik, koji ima minijature evanđelista, apostola, proroka (Davida i Mojsija), smatrao iznimkom, slučajnim proizvodom nekoga proračunatoga kompromisa između patarenskih i katoličkih tendencija, jedinstvenim slučajem u bo-sanskoj duhovnoj književnosti (Šidak, 1957.: 152.). Solovjeva se tvrdnja, da su minijature Hvalova zbornika iznimna i slučajna pojava jer “takvih slika nema ni u jednom od ostalih bosanskih rukopisa od XIII. do XV. vijeka” (Vjersko učenje Bosanske crkve 1948: 40), danas ne može održati zato što slike evanđelista i svetaca u bosanskim rukopisima nisu više iznimke. Naprotiv – portreti se prikazuju u više rukopisa. Kao primjer spominjemo Kopitarevo evanđelje, koje ide među najbogatije iluminirane rukopise Crkve bosanske. Uz simbole evanđelista u Kopitarevu evanđelju prikazani su i likovi evanđelista Luke i Ivana (simboli dolaze prije popisa, a likovi nakon popisa glava evanđelja). Portreti svetaca prikazani su u minijaturama Mletačkoga zbornika. Makar rijetko, ali uz obilje iznimno lijepih inicijala u Giljferdingovu apostolu (Giljf. 14) susreću se likovi životinja, ljudi i čudovišta.
Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF)
Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
I grad ne potrebuje slnca ni miseca, Krstjanin Radosav (1443-1461)
I vidih nebo novo i zemlju novu, i zemlja prvaja prideta i mora nest k' tomu. I grad sveti Jerusolim vidih niz'hode s' nebese, ot boga prigotovan, jako nevistica ukrašena mužu svojemu. I slišah glas s' nebese, glagoljušt: Se skinije božije s' človiki, i veseli s s' njim', i ti ljudije jego budut, i sam bog s njim, budet bog. Isus Hrist otimet vsaku slzu ot očiju ih. Smrti ne budet k tomu, ni plača, ni v'plja, no bolizni k tomu – ptva mimo idut. ....
Apokalipsa je na prvom mjestu Zbornika, ona je bila evanđelje siromašnih i ugroženih dobrih ljudi - za bogumile. Borba dobra i zla kao borba dva principa, a pobjeda pravde i dobra davao je nadu vjernicima. Radosavljeva Apokalipsa nije pisana tako dobro kao Hvalova ili nepoznatog dijaka koji je pisao Mletački zbornik, zanimljiva je zbog jezika u kome ima više starine i nekih novih leksema.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 223-224
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Ikavština Do sada jezik nije, na žalost, detaljnije proučavan, iako bi njegova struktura i osobenost argumentiranije pokazale ne samo provijenciju kodeksa nego i put kojim je Aleksandrida stigla u Bosnu. Ipak, sudeći po jeziku, koji je izrazito štokavski, Berlinska Aleksandrida prepisana je na zapadnom ili jugozapadnom ikavskom bosanskom području, za šta govori, prije svega, vrlo izrazita ikavština u cijelom tekstu. Registrira se i nešto ijekavske zamjene jata, iako daleko rjeđe, a naročito u zavisnim pluralskim padežima imenica i pridjeva, što u prvom redu vezuje neku od podloga ovog kodeksa za dubrovačku regiju. Ovako tipičan ijekavizam, kasnije očito prekriven ikavštinom, otvara mogućnost da je sam predložak, ili, vjerovatnije, neka od podloga mogla potjecati s dubrovačkog tla, dok, s druge strane, prisustvo jednoga broja crkvenoslavenskih osobina, naročito u domenu leksike, vezuje i ovu Aleksandridu za neku, vremenski, možda, i vrlo udaljenu srpskoslavensku matricu. ... iako je nesumnjivo, na temelju svega rečenog, da je ovaj rukopis Aleksandride prepisan u Bosni, ne može se sa sigurnošću utvrditi kojoj religijskoj sredini pripada ovaj tekst. Iako nije sasvim isključeno da je prepisan u krugu vjernika Crkve bosanskih krstjana, za takvu tvrdnju nedostaju podaci koji bi omogućili meritornu argumentaciju u prilog takvog mišljenja. Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08. http://www.ifbosna.org.ba
Vidi: Berlinska Aleksandrida https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BerlinskaAleksandrida https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415222362087501&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/nRqCJYEimwM |
|
|
|
Inkvizicija
Dvjesta i pedeset godina lomio je Sveti Otac Bosnu, a kad je konačno nestala u dimu zuluma, on, koji je od godine 1200 „molio, napominjao i nagovarao“ serije raznoraznih inostranih kraljeva, biskupa, velmoža i suverena: „da se spreme silom i kako kraljevskoj moći dolikuje osvete nepravdu bosanskom kugom nanesenu svetom ocu“, on, koji je od Kulina bana do posljednjeg kralja bosanskog oduzimao nevjernicima „sva zemaljska dobra“ i „bez oproštenja“ tražio da se „pravom državne vlasti i Petrova Mača“ izvrši nad njima „smrtnu osudu“, sada, kada Bosne nije više bilo, uživajući plod svoje vjekovne politike, pasivno je čekao da patarenstvo izumre definitivno, jer su mu Prorokovi konjski repovi bili draži od bilo kakve moralne ili intelektualne (kršćanske) sumnje u Njegov Vrhovni Autoritet.
Krleža, Miroslav. Krleža o religiji. Sarajevo : Oslobođenje, 1982. Str. 103
Vidi: Daničićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DanicicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415241525418918&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/71OfHbE6akI |
|
|
|
Izgorjela biblioteka Zapaljive bombe su na tu zgradu pale 6. aprila oko 16 časova, a u požaru koji je tinjao i danima potom, ali koji u opštem metežu niko nije gasio, izgorelo je najmanje 300.000 knjiga. Neprocenjivo kulturno blago srpskog naroda nestalo je tada u požaru, a pored knjižnog fonda od oko 300.000 naslova, izgorelo je i više od 1.000 srednjevekovnih rukopisnih knjiga, kao i originalni rukopisi, vladarske i druge povelje, najrazličitiji dokumenti svetovnog i crkvenog karaktera, značajne zbirke turskih rukopisa. ... Interesantno je da je 1. aprila 1941. godine, u strahu od verovatnog rata, bila primpremljena evakuacija dragocenih fondova. Bibliotečki fond je spakovan u 150 sanduka, rukopisi odvojeno u 38 sanduka, a stara periodika u 22 sanduka. Odnekud, međutim, 3. aprila usledila je naredba ministra prosvete M. Trifunovića da se odustane od evakuacije uopšte ustanova te vrste. Otuda su, u skladu s nalogom, dragocenosti sklonjene u podrum. http://www.kurir-info.rs/6-april-dan-kada-je-izgorela-narodna-biblioteka-clanak-729299 Vidi: Daničićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DanicicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415241525418918&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/71OfHbE6akI |
|
|
|
Izgorjeli rukopisi Donedavno se smatralo da je broj bosanskih rukopisa crkvene književnosti toliko oskudan da je nemogućno na osnovu njih napraviti bilo kakve ozbiljnije tekstološke ili umjetničke sinteze. Pogotovo poslije prvog i drugog svjetskog rata, vremena u kome su nestala ili izgorjela čak tri bosanska rukopisa u Narodnoj bibiloteci u Beogradu (Nikoljsko evanđelje, Daničićevo evanđelje i Treće beogradsko evanđelje). Međutim, broj bosanskih medijevalnih rukopisa iznenada se, posljednjih godina, počeo povećavati, zahvaljujući novim naučnim istraživanjima, tako da bi se danas već moglo prići studioznom proučavanju ovih rukopisa, iz više važnih aspekata. Prvi seriozni pregled djela crkvene književnosti bosanskog i humskog područja crkvenoslavenskog jezika i srpskohrvatske recenzije dao je Vladimir Vrana (Književna nastojanja u srednjovječnoj Bosni, Napretkova „Povijest hrvatskih zemalja“, Sarajevo 1942). http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Daničićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DanicicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415241525418918&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/71OfHbE6akI |
|
|
|
Izgubljeni rukopisi U prvoj polovini XV do sredine istog stoljeća napisane su u raznim krajevima Bosne i Huma nove knjige duhovne sadržine, poznate danas pod ovim naslovima: Treće beogradsko evanđelje, Mostarski listovi (ili Belićevi odlomci bosanskog evanđelja, odnosno Drugo mostarsko evanđelje), Mletački zbornik (ili Marčijanski rukopis iz Venecije), Odlomci iz Montepardonea, Beogradski apostol, Zbronik krstijanina Radosava i Početije svijeta (ili Plovdivski rukopis). http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Belićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/eqku8yM-k7c |
|
|
|
Izložba srednjovjekovnih bosanskih rukopisa u Travniku (3.-18.6.2010.)
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Izgubljeni rukopisi U prvoj polovini XV do sredine istog stoljeća napisane su u raznim krajevima Bosne i Huma nove knjige duhovne sadržine, poznate danas pod ovim naslovima: Treće beogradsko evanđelje, Mostarski listovi (ili Belićevi odlomci bosanskog evanđelja, odnosno Drugo mostarsko evanđelje), Mletački zbornik (ili Marčijanski rukopis iz Venecije), Odlomci iz Montepardonea, Beogradski apostol, Zbronik krstijanina Radosava i Početije svijeta (ili Plovdivski rukopis). http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Belićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/eqku8yM-k7c |
|
|
|
Jajce i posljednji bosanski kralj U vrijeme rimske uprave u našim krajevima Jajce je imalo veliki vojni i privredni značaj. U katakombama ispod grada pronađen je reljef boga Mitrasa, čiji je kult bio raširen među rimskim vojnicima. Vojvoda Hrvoje Vukčić je također u katakombama sagradio crkvu. Ime Jajce prvi put se spominje 1396. godine.nakon Hrvojeve smrti Jajce dolazi u posjed bosanskih kraljeva. U Jajcu je 1461. godine krunisan zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Njega će u Ključu zarobiti vojska turskog sultana Mehmeda II Osvajača. Kralj Stjepan Tomašević je, po nalogu sultana Mehmeda II, iste godine pogubljen u Jajcu. Bosna i Hercegovina : 1000 pitanja i 1000 odgovora. Sarajevo : Sejtarija, 2010. Str. 134
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Južnoslavenski rukopisi evanđelja od 11 do 16 vijeka Zbirka Nacionalne biblioteke u Rusiji
Manastiri, koji su se nalazili na Balkanu ( bugarski Rila manastir, srpski Dečani) , a na planini Athos ( bugarski Zograph i srpski Hilandar manastiri ) odigrali su ključnu ulogu u očuvanju slavenskih književnih spomenika vijekovima. U modernim vremenima kolekcionari i istraživači rukopisa knjiga su nastavili ovaj rad. Predmeti digitalne zbirke Južnoslavenskih rukopisa (South Slavonic Manuscript Gospels from the 11th - 16th Centuries) uključuju rukopise iz poznatih zbirki kao što su zbirke Alexandera Hilferdinga ( br. 22 , 23 , 27 , 28 ) , vladike Porfiry Uspenski ( br. 20 , 21 , 24 , 26 ) , arhimandrit Antonyn Kapustin ( br. 25 ) . Nacionalna biblioteka Rusije ima gotovo 400 srpskih , oko 100 bugarskih , nekoliko desetina moldavskih i vlaških rukopisa , kao i više od 150 hrvatskih ( uglavnom , glagoljica ) rukopisnih knjige i fragmenata. Digitalna izložba se oslanja na zbirku rukopisa iz Odjeljenja srednjovjekovnih južnoslovenskih rukopisa koji su dovedeni zajedno s kasnijom građom iz historije Bugarske i zemalja bivše Jugoslavije u jednu zbirku. Ove vrijedne , bez premca u veličini i obimu zbirka sadrži originalne izvore za historiju naroda južnoslovenskih zemalja, pisane baštine , književnosti , jezika i kultura.
http://www.nlr.ru/eng/exib/Gospel/slav/index.html
Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc
|
|
|
|
... Kad proletje dojde po tko zna koji put I moje bi pomahnitale kosti Negdi išle za mirisom nekih starih, Tajnih i tuđih ljubavi. A i život mi takav bje. U snovima ko planina, U mislima vitez, a u životu paž. Ne prevrni moga kama, Mogao bi vidjeti kako tćeš izgledati i ti. Dvadesetog dana veljače 1165. Godine Gospodnje. (Segment natpisa sa stećka, Bogumilerna, Bogumili kao inspiracija, Ševko Kadrić, 2004) Kapetanović, Mirjana. Skupni portret slikara. Sarajevo, Dobra knjiga, 2009. Str. 9
Vidi: Berlinska Aleksandrida https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BerlinskaAleksandrida https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415222362087501&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/nRqCJYEimwM |
|
|
|
Kako se "Miroslavljevo jevanđelje" našlo u Kruševcu Po pisanju Slavoljuba Bojića u "Rasinskim analima", u majskom prevratu 1903. Apis i njegovi zaverenici su izvadili "Miroslavljevo jevanđelje" i stavili u sanduk sa drugim aktima. Sanduk je kasnije predat kralju Petru Karađorđeviću, koji je naredio da se prenese u Topolu. Od tada se, međutim, "Miroslavljevom jevanđelju" gubi svaki trag, a 1912. se u javnosti šire razne priče i intrige o nestanku bisera srpske kulture. Uoči početka Prvog svetskog rata, posle predaje bečkog ultimatuma našoj vladi, Dobrosav Dobra Ružić, profesor Više ženske škole, a kasnije ministar i državni sekretar, po nalogu kralja Petra Prvog poneo je iz Topole u Beograd tri važna sanduka. Po pisanju Slavoljuba Bojića, dva od ta tri sanduka je predao Narodnoj banci, a treći, "pun nekih hartija" je, uz povlačenje vojske, dospeo u Kruševac 1915. godine. Kralj je Ružiću napomenuo da upravo taj sanduk nikada nije otvarao. Zato je Ružić 5. oktobra, na relaciji od Stalaća do Kruševca, užurbano pregledao dokumenta u tom sanduku. "Bojao sam se da neka važna stvar ne padne neprijatelju u ruke. Među artijama naiđem na jedno Evanđelje", zapisao je u svoj dnevnik 5. oktobra 1915. Dobra Ružić. U belešci od 18. oktobra 1915. Ružić detaljnije opisuje susret sa dokumentom koji je smatran nestalim više od jedne decenije. "Beše nedelja i ja opet počeh da pregledam Evanđelje. U jedan mah učini mi se da slike, inicijali sećaju na kopiju Miroslavljevog jevanđelja, ali mi ne beše ni na kraj pameti da bi to mogao biti original. Za original se govorilo da je ukraden i odnesen u inostranstvo. Jovan Tomić sumnjao je jedno vreme na Andru Gavrilovića, ni kriva ni dužna. Počeh da čitam i da ga bolje zagledam, pa iznenada, pri kraju, naiđem na đaka Gligorija, koji je pisao za kneza Miroslava... Je li moguće da je najstariji srpski pisani spomenik u mojim rukama? Odmah sutradan sam napisao pismo Prestolonasledniku. Odjurio sam ka njemu da Evanđelje predam sa pismom..." Da je Ružić predao važna dokumenta prestolonasledniku Aleksandru potvrđuje i dnevnička beleška kralja Petra od 3. novembra: "U 18.20 časova Dobra je došao na voz. Malo s nama večerao... Kaže da je našao Miroslavljevo jevanđelje i predao ga Nasledniku." http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/t4171.lt.html
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Kako su izgledali ti naši daleki preci? Rastom i stasom ličili su na planine iz kojih su izrastali i u čijem okrilju su stasali. Krupno su hodili i široko rukama razmahivali, šireći dobro i rastjerujući zlo. Gdje god su odlazili, domovima svojim su se vraćali. Čuvali i branili i domove i domovinu, krovove kuća i granice svoje zemlje. Ljubav je bila zaštitnica i čuvarica njihovog velikog dobra. Živjeli su u slozi i bratstvu, veličali te svoje vrline i tako postajali snažniji, moćniji, veći..... „Bosna je jedina od rijetkih zemalja koja ima sačuvane posmrtne ostatke srednjevjekovnih vladara. U kraljevskom mauzoleju u Arnautovićima kod Visokog pronađeni su ostaci kralja Tvrtka I. Jedan od nađenih prstenova u njegovoj grobnici ima promjer 3,5 cm. Može se zamisliti kakva ga je ruka nosila. Za bosanskog kralja Stjepana Tomaševića savremeni ljetopisac je zapisao da je rastom bio pravi div. Prema svjedočanstvima suvremenika takvog je igleda bio i Hrvoje Vukčić, veliki vojvoda bosanski, strah i trepet Evrope. Takvi su mahom bili svi onovremenski Bošnjani. Na to upućuje i veličina pronađenog oružja ispod stećaka kao i njihovi skeleti.“ (Prof. dr. Enver Imamović) Milošević, Velimir. Zemlja dobrih Bošnjana. Sarajevo : Šahinpašić, 2000. Str. 57-58
Vidi: Beogradski Apostol https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Katolička crkva poriče Riječ Božju Dakle, učenje Katoličke crkve (crkva je žensko, ona je žena) poriče Riječ Božju. Papa, koji je doslovce Apolon u modernoj verziji, poučio je ljude da se udruže s idolima. Rimska je crkva sada ljudima postala lažna proročica jer je oduzela Riječ Gospodnju od ljudi i dala svoje vlastite ideje o tome od čega se sastoji oproštenje grijeha, što donosi Božje blagoslove, a svećenici su otišli toliko daleko da kategorički tvrde da imaju moć ne samo u životu, već i u smrti. Sami naučavaju da postoji čistilište, ali to ne možete naći u Riječi. Naučavaju da će vas molitve i mise i novac izvući iz čistilišta i uvesti u nebo. Cijeli sustav koji je temeljen na svom učenju je lažan. Ne leži na sigurnom temelju Božjeg otkrivenja u Njegovoj Riječi, već leži na živom, tonućem pijesku vlastitih đavolskih neistina. Crkva je otišla pravo iz organizacije u denominaciju i odatle u lažno naučavanje. To je točno. Rimokatolici ne vjeruju da je Bog u Svojoj Riječi. Branham,
William Marrion.
Otkrivanje
sedam crkvenih doba. Str. 192
Vidi: Mihanovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MihanovicevOdlomakApostola https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412929975650073&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/rQaNRexWD6w |
|
|
|
Korali, pjesme, gange, ojkalice, dvojnice i gusle sudnjeg dana Uz Dialogos i Kantadure Joška Ćalete pravo je otkriće bio i genijalni mladi Jure Miloš iz Gruda. Kreacija počinje pomnim odabirom tekstova. U ovom slučaju polazište su bili zapisi sa stećaka oko kojih su nadozidani tekstovi prikupljeni od Vatikanske biblioteke gdje se čuva Radosavljev zbornik, preko Pariza i Zagreba, sve do Dušanovog zakonika iz beogradskog Narodnog muzeja ili zapisa bosanskih narodnih biblijskih pjesama sačuvanih u bugarskom Plovdivu. Zajednička tema smrti, prolaznosti, grijeha, pokore, borbe s nečistim silama i ljudske čežnje za vječnošću prisutna je i u tradicijskim pjesmama, kao i biblijskim i liturgijskim ulomcima na arhaičnom "ilirskom" jeziku Bartola Kašića. http://www.vecernji.hr/glazba/korali-pjesme-gange-ojkalice-dvojnice-i-gusle-sudnjeg-dana-612607
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Književnost Crkve Bosanske
Crkvene knjige sadrže prevode Novog Zavjeta. Najstariji crkveni rukopis je Miroslavljevo evanđelje pisano u Humu za vrijeme kneza Miroslava. Bečka tajna knjiga i Početlije svijeta su dvije crkvene knjige sačuvane samo u fragmentima. One nam svjedoče specifičnost Crkve bosanske koja se sudeći po njima temeljila na dualizmu nepriznatom u standardnom kršćanstvu - da su ljudi ustvari duše anđela koje je zaveo sotona. Još jedna razlika ove religije od tradicionalnog kršćanstva je i ubjeđenje da je spasenje ljudskih duša je moguće samo milošću Božijom, a ne euharistijom. Svjedok istome je i Heretička tajna knjiga čiji se latinični prevod nalazi u bečkoj Nacionalnoj biblioteci. Ovakve knjige se prestaju pisati nakon što je Kulin ban prihvatio kršćanstvo, iako nova vjera zvanično nije u potpunosti zaživjela. To vidimo po rijetkim zapisima svećenika Crkve Bosanske smještenih na margine neheretičkih knjiga ali i u glosi Srećkovićevog evanđelja.
http://www.quickiwiki.com/bs/Bosanska_srednjovjekovna_knji%C5%BEevnost
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Kolofon u Batalovom evanđelju
Rukopis je, u stvari, malen odlomak propalog kodeksa, vjerovatno četveroevanđelja, od četiri lista u kome je sačuvan samo dio Ivanovog evanđelja i zapis u kolofonu, prema kojemu se vidi da je evanđelje napisano1393. god. Iza kolofona kasnije je dodan spisak članova franjevačkog redaminorita u Bosni, što je, takođe, svojevrsna zanimljivost. Tekst donosimo prema fotokopijama u Akademiji nauka BiH. Iz oskudog teksta Batalovog evanđelja ističemo kolofon, koji je relativno velik, i jedan od najzanimljivijih među sačuvanim kolofonima bosanskih kodeksa. Međutim, po formalnim i sadržajnim, osobinama ovaj tekst nije jedinstven. Drugi dio, koji slijedi iza uobičajenog završetka kolofona, pisan je brzopisom i predstavlja svojevrstan panegirik naručiocu teksta, ali, u strogom smislu riječi, on po svom karakteru ne pripada crkvenoslavenskoj književnosti, iako je i njega, kao i kodeks, pisalo isto lice, krstjanin Stanko Kromirjanin. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I (12.03.2014.) Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Kolofon, prijepis Kolofon počinje na f.3 i glasi: Vь ime otca i sina i svetago duhь. Seji knjige napravi tepačija Batalo svojim dijakom Stankom Kromirijaninom i okovav je srebrom i zlatom i odiv krosnicom i prikaza je starcu Radinu, a napisaše se sije knjige u dni kralja Dabiše ot rojenija sina božija 1393. lito, po umrti kralja Tvrtka drugo lito. Ovaj dio kodeksa pisan je crvenom tintom (cinoberom) a zatim je zapis nastavljen crnom tintom i manje pažljivom, ali istom rukom: Sei spravi knjige tepačija Batalo koji biše mnogo slavan, koji držaše Toričan i Lašvu, a za njim biše gospoja Resa. Vukca vojevode kći, a biše jedini brat i vojevoda bosanski, a drugi knez bosanski, a treti ban hrvatski. A tada Batalo tepačija držaše Sanu i grediše mu na vozinicih vino is Kremene u Toričan, a on biše mnogo dobьr dobrim ljudem i mnogo slavan dobrim krstijanьm i zato ga Bog množaše u viki vikom amin. Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 133-134 http://www.ifbosna.org.ba
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Konzulati u Mostaru za vrijeme turske i austrougarske uprave Prvi
ruski konzulat u Bosanskom ejaletu otvoren je u Sarajevu 1857.
godine što je bio razlog za protest Aleksandra Fjodoroviča
Giljferdinga privremenog upravnika konzulata upućenog generalnom
konzulu Rusije u Dubrovniku gospodinu P. N. Stremouhovu.
Aleksandar Fjodorovič Giljferding, (1831. – 1872.) rođen u
Varšavi istaknuti je ruski filolog, istoričar, vrstan putopisac,
poznavalac slovenskih jezika i strastveni istraživač starina.
Zahvaljujući njemu uspostavljene su između BiH i Rusije ne samo
dobre političke i vjerske nego i književne veze. On je prvi
ruski konzul u Sarajevu od 1856. godine. Za nas je od izuzetne
važnosti njegov putopis “Putovanje po Hercegovini, Bosni i
Staroj Srbiji”, izdat u Sent Peterburgu 1859. godine. Kod nas je
preveden i objavljen 1972. godine u Sarajevu. Njemu je bilo žao
što je Mostar stavljen u drugi plan. Na proputovanju za Sarajevo
Giljferding je 15. maja 1857. godine stigao u Mostar gdje se
zadržao pet dana. Giljferding je u svom djelu putopisne prirode pohvalio Mostarsku srpsku pravoslavnu opštinu kao najprimjereniju među svim drugim u Turskoj carevini u pogledu prosvjetnog napretka i afirmacije obrazovanja učenika. Pokazao je dosta sluha za izgradnju bogomolja u Hercegovini, te je na njegovu preporuku u Rusiju otputovao jeromonah Prokopije Čokorilo da sakuplja novac. Njegovom zaslugom su u Rusiju na školovanje poslani: Jovan Dreč u Petrograd, Jovan Pičeta u Herzon, a Nikola Bilić i Vaso Ostojić u Odesu. http://mosher.blogger.ba/arhiva/2014/01/26/3635445
Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Kopitarovo bosansko evanđelje
Pridružuje se, dakle, drugim do sada poznatim rukopisima bosanskog porijekla u opovrgavanju olako uopšenih tvrdnja Aleksandra Solovjeva o dualističkim elementima u njima, i, prema tome, također u učenju crkve iz koje su oni potekli. Ono prinosi potvrdu više za ispravnost konstatacije Franje Račkoga da su bosanski Patareni "samo prihvatili priznane knjige Svetog pisma u slovenskom jeziku; a one, kao što nam "Hvalov rukopis" svjedoči, ne razlikuju se ni u prijevodu od slovenskoga pisma svetoga, bivšega u porabi kod Slovena istočne crkve. Prema tome jednim su se slovenskim prijevodom služili Bugari, Srblji i Hrvati, toli iztočne i zapadne koli ‘kršćanske' crkve". (51) dr. Svetozar Radojčić.
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Krađa kulturne baštine (1): Gusle hrvatske, Sveti Sava albanski Slovenska ideja oko koje su se početkom 20. veka složno okupili južnoslovenski narodi danas je postala kamen spoticanja i predmet otimačine. Prava verbalna tuča nastala je oko glagoljice, ćirilice, srednjovekovnih spomenika, crkava, epitafa, čak i jugoslovenskih rasa pasa! Pravilo je, ko prvi objavi svetu da je njegovo, taj sve ostale preveslao, svi su nevini dok se ne dokaže suprotno. Na međunarodnom naučnom skupu Hrvatska ćirilična baština, održanom u Zagrebu krajem novembra, Miroslavljevo jevanđelje iznenada je proglašeno za "delo pisano hrvatskom ćirilicom i staroslovenskim jezikom hrvatske redakcije". Glavni zagovornik ove neverovatne ambicije je Kristijan Kuhar sa zagrebačkog Staroslovenskog instituta, kojeg su srpski mediji prozvali kleptomanom. Najpoznatiji ćirilički spomenik južnoslovenskih naroda nastao je po narudžbini zahumskog kneza Miroslava, brata raškog župana Stefana Nemanje za potrebe crkve Svetog Petra u Bijelom Polju, Miroslavljevoj zadužbini. Rukopis se do 1896. nalazio u Hilandaru, zadužbini Nemanjića, a onda je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću. Danas se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu. Miroslavljevo jevanđelje napisano je po pravoslavnom je obredu, tako da smatra delom srpske kulturne baštine. S druge strane, u BiH tvrde da je to tip ćirilice koji je kod njih bio u upotrebi, te da je Miroslavljevo jevanđelje njihova baština, a Crnogorci kažu da je nastalo kod Bijelog Polja, pa je njihovo. Tako da se zasad oko njega bore četiri "vlasnika".
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Kriminal umjetninama Prema podacima Interpola, 6,3 posto ukupne nelegalne trgovine umjetničkim djelima na svijetu odvija se na prostoru Balkana. Ivana Udovičić iz Umjetničke galerije BiH je pokušala predočiti kakva je situacija u BiH vezano za ovaj problem koja je „teško shvatljiva“ za goste iz drugih zemalja. Kako je kazala, od 1993. godine u Galeriji je nestalo preko 40 umjetnina, a kada je ona došla 1996. sve je prijavljeno Interpolu i policiji. Iz Interpola su dolazili tri puta, ali za deset godina nije bilo nikakvih rezultata. Dan ranije, na seminaru je kazano da je iz Umjetničke galerije BiH 1992. godine ukradeno 51 kulturno dobro, te da se ne zna gdje su ona nestala. U Galeriji portreta Tuzla evidentirano je nedavno 70 nestalih skulptura i slika. Agencija Anadolija je prenijela riječi profesorice na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu Amre Hadžimuhamedović, koja je prvog dana kazala da se u BiH vrše razna nezakonita iskopavanja po arheološkim ili potencijalnim arheološkim lokalitetima, te da odgovorna lica za takva djela nisu kažnjena jer u BiH ne postoje jaki instrumentu za to. U različitim dijelovima svijeta srednjovjekovno pokretno kulturno naslijeđe BiH je pohranjeno, ponekad i prisvajano, ponekad i otuđivano. U BiH se nalazi samo jedan srednjovjekovni rukopis, a to je 'Čajničko evanđelje'", rekla je Hadžimuhamedović. http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/7078/kriminal_umjetninama.html
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Križarski rat 1235. Cijela križarska vojna povjerena je hercegu Kolomanu, koji je dobio posebna ovlaštenja. Prema odluci ugarskog kralja, sa kojim se saglasio i papa, trebalo je da se Bosna stavi pod neposrednu hercegovu vlast, što je pretpostavljalo uklanjanje domaće bosanske dinastije. Time je križarski pohod dobio značaj osvajačkog rata, čime se pokazalo da je patarenstvo bana Ninoslava prije svega politički, a ne vjerski problem. Ugarski su kraljevi očito svoje političke protivnike proglašavali hereticima, a u borbu protiv njihove hereze uzimali kao povod i izgovor za nametanje svoje vlasti nad Bosnom. Odatle je i u Bosni pitanje odbrane navodne heretičke crkve neophodno imalo državno-politički znaćaj. Tako ni ban Matej Ninoslav, suočen s anapadom na svoju zemlju, nije oklijevao da se, bez obzira na vjerska pitanja, odmah stavi na čeo otpora protiv Rima i Ugarske. Kada ga je Rim optužio da je ponovo otpao od katolicima, ban Matej Ninoslav odbacio je to izjavom da je samo „iz nevolje primio heretike protiv svojih neprijatelja“. Rat je počeo 1235. i trajao je, sa prekidima, tri godine. Križarima je pružen snažan i odlučan otpor, pa je usljed teškoća ratovanja bosanski biskup Ivan Teutonac već prve godine rata tražio od Rima da bude razriješen dužnosti. Kolomanova vojska uspjela je, uz mnogo prolivene krvi, proći kroz Bosnu i Humsku zemlju. Kada se vojska 1237/38. povukla sa plijenom koji je usput napljačkala, stvari su u Bosni opet krenule svojim uobičajenim tokom. Ratom nije bila ugrožena samo Crkva bosanska i bosanski krstjani, nego istovremeno i posjendički interesi bosanske vlastele i ostalog stanovništva, te dinastički interesi bosanskog bana. Križarski rat, pokrenut u cilju istrebljenja heretika, ujedinio je u otporu sve strukture bosanske države – domaću crkvu, vlastelu, seljaštvo i vladara. Zahvaljujući tako udruženom otporu, križari nisu uspjeli postići nikakav trajan uspjeh. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 42 Vidi: Daničićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DanicicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415241525418918&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/71OfHbE6akI |
|
|
|
Križarski rat s početka 13. vijeka Bosna, kao srazmjerno siromašna i teško pristupačna zemlja, nije privlačila križare, željne pljačke i plijena u njihovim pohodima prema bizantskom i islamskom istoku. Ipka, križarski ratovi, posebno četvrti, nisu bili bez uticaja na razvoj prilika u Bosni i oko nje. Križarski su ratovi općenito, a četvrti posebno, produbili jaz između katoličke i pravoslavne crkve, što je vodilo jačanju njihovog pritiska na Bosnu i bosanske krstjane kao heretike. Pored toga, križarski ratovi su probudili zagriženost i netrpeljivost, posebno u zapadnoj i srednjoj Evropi, pa je rimska kurija, uz sve svoje poslove vezane za velike križarske pohode na Istok, stalno radila na konačnom iskorjenjivanju bosanske hereze. Razdoblje od početka XIII st. pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem Crkve bosanske i njenog učenja, te naglim porastom moći i uticaja bosanske vlastele. Umjesto da se nakon čina odricanja 1203. hereza u Bosni smiri, kako su to u Rimu očekivali, došlo je do njenog uspona i proširivanja na susjednu Slavoniju, a bosanski krtjani su stupili u neposredne veze sa zapadnim hereticima. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 39 Vidi: Berlinska Aleksandrida https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BerlinskaAleksandrida https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415222362087501&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/nRqCJYEimwM |
|
|
|
Krleža o bogumilima Baveći se bogumilstvom, Miroslav Krleža će u svome pojmovniku reći kako su mramorovi dokaz o toj magistrali naše medijevalne prošlosti, dokaz praslavenske prasnage, pobune laika u crkvi i izraz težnji srednjovjekovnog čovjeka prema evanđeoskoj ravnopravnosti u svemiru kao đavolskom djelu, u katoličkom svijetu u kojem: papa jeste sam sotona, a bogumilska mistika povampirena na osnovu prastarih orijentaalnih psihoza. Ustvari, tako je blistavi monument Miroslav Krleža definirao razloge da se Bosanska crkva proglasi heretičkom. Tako je bogumilstvo dovedeno u sjenu inkvizicije i istureno udaru Rima, a zatim i antibogumilskim idiosinkrazijama kojima su se bavili svi naši historici bez izuzetka. Krležino razumijevanje bogumilske mramorove označava kao poglavlje naše likovne i književne civlizacije koje se suprotstavilo nadzemaljskim i ovozemaljskim autoritetima, a opstalo kao dokumenat životne vedrine i protivno svim shemama u areligioznosti motiva i kao spomenik vjekovnog nonkonformizma. Krleža će ustvrditi kako mi danas ne možemo razumjeti kakav je to stil stvaranja, ali možemo razumjeti kako je riječ o svjedocima tragedije i strogo puritanskim svjedočanstvima koja su ostavile prkosne ruke vitezova i bosanskih baruna u oklopu, ruke koje se opraštaju od nas na odlasku u Aheront – u ritualu rimskoga pozdrava – uzdignutom desnicom s otvorenim dlanom… /…/ Animalna, svježa, neukroćena, ova plastika penje se do monumentalnih razmjera trijumfalnog, granitnog dostojanstva koje je u svom gordom solipsizmu preživjelo okrutni i pakleni “memento mori” crkve latinske, koja je u Bosni stala da biskupuje tek pod protektoratom Allahovim. Krleža vidi umjetnički potencijal i estetsku autarkiju bogumilskih spomenika kao trajanje neohelenističke varijacijae dučentističkog slikarstva… a drži da je njihovo porijeklo vezano za drevne praskulpture što su Slaveni donijeli sa sobom u svoju novu balkansku postojbinu, a koja ih po svojim stilskim elementima povezuje sa skulpturom Baltika i Kavkaza i skitsko-sarmatskim motivima…Prema Krležinom mišljenju, pogrešno je misliti da je riječ o folkloru, da su besmisleno odiozni Latinima i Grcima podjednako, da nije riječ o barbarskoj plastici, da to ne mogu ocjenjivati krvnici kao estete iz centralnoeuropske perspektive. Krleža staje uz mišljenje i opis A. Sapiehe koji kazuje kako ove skulpture simbolično predstavljaju vječnost životnoga ritma, svakoj zaglupljujućoj misli o smrti – usprkos, jer je Sapieha u njima osjetio poetsku inspiraciju koja s ovih spomenika govori o ljepoti ptica sličnih Ibisu, o sablasnim priviđenjima faantastičnih životinja, o rijekama koje teku obasjane svjetlošću zvijezda, mjeseca i nebeskih sunaca, o oklopima viteškim, o turnirima, o kacigama, o konjima i o oružju, o trci gazela, medvjeda, pasa i kurjaka kroz beskrajnu množinu šuma, pejzaža i daljina, uokvireniih dekorativnim konopom slavenskih mrtvačkih sanduka. http://tacno.net/kultura/literarni-antropoloski-i-socioloski-diskurs-srednjovjekovne-bosanske-epigrafike-u-antologiji-starih-bosanskih-tekstova-maka-dizdara/
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Kronološki popis najvažnijih glagoljičkih spomenika Popis koji slijedi daje mali kronološki sažetak najvažnijih glagoljičkih dokumenata i spomenika, osobito hrvatskih. Vjerujem da će se čitatelj složiti da je i ovako fragmentaran povijesni prikaz djelatnosti hrvatskih glagoljaša doista impresivan. U zagradama je mjestimice naznačeno gdje je dokument nastao ili gdje se sada čuva. http://www.croatianhistory.net/glagoljica/glkro.html
Vidi: Splitski odlomak glagoljskog misala https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SplitskiOdlomakGlagoljskogMisala https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423299674613103&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/CNlcCoBGBlk |
|
|
|
Krstjanin Radosav (1443-1461)
Patarenski obrednik nalazi se u rukopisu krstijanina Radosava, kojeg je on napisao za krstijanina Gojsava. Dolazi poslije teksta Apokalipse, a sadrži tri dijela: očenaša, formulara kratkih molitava i početka Ivanovog evanđelja. Uprošćena krstijanska služba božija nem apomena o euharistiji, o pričesti, nema pjevanja stihira niti drugih duhovnih pjesama. Specifičnosti bosanskog obrednika: za Isusa se kaže „inočedago od oca“ – mlađi božiji sin. Satana je prvorođen i kasnije je otpao od boga, o čemu opširno govori bečki manuskript Tajna knjiga. Zbornik krtijanina Radosava je primjer dualističke, jeretičke i proganjane literature.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 206
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Kuklen rukopisi u Plovdivskoj javnoj biblioteci Prije sto godina zadnji rukopis je preseljen iz manastira Kuklen u Plovdivsku javnu biblioteku. Za stotinu godina ova institucija je sačuvala neke od najvrednijih i izuzetneih uzoraka bugarske kaligrafije i knjigu umjetnosti iz vremena Otomanskog carstva. Za sto godina ovim plemenitin remek djelima mogli su pristupiti samo bugarski istraživači i akademici. Prije stotinu godina, oni su otkriveni i brzo zaboravljeni .... Brojni učenjaci su proučavali umjetnosti kaligrafije i bugarske rukopise. Postoje stotine članaka o ovoj temi, ali vrlo malo njih se odnosi na Kuklen rukopise. Međutim, oni koji su ih vidjeli, uvijek ukazuju na ugled spisa Krastyo Gramatike kao neprocjenjiva remek djela. Najvredniji aspekt Krastyo Gramatik knjiga je dekoracija i ukrasi. On je bio jedan od najboljih bugarskih kaligrafa za vrijeme turske okupacije, veliki majstor dekorativnih pisama, pletene ornamentike i izuzetne minijature. U uređenje Krastyo se spominje isto kao i slovenski rukopisi koji se čuvaju u Plovdivskoj javnoj biblioteci koje je bio opisao Nikolai Rainov, pisac i umjetnik, u svojoj knjizi pod naslovom "Ornamentika i pisma od slovenskih rukopisa u Plovdivu Public Library", objavljen 1925. http://www.libplovdiv.com/index.php?option=com_content&view=article&id=172&Itemid=232&lang=en
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Kuksa gora
http://mlicanin.weebly.com/bogumili-nazif-dokle.html
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Kulin, porijeklo bosanskog imena Iz elaboracije vladarskog bosanskog imena Kulin nužno je izvesti nekoliko zaključaka:
Pašić, Ibrahim. Kulin & Prijesda : dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjevjekovne Bosne. Zenica : Društvo historičara, 2006. Str. 13-14 Vidi: Belićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/eqku8yM-k7c |
|
|
|
Kulin-ban bio berićetan Kulin-ban, to je bio čovik berićetan: donio svako sime u Bosnu; pa njegovo sve zlatno bilo. Do Kulin-bana nije bilo u Bosni do ječam buštek (bez osi) i raž, a on unio prohu, kukuruz, pšenicu, zob .... Nego, ban Kulin bio neviran, pa stoga njegovo za kratko bilo.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 171-172 Vidi: Giljferdingov Apostol https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/LL8p3oKRkcc |
|
|
|
Kultura knjige u Bosni i Hercegovini Bosanski srednjevjekovni rukopisi predstavljaju zajedničku kulturnu baštinu svih naroda Bosne i Hercegovine. Njihova historijska sudbina neodvojiva je od historijskih prilika kroz koje je prolazila zemlja u kojoj su nastali. S obzirom na to, ne treba čuditi činjenica da se od dvadeset i četiri takva rukopisa, za koje se zna da su do danas sačuvani, u Bosni i Hercegovini nalazi samo jedan, i to onaj u Čajniču u istočnoj Bosni. Pergament, materijal na kojem su u većini ispisani ovi dokumenti, dobrog je kvaliteta i fine obrade. Po sadržaju, to su većinom tekstovi vjerskog karaktera, dok se po svojoj svjetovnoj orijentaciji izdvaja Aleksandrida, srednjevjekovni viteški roman, čiji se original čuva u Državnoj biblioteci u Berlinu. Većina sačuvanih kodeksa tokom vremena pretrpjela je veća ili manja oštećenja, dok se mogu smatrati izgubljenim: Daničićevo, Srećkovićevo, Treće beogradsko evanđelje i Belićevi listići. http://www.rodoslov.ba/Pages/view/25/1/
Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
Lepota Nikoljskog Jevanđelja Knjigu prvi put pominje Vuk Karadžić 1826. u prvom broju Danice, to je čuveni članak Opisanije srpskih starina, u kome kaže da ima jedan namastir u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, mali, stisnut, s one strane Morave, u kome se nalazi jedno Jevanđelje na pergamentu izvanredne lepote. Koliko je lepo, svedoči činjenica da je Đura Daničić 1864. godine, dakle čim je preveo Stari zavet, preveo i to Jevanđelje na staroslovenski jezik. Zatim se knjiga pominje u Katalogu Narodne biblioteke Srbije za 1903. godinu, iz čega se vidi da je tada knjiga u vlasništvu srpske države, dakle nije više u Crkvi. Ove tekstove priložio sam u drugoj knjizi, uz fototipsko izdanje Nikoljskog jevanđelja. U vreme kada srpska vojska prelazi Albaniju, Jevanđelje nestaje 1915. godine negde na Kosovu. E, tu sad Irska ulazi u igru“, priča Vladimir Davidović, prateći zanimljivu istoriju Nikoljskog jevanđelja. http://pravoslavlje.spc.rs/broj/974/tekst/lepota-nikoljskog-jevandjelja/print/lat
Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Manastir Nikolje Prvi stalni stanovnici Klisure su bili Svetogorci. Kada je u jednom istorijskom trenutku, pod najezdom Turaka, i sam Atos bio ugrožen, mnogi su se ovde preselili. Nepristupačne špilje i pećine su u isposnice pretvarali, da bi kasnije, u nekim mirnijim vremenima, u pitomini kraj Morave gradili veće i trajnije hramove. Po svemu sudeći, prvi je podignut manastir u slavu svetog Nikole. Građen je na levoj obali Morave, na uskoj zaravni u podnožju Kablara. U turskim katastarskim popisima se prvi put pominje 1476. godine, ali se veruje da potiče iz ranijih vremena. Kao i većina drugih hramova, rušen je i paljen, ali se život u njemu nikada nije prekidao. Osim molitve i raznih poslušanija, Nikolje je dugo bilo i centar prepisivačke delatnosti. Požutele manastirske hronike beleže da je baš ovde Dijak Dmitrašin, 1534. godine, prepisao Psaltir, što je ujedno i najstariji sačuvani trag. Do kraja šesnaestog veka su prepisali i Apostol, Oktoih i jedan Minej, a nešto mirnija vremena uoči seoba i progona, omogućila su igumanu Joanikiju da krajem 1587. godine završi i rad na freskama. One se i danas mogu videti u unutrašnjosti crkve i na južnoj fasadi priprate. http://www.casopishorizont.com/manastirnikolje.html
Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Manastir Podvrh u Bistrici Bjelopoljskoj
Malo je poznato da se u ovom malenom hramu čuva jedan od najlepših srednjovekovnih živopisa i da su njegov ikonostas i Divoševo jevanđelje zadivili svet 1971. na velikoj izložbi u Parizu. Tu, u zaseoku Glavača, nalazi se manastir Podvrh, posvećen svetom Nikoli. O njegovoj lepoti, bogatstvu i značaju saznalo se tek pre pola veka, zahvaljujući prvenstveno velikom pregaocu i znamenitom istraživaču našeg srednjeg veka, dr Aniki Skovran. Podignut je na osami, podalje od sela. Izdaleka gledano, sa svojim daščanim krovom više liči na kakvu staru, crvotočnu galiju koju je neki moćni talas Bistrice izbacio i ostavio na toj hridini, ili starovremsku brvnaru, nego na bogomolju. Uprkos neponovljivoj lepoti ikonostasa manastira Piva, koji je bio predviđen za izlaganje na velikoj izložbi "Umetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas", organizovanoj 1971. u Gran Paleu u Parizu, na predlog upravo Anike Skovran poslat je ikonostas manastira Podvrh. On je tamo zablistao u svom sjaju i, kako veli Anika Skovran, "bio najubedljiviji tumač lepote postvizantijske umetnosti na tlu Balkana". A na toj izložbi svet je zadivio još jedan eksponat iz riznice ovog manastira - Divoševo jevanđelje iz 1330, pronađeno tek septembra meseca 1960. u vešto maskiranoj manastirskoj skrivnici. Ova prekrasno ilustrovana knjiga, rukotvorina grešnog Manojla Grka, predstavlja jedan od najznačajnijih rukopisnih spomenika na pergamentu iz tog vremena. Pisana je u slavu nekog bosanskog plemića Divoša Tihoradića, koji se pominje u poveljama bosanskog vladara Stjepana Kotromanića kao svedok u nekom sporu Bosanaca sa Dubrovčanima.
http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/01-11-2009/Reportaza/3696/Bogomolja-iza-bozjih-leda/print
Vidi: Divoševo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DivosevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411107832498954&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bw1xf6SW7l0 |
|
|
|
Manastir Sveta Trojica u Pljevljima Sudeći po arhivskim podacima, natpisima, kao i zapisima po rukopisima smatralo se da je manastir Sveta Trojica u Pljevljima zaživeo u četvrtoj deceniji XVI veka. Međutim, danas se sa izvesnošću može tvrditi da je ova monaška zajednica zasnovana dosta ranije – još pre turskih osvajanja 1465. godine. Osnovni razlog za ovakvu tvrdnju su dva turska popisa – jedan iz 1468. i drugi iz 1477-1479. godine koje je objavio A. Handžić 1974. godine. On je u svojoj studiji o rudnicima i trgovima u Bosni sasvim sažeto ukazao da su, na osnovu ova dva turska izvora, tada postojale pravoslavne crkve u nekol iko novoosvojenih naselja – Pljevljima, Goraždu, Novom Pazaru, Čajniču i Višegradu. Taj podatak je škrt, ali izuzetno važan, jer je lišen svake nepouzdanosti. http://mostovikulture.wordpress.com/2013/06/25/manastir-sv-trojica-u-pljevljima/
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Manuskripti crkvene književnosti
U drugoj polovini XIV do prvih godina XV stoljeća nastali su sljedeći manuskripti crkvene književnosti: Četverojevanđelje iz Dovolje, Gilferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (ili Kopitarevo evanđelje), Nikoljsko evanđelje, Odlomak lenjingradskog apostola, Vrutoški rukopis (ili Grujićevo evanđelje), Daničićevo evanđelje (ili Drugo beogradsko evanđelje), Rukopis Krstijanina Hvala, Čajničko evanđelje, Aprakos kneza Lobanova i Evanđelje krstijanina Tvrtka Pripkovića. U prvoj polovini XV do sredine istog stoljeća napisane su u raznim krajevima Bosne i Huma nove knjige duhovne sadržine, poznate danas pod ovim naslovima: Treće beogradsko evanđelje, Mostarski listovi (ili Belićevi odlomci bosanskog evanđelja, odnosno Drugo mostarsko evanđelje), Mletački zbornik (ili Marčijanski rukopis iz Venecije), Odlomci iz Montepardonea, Beogradski apostol, Zbronik krstijanina Radosava i Početije svijeta (ili Plovdivski rukopis).
http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Treće beogradsko evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423312494611821&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bkcQ-wLGdjo |
|
|
|
Marcello Garzaniti: staroslavenska evanđelja
Knjiga Marcella Garzanitija o staroslavenskom prijevodu evanđelja izašla je u vrijeme naglašenog interesa za proučavanje Biblije ne samo u slavistici, već u filologiji uopće. U posljednjim desetljećima objavljeni su mnogi radovi koji istražuju Bibliju s različitih aspekata, pri Međunarodnom slavističkom komitetu ponovno je 1998. godine uspostavljena slavistička biblijska komisija (koja nastavlja Rusku biblijsku komisiju iz 1915-1929), k tome objavljena su repre- zentativna izdanja Biblia slavica, niz faksimilnih i kritičkiˇh izdanja slavenskih Biblija, te je organizirano nekoliko znanstvenih skupova s biblijskom problematikom. Iz svega navedenoga razvidno je da je knjiga M. Garzanitija o staroslavenskom prijevodu evanđelja djelo zavidne znanstvene kvalitete. Ovom je knjigom autor na jednome mjestu okupio sva dosadašnja istraživanja slavenske verzije evanđelja i opisao sva izdanja slavenskih rukopisnih evanđelja i time pružio budućim istraživačima ove tematike neophodan i nezaobilazan izvor podataka. Knjiga M. Garzanitija znatno je usavršila poznavanje slavenske Biblije i približila stanje njezina istraživanja razini istraženosti u drugim biblijskim znanostima.
http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:y7FYPU-NBkcJ:hrcak.srce.hr/file/22973+&cd=2&hl=en&ct=clnk&client=browser-ubuntu
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Mihanovićev odlomak apostola glagoljički spomenik iz XII. st., jedan od najstarijih pisanih spomenika istočnoga pola hrv. glagoljaštva, ujedno i jedan od posljednjih sačuvanih glagoljičkih tekstova s toga prostora. To je pergamentni dvolist formata 24 cm × 18,5 cm (prvi list oštećen), ispisan dvostupačno. Odlomak je kratkog apostolara (praksapostola); sadrži perikope iz apostolskih poslanica koje se u duhovsko vrijeme čitaju po uzusu Istočne crkve. Bio je napisan vjerojatno na bosansko-humskom ili zetskome području u doba kada je ondje počela prevladavati ćirilička pismenost. Pronađen je zalijepljen u koricama Ilovičke krmčije (nomokanona), srp. ćiriličkoga kodeksa iz 1262., u zbirci ćiriličkih rukopisa A. Mihanovića. U pismu nema pokazatelja formiranja ustavne glagoljice; za znak poluglasa upotrebljava se samo meka inačica – jer (kao u ćiriličkim spomenicima), a uz glagoljičke oblike piše se gdjekad i ćiriličko slovo i (и). Starosl. jezična norma vrlo je dobro očuvana, os. na morfološkome planu; jezičnih redakcijskih osobina razmjerno je malo: nazali su prešli u e i u, jery u i, i po njima se ne može pouzdano odrediti redakcijska pripadnost. Rijetki su primjeri ispadanja jerova u slabim položajima; štoviše, nalaze se i na etimološki neopravdanim mjestima, između dvaju suglasnika. Danas se Mihanovićev odlomak apostola čuva u Knjižnici HAZU. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40666
Vidi: Mihanovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MihanovicevOdlomakApostola https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412929975650073&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/rQaNRexWD6w |
|
|
|
Miroslavljevo jevanđelje, minijature Pokazuje razvijen sistem knjižnog ukrasa, zasnovan na zapadnjačkoj i vizantijskoj tradiciji. Stil minijatura u osnovi je romanički, a sadrži i vizantijske uticaje. U njemu su zastupljeni inicijali karakteristični za romaničku minijaturu, često poreklom iz ostrvske (insularne) i pre-karolinške umetnosti, kao i jednostavniji inicijali vizantijskog porekla. Osnovna sredstva izražavanja iluminatora Miroslavljevog jevanđelja su linija i boja. Njihova paleta je svedena, a odnosi boja zvučni. Pri obradi ljudske figure, volumen je postignut crtežom, a ređe modelacijom. Inkarnati su svetlo-ružičasti ili je ostavljeno da se vidi boja pergamenta, a plastičnost je postignuta nanošenjem rumenila na istaknute površine lica. Proporcije su zdepaste, a draperije slede i naglašavaju oblike tela. Miroslavljevo jevanđelje se čuvalo u manastiru Hilandaru do 1896. godine, kada ga je kralj Aleksandar Obrenović dobio na poklon od bratstva i doneo u Srbiju. Život Jevanđelja u muzeju započinje 1935. godine, njegovom predajom Muzeju kneza Pavla. Godine 2005. Miroslavljevo jevanđelje je upisano u Uneskovu listu Pamćenje sveta. Postalo je deo prepoznatljivog identiteta Narodnog muzeja, posebno zbog upotrebe minijature sa dve sučeljene ptice za logo Muzeja. http://www.narodnimuzej.rs/ucenje-i-zabava/u-fokusu/miroslavljevo-jevandjelje/
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Miroslavljevo evanđelje, opis
Miroslavljevo evanđelje ima 181 foliju, odnosno 362 stranice. Tekst je napisan na 180 listova. Jedan se list nalazi u ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Petersburgu, a čitav dokument se nalazi u Narodnoj biblioteci u Beogradu. Evanđelje se prvobitno nalazilo u Hilandaru, ali nema podataka kako je onamo dospio, te ga je manastir kasnije poklonio kralju Aleksandru I 1896. godine. Prema formatu rukopis nije tipičan za srednjovjekovnu Bosnu. Njegove dimenzije su 41.8 x 28.4 cm, što ga čini većim od ostalih bosanskih četveroevanđelja. Pisan je dvostupčano na pergamentu. Bogato je iluminiran, a ukupno broj iznosi 296 minijatura i ukrasnih inicijala. Prema ovome može se zaključiti da je kodeks pisan za viši sloj, a da je naručilac bio knez Miroslav, svjedoči eksplicitno zapis na 360 stranici. http://www.quickiwiki.com/bs/Miroslavljevo_evan%C4%91elje
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Miroslavljevo evanđelje je sam Bog sačuvao Uzbudljiva istorijska priča kako je sačuvano Miroslavljevo jevandjelje kroz vekove: Ljubomir Stojanović, svojevremeno vodeći stručnjak za staroslovenski jezik i književnost, posetio je 1891. godine Hilandar. Cilj njegove posete bio je proučavanje Miroslavljevog jevandjelja. Uprkos ometanjima bugarskih monaha, profesor Stojanović je uspeo da dođe do Jevandjelja, da ga delimično prouči i napravi prve ispise. Prateći put cara Dušana, na Vaskrs 1896. godine, Hilandar posećuje kralj Aleksandar Obrenović u nameri da obiđe manastir i pokloni se njegovim svetinjama. Kralj je želeo da otplati dugove manastira i tako ga vrati pod srpski suverenitet. U znak zahvalnosti, kralj je od hilandarskih monaha dobio na poklon njihova dva najvrednija pisana dokumenta: Osnivačku povelju manastira Hilandara, koju je izdao Stefan Nemanja (Sveti Simeon), i Miroslavljevo jevandjelje. Rukopisi su pod budnim okom kralja i njegove pratnje stigli u Beograd. Dva dana pošto je kralj napustio Hilandar, u manastir je stigao tajanstveni čovek iz Sankt Peterburga sa ogromnom količinom novca u nameri da otkupi Miroslavljevo jevandjelje, po bilo kojoj ceni. Iste godine profesor Stojanović, po nalogu kralja Aleksandra, odnosi Miroslavljevo Jevandjelje u Beč da bi se tamo izradilo fototipsko izdanje. Knjiga je raskoričena, fotografisana i u tiražu od 300 primeraka štampana u Carskoj i kraljevskoj štampariji. Zbog nedostatka novca, Ljubomir Stojanović je odlučio da važnije strane štampa u punom koloru i svaku na zasebnoj strani, a manje važne u crnoj i crvenoj boji i to po dve na jednoj strani. Godine 1897. Ljubomir Stojanović se vratio u Beograd i kralju predao original Miroslavljevog jevandjelja i sve primerke fototipskog izdanja. Jedan primerak je predat manastiru Hilandaru, a ostale je kralj delio državnicima, diplomatama, institucijama i naučnicima. U Majskom prevratu, u noći 28. na 29. maj 1903. kralja Aleksandra i njegovu suprugu Dragu Mašin ubila je grupa oficira zaverenika. Te noći iz dvorskog sefa nestalo je Miroslavljevo jevandjelje. Narednih 11 godina nije se znalo gde se ono nalazilo. Srpska štampa se pomno bavila ovom krađom i potragom za najvrednijom srpskom relikvijom. Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Misterij Crkve bosanske
„A ovdje, na ovim planinskim visovima, traje kult ljepote, koja nije htjela da ima nikakve veze sa bilo čime, što je moglo da vrijedi kao import iz zapadnjačkih ili vizantijskih sfera duha.“– Miroslav Krleža o Crkvi bosanskoj Ni Katolička ni Pravoslavna crkva nisu Crkvu bosansku smatrale svojom niti je Crkva bosanska smatrala da pripada jednoj od tih dviju crkava. Ona se od Istočne i Zapadne crkve odvojila drugačijim shvaćanjem Crkve, a ne drugačijim shvaćanjem Krista i Trojstva. Pravoslavna i Katolička crkva su Bosansku crkvu držale otpadničkom ili heretičkom dok bosanski krstjani, kako su oni sebe zvali, nisu smatrali da su krivovjerci ni raskolnici već su držali da propovjedaju pravu apostolsku vjeru. Još i danas vjersko učenje Crkve bosanske se slabo poznaje jer nije sačuvano dovoljno informacija koje bi pojasnile teologiju i obrede. Više informacija o Crkvi bosanskoj nude http://hrcak.srce.hr/file/22973. protivnički tabori i Katolička inkvizicija koji su bosanskim krstjanima pripisivali različite osobine koje je teško provjeriti.
http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Mišljenja u literaturi o bosanskim bogumilima Bosanski
bogomili kao naučni problem u historijsku literaturu uveo je
polihistor Franjo Rački 1869.godine djelom: Bogomili i patareni.
Prijelom koji je nastao pojavom ove studije značio je istovremeno
i početak kritičkog istraživanja ove pojave, potvrđen napor da
se izvan političko-ideoloških premisa može istraživati i
komentarisati problem bosanskih bogomila. Osnovno i temeljno
tumačenje Franje Račkog građeno je na prvorazrednim
historijskim izvorima, te rezultat svega toga je tvrdnja da su
bosanski bogomili heretici koji u vjerskom učenju ispovijedaju
dualizam i to po uzoru na bugarske bogomile, katare i albigenze u
Francuskoj i patarene u Italiji. Rački je već tada ustanovio da
je vrlo teško uskladiti podatke latinskih izvora sa domaćim
dokumentima i to će biti jedan od ključnih problema koji do
danas ostaje sporan, te će izazvati niz nedoumica. Posebno se to odnosi na književno stvaralaštvo u srednjovjekovnoj Bosni, koje je prema svim relevantnim istraživačima nastalo u bogomilskom okruženju, atmosferi ali i kao direktan produkt ovog učenja. To se prije svega odnosi na Srećkovićevo, Nikoljsko, Danićićevo, Grujićevo i Batalovo evanđelje, ali je ostalo dovoljno i istraživačima da prouče i kompariraju književna djela nastala od strane bosanskih bogomila (Hvalov zbornik, Rukopis krstjanina Radosava). http://www.bosnjacki-front.net/index.php?docid=310828230204
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Mletački zbornik, minijature U prvoj rubrici časopisa (rasprave i članci) nametnuo se rad Eme Mazrak, „Predstavljanje starozavjetnih proroka u minijaturi srednjovjekovne Bosne na primjeru Mletačkog zbornika“ (61-79). U svom tekstu autorica ukazuje na kompleksnost u nastojanju nalaženja izvjesnih spona između Crkve bosanske i minijaturnog slikarstva srednjovjekovne Bosne. Mletački zbornik koji se u nepotpunoj formi sačuvao u Veneciji nastao je krajem XIV. ili početkom XV. st. na tlu srednjovjekovne Bosne. Sadrži pet minijatura na cijelom listu i dvije manjih dimenzija, a oslikan je od strane dvojice anonimnih autora. U komparaciji sa Hvalovim zbornikom i razmatrajući tekst Mletačkog zbornika autorica se priklonila mišljenju da je ovaj svojevrsni kodeks ipak nastao u krilu Crkve bosanske. BOSNA FRANCISCANA. Časopis Franjevačke teologije Sarajevo. Godina XXI, Broj 38, (2013.) str. 319. http://www.stanak.org/index.php?option=com_content&view=article&id=370:bf38&catid=1:vijesti&Itemid=91
Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Mostar: Izložba faksimila srednjovjekovnih bosanskih rukopisa
U sklopu Četvrte međunarodne konferencije "Jedinstvo i pluralnost u Europi", Centar za interdosciplinarno istraživanje vizuelne kulture Međunarodnoga foruma Bosna organizira u mostarskom hotelu "Bristol" izložbu faksimila bosanskih rukopisa. Izložba faksimila "Srednjovjekovni bosanski rukopisi" bit će službeno otvorena 11. kolovoza u Muslibegovića kući u Mostaru. Na izložbi će prvi put biti prikazani faksimili 24 poznata rukopisa bosanske srednjovjokovne književnosti, od ukupno 30 koliko ih je poznato. Kako je za Fenu kazao kustos Safet Hadžimuhamedović, riječ je o rukopisima nastalih od 12. stoljeća do pada Bosne, kao srednjovjekovne države i samo je jedan od njih, "Čajničko evanđelje" u BiH, a svi ostali čuvaju se u zbirkama širom Europe.
http://www.radiosarajevo.ba/novost/8572
Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Mrvac, bogumil Biserje i umlje glagoljivosti nalazimo u vedrom i pjesničkom nadahnuću i vedrini nekog našeg veselog Bogumila, omiljenog u narodu i cijenjenog među plemstvom. Zvao se Mrvac, a bio je velikan duha. Evo kako on progovara: „Tišina
praha... zjenica straha... blijede usne duha... Lak
dugih nogu, nečovjek u Bogu... Milošević, Velimir. Zemlja dobrih Bošnjana. Sarajevo : Šahinpašić, 2000. str. 44
Vidi: Grigorovič-Giljferding evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrigorovicGiljferdingEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1424121057864298&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/KKA7GmnUvq8 |
|
|
|
Na Vranduku Održan 7. festival Fantastične književnosti Tragovima bosanskog kraljevstva U petak, 5. aprila 2013. godine na tvrđavi Vranduk, oko kotlića u kojem se krčkao bosanski lonac, okupilo se društvo iz Pazina, Beograda, Zenice, Sarajeva i Viteza. Tamara Lujak, Jasmina Hanjalić, Mirko Grdinić, Tihomir Jovanović, Marela Zdenac, predstavili su se kao autori priča u godišnjoj zbirki “Suze za Velosa”, a Tamara i kao autorica sjajne zbirke priča “Vilina planina”. Festival je obogaćen prezentacijom srednjovjekovne muzike i kuhinje, te srednjovjekovnim trgovištem. http://www.stanak.org/index.php?option=com_content&view=article&id=348:vrandukfest&catid=38:radovi-izvjetaji-i-kratke-biljeke&Itemid=100 Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Nacionalni spomenik BiH Čajničko jevanđelje koje se čuva u Muzeju Crkve Uspenja Bogorodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u Čajniču, Republika Srpska, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik). Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 9/02, 70/06 i 64/08). http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3724
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Najstariji manstir na Svetoj gori Pridevak najstarijeg, koji se pominje još 1489. godine, pripada Nikolju za koji se, po predanju, veruje da su ga podigli svetogorski kaluđeri koji su se povukli ispred Katalona ili posle Maričke bitke (1381). Sretenje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini (600 m), a Preobraženje je, zbog izgradnje pruge, prešlo, obnovljeno, s leve na desnu obalu Zapadne Morave. Zanimljivo je, još, da je u njemu život organizovan po pravilima monaškog života na Svetoj gori: nema ni parohiju ni imovinu, uloga mu je isključivo misionarska. Za obnovu većine postradalih svetinja najzaslužniji je, između dve svetske vojne, bio episkop Nikolaj Velimirović, potonji svetac. http://www.riznicasrpska.net/riznicasrpska/index.php?topic=161.0
Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Narodna biblioteka na Kosančićevom vencu
Zgrada nacionalne biblioteke koja se tada nalazila na Kosančićevom vencu tokom bombardovanja potpuno je izgorela, pa se zbog toga taj datum posebno obeležava kao Dan sećanja na stradanje biblioteke u Drugom svetskom ratu. Zapaljive bombe su na tu zgradu pale 6. aprila oko 16 časova, a u požaru koji je tinjao i danima potom, ali koji u opštem metežu niko nije gasio, izgorelo je najmanje 300.000 knjiga. Neprocenjivo kulturno blago srpskog naroda nestalo je tada u požaru, a pored knjižnog fonda od oko 300.000 naslova, izgorelo je i više od 1.000 srednjevekovnih rukopisnih knjiga, kao i originalni rukopisi, vladarske i druge povelje, najrazličitiji dokumenti svetovnog i crkvenog karaktera, značajne zbirke turskih rukopisa. Tom prilikom u požaru su nestale i stare štampane knjige (počev od 15. veka), među kojima su pojedine neprocenjive vrednosti, brojne mape, gravire, originalna muzička dela, takođe dragocena stara štampa i periodične publikacije.
http://www.b92.net/kultura/vesti.php?nav_category=272&yyyy=2013&mm=04&dd=06&nav_id=702390
Vidi: Treće beogradsko evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423312494611821&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bkcQ-wLGdjo
|
|
|
|
Ne samo zemlja stećaka Kulturno razdoblje bosanskog srednjeg vijeka prevashodno je zanimljivo po nadgrobnim spomenicima različitog oblika, tzv. stećcima. Sačuvalo ih se na hiljade, a svojim oblikom neki podsjećaju na rimske sarkofage, dok drugi na uprošćene ljudske figure. Na malom broju ovih spomenika ima natpisa i plastike, koja se svodi na geometrijsku i biljnu ornamentiku, scene lova i igara ili povorke konjanika. Nevjesti bosansko-humski majstori nalazili su uzore u antičkim spomenicima, gotičkoj plastici i crtežima s tekstila. Ovi nadgrobni spomenici ne mogu se vezivati ni sa pataresntvom ni sa „crkvom bosanskom“, jer su ih dizali i pravoslavni i katolici, već sa običajima onovremenog naroda bilo koje vjeroispovijedi. Nilević, Boris. Ne samo zemlja stećaka. Vidi u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo : Bosanski kulturni centar, 1998. Str. 71 Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
Nikolje U dvoriŠtu manastirskog kompleksa nalazi se i konak Miloša Obrenovića koji je on lično poklonio manastiru Nikolje u vreme njegove prve vlade. Inače, Miloš Obrenović je bio posebno vezan za ovaj manastir, jer je tu krio svoju porodicu 1813. godine, kada je propao Prvi srpski ustanak. U riznici se čuva i najznačajnija rukopisna knjiga u srpskoj kulturi nastala početkom 17. veka - Karansko jevanđelje. Manastirska slava: Mladi Nikola, 22. maja.
Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Nikoljsko evanđelje, Hrvatska enciklopedija Nikoljsko evanđelje, ćirilični rukopis na 147 pergamentnih listova, napisan oko 1400. u Bosni, bosanskom redakcijom starosl. jezika, prema vrlo arhaičnom glagoljskom predlošku. Pronašao ga je 1820. V. Stefanović-Karadžić u manastiru Nikolje u Srbiji; objavio ga je u cjelini Đ. Daničić 1864. u Beogradu i, na temelju sličnosti s Hvalovim zbornikom, pretpostavio kako ih je pisala ista ruka. Rukopis je vrlo lijepo iluminiran, u njem su zamjetne osobine zapadnih štokavskih govora (ikavizam), a ima paleografske osobine zapadne (bosanske) ćirilice; prevladava mišljenje da se koristio u Zapadnoj crkvi ili u Crkvi bosanskoj. Od kraja XIX. st. do I. svjetskog rata čuvao se u Narodnoj knjižnici u Beogradu nakon čega je izgubljen; 1966. iznova je pronađen u jednoj privatnoj knjižnici u Dublinu, gdje se i danas čuva uz oznaku »bosanski rukopis«. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43821
Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Obrana vjere krstjana Među rukopisima koji pripadaju Crkvi bosanskoj iznimno su zanimljiva dva vrlo oštećena pergamentna fragmenta iz Monteprandona u Italiji, zato što njihov sadržaj nije biblijski, kakav je u većini danas poznatih starih bosanskih rukopisa. Jagić, koji ih je prvi proučavao i objavio, uspio je pročitati jedva petinu teksta i nije bio siguran jesu li oni ostaci propovjedničkih ili molitvenih tekstova. Devedeset godina nakon Jagića ponovno ih je objavio i mnogo više uspio pročitati Sante Graciotti. Njegovo se čitanje bitno razlikuje od Jagićeva. Graciotti fragmente iz Monteprandona interpretira kao ostatak traktata za vjeru i protiv vjere bosanskih “krstjana”. Misli da je jedan fragment (A) antiheretički, a drugi (fragment B), da je teorijski zapis u obrani vjere “krstjana”. Antiheretičko obilježje prvoga fragmenta (A) Graciotti vidi u osudi “redovnika”, u prokletstvu “krstjana”, u jednom citatu Sv. Bernarda. “Heretičnost” drugoga nalazi u njegovu sadržaju: govori se o uskrsnuću duše, a ne tijela, i osuđuju se sakramenti. Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF)
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|
|
|
Optužba iz Beograda: Hrvati svojataju pravoslavnu baštinu Jučerašnja Politika donijela je tekst pod naslovom “HAZU svojata Miroslavljevo jevanđelje”, i otvorila novo poglavlje u međusobnom nadmetanju Hrvata i Srba za isključivost duhovnog naslijeđa iz bizantskih, potom turskih i susljednih vremena. Uvodna rečenica spomenutog teksta kaže jasno: “Miroslavljevo jevanđelje, najznačajniji i najljepši srpski rukopisni spomenik, proglašen je za ‘djelo pisano hrvatskom ćirilicom i staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije’!” http://www.jutarnji.hr/optuzba-iz-beograda--hrvati-svojataju-prvoslavnu-bastinu/1071971/
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Pariška i Bečka tajna knjiga Nažalost, o učenju 'Crkve bosanske' ostalo je vrlo malo zapisa, jer su takvi tekstovi spaljivani kao 'knjige nečastive', te se većina onog što danas znamo o tom učenju zasniva na osudama latinskih inkvizitora. Ipak postoje dva latinska prijevoda starobosanskog rukopisa koji se prema gradovima u kojima se čuvaju nazivaju Pariška i Bečka tajna knjiga. Prema 'Bečkoj tajnoj knjizi' Satana 'bijaše uzmožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Ocu'. U vrijeme dok je služio dobrog Boga, uz drugog Božijeg sina, Mihaela, Satana je nosio naziv Satanael. Kako je postao zavidan Bogu-Ocu, poželio je da izgradi drugo nebo, nebeski prijesto i sve ostalo. I kada je stvorio novi svijet '[...] Satana odluči da satvori človjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i od njega sazda človjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anđelu drugom da uđe u tijelo od blata, a onda uze od njega čest i od nje satvori drugo tijelo u liku žene, pa naredi anđelu od prvog tijela da uđe u njega. Anđeli mnogo plakahu, kad spoznaše da imaju smrtno tijelo, i da se jedan od drugog razlikuju u liku svome [...]'. Doznavši za prevaru Satanaelovu, Svevišnji ga liši njegove božanske moći i naslova Boga. Da bi ublažio time prouzročen bijes, ipak mu dozvoli da bude gospodar svijeta kojeg je stvorio nakon svog pada. Ali pod teškim ugnjetavanjem Satanaelovim ljudski je rod patio. Bolji dio čovjeka, njegova nevidljiva duša, odnosno pali anđeli, pripadali su Svevišnjem, a Satanael ih je odvraćao od njega. Zbog toga je Svevišnji ispustio Riječ, a ta Riječ bio je arhanđeo Mihael koji se prozva Isus Krist. On je sišao s Neba, primivši tijelo koje je samo prividno bilo ljudsko, a uistinu savršeno i božansko. Izašao je iz desnog uha Djevice Marije, koja je bila anđeo, a ne žena, tako da ona nije mogla biti majkom Kristovom. Osramotio je Satanaela stavivši ga u lance, a od imena mu je oduzeo posljednji slog 'el', što znači anđeo, tako da se on od tada naziva Satana. Izvršivši svoje poslanstvo, vratio se Ocu i sjeo s njegove desne strane, odakle je bio otjeran Satanael, te je ponovo ušao u Oca u kojem je bio na početku. http://www.ambasadaneretva.com/bos/bogumili Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Perfidni patareni Najkrupniji bosanski velikaši su, zavisno od okolnosti i političkih potreba, često „imali“ po dvije, pa i tri vjere. Slika i prilika takvih velikaša bili su vojvoda Sandalj Hranić i njegov nasljednik herceg Stjepan Vukčić Kosača. Vojvoda Sandalj je istovremeno, zavisno od prilika, bio i krstjanin i pravoslavni. Herceg Stjepan je iz političkih razloga poštivao i štitio pravoslavlje. Njemu su istovremeno, prema zabilješkama Pija II, kao „svome drugu u nejveri“ prebjegli mnogi bosanski „manihejci“ kada ih je kralj Tomaš počeo progoniti. Uz sve to, on se od 1439. povremeno obraćao papi sa porukom da želi primiti katoličanstvo. Papa Eugen IV je 1451. objavio da je herceg Stjepana primio „u milost katoličke crkve kao dobrog vjernika“. Iste godine herceg je napao katolički Dubrovnik pa ga jhe papa posebnom bulom izopćio iz crkve. Kralj Stjepan Tomaš je iz državnih razloga uspio spriječiti objavljivanje ove bule. Izgleda da jedino Dubrovčani nisu imali iluzija o vjerskoj pripadnosti hercega Stjepana, koga su dosljedno smatrali za „perfidnog patarena“. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 77-78
Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Pitanje pripadnosti Miroslavljevog evanđelja Dilema da li ono pripada ili ne pripada bosanskoj srednjovjekovnoj književnosti, postaje složeno ako se postavlja kategorički. Na jednu stranu znamo da je nastalo u Humu, koji se kasnije priključuje u bosansko područje, a s druge strane, ono je pisano za humskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje, koji je tada vladao Humom. Po paleografskim i ortografskim osobinama pripada školi koja je činila temelj bosanske pisarske tradicije, ali po organizaciji i ostalim osobinama teksta, Miroslavljevo evanđelje se u velikoj mjeri izdvaja od ostale bosanske vjerske književnosti. Vrana smatra da rukopis nema tragova makedonske matice, iako i prema njemu evanđelje slijedi tekstualno najstarije staroslavenske radove. Dok Kuljbakin smatra upravo suprotno, tj. da je matica makedonska, ali da između nje i Miroslavljevog evanđelja postoji barem još jedan srpski predložak. Vjerovatno ono predstavlja onaj tipa rukopisa koji je prelazna karika između makedonske i bosanske književnosti, kao i pisarske tradicije. Ujedno time pokazuje i put, kojim je staroslavenska književnost dopirala u srednjovjekovnu Bosnu, a to je južnim pravcem iz Makedonije preko Huma. Temelj koji je sačuvao dugo vremena najstariju staroslavensku pismenost, jeste tzv. Ohridska škola. http://www.quickiwiki.com/bs/Miroslavljevo_evan%C4%91elje
Vidi: Miroslavljevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MiroslavljevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415244895418581&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/4_ZdrB9pycA |
|
|
|
Početije svijeta Priređivač Apokrifa (15-16 vijek) Zašto gospod Bog satvori saj svijet?
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 289-291 http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Početije svijeta i Bečka tajna knjiga Jedan broj tih knjiga već i svojim nazivima sugerira duboku intrigu njihovoga nastajanja: Bečka tajna knjiga – pisana na latinskom jeziku XII stoljeća ili Početije svijeta, mada je riječ tek o bosanskom porijeklu apokrifne i heretične apokalipse kojoj se katoličanstvo svim silama suprotstavljalo. O tome nema puno dokaza u starim bosanskim tekstovima. Takve dokaze bi i sada, barem uvjetno, trebalo tražiti u rimskim katakombama. Šta to znači? Prije svega, to znači da je Bosna imala visok nivo samosvijesti, pa je vodila takvu politiku: brinula o sebi. U drugom nivou, možemo pomisliti kako su takvi dokazi uništavani u ratovima i pohodima koji su, nagrađivali, svaku ubijenu ljudsku, misaonu i kulturnu pojavu u Bosni. http://tacno.net/kultura/literarni-antropoloski-i-socioloski-diskurs-srednjovjekovne-bosanske-epigrafike-u-antologiji-starih-bosanskih-tekstova-maka-dizdara/
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Pogibija i grob kralja Stjepana Tomaševića u Jajcu Pučko „pridavanje“ kaže da je car (turski) k sebi kralja domamio i živa na mješinu sa njegovim stricem Radivojem sadro, a plemstvo sasjekao i u Vrbas bacio. Kad su ga krvnici upitali hoće li ga, kao i druge pogubljene, u Vrbas bacviti, car je odgovorio: „Ne, on je okrunjena glava i ne može se s ostalima miješati! Nego ga zakopajte blizum Jajca grada, ali da mu se grobnica ne vidi iz grada“. Turci ga odnesu više Kozluka u Smrik, pa sa znakom zastave upitaju cara hoće li ga ondje zakopati. Car im drugim znakom odgovori neka ga zakopaju, što oni i učine. Od tog vremena pa sve do danas pučanstvo jajačko bez razlike vjre taj grob zove „Kraljev grob“. Kraljeva se grobnica na spomenutom mjestu i danas vidi, a kraj nje su druge dvije grobnice, za koje narod pripovijeda da su dva najvjernija kraljeva generala. Do skoro nad kraljevom grobnicom bio je veliki stećak, no ga je turčin Žuna odvaljao i u zid svoje njive stavio. Vele očevici da je na tom stećku urezan grb i kruna. U okolini Jajca se priča da su „lešinu zadnjeg bosanskog kralja (na groblje) ponijeli uz udaranje bubnja, što su ga od njegove kože načinili Ban Radivoj (stric kraljev) sakrio je svoje kćeri, da ih sačuva od ratne nepogode u jednu pećinu, pod kojom bijaše duboki ponor. Kada ga sa kraljem uhitiše, uđoše Turci u trag skrovištu djevojaka i htijehu ih uhvatiti. Djevojke, da se izbave turskog sužanjstva, skočiše u ponor, te tako od sovje volje poginuše, a od ovog vremena još i danas se širi oko pećine i ponora miomiris ruža.“ Predanje iz Čečave kod Teslića govori o „ljetnim dvorima“ Stjepana Tomaševića na gradini nad rijekom Ukrinom i o magazi u kojoj je sedam kaca punih dukata zakopao.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 179-180 Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
Posljednji bogumil Človek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, Tčuti ono tšto nije tčuo, Okusiti ono tšto okusio ni, Bit tami gdi nie bio, Al' uvijek i svugi samo sebe može najti ili ne najti. (Segment natpisa sa stećka, Bogumilerna, Bogumili kao inspiracija, Ševko Kadrić, 2004) Kapetanović, Mirjana. Skupni portret slikara. Sarajevo, Dobra knjiga, 2009. Str. 5
Vidi: Belićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/eqku8yM-k7c |
|
|
|
Povijest jezika u Bosni i Hercegovini --- prvu kategoriju čine tekstovi krstjana, ili pripadnika Crkve bosanske, nastali uglavnom u 14. i 15. stoljeću. Radi se o prijepisima Evanđelja, dijelova Staroga zavjeta (Psaltir), i nekim drugim biblijskim tekstovima (Apokalipsa, Poslanice)-sve u svemu, deset do petnaestak tekstova, od kojih su najreprezentativniji "Hvalov zbornik", "Mletački zbornik" i "Radosavljev zbornik". Jezik je u tim spisima veoma arhaičan crkvenoslavenski s elementima narodnoga govora (npr., karakterističan ikavizam u većini djela). Pisani su bosančicom, najčešće s glagoljskih predložaka i s glagoljičnim dodatcima u kolofonu. Uzmu li se u obzir i malobrojni drugi vjerski i umjetnički spisi za koje se smatra da su nastali na tlu BiH ("Berlinska Aleksandrida") ili su navedeni kao izgubljeni izvori- ovaj dio starobosanske pismenosti i književnosti nije, osim nekih značajki, presudan za utvrđivanje oblika jezika u predturskoj Bosni i Hercegovini. Naravno, druge je prirode njegova umjetnička i jezičnopovijesna važnost kao dijela kulturne baštine. Jezičnopaleografska istraživanja krstjanskih tekstova vršili su mnogi znanstvenici (katkad pod utjecajem vladajućih ideoloških matrica), među kojima se ističu Đuro Daničić, Vatroslav Jagić, Vera Jerković, Jaroslav Šidak i Herta Kuna. http://www.quickiwiki.com/hr/Povijest_jezika_u_Bosni_i_Hercegovini
Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Pravoslavlje i Crkva bosanska Druga posljedica proširenja Bosne na oblasti Huma leži u činjenici da time u njenim državnim granicama pravoslavlje, koje je do tada uglavnom bilo oganičeno na Podrinje, dobija na značaju kao treća vjerska komponenta, pored Crkve bosanske i katoličanstva. Izvjestan zamah pravoslavlja pomažu Sandalj Hranić, a potom herceg Stjepan, podizanjem više crkava i hramova, kao što su Hum, Polimlje, Goražde, Dobrun, Šćepan Polje, Savina kod Herceg-Novog i drugi. Srpska pravoslavna crkva uvijek je zauzimala izrazito neprijateljski stav prema bosanskim krstjanima i njihovoj vjerskoj organizaciji. O tome rječito govore brojne anateme i prokletstva koje je u svojim obrednicama i sinodicima Srpska crkva izricala protiv bosanskih heretika, navodeći često poimenice najpoznatije i najpoduzetnije među njima. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 52
Vidi: Pripkovićevo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/PripkovicevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415246982085039&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/tI1_vROL3Hg |
|
|
|
Pravoslavna sredina u Mostaru razvila se osjetno tokom XVIII vijeka kada mitropolit Aksentije Palikuća (1751-1763) privremeno premješta sjedište mitropolije iz manastira Duži kod Trebinja u Mostar. Sa odobrenjem Patrijaršije, Mostar 1767. godine konačno postaje i službeno sjedište mitropolije. O najstarijoj pravoslavnoj crkvi u Mostaru na žalost nemamo bližih podataka osim narodnog predanja da je u Bjelušinama ranije postojala jedna prostorija „u kojoj su se Srbi Bogu molili sve dok nije osvještana crkva u Suvodolini, tamo gdje se danas nalazi stara crkva“ Od starih pravoslavnih porodica iz tog vremena u Mostaru, spominju se: Novalići, Popovci, Opuhići, Milikići, Jaranići, Ćupine, Zec-Stojanovići, Todorovići, Balorde, Mostarlije.. Naročito je bila poznata porodica Škuljević čiji su članovi zajedno sa porodicom Milaković zbog kuge prebjegli u Dubrovnik. Srbi trgovci, rodom iz Mostara razbacani po kontinentu ostajali su vezani za svoj grad i zajednicu pa su novčani prilozi za mostarsku pravoslavnu opštinu stizali iz Trsta, Odese, Pešte... Spomenimo također jedan važan dokument-srednja grupa bosanskih spomenika-poznat kao Manojlovo ili Mostarsko Evanđelje na 32 pergamenta koji se čuvao u kući poznatog mostarskog trgovca i posrednika Ilije Ivaniševića.
Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Preliminarni popis srednjevjekovnih bosanskih kodeksa
ALEKSANDRIDA (Berlin, Državna biblioteka, XV stoljeće), BATALOVO evanđelje (Sankt Petersburg, XIV stoljeće), ČAJNIČKO evanđelje (Čajniče, Pravoslavna crkva, XIV/XV stoljeće), DIVOŠEVO evanđelje (Cetinje, Crna Gora, XIV stoljeće), EVANĐELJE iz Dovolja (Sankt Petersburg, Rusija, XIV stoljeće), GILJFERDINGOV (Lenjingradski) apostol (Sankt Petersburg, XIV stoljeće), GRIGOROVIČ-GILJFERDINGOV odlomak I – II (Sankt Petersburg, XIII stoljeće), GRŠKOVIĆEV odlomak apostola (Zagreb, HAZU, XII stoljeće), HVALOV zbornik (Univerzitetska biblioteka u Bolonji, XV stoljeće), HRVOJEV misal (Istanbul, Topkapi Saray, XV stoljeće), KOPITAROVO (Ljubljansko) evanđelje (Ljubljana, Narodna i univerzitetska biblioteka, XIV stoljeće), LISTIĆI iz Monteprandona (Monteprandon, Italija, XV stoljeće), MANOJLOVO (Mostarsko) evanđelje (Beograd, Arhiv SANU), MIHANOVIĆEV odlomak (Zagreb, HAZU, XII stoljeće), MIROSLAVLJEVO evanđelje (Beograd, Narodna biblioteka Srbije, XII stoljeće), MLETAČKI zbornik (Venecija, Biblioteka Marciana, XIV/XV stoljeće), NIKOLJSKO evanđelje (Dublin, Irska, Sir Chester Beatty Library, XIV stoljeće), PRIPKOVIĆEVO evanđelje (Sankt Petersburg, XIV stoljeće), RADOSAVLJEV zbornik (Vatikanska biblioteka, XV stoljeće), SOFIJSKO evanđelje (Sofija, XIII stoljeće), SPLITSKI odlomak glagoljskog misala (Split, XIII stoljeće), VRUTOČKO evanđelje (Vrutok, Makedonija, XV stoljeće).
http://www.rodoslov.ba/Pages/view/25/1/
Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Rački, Franjo. Bogomili i Patareni Još neki nedostaci knjige također otkrivaju očitu žurbu i nemar pri priređivanju. Tako najprije valja uočiti da likovno rješenje korica ne korespondira sa sadržajem knjige, s obzirom na to da su u njihovoj izradi korištene slike domaćih spomenika koji su otkriveni tek nakon smrti Račkoga (Oporuka gosta Radina, Kopitarovo evanđelje i stećak gosta Milutina iz Humskog kod Foče), pa ih on nije ni mogao uzeti u obzir pri pisanju rasprave. Knjiga je opremljena i vrlo površnim sadržajem, u kojem su označeni samo glavni dijelovi, ali ne i pojedinačni odjeljci rasprave, što bitno pridonosi njezinoj nepreglednosti. PRIKAZ KNJIGE http://www.zarez.hr/clanci/zapleteni-korijeni-crkve-bosanske
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Radosavljev zbornik Najmlađi je i najmanji od tri sačuvana bosanska srednjovjekovna zbornika/kodeksa. Za razliku od Hvalova i Mletačkoga, koji su nastajali u “zlatno doba“ bosanske srednjovjekovne kulture – na početku 15. st., prepisivač - krstjanin Radosav žali se sredinom 15. st. u svome kolofonu (dopisu na kraju knjige): ... jere mi sta ruci trudni težeće. On se morao, za razliku od krstjanina Hvala, baviti i neknjiževnim poslovima. Radosavljevo djelo ne odlikuje ni krasnopis niti bogato ukrašavanje (brojne i kvalitetne iluminacije i minijature), po kojima dva starija kodeksa također imaju sasvim istaknuto mjesto u (južno)slavenskoj medievistici. Hvalov i Mletački zbornik sadržavaju, smatra se, potpun repertoar knjiga koje su bile glavna lektira pripadnika Crkve bosanske. Mletačkome nedostaje zadnji dio - za koji se misli da je bio identičan Hvalovu. Međutim, poseban značaj Radosavljeva rukopisa jeste u njegovu sadržaju: Apokalipsa kao glavni tekst, Očenaš s molitvicama, početak Ivanova jevanđelja (Ivan I,1-7) i dva puta glagoljicom ispisan nepotpun tekst Pavlove poslanice Titu (II,12-13). Glagoljični alfabeti nalaze se na folijama 55r i 57r, a glagoljičnih slova ima i na marginama folija 51r i 55v. http://www.hist-sves.bloger.index.hr/post/naredni-brojevi-casopisa-forum-bosnae/587202.aspx
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Radosavljev zbornik - prikaz knjige Marinka Šimić RADOSAVLJEVA BOSANSKA KNJIGA, ZBORNIK KRSTJANINA RADOSAVA /priredila Anica NAZOR. Sarajevo : Forum Bosnae, 2008. Vol. 42/08 Iako najmlađi i opsegom najkraći među bosanskim srednjovjekovnim zbornicima, Radosavljev zbornik ima posebno mjesto, kako po sadržaju, tako i po rasporedu teksta i iluminaciji, a osobito prema jezičnim obilježjima. Rukopis se čuva u Vatikanskoj knjižnici, Fondo Borgiano illirico 12 (sign. Borg. illir. 12), kamo je dospio 1902. godine iz knjižnice Sacra Congregatio de Propaganda Fide zajedno s ostalim rukopisima te knjižnice. Sastoji se od 60 listova papira, vel. 14,3 x 11 cm, na stranici je većinom po 15 redaka teksta, a iznimno po 12, 14 ili 16 redaka. Rukopis je dobio ime po pisaru Radosavu krstjaninu koji ga je pisao za Gojsava krstjanina, kako doznajemo iz kolofona na f. 58v: Si knigi piše Radosavь krьstiêninь Goisavu krьstiêninu, a pisaše se u dni g(ospo)d(i)na krala Tomaša i dida Ratka. Gospodo, ako samь ĉo loše postavio, nemoite se tomui porugati, ere mi sta ruci trudьni težeće. Čtite i blagoslovite, a vasь Bogь bl(a)g(o)slovi u viki am(i) nь. Godina pisanja ovoga rukopisa nije naznačena, nego se ona određuje posredno iz podataka u Radosavljevu zborniku: a pisaše se u dni g(ospo) d(i)na krala Tomaša i dida Ratka. Iz toga se može zaključiti da je rukopis nastao u doba posljednjega bosanskoga kralja, od 1443. do 1461. godine. O samom pisaru, osim imena, nisu očuvani podaci, pouzdano je jedino da je bio ikavac, iz čega se, prema Herti Kuni, može zaključiti da je rukopis nastao na jugozapad nom bosanskom području (Herta Kuna 1977: 22) http://hrcak.srce.hr/file/50220
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Radoslav Grujić Pravoslavni sveštenik i srpski istoričar (Zemun, 29. VI 1879 - Hvar, 25. V 1955). Svršio bogosloviju u Sremskim Karlovcima 1899, studije prava u Beču 1908. i filosofsku grupu predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1911, gde je i doktorirao 1919. Odmah po svršetku bogoslovije 1899. rukopoložen je za sveštenika i do 1904. službuje u rodnom mestu; 1904-1914. profesor je katiheta u Velikoj gimnaziji u Bjelovaru. .... Napisao je oko 270 radova i veliki broj priloga u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj. Radove je pisao mahom na osnovu nove arhivske građe, iz političke, kulturne i crkvene istorije Srba u srednjem i novom veku. Među većim radovima ističu se njegove studije o manastirskim vlastelinstvima srednjovekovne Srbije, položaju seljaka u Slavoniji, Sremu i Bačkoj XVII i XVIII v., seobama Srba u Hrvatsku i Slavoniju i srpskim školama u Habzburškoj monarhiji. Detaljna bibliografija njegovih radova objavljena je knjizi Azbučnik srpske pravoslavne crkve po Radoslavu Grujiću, Beograd 1994, str. 313-314. Kao dobar poznavalac izvorne građe i starina izdavao je izvore i vršio arheološka iskopavanja. Kod jedne porodice u selu Vrutoke blizu Gostivara našao je evanđelje bosanskog tipa pisano ćirilicom iz XIII-XIV veka, koje je od tada u nauci poznato kao Grujićevo jevanđelje. http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Istorija/PSC/Lat_PSC87.htm
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Rastudije Djed ili starac Bos. crkve krstjana (XIII. ili XIV. st.), poznat iz fragmenta bos. evanđelja (Batalovo evanđelje, 1393), u kojem se nalazi tzv. Red gospodina Rastudija, popis imena onih koji su upravljali Bos. crkvom prije i poslije Rastudija. Može se s vjerojatnošću poistovjetiti s Rastudijem Bosanskim, kojega spominje pravosl. izvor iz XIV. st. “S’bor pravoverija pljevljanskog “samostana sv. Trojice (Pljevljanski sinodik). Podrijetlom vjerojatno Grk iz Apulije, bio je slikar i zlatar u Zadru, a 1200. se pred split. nadbiskupom Bernardom odrekao krivovjerja. Poslije se vratio u Bosnu i upravljao Bos. Crkvom. http://proleksis.lzmk.hr/43391/
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Rimski papa mijenja Riječ Rimokatolička je crkva, potpuno zaokupljena proslavljanjem idola temeljenom na obredima boga sunca (Apolona), uzdigla čovjeka do stvarnog božanstva (pape) kroz brak crkve s državom. Jer su Toma Akvinski i Alverus Pelagije formulirali i tvrdili da: “Papa se onima koji ga gledaju duhovnim okom čini da nije čovjek već Bog. Njegov autorite nema granica. On može proglasiti da je ispravno što on hoće i može oduzeti bilo kome njihova prava kako mu dođe. Sumnjati u ovu univerzalnu moć vodi do isključenja iz spasenja. Veliki neprijatelj crkve su krivovjerci koji ne žele nositi jaram poslušnosti.” “Jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus (Sin Božji).” Tim. 2,5. ali rimski je papa izmijenio Riječ. Načinio ju je: “Jedan je posrednik između Boga i čovjeka (ne ljudi).” tako on sada posreduje između posrednika i ljudi. Ali nema drugog posrednika osim Sina. Papa proglašava spasenje kroz rimsku crkvu. Ali nema spasenja osim kroz Sina Božijeg.
Branham, William Marrion. Otkrivanje sedam crkvenih doba. Str. 192
Vidi: Srećkovićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/wAAir9-lFC8 |
|
|
|
S. Graciotti, I frammenti bosniaci di Monteprandone
“Ova dva fragmenta su važni, jer su, jedan i drugi, jedina ostavština koju posjedujemo (od) traktata za i protiv vjere bosanskih ‘krstjana’ na narodnom bosanskom jeziku.” (S. Graciotti, I frammenti bosniaci di Monteprandone, str. 177.) S. Graciotti, I frammenti bosniaci di Monteprandone, str. 177. “Vlastiti uviđaj u ta dva pergamentna ulomka kojima je restauriranje, čini se, smanjilo čitljivost koja je bila bolja kad ih je i dijelom čitao Jagić; ipak je Graciottiju pošlo za rukom potpunije čitanje – premda ne bez praznina zbog mehaničkih oštećenja obiju pergamena – a dijelom i točnije tumačenje u usporedbi s Jagićevim.” (Josip Bratulić, Sante Graciotti. /Curriculum vitae. Znanstvena djelatnost. Zaključak i obrazloženje./ Sante Graciotti. Slavistički komitet Hrvatskoga fi lološkog društva. Dobitnici nagrade ‘Vatroslav Jagić’, knjiga 2. Zagreb – Osijek, 1999, str. 13.)
http://www.muzic-ivan.info/vjera_crkve%20bosanske.pdf
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|
|
|
Saltykov-Ščedrina biblioteka Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljskih dokumenata i knjiga izvan naše domovine nalazi se u Rusiji, u Sankt Petersburgu. Radi se o znamenitoj Berčićevoj zbirci, koja sadrži pet glagoljskih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), 53 kurzivna glagoljska teksta, pisanih između 13. i 16. st. Zbirka je rezultat dugogodišnjeg strpljivog skupljanja svećenika glagoljaša i akademika Ivana Berčića (Zadar, 1824.-1870.). Čuva se u svjetski poznatoj knjižnici Saltykov-Ščedrina (bivša Imperatorska javna knjižnica, sada Ruska nacionalna knjižnica, jedna od najvećih na svijetu). http://www.croatianhistory.net/glagoljica/novih.html
Vidi: Batalovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BatalovoEvanElje?authkey=Gv1sRgCLuPo7et94OIVg https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415242745418796&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/MSf-mE0kXWU |
|
|
|
Sandalj Hranić Kosača O Sandalju pričaju da je bio bezvjerac i da je uzeo Vukosavu, ženu Miloša Obilića, poslije pogibije kosovske, te je ona podigla onih pet crkava u Cernici (kod Gacka) i da je za njim sasvijem kratko vrijeme bila, te kada je na Starcu u Dulićima potonju crkvu sagradila, da je od njega pobjegla i uz planinu Sominu utekla. On kad sazna pošalje sluge da je uhvate, te je sluge na domak Banjana stignu, a ona prospi novce po putu, te se sluge zabaviše kupeći novce, dok se ona skrila. Ovaj put kud je novce prosipala zove se Zlatna strana. Tu ona rodi muško dijete i baci ga u koprivu, od toga vele da je današnje pleme Koprivica kojijeh ima 100 pušaka u Hercegovini, a najviše u Banjanima. Pod Ključem imade jama tzv. Jasovica, ponor u koji s sve gatačke vode donjeg polja slijevaju, te za koju vele da u Fatnici izvire. Pričaju da je kralj Sandalj jednoga vremena taj izvor u Fatnici zatvorio bivolećom kožom, te da je u ono doba voda ispod Ključa i po Cernici plivala, tako da su velike lađe po njoj plovile, te vele da i danas ima halka ulivena, u Valu više Cernice, za koju su te lađe vezivali. Mnogi su mi o toj halci pričali, ali mi niko ne umjede reći mjestimice đe je. ...
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 197-198
Vidi: Mihanovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MihanovicevOdlomakApostola https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412929975650073&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/rQaNRexWD6w |
|
|
|
Sistem žanrova u srednjovjekovnoj vjerskoj književnosti Posebnosti nastanka i opstanka srednjovjekovne bosanske države, osobito njene Crkve, odredili su i kulturni razvoj na njenom terenu. Uz djelovanje heretičke Crkve bosanske vezana je čitava – do danas očuvana – vjerska pismenost. Njen korpus sadrži 13 jevanđelja, 4 apostola, 3 apokalipse i jedan psaltir. K tomu se pribrojavaju nekoliki kraći, među njima, kako se misli, i apokrifni tekstovi. Najobimnije knjige predstavljaju tri zbornika – dva, Hvalov i Mletački, s početka 15. st., uz znatno manji – Radosavljev iz sredine 15. st. Žanrovi zastupljeni u Hvalovu i Mletačkome zborniku jesu: jevanđelja, apostoli i apokalipsa, uz dodatne sastave i zapise. Jedini sačuvani Psaltir nalazi se u Hvalovu zborniku. Radosavljev zbornik sadrži potpun tekst Apokalipse uz neke kraće tekstove čija funkcija još nije sasvim razjašnjena. Izoliranost Crkve bosanske uzrokovala je i konzervativnost za nju pisanih spomenika. U referatu se ovaj bosanski korpus razvrstava prema žanrovskoj pripadnosti, opisuje i poredi sa srodnim pojavama susjednih južnoslavenskih književnosti. Vanjski oblik knjiga, izbor tekstova i njihov raspored, pogotovo u zbornicima, te karakteristike pisma, pravopisa i jezika, dopuštaju da se bosanska srednjovjekovna književnost smatra posebnom cjelinom – redakcijom, ravnopravnom svim ostalima unutar slavenskoga svijeta. Ključne riječi: srednjovjekovna bosanska književnost, Crkva bosanska, žanrovi – jevanđelje, apostol, apokalipsa, psaltir; bosanska redakcija. http://www.scribd.com/doc/211398877/Download-0088
Vidi: Radosavljev zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/RadosavljevZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415235252086212&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bqlQm63QYlY |
|
|
|
Slom Crkve bosanske Nema znakova niti podataka o tome da su se starješine ili pripadnici Crkve bosanske priklonili Osmanlijama. Naprotiv, poznato je da se gost Radin, jedan od najuglednijih preostalih crkvenih starješina i uticajni dvorjanin hercega Stjepana, obratio 1466. Veneciji s molbom da sa 50-60 pripadnika svoje sekte i zakona pređe na njenu teritoriju, uz uvjet da tamo zadrže svoju vjeru. Izgleda da mu se pastva svela na svega 50-60 sljedbenika, uključujući tu, vjerojatno, i onih četrdeset „najtvrdokornijih“, Iz prvog osmanskog popisa Bosanskog sandžaka vidi se da su pripadnici nekadašnje Crkve bosanske upisivani kao „kristian“ (krstjanin), dok su katolici i pravoslavni upisivani kao „gebr“ ili „kafir“, što prosto znači nevjernik. Mada su cijela dva-tri sela upisana kao „kristian“, na području Bosanskog sandžaka nije u tom trenutku bilo ni punih 700 takvih duša. To je izgleda bilo sve što je u trenutku pada bosanskog kraljevstva ostalo od nekad brojnih bosanskih krstjana. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 91
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Splitski misal U Bosni i Humu je ćirilička ustavna grafija u tijeku XIII. st. potisnula raniju glagoljicu čiji su odjeci Grškovićev apostol (sredina XII. st. - odlomak) i Splitski misal (odlomak) iz XIII. st. - posljednji trag aktivnog života glagoljice u bosanskom srednjovjekovlju. http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/rasclane1.html
Vidi: Splitski odlomak glagoljskog misala https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/SplitskiOdlomakGlagoljskogMisala https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423299674613103&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/CNlcCoBGBlk |
|
|
|
Srednjevjekovna Bosna Spomenici pisani bosancicom brojniji su i raznovrsniji, a obuhvacaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisane na crkvenoslavenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementima zivog narodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao znacajan izvor diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitafi i zapisi, u kojima gotovo potpuno prevladava narodni jezik, kao i lijepa knjizevnost, takodjer pisana narodnim jezikom. Crkvene knjige uglavnom sadrze prijevode Novoga zavjeta (evandjelja), apostolska djela, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu vide se tragovi iz kojih se moze zakljuciti da je rijec o prijepisima iz starih glagoljskih predlozaka, a mjestimice u njima probija zivi narodni govor. Najstariji su Hvalov zbornik, pisan 1404. za Hrvoja Vukcica, Mletacki zbornik iz sredine XV st., koji je gotovo istovjetan s Hvalovim, Zbornik krstjanina Radosava iz druge polovice XV st., pisan za krstjanina Gojsaka. http://www.camo.ch/srednjovjekovno_razdoblje.htm Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Srednjevjekovni spomenici pisani bosančicom Spomenici pisani bosančicom brojniji su i raznovrsniji, a obuhvaćaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisane na crkvenoslavenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementima živog narodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao značajan izvor diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitafi i zapisi, u kojima gotovo potpuno prevladava narodni jezik, kao i lijepa književnost, također pisana narodnim jezikom. Crkvene knjige uglavnom sadrže prijevode Novoga zavjeta (evanđelja), apostolska djela, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu vide se tragovi iz kojih se može zaključiti da je riječ o prijepisima iz starih glagoljskih predložaka, a mjestimice u njima probija živi narodni govor. Najstariji su Hvalov zbornik, pisan 1404. za Hrvoja Vukčića, Mletački zbornik iz sredine XV st., koji je gotovo istovjetan s Hvalovim, Zbornik krstjanina Radosava iz druge polovice XV st., pisan za krstjanina Gojsaka. Najstariji i najljepši spomenik ove vrste je Miroslavovo evanđelje iz druge polovice XII st., pisano u Humu ili na dvoru bosanskog bana Kulina za humskog kneza Miroslava. Iz XIV i XV st. sačuvani su još Mostarsko, Srećkovićevo, Ljubljansko bosansko (Kopitarevo) i Nikoljsko evanđelje, te Odlomak petrogradskog apostola, Vrutoški rukopis, Daničićevo i Čajničko evanđelje, Aprakos kneza Lovanova, Evanđelje krstjanina Tvrtka Pripkovića, Treće beogradsko evanđelje, Mostarski listovi i Početije svijeta. Bosanski srednjovjekovni književni spomenici, bilo da su pisani glagoljicom ili bosančicom, najčešće se nalaze na pergamentu, a od druge polovice XIV st. i na papiru. http://www.camo.ch/teme/prkosna-od-sna/historija-knjizevnosti-bih/skica-bosnjacke-knjizevnosti/
Vidi: Belićevo evanđelje https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/eqku8yM-k7c |
|
|
|
Stare pravoslavne porodice u Mostaru Od starih pravoslavnih porodica iz tog vremena u Mostaru, spominju se: Novalići, Popovci, Opuhići, Milikići, Jaranići, Ćupine, Zec-Stojanovići, Todorovići, Balorde, Mostarlije.. Naročito je bila poznata porodica Škuljević čiji su članovi zajedno sa porodicom Milaković zbog kuge prebjegli u Dubrovnik. Srbi trgovci, rodom iz Mostara razbacani po kontinentu ostajali su vezani zBosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. st.); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje,Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje Na bosančici su pisani i Povaljski prag na ostrvu Braču 1184., listina omiškoga kneza Đure Kačića Dubrovniku 1278 i Povaljska listina iz 1250, te Poljički statut iz 1440. god. i mnogo drugih tekstova, po čemu je ovo pismo i jedno od tri pisma u Hrvatskoj). Brojni su natpisi na stećcima, a poznat je i prijepis Ljetopisa popa Dukljanina. Od 16. do 18. st. bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga. Osim u Bosni, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makedoniji, Krajini, na ostrvima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske. Zadržala se kod bosanskih franjevaca do polovine 19. st. i dr.a svoj grad i zajednicu pa su novčani prilozi za mostarsku pravoslavnu opštinu stizali iz Trsta, Odese, Pešte... Spomenimo također jedan važan dokument-srednja grupa bosanskih spomenika-poznat kao Manojlovo ili Mostarsko Evanđelje na 32 pergamenta koji se čuvao u kući poznatog mostarskog trgovca i posrednika Ilije Ivaniševića. http://www.abrasmedia.info/content%C5%A1ta-su-srbi-u-mostaru-kratki-podsjetnik-na-srpsko-pravoslavno-prisustvo-u-mostaru-i-dio
Vidi: Manojlovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ManojlovoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412882632321474&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/l0RAeh1Hnxg |
|
|
|
Stare srpske minijature
Otkako je Svetozar Radojčič g. 1950. _ 'u knjizi: Stare srpske minijature prvi put, iako još uvijek Isamo u glavnim crtama, učinio rukopise »Crkve bosanske« predmetom ikonografske analize, rasprava J. Đurića označava prvi pokušaj, vrijedan pažnje, da se s toga stanovišta pristupi temeljitijem proučavanju pojedinih od tih rukopisa, poznatih po svom likovnom ukra-su. Kako se taj ukras ne može mimoići u rješavanju pitanja o karakteru »bosanske hereze«, koje je u mnogim bitnim pojedinostima još uvijek nerazjašnjeno i sporno, to svaki pokušaj ove vrste ima i svoje nesumnjivo metodičko značenje.
http://hrcak.srce.hr/file/21128
Vidi: Kopitarovo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/06LURBxh9BM |
|
|
|
Tajna knjiga Katara Ovo je samo srž, polazište za knjigu koja se na francuskom zove Le livre secret des Cathares", tj. "Tajna knjiga Katara" i iz koje potječe ovdje predstavljeni tekst. Pravi naziv teksta, odnosno ove knjige, predstavljene ovdje pod tim nazivom, jest - Interrogatio Iohannis - Ispitivanje Ivanovo. Ovo izloženo je prijevod do sada u bosanskoj javnosti nepoznatog teksta o kojem se samo nagađa i pričaju djelimične istine ili izmišljotine, jer original je pisan na latinskom. ... ... Crkva tvrdi da su ostala četiri, mada je vrlo vjerojatno da su neka uklonjena, jer odudaraju od stajališta crkvene hijerarhije. To daje adut Islamu koji tvrdi da su kršćani izmijenili Božju riječ. Jedno od takvih Evanđelja je ono Ivanovo koje je bilo dio bogumilske Biblije. Ostalo je samo Evanđelje Ivana Evanđeliste, vjerojatno onog istog koji je i "vidjelac" iz čijeg je duha progovorio Bog "Apokalipsom". Kad se stave na istu ravan te osobine, mističnost i poznavanje Tajne, skrivene jezgre znanja o Bogu, onda se dobija nevjerojatno jak adut o istovjetnosti autora dviju "naj"...(posebnijih) knjiga u Kršćanstvu. Ispitivanja Ivanovog i Apokalipse. Ipak, prva knjiga je postala knjigom hereze. Vjerojatno heretičnija sa stajališta Islama nego kršćanstva, pa kao takva nije mogla širom otvoriti vrata ulasku Bošnjana u Islam. Razlozi su bili u nečemu drugom. No, to nije prevoditeljev intelektualni objekt. Knjigu je, gle čuda, sačuvala Sveta Inkvizicija. A možda ju je i napisala da bi imala razloga dati pravo feudalcima da opljačkaju katarska bogatstva. Načinjen je prijevod ključnog teksta, mjesta gdje boravi tajna. Postoje još samo dvije knjige koje se bave ovim religioznim naukom. Ostale dvije se bave obredom i teologijom, a ovo je knjiga Misterije. I zato je ona nazvana Tajnom knjigom de Cathares (i naravno Bogumila). Jer je govorila o tajni nepoznatoj ostalom svijetu: posljednjem razgovoru Ivanovom, inače Isusovim miljenikom i kasnije Božjim i Marijinim posinkom, s Pomazanikom. Ta knjiga je sačuvana u dva latinska prijepisa. Jedan se čuva u Beču (Vienne) a drugi u Dômi pokraj Carcassona: Naši prijevodi obiju varijanti dani su u jukstapoziciji,. Bečka varijanta je obilježena s "V" (Vienne/Beč) a Karkasonska s "D" (Dôm). Zbog inkvizicijskih proganjanja Ivanovo tajno Evanđelje, tajno, jer ga nisu poznavali obični pripadnici crkve (zajednice vjernika) i tajne jer je sadržavala tajnu, ali je postala tajnom knjigom jer je bila sklonjena s očiju mogućem obnavljanju učenja Ivana Evanđeliste.Ova knjiga do sada nije prevođena. http://bs.wikisource.org/wiki/Razgovor:Tajna_knjiga_Katara
Vidi: Početije svijeta https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/AxxvslKmpBI |
|
|
|
Tajnopis Jednu takvu knjigu pronašao je Van der Berk a u literaturi je ona poznata kao “Berlinska Aleksandrida“. Na temelju marginalija vidi se da je tekst 1582. bio u posjedu neke njemačke obitelji, a na temelju tajnopisa na jednom listu vidi se da je ona još 1535. bila u posjedu neke slavenske obitelji. Berk je ustanovio da je tekst bosanske provenijencije, a na temelju poređenja zaključio je da je prepisivač ovoga teksta vršio u njemu dosta značajne izmjene, i po svome nahođenju dodavao i skraćivao tekst, što je svojevrsno stvaralačko interveniranje u tekstu. Jezik je dosta neujednačen iz čega se može zaključiti da je po Bosni kolalo više rukopisa koji su slučili kao predlošci, a prepisivač ih je prilagođavao materinjem govoru.
Vidi: Berlinska Aleksandrida https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/BerlinskaAleksandrida https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415222362087501&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/nRqCJYEimwM |
|
|
|
Tajnopis - glagoljica Na folijama 89v i 90 nalaze se glagoljični zapisi: na 89v nalazi se nepotpuna glagoljična azbuka što bi imala služiti kao ključ za čitanje teksta koji slijedi na foliji 90 (dio Ivanova evanđelja, XV., 17–20). Glagoljični je zapis malo mlađi od teksta ćir. kodeksa, ali i on pripada prvoj pol. XV. st. Glagoljica je neobična i ne odgovara istodobnoj hrvatskoj, nego je primjer degeneriranoga pisma, glagoljice kakva se vjerojatno upotrebljavala na bos. tlu u XIII. st., kada je razvoj glagoljice u Bosni bio zaustavljen. Takva je glagoljica, po nekima, služila kao tajnopis. Hrvatska enciklopedija http://www.enciklopedija.hr
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Tajnopis - kriptografija Ali, najinteresantniji je zapis na f.90r glagoljicom, o kojem je već bilo riječi. U glagoljicu je ovdje umiješano i nešto ćiriličkih slova, a glagoljska su slova netipična, miješa se obla s uglatom glagoljicom, a neka su slova i deformirana, tako je najvjerovatnije da je, u stvari, u pitanju neka vrsta kriptografije osobe koja se inače služila ćirilicom, i to raškog tipa, čemu u prilog govori i izrazita ekavština ovog malog odlomka. Ćirilska slova zapisa vremenski pripadaju tipu raških slova XIV-XV vijeka, ali je zapis po svemu sudeći ipak kasnijeg datuma do vremena pisanja kodeksa, a pisala ga je ličnost sa nebosanskog ekavskog tla. Takođe je nesumnjivo iz kasnijeg doba i crtež muškarca na f. 92V nad kojim piše “sveti Marko Kraljević”. Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., str. 120
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Tihoradići Velikaška obitelj u srednjovjekovnoj bos. banovini i kraljevstvu; njezini su se posjedi nalazili u ist. dijelu Usore, odn. između donjih tokova rijeka Bosne i Drine sa središtem u gradu Srebreniku. Prvi poznati članovi obitelji bili su Vitan (spominje se 1326. i 1333) i Divoš, koji se spominju kao usorski velikaši za vladavine bos. bana Stjepana II. Kotromanića. Po Divoševoj narudžbi iluminator Manojlo Grk napisao je ustavnom ćirilicom Divoševo evanđelje, koje je 1960. pronađeno u crkvi sv. Nikole u Podvrhu kraj Bijeloga Polja. Kneza Vitana naslijedio je sin Tihčin (spominje se od 1345. do 1367), a njega sin i župan Juraj Tihčinović (spominje se 1392). Nakon Jurjeve smrti njegovi su se nasljednici vojvoda Vukmir (?–1424) i knez Vukašin (?–1430) počeli nazivati Zlatonosovićima. U izvorima iz druge pol. XIV. st. spominju se još kao članovi obitelji Tihoradića knez Miloš (spominje se 1357), tepčija Sladoje (spominje se od 1357. do 1373) i Dobroslav (spominje se od 1380. do 1393), a u prvoj pol. XV. st. još i knez Pribić Milošević (spominje se od 1420. do 1421). http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61292
Vidi: Divoševo evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/DivosevoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411107832498954&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bw1xf6SW7l0 |
|
|
|
Trgovine robljem Pripadnici Crkve bosanske, kao navodni heretici, često su bili žrtve trgovine robljem. Bez obzira na činjenicu da se bosanska vlastela izrabljivački odnosila prema svom potčinjenom seljaštvu, kmetovima ili „ljudima“, nije nikada držala robove i ropkinje kao kućnu i drugu poslugu, što je bio redovan slučaj među „prosvijetljenom“ evropskom gospodom. U Bosni je trgovina robljem smatrana „nedostojnom i sramnom“, pa se „trgovinom robova u Bosni zanimahu samo visoko civilizovani Dubrovčani“. Dubrovački akti spominju i lovce na ljude zvane „ropci“ (raptores hominum). Oni su na zemlji bosanskih vladara, uglavnom u neposrednom zaleđu Dubrovnika, hvatali ljude i prodavali ih kao roblje. Imamović, Mustafa. Historija Bošnjaka. Sarajevo . Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 1998. Str. 66
Vidi: Grigorovič-Giljferding evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GrigorovicGiljferdingEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1424121057864298&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/KKA7GmnUvq8 |
|
|
|
Tvrtko I Kotromanić (1353-1391) Ovo vrijeme je značajno i po tome što ne samo da jača bosanska država i njena privreda, koja se ubrzano razvija, ubrzano rastu nego i po tome što tada napreduje i duhovni život, koncentriran prije svega u djelatnosti Crkve bosanske i na Dvoru kralja Tvrtka idrugih plemića. Tada nastaju neki od najznačajnijih spomenika pismenosti, literature, državnih dokumenata i insignija, spomenika umjetničkog stvaranja cjelokupne bosanske povijesti. Vladavina Tvrtkova obilježena je gradnjom kraljevskih i vlastelinskih dvorova, a osobito onih oko Visokog i u Kraljevoj Sutjesci. Ovi dvorovi bili su ukrašeni zidnim slikama i drugim umjetničkim dekoracijama. Nastaju brojni kodeksi (zbirke spisa) koji su postali uzori, vrela i dokazi literarnog stvaranja i visoke pismenosti, u skladu sa običajima i shvatanjima onog doba. Na kasniji umjetnički izraz, osobito snažan pečat ostavit će monumentalni nadgrobni spomenici – stećci. Ove spomenike nalazimo po cijeloj Bosni. Filipović, Muhamed. Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjenice. Sarajevo : Compact-E, 1997. Str. 71 Vidi: Četveroevanđelje iz Dovolje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CetveroevanEljeIzDovolje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411113102498427&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/hk7TZZwBpzc |
|
|
|
Ubistvo kralja Tomaša u Haljićima U Haljinićima se priča da je njiva Gromile dobila ime na ovaj način: kad su Turci opsjedali grad kralja na Bobovcu, opsjednuti su puštali „zastavu“ da plavi tursku vojsku. U Haljinićima je vladao knez prije nego u Sutjesci ban ili kralj. Za vrelo Bistrik u Haljinićima priča se da je ovdje zaklan kralj Tomaš za vrijeme brijanja. Golub koji je oko njega lepršao odletio je kraljici Katarini na Bobovac i ona je po tome saznala da joj je muž ubijen.
Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 177-178
Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Uništena pismena baština Srba U XIX veku razni slavisti i istraživači su razneli mnoštvo rukopisa koji se danas mogu pronaći u Parizu, Beču, Vatikanu, Minhenu, Budimpešti, Moskvi, Sankt Petersburgu, Sofiji itd. Tokom Prvog svetskog rata, a naročito 1915. godine mnoštvo dokumenata su odneli Nemci i Austrougari. Paljevina Narodne biblioteke 6. aprila 1941. godine i kasnija okupacija je sa naših područja odnela sledeću četvrtinu ukupno poznatih rukopisa. Razaranje tkiva i prošlosti jednoga naroda raznošenjem njegovog pamćenja je nastavljeno. O kakvom je značaju reč neka posluži i sledeći podatak. U prethodnom SSSR-u, po popisu iz 1965. godine, od 1493 rukopisna dokumenta u njihovom posedu iz perioda od XI do XIV veka, preko tri stotine rukopisa je srpskih. Rat 1991. godine udaljio je još oko 450 rukopisa od naroda čijoj baštini pripadaju jer se sada nalaze u muzejima drugih država, tako da nam je danas ostalo još oko 1.500 rukopisa i fragmenata koji su razbijeni u mnoštvo zbirki, izložbi, legata, arhiva i čije detaljno popisivanje i utvrđivanje još nije učinjeno. Bjelajac, Branko. Sveto pismo kod Srba. http://www.kocic.net/bjelajac/
Vidi: Nikoljsko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Nikoljsko https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233252086412&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/urFhe1XyE7s |
|
|
|
Vjera crkve bosanske U prilozima o Crkvi bosanskoj svojom vrijednošću posebno se izdvaja rasprava, što ju je 1995. godine objavio Sante Graciotti, o fragmentima dvaju različitih rukopisa, koji su djelo različitih ruku i koji su označeni kao A i B, iz jedne biblioteke u općini Monteprandone. Vatroslav Jagić je vidio ove rukopise, datirao ih je u prvu polovinu XV. stoljeća i smjestio u sjeverozapadnu Bosnu i moguće u sjeverni dio Dalmacije. Međutim, on je istaknuo da u izvoru ima praznina koje nije svuda moguće rekonstruirati. 37 V. Jagić je pročitao “samo neznatan dio (manje od jedne petine)” i od tada su ovi fragmenti samo spominjani, ali ne i proučavani. 38 Tako Herta Kuna spominje “samo djelomično proučeni tekst listića” iz Monteprandonea. S. Graciotti je, na temelju ortografskih i lingvističkih karakteristika, ustvrdio pripadnost rukopisa srednjovjekovnoj Bosni. On napominje da su fragmenti, a posebno onaj pod B, mnogo oštećeni i čitljivi samo u ulomcima, a posebno ističe da su dokazni postupci jednog i drugog raspravljača “nekako neobični”. Međutim, on nije sasvim siguran u vlastita utvrđenja i zato na kraju svoje rasprave napominje kako se nada da će stručnjaci nastaviti odgonetavanje ovih fragmenata i uspjeti zaključiti više od njega.
http://www.muzic-ivan.info/vjera_crkve%20bosanske.pdf.
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|
|
|
Vrutočko evanđelje - nepoznati pataren (godine 1375)
Evanđelje je pronađeno u Vrutoku kod Gostivara a najzanimljiviji prilozi su kratke glose, koje sadrže objašnjenja sa vjerskim i poltičkim osvrtom. Mitnica – mjesto patrijarhovo, ideže se patrijarhi postavljaju – srebrom i zlatom. Tako glosa koja objašnjava šta je to „mitnica“ – carinarnica gdje je Isus našao Mateja, nepoznati bosanski krstjanin tumači u crnom okviru da je to mjesto gdje se pravoslavni patrijarsi postavljaju na visoke vjerske položaje. Taj podatak o podmićivanju srebrom i zlatom kao da je bio odgovor onim raškim rukopisima u kojima su anatemisani bosanski krtsjani kao heretici koji služe đavola. Prepodobneši Ratko, daj mi da ručam – gladan siromah ... Druga glosa govori o glosaru koji se obraća visokom starješini Crkve bosanske, koji je zanemario svog dijaka, „gladnog siromaha“. Ratko je u to vrijeme bio gost, jer je već 1393. Godine iz Batalovog fragmenta znamo kao episkopa, tj. Djeda, vrhovnog starješinu Crkve bosanske. Očito da bogumilski dijak kritikuje starješine Crkve bosanske da su odstupili od svojih socijalnih učenja i da starješine učestvuju u vlasti feudalaca.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/
Vidi: Vrutočko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/VrutockoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423358181273919&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/49-sJ-QIhNs |
|
|
|
Zajedničke kuće Bosanski hrišćani ili krstjani kako su se nazivali, koristili su narodne slovenske reči i imena za sveštenstvo. Vrhovni poglavar crkve je đed, a sveštenici gosti i starci. U njihovim hižama (kućama) bio je uobičajen zajednički život više žena i muškaraca. Godine su brojali od rođenja Hrista, a ne od stvaranja sveta, kao što se radilo prema vizantijskom kalendaru. Crkvu bosansku u književnosti danas predstavlja Hvalov zbornik, koji je 1404. priredio krstjanin Hval za velmožu Hrvoja Vukčića Hrvatinića.
http://www.vesti-online.com/Riznica/Rustika/283732/Bogomolje-kao-bunari-zelja
Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
Zastava Mletačkog zbornika nije heretička Ima li u bosanskim rukopisima potvrda za tvrdnje latinskih izvora o tome da bosanski heretici preziru, osuđuju, “proklinju” Stari zavjet, s njim i Mojsijev zakon kao djelo đavolje, te da patrijarhe i proroke proklinju. Nema. Jer dva najvažnija rukopisa Crkve bosanske - zbornik Hvala krstjanina i Mletački zbornik, koji sadrže čitav Novi zavjet, to opovrgavaju tekstovima Dekaloga i slikama Mojsija. Zbornik Hvala krstjanina sadrži još čitav Psaltir s pridodanim “biblijskim pjesmama”. U Mletačkom zborniku - u zastavi na početku Dekaloga nalaze se dva romba okružena stiliziranim cvijećem; u desnom je nacrtan lik Mojsija (s auerolom) koji desnom rukom pokazuje na Krista, u lijevom rombu, okružena simbolima. Donji prostor izvan rombova ispunjen je trima likovima: dvama anđeoskim i jednim ljudskim, bradatim i bez auerole, koji sklopljenih ruku na molitvu upire pogled u Mojsija. Uz zastave teče tekst u kojem središnji dio citira iz Druge knjige Mojsijeve gl. 3, a početak i kraj natpisa kombinirani su s dijelovima drugih pasusa iste glave, spominje se bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev (Šidak, 1957.: 147.). Te činjenice pobijaju kao netočnu tvrdnju da bosanski krstjani proklinju patrijarhe i ujedno pokazuju da je Crkva bosanska u 14. i 15. stoljeću u svojim knjigama imala tekst Psaltira i Dekaloga i da je priznavala starozavjetne patrijarhe: Mojsija, kojega je štovala kao sveca (jer ima auerolu). Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF) Vidi: Mletački zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MletackiZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415233642086373&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/H_EQThzosy8 |
|
|
|
Zaštita kulturnih dobara u BiH Potrebno je podsjetiti javnost kako je iz Umjetničke galerije BiH 1992. godine otuđeno 51 kulturno dobro. Gdje su ona nestala, to niko ne zna. U Galeriji portreta Tuzla evidentirano je nedavno da nedostaje 70 skulptura i slika. U različitim dijelovima svijeta, srednjovjekovno pokretno kulturno naslijeđe BiH je pohranjeno, ponekad i prisvajano, ponekad i otuđivano. U BiH se nalazi samo jedan srednjovjekovni rukopis, a to je 'Čajničko evanđelje'", rekla je Hadžimuhamedović. Naglasivši kako smatra da je ovo prilika da se otvore pitanja o brojnim pokretnim dobrima koja se nalaze unutar i van BiH, Hadžimuhamedović je kazala da se u BiH vrše razna nezakonita iskopavanja po arheološkim ili potencijalnim arheološkim lokalitetima, te da odgovorna lica za takva djela nisu kažnjena, jer u BiH ne postoje jaki instrumentu za to.
Vidi: Čajničko evanđelje https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/CajnickoEvanElje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411074835835587&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/-D2C5Ks8VNw |
|
|
|
Zašto nije evakuisana Narodna Biblioteka Srbije 1941. godine?!
Svakog 6. Aprila evociramo uspomene na ovaj strašni kulturni genocid i totalno varvarski i ničim opravdani čin tadašnje fašističke Nemačke, bombardovanje i uništenje Narodne Biblioteke na Kosančićevom Vencu u Beogradu. Medjutim malo je poznata činjenica da je Narodna Biblioteka još 1. Aprila 1941. godine bila spremna za evakuaciju i sve knjige i ostale pisane dragocenosti od neprocenjive kulturne vrednosti su popisane i pripremljene za dislokaciju. Tadašnji ministar prosvete Kraljevine Srbije zabranjuje evakuaciju i posle se sve pretvara u prah i pepeo.
http://forum.krstarica.com/showthread.php/366003-Zasto-nije-evakuisana-Narodna-Biblioteka-Srbije-1941-godine-!
Vidi: Treće beogradsko evanđelje https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1423312494611821&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/bkcQ-wLGdjo
|
|
|
|
Zemlja migracionih raskrižja Brdsko-planinska konfiguracija zemlje, obilje šuma, divljači i pašnjaka, plodne doline rijeka, rudno blago i druga bogatstva kojima je bosanskohercegovačko tlo oduvijek obilovalo, činilo je idealne uvjete za život ljudi. U nauci je već davno iznesena konstatacije da Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno važno arheološko područje jer su pripadali raznim rasnim, etničkim, kulturnim i geografskim skupinama. Bosanskohercegovački lokaliteti su dali unikatne nalaze koji u nekim slučajevima predstavljaju ključ za rješavanje arheološke problematike šireg dijela Evrope, pogotovo Balkanskog poluotoka. Takve su, naprimjer, antropomorfne figure iskopane u Butmiru kod Sarajeva koje prikazuju pripadnike tri rase (crnačku, kavkasku i alpsku). To je zagonetka kojom se već dugo bave arheolozi i etnolozi. Imamović, Enver. Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine. Sarajevo : Art 7, 1998. Str. 5 Vidi: Giljferdingov Apostol https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/GiljferdingovApostol https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411115279164876&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/LL8p3oKRkcc |
|
|
Znamenje velje javi se na nebesih – Hvalov zbornik, odlomak iz Apokalipse
I znamenje velje javi se na nabesih: žena oblčena v slnce, i luna pod nogama jej, i na glavi jej vijenac ot zvjezdju dvanadeset. I v črijevi imušti v'pijet bolešti i strajušti roditi. I javi se ino znamenje na nebesih, i se, zmij črman velij, imije glav' sedam, a rogov' deset, i na glavi jego vin'c sedam. ...... I inizložen bist zmij veliki i zmij drevni, naricajemi dijavol i sotona, lasten vsu vaseljenu, i vložen bit v zemlju, i anđeli jego s njim uloženi biše. I bist glas velij na nebesi, glagolje: „Njinije bist spasenije i sila i carstvo boga našego, I oblast Isusa Hrista jego – jako nizložen bist klevetnik bratje naše, oklevetavajte nas prid Bogom našim dan i nošt. .... Sego radi – veselite se nebesa i živušte na njih! A gore zemlji i moru, jako snide k vam dijavol i, imije jarost veliju, vjedi jako malo vrijeme imat.“ .....
Apokalipsa je najviše čitan tekst u Bosni, a u Hvalovom zborniku je odmah nakon četiri evanđelja, za razliku od istočne i zapadne crkve. Ove razlike su vidljive i u Mletačkom i Radosavljevom zborniku: U XI glavi rukopisa treba da bude „I otvrze se crki božijej na nebesi i javi se korabja zavjeta v' crkvi jego...“, gdje Hval kao i drugi bosanski pisci, ispuštaju posljednje tri riječi „v' crki jego“ zbog otpora prema materijalnim crkvama (zgradama). Sva tri navedena rukopisa u XXII glavi Apokalipse imaju svoju varijantu kada je riječ o „stablu životu“. Za bosanske krstijane „drevo životno“ znači ženu. „Drevo životno tvorešte plod dvanadeset krat na mjesec“ odnosi se na narodno vjerovanje da je sposobnost začeća žene u jednom mjesecu ograničena na dvanaest dana. U samom naslovu Apokalipse Bosanci ističu da je njen apostol i evanđelist Ivan, kako ga ne bi pomiješali sa Ivanom krstiteljom, koga su patareni prezirali kao onog koji je krštavao vodom.
Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 165 i 334-335.
Vidi: Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/O5D60UGULaE |
|
|
|
|
Žagar, Mateo: Zašto je ćirilica hrvatsko pismo? Ozbiljnije i otvorene razgovore između hrvatske i srpske filologije, koje – osim poznatog i agresivnog presezanja – dijele znatan broj zajedničkih tema, pogotovo s graničnih zemljopisnih područja, ostavljamo smirenijim vremenima. Suradnja u filologiji dviju donedavno zaraćenih država, gdje je kultura također bila poljem ratovanja, očigledno slijedi posljednja. To sve govorim i s namjerom da se ovaj skup ne shvati kao kakvo radikalno omeđivanje filološkoga obora, iz kojega nema pogleda u druga dvorišta, i u koji ti pogledi nisu stizali. Na kraju krajeva, valjda i nema potrebe govoriti koliko su južnoslavenski prostori, posebice u njihovu središnjem dijelu, komunicirali poslovno, trgovački, pa tako i kulturno. Štoviše, posve je jasno da neke srednjovjekovne pisane spomenike i nije moguće strogo razvrstati po nacionalnim filologijama (npr. Mihanovićev odlomak apostola i Miroslavovo evanđelje, iz 12. stoljeća). Dobar je primjer odnos bosanske (dakako uključujući i hercegovačku sastavnicu) i hrvatske filologije. Nema tako sumnje da bosanski kulturni krug valja uvažavati, i da prema tome postoji bosnistika, u kojoj sudjeluju sve tri nacionalne kulture. No nema nikakve sumnje da je i sve ono što je baština bosanskih i hercegovačkih Hrvata (uključena i u bosnistiku) – baština koju uključujemo u sveopću hrvatsku filologiju. U koncipiranju takvih skupova doista nema nikakva isključivanja.
Vidi: Mihanovićev odlomak Apostola https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/MihanovicevOdlomakApostola https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412929975650073&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/rQaNRexWD6w |
|
|
|
Župa na dar dobila relikvije sv. Jakova Markijskog
Talijanski vjernici iz mjesta Monteprandone, rodnog mjesta sv. Jakova Markijskog, predvođeni samostanskim gvardijanom fra Marcom Buccolinijem i fra Lorenzom Turchijem te gradonačelnikom Stefanom Straccijem, 30. kolovoza donijeli su na dar župi Deževice relikvije spomenutnog sveca. Euharistijsko slavlje na vrelu sv. Jakova Markijskog u Deževicama tom je prigodom, uz koncelebraciju nekoliko svećenika, predslavio nadbiskup i metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić. Ispred župne crkve Snježne Gospe krenula je svečana procesija uz molitvu krunice i pjesmu prema vrelu sv. Jakova, a svečeve relikvije nosio je kardinal. Na početku misnog slavlja izraze dobrodošlice nazočnima, a osobito talijanskim gostima uputio je župnik vlč. Slaviša Stavnjak istaknuvši da je to dragocjen trenutak i osobito važan dan za župu i za cijeli taj kraj te na osobit način za sve one koji hodočaste i mole zagovor sv. Jakova Markijskog. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je zahvalio talijanskom gvardijanu fra Marcu i vjernicima na darovanim relikvijama naglasivši da su sveci na čovjekovu životnom putu putokaz ka vječnosti.
http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=3029
Vidi: Listići iz Monteprandona https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/ListiciIzMonteprandona https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1415243458752058&type=1 https://groups.google.com/forum/#!topic/tragom-pisane-bastine-bih/lmdx9RP4ADY |
|