Kopitarovo evanđelje

272 views
Skip to first unread message

Vaska Sotirov Đukić

unread,
Nov 30, 2014, 7:08:23 AM11/30/14
to


KOPITAROVO EVANĐELJE

A se pisa Vrsan Kosarić – sužanj koji se ne raduje.

Vrsan Kosarić (XIV-XV vijek)

Sužanj u tamnici Stjepangrada kod Blagaja, uspio je u tami ćelije da ureže riječi o svom bolu. Vrijeme je natpis izgrizlo, a danas se više ne može pronaći.

Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 141 i 328

OPIS

Kopitarovo ili Ljubljansko bosansko evanđelje je sačuvano gotovo kompletno, postoji 225 listova pergamenta, bogato iluminiranih, na kojima je jednostupačno ispisana bosančica poluustav. Jezik potiče iz zapadne Bosne, na prijelazu između 14 i 15 vijeka. Prilikom kasnije upotrebe, dodano je još deset papirnih listova, dok unutar kodeksa nedostaju pojedini listovi. Sačuvan je zahvaljujući tome što je bio u srpskom manastiru i to prilagođen za liturgijsku upotrebu sa manjim intervencijama koje su napravljene na njemu, što je slučaj većine sačuvanih srednjevjekovnih kodeksa.

Rukopis je prvobitno pripadao biblioteci Jerneja Kopitara, pa je austrijska vlada otkupila cijelu zbirku poslije njegove smrti za Licejsku biblioteku u Ljubljani 1845. godine. Ne zna se kako se kodeks našao u vlasništvu Kopitara, postoji mogućnost da mu je knjigu poklonio Vuk Stefanović Karadžić, koji se bavio sakupljanjem starih rukopisa. Danas se nalazi u Univerzitetnoj biblioteci u Ljubljani, pod signaturom Cod. N° 24.

VIDI I:

Picasa album – Kopitarovo evanđelje

https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/Kopitarovo


Facebook album – Kopitarovo evanđelje

https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1412417379034666&type=1

CITATI

Bosanska kraljica Katarina Kosača

Kraljica je pobjegla s Kozograda kad su Turci navalili. Potkovala konje nazad, naopkao. A ne bi ona nikud bižala da joj vodu nisu prisikli. Priča se da je Katarina, bježeći od Turaka, bježala iz Jajca preko brda i došla u Varoš pod Kozogradom. Kad se nisu mogli obraniti, potkovala sve kone naopako i jednu noć iščezli i pobjegli u Dalmaciju, Livno, Duvno.

  • „Kozov grad“ je tvrđava starinska na planini Zecu; vele da je ovdje stanovala Katarina kraljica, koja je provela vodu u tvrđavu; baba naučila Turke kako će osvojiti grad, a kraljica potkovala konje naopako i pobjegla iz grada

  • Kraljica Katarina je imala lanac sa Bobovca na „Zvjezdan-grad“ (iznad Vareša) na kome se vozala

  • U selu Bokševici kod Konjica, sa lokaliteta Kraljev Sto do lokaliteta „Tamnica“ na brdu Rajni, kraljica je šetala po razapetom lancu

  • Kraljica Katarina testamentom (pisanim 20. oktobra 1478.) određuje da ukoliko njene dvoje djece ostane u turskom ropstvu i islamskoj vjeri, papska Sveta Stolica (papa Sikst IV) postaje nasljendik bosanskog kraljevstva. Razdijelila je svoja materijalna dobra dvorjanima, dok je mač kralja Stjepana Tomaša ostavila bratiću Balši, da bi umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu i sahranjena je u fanjevačkoj crkvi Aracoeli na Kapitolu gdje je posmrtno upisana u martirologij Trećeg reda kao blažena.

  • Na kamenoj nadgrobnoj ploči je bosančicom napisano: „Katarini, kraljici bosanskoj, Stipana hercega od svetoga Save od poroda Jeline i kuće cara Stipana rojeni, Tomaša kralja bosanskoga ženi, koja živi 54 i preminu u Rimu na lita gospodnja 1478 lito, na 25 dni oktobra. Spominak nje pismom postavljen“.

Palavestra, Vlajko. Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine : studija. Sarajevo : Buybook, 2004. Str. 181-188

Vidi: KOPITAROVO EVANĐELJE

Cod. Kop. 24. Četveroevangelij, bosenska šola, druga polovica XIV. Stoletja.

Lepo izdelan pergament, od f. 227 dalje papir, 19 x 12,5 (v sredini knjige 13,5 cm: tako je pri Jacimirskem in Šidaku); ff. 239. V prvem sešitku manjkata dva zunanja binija, torej dva prazna lista, ki sta bila pred ohranjenim tekstom (na njih so bila ,,poglavja'' Matejevega evangelija), in dva lista za f. 4; za f. 65 manjka 1 list; na f. 88 je odrezan vogal, verjetno z zapiskom; za f. 195 manjka 1 list (ohranjan je delček ob hrbtu); od f. 226 je ostal le ozek trak ob hrbtu z nekaj črkami v vsaki vrstici. Dodani papirnati del je cel: po voden znaku in pisavi pripada začetku XVI. stoletja. Vodni znak je ,,kardinalski klobuk'': prim Briquet 3410 iz 1. 1515, toda v zadrskih in šibeniških aktih ga srečujemo že od 1. 1498. Na ff. 1' in 239' žig ljubljanske licejske knjižnice.

http://www.nuk.uni-lj.si/kopitarjevazbirka/KodeksBrowser.asp?Kodeks=5&Slika=1

Kopitarovo bosansko evanđelje

pridružuje se, dakle, drugim do sada poznatim rukopisima bosanskog porijekla u opovrgavanju olako uopšenih tvrdnja Aleksandra Solovjeva o dualističkim elementima u njima, i, prema tome, također u učenju crkve iz koje su oni potekli. Ono prinosi potvrdu više za ispravnost konstatacije Franje Račkoga da su bosanski Patareni "samo prihvatili priznane knjige Svetog pisma u slovenskom jeziku; a one, kao što nam "Hvalov rukopis" svjedoči, ne razlikuju se ni u prijevodu od slovenskoga pisma svetoga, bivšega u porabi kod Slovena istočne crkve. Prema tome jednim su se slovenskim prijevodom služili Bugari, Srblji i Hrvati, toli iztočne i zapadne koli ‘kršćanske' crkve". (51) dr. Svetozar Radojčić

https://www.facebook.com/notes/krstjanska-zajednica-u-bosni-i-hercegovini/kopitarovo-bosansko-evan%C4%91elje/179721145398568

Marcello Garzaniti: staroslavenska evanđelja

Knjiga Marcella Garzanitija o staroslavenskom prijevodu evanđelja izašla je u vrijeme naglašenog interesa za proučavanje Biblije ne samo u slavistici, već u filologiji uopće. U posljednjim desetljećima objavljeni su mnogi radovi koji istražuju Bibliju s različitih aspekata, pri Međunarodnom slavističkom komitetu ponovno je 1998. godine uspostavljena slavistička biblijska komisija (koja nastavlja Rusku biblijsku komisiju iz 1915-1929), k tome objavljena su repre-

zentativna izdanja Biblia slavica, niz faksimilnih i kritičkiˇh izdanja slavenskih Biblija, te je organizirano nekoliko znanstvenih skupova s biblijskom problematikom. Iz svega navedenoga razvidno je da je knjiga M. Garzanitija o staroslavenskom prijevodu evanđelja djelo zavidne znanstvene kvalitete. Ovom je knjigom autor na jednome mjestu okupio sva dosadašnja istraživanja slavenske verzije evanđelja i opisao sva izdanja slavenskih rukopisnih evanđelja i time pružio budućim istraživačima ove tematike neophodan i nezaobilazan izvor podataka.

Knjiga M. Garzanitija znatno je usavršila poznavanje slavenske Biblije i približila stanje njezina istraživanja razini istraženosti u drugim biblijskim znanostima.

http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:y7FYPU-NBkcJ:hrcak.srce.hr/file/22973+&cd=2&hl=en&ct=clnk&client=browser-ubuntu

Misterij Crkve bosanske

„A ovdje, na ovim planinskim visovima, traje kult ljepote, koja nije htjela da ima nikakve veze sa bilo čime, što je moglo da vrijedi kao import iz zapadnjačkih ili vizantijskih sfera duha.“– Miroslav Krleža o Crkvi bosanskoj

Ni Katolička ni Pravoslavna crkva nisu Crkvu bosansku smatrale svojom niti je Crkva bosanska smatrala da pripada jednoj od tih dviju crkava. Ona se od Istočne i Zapadne crkve odvojila drugačijim shvaćanjem Crkve, a ne drugačijim shvaćanjem Krista i Trojstva. Pravoslavna i Katolička crkva su Bosansku crkvu držale otpadničkom ili heretičkom dok bosanski krstjani, kako su oni sebe zvali, nisu smatrali da su krivovjerci ni raskolnici već su držali da propovjedaju pravu apostolsku vjeru. Još i danas vjersko učenje Crkve bosanske se slabo poznaje jer nije sačuvano dovoljno informacija koje bi pojasnile teologiju i obrede.

Više informacija o Crkvi bosanskoj nude protivnički tabori i katolička inkvizicija koji su bosanskim krstjanima pripisivali različite osobine koje je teško provjeriti.

http://pollitika.com/misterij-crkve-bosanske

Rački, Franjo. Bogomili i Patareni. Zagreb : Golden marketing – Tehnička knjiga, 2003.

Još neki nedostaci knjige također otkrivaju očitu žurbu i nemar pri priređivanju. Tako najprije valja uočiti da likovno rješenje korica ne korespondira sa sadržajem knjige, s obzirom na to da su u njihovoj izradi korištene slike domaćih spomenika koji su otkriveni tek nakon smrti Račkoga (Oporuka gosta Radina, Kopitarovo evanđelje i stećak gosta Milutina iz Humskog kod Foče), pa ih on nije ni mogao uzeti u obzir pri pisanju rasprave. Knjiga je opremljena i vrlo površnim sadržajem, u kojem su označeni samo glavni dijelovi, ali ne i pojedinačni odjeljci rasprave, što bitno pridonosi njezinoj nepreglednosti.

PRIKAZ KNJIGE: http://www.zarez.hr/clanci/zapleteni-korijeni-crkve-bosanske

Stare srpske minijature

Otkako je Svetozar Radojčič g. 1950. 'u knjizi: Stare srpske minijature prvi put, iako još uvijek i samo u glavnim crtama, učinio rukopise »Crkve bosanske« predmetom ikonografske analize, rasprava J. Đurića označava prvi pokušaj, vrijedan pažnje, da se s toga stanovišta pristupi temeljitijem proučavanju pojedinih od tih rukopisa, poznatih po svom likovnom ukrasu. Kako se taj ukras ne može mimoići u rješavanju pitanja o karakteru »bosanske hereze«, koje je u mnogim bitnim pojedinostima još uvijek nerazjašnjeno i sporno, to svaki pokušaj ove vrste ima i svoje nesumnjivo metodičko značenje.

Dva priloga o minijaturama u rukopisima Crkve bosanske

http://hrcak.srce.hr/file/21128

LINKOVI

Bosanska ćirilica – blog

http://bosanskahistorija.blogger.ba/arhiva/?start=20

Bosanska ćirilica – forum

http://www.slavorum.com/forum/index.php?topic=664.0

Cod. Kop. 24. Četveroevangelij, bosenska šola, druga polovica XIV. Stoletja.

http://www.nuk.uni-lj.si/kopitarjevazbirka/KodeksBrowser.asp?Kodeks=5&Slika=1

Kopitareva zbirka

http://www.nuk.uni-lj.si/kopitarjevazbirka/

Kopitareva zbirka - Digitalna kopija

http://www.nuk.uni-lj.si/kopitarjevazbirka/ImageBrowser.asp?Kodeks=5&Slika=1

LITERATURA

Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971.

http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/;

http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx

Garzaniti, Marcello. Die altslavische Version der Evangelien. For-

schungsgeschichte und zeitgeno'ssische Forscliung. Bausteine zur Slavischen Philologie und Kulturgeschichte. Reihe A: Slavistische Forschungen Neue Folge Band 33. Böhlau Verlag, Köln, Weimar, Wien, 2001. http://hrcak.srce.hr/file/22973

Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I

Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije

http://www.ifbosna.org.ba

Maksimović, Jovanka. Ilustracije mletačkog zbornika i problem minijatura u srednjovekovnoj Bosni. Zagreb : Slovo, 1960. No.9-10 Rujan 1960. http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=21128&show=clanak (14.05.2014. PDF)

Mošin, Vladimir. Ćirilski rukopisi i pisma Nacionalne sveučilišne biblioteke u Zagrebu (Vidi : Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 1964. Str. 163-233) http://hrcak.srce.hr/file/21279

Mošin, Vladimir. Minijatura ćirilskih rukopisa. Vidi u:(Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964.

http://hrcak.srce.hr/file/21279

Radojčić, Svetozar. Stare srpske minijature. Beograd : Naučna knjiga, 1950. http://www.monumentaserbica.com/mushushu/story.php?id=65

Šidak, Jaroslav. Kopitarovo bosansko evanđelje u sklopu pitanja »Crkve bosanske«. Zagreb : Slovo, 1955. http://hrcak.srce.hr/index.php?id_clanak_jezik=20971&show=clanak

Voskresenskij, Grigorij A. Slavjanskija rukopisi, chranjascijasja v zagranicnych bibliotekach: Berlinskoj, Prazskoj, Venskoj, Ljubljanskoj, Zagrebskoj i dvuch Belgradskich. Sanktpeterburg : Imperatorskoj Akad. Nauk., 1882. Sbornik Otdelenija Russkago Jazyka i Slovesnosti Imperatorskoj Akademii Nauk' ; Vol 58 S.M No. 31,1.

http://www.bookmaps.de/lib/ruc/s/l/sla_11.html



Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost.pdf
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages