Prelijepa i dobrodušna princeza Snjeguljica očara sve stanovnike kraljevstva osim jednog - svoje ljubomorne maćehe, Kraljice. Kada Ogledalo proglasi Snjeguljicu najljepšom od svih, ona je prisiljena pobjeći od svoje maćehe u šumu gdje se sprijateljuje sa dražesnih sedam patuljaka - Učo, Ljutko, Stidljivko, Srećko, Kihavko , Pospanko i Tupko . No, kada Kraljica prevari Snjeguljicu začaranom jabukom, jedino ju čarolija poljupca prave ljubavi može spasiti!
Snjeguljica i sedam patuljaka (engleski: Snow White and the Seven Dwarfs) američki je animirani film snimljen 1937. u produkciji Walt Disney Picturesa, a distributer je bio RKO Radio Pictures. Zasnovan je na njemačkoj bajci Snjeguljica, koju su napisala braća Grimm. To je bio prvi dugometražni animirani igrani film i najstariji iz Serije animiranih klasika Walta Disneya. Priču su adaptirali umjetnici crtači Dorothy Ann Blank, Richard Creedon, Merrill De Maris, Otto Englander, Earl Hurd, Dick Rickard, Ted Sears i Webb Smith. David Hand bio je glavni režiser, dok su William Cottrell, Wilfred Jackson, Larry Morey, Perce Pearce i Ben Sharpsteen režirali individualne sekvence. To je priča o šarmantnoj mladoj princezi koju spašava grupa od sedam simpatičnih patuljaka od njene zle maćehe, kraljice.
Rad na snimanju Snjeguljice i sedam patuljaka započeo je početkom 1934. godine i u junu iste godine u New York Timesu Walt Disney je najavio snimanje svog prvog igranog filma, koji bi trebao da bude objavljen u produkciji Walt Disney Productionsa.[3] Prije Snjeguljice i sedam patuljaka, Disney studio je bio prvenstveno uključen u produkciju kratkog animiranog filma o Mickeyu Mouseu i serije Silly Symphonies. Disney se nadao da će ojačati prestiž i prihode svog studija sa dugometražnim filmovima.[4] Procjenjivalo se da bi Snjeguljica mogla biti snimljena sa budžetom u visini od 250.000 dolara; ovo je bio deset puta veći budžet od Silly Simphonies. Snjeguljica i sedam patuljaka je trebao biti prvi dugometražni animirani film u historiji,[3] i zbog toga je Walt Disney morao da se bori da bi dobio odobrenje za filmsku produkciju. Njegov brat i poslovni partner Roy Disney i njegova supruga Lillian pokušali su da ga odgovore od toga,[4] dok je holivudska filmska industrija podrugljivo nazivala projekt kao "Disneyjeva ludost", još dok je bio u fazi snimanja. Disney je morao da založi svoju kuću u hipoteku, kako bi finansirao troškove snimanja filma, što je na kraju dovelo do ukupnih troškova u iznosu od 1.488.422 dolara, što je bio masivni iznos za igrani film 1937. godine.
Pisac Richard Creedon je 9. augusta 1934. godine napisao 21 stranicu zabilješki pod nazivom "Prijedlozi za Snjeguljicu". To je uključivalo spisak glavnih likova, kao i situacije i 'gegove' za priču. Na samom početku projekta Disney je naveo da su glavna atrakcija priče za njega bili sedam patuljaka, i njihove mogućnosti da izvode "otkačene gegove". Ova tema je dominirala tokom tri sastanka koja su održana u oktobru u prisustvu Disneyja, Creedona, Larryja Moreyja, Alberta Hurtera, Teda Searsa i Pinta Colviga. U ovom trenutku, Disney je osjetio da priča treba početi sa Snjeguljicom kada otkriva kolibu sedam patuljaka.
Pjesme iz Snjeguljice i sedam patuljaka komponovali su Frank Churchill i Larry Morey. Paul Smith i Leigh Harline su komponovali filmsku muziku. Dobro poznate pjesme iz filma su "Heigh-Ho", "Someday My Prince Will Come", i "Whistle While You Work". Pošto Disney nije imao vlastitu muzičku izdavačku kuću u to vrijeme, izdavačka prava za filmsku muziku i pjesme su predana kompaniji Bourne Co. Music Publishers, koji i dalje drže prava. U kasnijim godinama, studio je bio u mogućnosti da dobije nazad prava na muziku iz mnogih drugih filmova, ali ne i Snjeguljice. Snjeguljica je postao prvi američki film koji je imao svoj album sa filmskom muzikom, objavljen istovremeno kad i igrani film. Prije pojave Snjeguljice i sedam patuljaka, filmska muzika snimljena na albumima bila je nepoznata u to vrijeme i imala je malu vrijednost za filmski studio.
Snjeguljica i sedam patuljaka je premijerno prikazan u pozorištu Carthay Circle Theatre 21. decembra 1937. godine. Publika je oduševljeno primila film. Mnogi od njih su bili oni isti skeptici koji su nazvali film "Disneyjeva ludost". Film je dobio ovacije na samom završetku.[11] U publici su bili Judy Garland i Marlene Dietrich.[12] Šest dana kasnije, Walt Disney i sedam patuljaka pojavili su se na naslovnici magazina Time.[13] U New York Timesu, pisalo je "Hvala vam puno, gospodine Disney".[14] Magazin Variety ocijenio je da je "iluzija tako savršena, tako nježna romantika i fantazija, tako su emotivni određeni dijelovi filma, da gluma likova dostiže dubinu koja se može porediti sa iskrenošću ljudskih glumaca, i da se film približava stvarnoj veličini."[15]
Nakon uspješnih ekskluzivnih prikazivanja u Radio City Music Hallu u New Yorku i u pozorištu u Miamiju u januaru 1938. godine, RKO Radio Pictures je dopustio prikazivanje filma za širu publiku 4. februara. Ubrzo je doživio veliki uspjeh na kino blagajnama, i zaradio je četiri puta više novca nego bilo koji drugi film objavljen 1938. godine.[16] U svom izvornom izdanju, Snjeguljica i sedam patuljaka zaradio je 3,5 miliona dolara u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi,[17] a do maja 1939. godine sa međunarodnih prikazivanja zaradio je bruto od 6,5 miliona. U to vrijeme bio je najuspješniji zvučni film svih vremena, zamjenjujući Al Jolsonov film The Singing Fool (1928) ali je ubrzo izgubio ovu poziciju od filma Prohujalo s vihorom 1940. godine.[17][18] Do kraja svog prvog kruga prikazivanja, zaradio je ukupno 7.846.000 dolara u međunarodnim prikazivanjima.[19] RKO je ostvario dobit od 380.000 dolara.[20]
Snjeguljica i sedam patuljaka imao je prvo reizdanje 1944. godine, kako bi se podigli prihodi za Disneyjev studio tokom perioda Drugog svjetskog rata. Ovo reizdanje je obilježilo početak tradicionalnog ponovnog objavljivanja Disneyjevih animiranih igranih filmova svakih sedam do deset godina, a Snjeguljica i sedam patuljaka je ponovno pušten u kinima 1952, 1958, 1967, 1975, 1983, 1987 i 1993. godine.[21] Poklapajući se sa pedesetom godišnjicom objavljivanja 1987. godine, Disney je objavio odobrenu novelizaciju priče, koju je napisala autorica za djecu Suzanne Weyn.[22][23] Godine 1993, Snjeguljica i sedam patuljaka je postao prvi film koji će u potpunosti biti skeniran na digitalnim datotekama, zatim prerađen i objavljen u digitalnoj verziji. Projekat obnove je izvršen u potpunosti u 4K rezoluciji i 10-bitnoj dubini boje pomoću Cineon sistema za digitalno uklanjanje prljavštine i ogrebotina i vraćanje zamagljenih boja.[24] Film je imao bruto zaradu od 416 miliona zajedno sa prvobitnim izdanjem i nekoliko reizdanja. U Bosni i Hercegovini objavljen je na DVD-ima.[25]
Istaknuti filmaši poput Sergeja Eisensteina i Charlieja Chaplina pohvalili su Snjeguljicu i sedam patuljaka kao značajno dostignuće u filmskoj umjetnosti; Eisenstein je otišao toliko daleko da ga je nazvao najvećim filmom ikada snimljenim.[31] Film je inspirisao Metro Goldwyn Mayer da snime svoj fantastični film, Čarobnjak iz Oza, 1939. godine.[32] Još jedan pionir animacije, Max Fleischer, odlučio je da snimi animirani igrani film Guliverova putovanja, kako bi se natjecao sa Snjeguljicom. Parodija iz 1941. Vatrena lopta prikazuje noćni klub u kojem pjevačica utječe na živote sedam naučnika (jedan od njih je Gary Cooper), dok su se krili od policije. Kratki animirani film u produkciji Merrie Melodies iz 1943. godine Coal Black and de Sebben Dwarfs, u režiji Boba Clampetta, parodira Snjeguljicu i sedam patuljaka predstavljanjem priče sa glumačkom ekipom afričkog porijekla koji pjevaju džez teme.
Snjeguljica i sedam patuljaka (eng. Snow White and the Seven Dwarfs) američki je animirani film redatelja Davida Handa iz 1937. godine, u produkciji Walta Disneya i distribuiranom od strane RKO Radio Pictures.
Svi kritičari "Snjeguljicu" su jednoglasno proglasili bezvremenskim klasikom. Roger Ebert u svojoj je recenziji utvrdio: "Da je Disneyeva 'Snjeguljica i sedam patuljaka' primarno bila samo o Snjeguljici, bila bi vrlo brzo zaboravljena nakon premijere 1937. i spremljena za danas samo zbog povijesnih razloga, budući da je prvi animirani film u boji. Snjeguljica je, istini za volju, pomalo dosadna, ne lik koji djeluje, nego lik čije postojanje djeluje kao nadahnuće drugim likovima da djeluju. Pogreška Disneyevih imitatora je bila u tome što su pomiješali naslove svojih filmova sa svojim subjektima. "Snjeguljica i sedam patuljaka" nije toliko o Snjeguljici ili princu koliko je o sedam patuljaka i zloj kraljici...Disneyeva druga inovacija je bila u tome da likovi fizički izraze svoje ličnosti. On to nije ostvario davajući im smiješna lica ili različitu odjeću (makar je i to bio dio toga) nego studirajući njihov stil govora tijela i onda ih preuveličavao...'Snjeguljica i sedam patuljaka' odmah je proglašena remek-djelom i još uvijek ostaje draguljem u Disneyevoj kruni".
Joshua Tyler je zaključio: "Neki filmovi su izvan cinizma. Pravi klasik utječe na srca i umove publike, čak i generacijama nakon svojeg nastanka. Neki klasici poput 'Čarobnjaka iz Oza' drže takvu vrijednost da postaju ukorijenjeni u umovima svakog Amerikanca u svakom koraku života. Disneyeva 'Snjeguljica i sedam patuljaka' jedan je takav film koji je zaslužio svoje mjesto u našim srcima... Disneyeva adaptacija ove bajke, uspijeva nadići kulturne i društvene barijere s iskrenom i dirljivom pričom o slomljenim srcima i ljubavi".
Ulogu Snjeguljice dobila je glumica Rachel Zegler, a na internet su procurile i fotografije sa snimanja. Disney je iz priče izbacio patuljke budući da je pojam za njih odavno, kako se piše, bio problematičan. Umjesto sedam patuljaka, u novom filmu s Rachel Zegler će biti "sedam magičnih stvorenja".
aa06259810