Ranjeno Dijete I Ja Knjiga Pdf 186
Rocki Stenger
Nedavno sam u razgovoru od nekih ljudi čula kako su pročitali izvrsnu knjigu koja im je pomogla da razumiju svoje osjećaje. Radi se o knjizi Ranjeno dijete i ja. Jedna osoba mi je nakratko posudila tu knjigu te sam je sa zanimanjem počela čitati. Nakon nekoga vremena njezine poruke su me počele zbunjivati. Ima tu svega, od evanđelja do psihologije, samospoznaje, filozofije. Sve zajedno na mene ostavlja dojam mješavine istočnjačke filozofije i kršćanstva. Ovako zbunjena, odlučila sam vam pisati i prije negoli sam pročitala knjigu do kraja. Radi li se tu o newageovskoj tehnici samospoznaje ili čemu drugom ili je pak riječ o autentičnom tumačenju kršćanske poruke? Zahvaljujem na odgovoru.
Knjigu koju spominjete u svome pismu, koja je u međuvremenu prevedena i na engleski jezik, i naš je tjednik svojedobno predstavio kao vrijedno djelo (danas pokojnoga) teologa i komunikologa dr. Mirka Mataušića i psihologinje Vesne Gračner. I sami smo tada pročitali tu knjigu koja se bavi raznim psihološkim temama iz znanstvene, ali i iz vjerske perspektive. Namjera je ove knjige pomoć čitatelju u jednostavnom načinu spoznaje samoga sebe, istaknuli su autori u samome uvodu, a kako smo knjigu pozitivno vrjednovali, u ovom ćemo se odgovoru onda osloniti na druga razmišljanja, kako biste o njoj mogli prosuđivati i na temelju mišljenja drugih stručnjaka i teologa.
Na istom ćete portalu pronaći i recenziju dr. Ante Prodana koji, među ostalim, ističe kako je čitajući knjigu bio ugodno iznenađen jer je riječ o sintezi znanja i psihoterapeutske prakse psihologinje te znanja teologa, koji je i stručnjak komunikacijskih znanosti. Napominje da je pisanje knjige bilo vrlo delikatan i težak posao jer je riječ o sintezi nečega što je rečeno i pretežno zapisano prije oko dvije tisuće godina i suvremene psihoterapijske prakse i iskustva. Pohvaljuje ju kao napredak u psihoterapiji jer uključuje osjećaje, osvjetljuje što se događa kod takozvanoga ranjenoga djeteta, što poboljšava efikasnost terapije, napominjući da je bezuvjetna ljubav vrhovni Božji zakon.
Daj mi svoje ranjeno srce je knjiga, odnosno priručnik namijenjen svakom vjerniku: I onom koji se odaziva poruci Kraljice Mira o potrebi mjesečne ispovijedi, ali i onom tko je zaboravio otići, barem jedanput godišnje, na svetu ispovijed; jednom riječju kazano, uči nas kako liječiti srce ranieno grijehom.
Kao najstrašniji horor-triler čitava je Hrvatska posljednjih tjedana pratila slučaj iz međimurskog sela Palovca, u kojem je sestra Smiljana ubila mlađu sestru Jasminu i u zamrzivač spremila njezino tijelo, otkriveno 19 godina nakon ubojstva. Navršile su se točno dvije godine otkako je 20-godišnji David Komšić u zagrebačkom naselju Volovčica ubio bivšu djevojku Kristinu Krupljan s 88 uboda nožem.
U isto vrijeme došla je vijest o bivšem specijalcu koji je izašao iz zatvora i došavši kući istog dana premlatio svoju 14 - godišnju kćer. U jednom noćnom klubu ovih je dana viđen kako se zabavlja s čašom u ruci zadarski "heroj" 31- godišnji Darko Kovačević Daruvarac, koji je lani u lipnju prebio 18-godišnju djevojku punim kafićem dok se nije izobličila od batina. Brani se sa slobode.
Živimo u društvu nasilja i straha, s neizbježnim pitanjem što se dogodi u glavi pojedinca, do jučer navodno "normalne" osobe, u trenutku kada nagonski podigne šaku, palicu ili oružje na suprugu, vlastito dijete, sestru, djevojku, partnera, susjeda? Što se pomrači u psihi koja ne može svjesno i voljno napraviti odmak od ljutnje, bijesa ili destruktivnog poriva u sebi, te mora drugoj osobi nanijeti fizičku ili psihičku bol? Kad bi na ovo pitanje bilo lako odgovoriti, tad bi za veliki dio ljudskog zla bio pronađen lijek.
Kako dolazi do ovakvih monstruoznih reakcija, koji su okidači bijesa, te što društvo i institucije mogu preventivno napraviti da se spriječe kobni primjeri nasilja, razgovarali smo sa psihologinjom i psihoterapeutkinjom iz Zagreba Vesnom Gračner, autoricom nekoliko zapaženih knjiga o psihologiji ljudskih odnosa i ponašanja.
Ova je priznata psihologinja s komunikologom i svećenikom, pok. dr. sci. Mirkom Mataušićem, objavila četiri knjige - "Ranjeno dijete i Ja: uspješno upravljanje sobom", "Kriza, super!", "Brak za hrabre" i "Obitelj prijelaznog naraštaja", a s dr. sci. Suzanom Peran i dr. sci. Darijem Tokićem objavila je knjigu "Odgoj za budućnost".
Već četiri godine u zagrebačkom Europskom domu Vesna Gračner održava predavanja u Ciklusu osobnog razvoja iz različitih područja psihologije, tako su održana predavanja na temu ranjenog djeteta, zlostavljanja u školama, emocionalne ucjene, verbalnog zlostavljanja na radnom mjestu, potom o tipovima zlostavljača, o odnosu zlostavljača i žrtve kao i o drugim temama. Od 1999. godine do 2014. godine na Katoličkom radiju Vesna Gračner vodila je emisiju "Tražimo istinu" s pokojnim Mirkom Mataušićem, u kojoj je brojne slušatelje učila kako uspješno upravljati sa sobom.
Muškarci su češće obiteljski zlostavljači i nasilnici. No, u posljednjem monstruoznom slučaju ubojstva u Međimurju, vidjeli smo što znači žensko nasilje, u kojem sestra ubija sestru. Možete li istaknuti nešto specifično za "žensko" i još međusestrinsko nasilje?
Zbog razlike u biološkom i psihološkom funkcioniranju muškaraca i žena te razlike u odgoju dječaka i djevojčica, muškarci će češće primjenjivati fizičku agresiju, a žene verbalnu i neverbalnu. Ali svakom fizičkom nasilju prethodi verbalno. Žene će s obzirom na svoju fizičku konstituciju i jaču verbalnu inteligenciju upotrebljavati suptilnije oblike psihičkog nasilja koje manje vidljivo, ali jednako razorno. Među sestrama može postojati jako suparništvo i potisnuta mržnja zbog različitog reda rođenja i/ili tretmana roditelja, jedna može biti više vezana za majku, a druga za oca te različitog funkcioniranja svake individue. Ima mnoštvo faktora koji utječu kako će dijete doživjeti određenu frustrirajuću situaciju. Stoga odraslom osobom upravljaju pogrešni zaključci malog djeteta u njima koje odrasla inteligencija racionalizira. Primjerice rečenice: 'Tebe je tata (mama) više volio!' i upravo je nevjerojatno koliko takva dječja vjerovanja upravljaju s osobom koja više nije dijete i ne ovisi više o ljubavi svojih roditelja. Stoga nije čudo da može doći do tragičnih situacija kakvu smo nedavno vidjeli.
Dijete veže potpuno svoju sigurnost uz roditelje pa je ljubomorno i kad se roditelji vole. Ta ljubomora se uvelike povećava kad u obitelj dođe prinova jer se dijete boji da će izgubiti ljubav. Za dijete je to kao kad muž kaže ženi da je voli i dovede u kuću ljubavnicu i traži od žene da je voli. Osim toga, istraživanja pokazuju da roditelji nejednako postupaju sa svojom djecom ovisno o spolu, redu rođenja, izgledu djeteta. Poznato je da se u patrijarhalnim sredinama više cijeni muško dijete od ženskog. Često se jedan roditelj više veže uz jedno dijete, a drugi uz drugo itd. Sve su to uzroci mržnje i ljubomore među braćom i sestrama. K tome se djetetu zabranjuju negativni osjećaji koji ne nestaju nego se potiskuju te kao virusni program upravljaju ponašanjem odrasle osobe (to se najbolje vidi na ostavinskim raspravama).
Živimo u vrijeme velikih promjena koje većina ljudi doživljava kao krizu. U takvim situacijama kad se pojedinac osjeća ugroženo, pa mu je prag tolerancije na frustraciju smanjen, postoji tendencija da reagira nezrelo pokušavajući se osjećati sigurno tako da porobljuje druge ljude, ili traži nekoga tko će ga zaštiti, umjesto da se nauči nositi s krizom koja je to veća što je otpor promjeni bio veći. A život je vječna mijena.
Ljudi zlostavljaju jedni druge jer su to paradoksalno obrane od boli i želja da se dobije ljubav. Za zlostavljača sigurnost znači moć nad drugom osobom koju prvo zavodi da bi je kad je osvoji počeo zlostavljati. Žrtva želi ljubav na pogrešan način tako da pokušava promijeniti zlostavljača. Zlostavljač i žrtva su kao ključ i brava, jer zlostavljač nesvjesno traži osobu koju će pokoriti. Svakom fizičkom nasilju prethodni psihičko nasilje. Muškarci su češće fizički nasilnici, dok se žene zadržavaju na psihičkom nasilju. Zlostavljači i žrtve potječi iz obitelji u kojima je bilo nasilja, ali i iz tzv. dobrih obitelji u kojima djeca nisu primjereno vođena zbog vrlo popularnog popustljivog odgoja kod nas. Previše ih se štiti u ime slobode bez odgovornosti i tako dobivaju moć koju ne mogu nositi, to ih opterećuje, pa postaju već u dobi od tri godine mali nasilnici ili žrtve.
Svaki tip zlostavljanja sastoji se od napada na samopoštovanje druge osobe, od kontrole drugog, sprečavanje njegove neovisnosti i nepoštovanje drugog. Na taj način se zlostavljač osjeća moćno i sigurno. Razlika u tipu zlostavljanja je u vokabularu, zahtjevima, pritisku, prijetnjama, etiketiranju. Čini da ih je teško prepoznati, ali ako naučimo prepoznavati načine zlostavljanja reagirat ćemo na prve znakove, pripremiti se i obraniti, pa možda i spriječiti zlostavljanje. Opisi zlostavljanja odnose se na zlostavljačevo stanje kad provodi zlostavljanje, jer on može inače biti nježan i pun ljubavi i ostati u tom stanju tjednima ili mjesecima, pa to dodatno zbunjuje žrtvu koja se nada da će se on/ona promijeniti. Zlostavljanje se pojavljuje kad zlostavljač osjeća da nešto gubi. Razlikujemo četiri 4 tipa zlostavljanja: Onaj koji kažnjava drugog otvoreno ili prikriveno, patnik koji je majstor u uvaljivanju osjećaja krivnje, onaj koji kažnjava sebe ranjavanjem ako ne dobije ono što želi, zavodnik onaj koji implicite ili eksplicite obećava ono što žrtva naviše želi. Tipovi nisu strogo odijeljeni, pa jedna osoba može kombinirati više tipova zlostavljanja. Uvijek se radi se o manipulaciji.
'Ranjeno dijete' je sinonim za potisnute fragmente traumatizirane dječje psihe koji sadrže negativne osjećaje i uvjerenja, a djeluju kao neka vrsta 'virusnog programa' iz podsvijesti, a aktivira se kad se osoba osjeća ugroženo. 'Ranjeno dijete' ili negativni dio ličnosti osobu vodi u destrukciju i autodestrukciju, te u loša ponašanja prema sebi i drugima, jer iskrivljuje percepciju.
7fc3f7cf58