BosNet Clanak: Veladzic novi Fikret Abdic? (Dani)
bosn...@bosnet.org
From: Tarik Sedlarevic <ta...@bosnet.org>
======================================================================
Dostupno i na Usenet-u kao BIT.LISTSERV.BOSNET
______________________________________________________________________
Za spisak komandi posaljite "help" poruku na adr. MAJO...@BOSNET.ORG
Prijava: SUBSCRIBE bosnet-b Odjava: UNSUBSCRIBE bosnet-b
Arhiva: INDEX bosnet-b Info: INFO bosnet-b
Sve poruke se salju na e-mail adresu: MAJO...@BOSNET.ORG
========================
B o s N e t Web Page: http://www.bosnet.org
BosNet Peticija: http://www.bosnet.org/warcrimes/petition/
BosNet Akcija za Tuzbu protiv Milosevica:
http://www.bosnet.org/warcrimes/actions/
______________________________________________________________________
Dani: Veladzic novi Fikret Abdic?
Autonomna pokrajina Fikreta Abdica ostavila je hiljade mrtvih Krajisnika,
koje vise nikakva politika i demokracija ne mogu vratiti. Svjesni su toga
i Krajisnici, no izgleda da njihov guverner nije: nakon nedavne izjave da
moze vladati sam, iz Stranke za BiH su mu jasno porucili - jedino ako se
okrene pravljenju neke nove autonomije. Trenutni odnos snaga u Unsko-
sanskom kantonu, tvrde izvori iz SDA lijevo orijentirani, na strani su
ekstremne mladomuslimanske desnice, koja se drzi jos malo u srednjoj
Bosni, u Sarajevu po coskovima, a u ovom kantonu ima kompletnu vlast.
Koliko ce jos Krajisnici i(li) OHR trpjeti takvu situaciju najbolje
ilustrira primjer Sanskog Mosta: general Alagic je smijenjen sa mjesta
nacelnika i pored sve aure ratnog herojstva. Ni Cazinjani vise nece da
sute pognutih glava - nakon spektakularnog hapsenja stotinjak svojih
sugradjana, javno porucuju da nece dozvoliti da se njima manipulira u ime
visih ciljeva vladajuce stranke, kojoj i sami pripadaju. Gradili su je,
kazu, ali ce je i rusiti - jer ih je izdala?!
Pise: Dzenana KARUP-DRUSKO
\"... dana 05.07.1999. god. oko 02,10 sati u mjestu Cazin u ul. 101.
Muslimanske brigade, zasad nepoznati izvrsilac je izvrsio nalog i postavio
eksplozivnu napravu nepoznate marke ispod sluzbenog putnickog vozila marke
zGolf\', registarskih oznaka 718--E-386, vlasnistvo PU Cazin, a koje je
bilo parkirano u dvoristu porodicne kuce Budimlic Cazima, nacelnika PU
Cazin. Usljed djelovanja eksplozivne naprave, na sluzbenom vozilu, na
privatnom vozilu koje je bilo parkirano u garazi, te susjednim porodicnim
kucama nastupila je materijalna steta velikih razmjera.\" Ovako je
u \"sluzbenoj zabiljesci\" obrazlozeno \"lisavanje slobode\" osumnjicenih za
ovaj cin, koji je policija okarakterizirala kao teroristicki.
Ono sto ne pise u \"sluzbenoj zabiljesci\", a sto su za Dane
ispricali \"osumnjiceni teroristi\", jeste sljedece: pomenuti automobil je
bio \"golf cetvorka\", jedini takve vrste u cazinskoj policiji i jedino ga
je koristio nacelnik policije, kako za sluzbene tako i za privatne
poslove. To potvrdjuje i cinjenica da je automobil u dva sata poslije
ponoci bio parkiran ispred njegove kuce, sto je po pravilima sluzbe
zabranjeno, a sto bi Budimlic kao nacelnik policije morao znati
(istovremeno, njegov privatni automobil je bio u garazi, kako jasno pise i
u \"sluzbenoj zabiljesci\"). Poslije eksplozije sacinjen je spisak
osumnjicenih (Na osnovu cega i ko ga je sacinio? Jer, nigdje i niko od
sluzbenih lica u cijelom slucaju nije osumnjicenima ponudio nikakve
argumente i dokaze.), koji su bez ikakvog pismenog naloga privodjeni; na
informativne razgovore pozivani su telefonski ili usmeno, naravno u
stanicu policije, gdje su im onda uzimane izjave koje su morali
potpisivati, a nekoliko ih je cak radilo i test na poligrafu u Bihacu;
pretresane su im kuce, a nekima, bogami, i stale i njive. IPTF nije
obavijesten o slucaju, ucinili su to prijatelji privedenih. Saslusano je,
kako tvrde ovi Cazinjani, preko stotinu ljudi. Hamdija Ljubijankic,
stopostotni ratni vojni invalid bez jedne noge, ruke i oka, tvrdi da je na
saslusanju bio devedeset deveti po redu.
Kompletan slucaj ima puno dublju politicku pozadinu nego sto to policija i
vlast u opcini, pa i Kantonu, zeli priznati. Naime, privodjeni tvrde da je
eksplozija posluzila kao odlican povod da se obracunaju sa svim clanovima
SDA koji su do tada pokazali bilo kakvu neposlusnost i protivljenje
aktuelnoj vlasti. Bukvalno su kupljeni sa ulica, iz kafica i kuca, i
odvodjeni na ispitivanja.
Sveznajuca sprava
Na dan eksplozije Hasan Hadzalic je sjedio u kaficu \"Luka\" sa prijateljem
Suadom Dzehverovicem, sa kojim je razgovarao sta se desilo prethodne
noci. \"Usla je policija. Sve sam u tom trenutku mogao pomisliti, ali ne i
da su dosli po mene. Nisam vjerovao da ce me tako poniziti.\" Prisli su mu
i obavijestili ga da se mora odmah javiti u stanicu policije. Opomenuo ih
je da se tako ne sale, jer ljudi slusaju, na sta su mu oni rekli da imaju
usmenu naredbu da ga privedu u \"marici\", ali, s obzirom da su ga poznavali
odranije, predlozili su mu da ide u svom automobilu, kako bi bila manja
bruka, s tim da ce sa njim ici jedan policajac. \"Jadna je ona drzava koja
hapsi svoje borce.\"
U policijskoj kancelariji bili su Sead Kazaferovic, sef krim-sluzbe u
Cazinu, i nekoliko inspektora iz bihackog MUP-a. Poceli su uvjeravati
Hadzalica da nije uhapsen, a \"primorali su me da dodjem\". Pitali su ga
gdje je bio prethodne noci: otisao je u dzamiju na aksam-namaz, poslije sa
prijateljima na kahvu, kao i uvijek, i onda kuci. Na njegovo pitanje zasto
je priveden, odgovorili su da je nacelnik policije izjavio kako je sa njim
u zavadi?! Hasan je htio znati je li to dovoljan razlog da se neko privede
u policiju i osumnjici za nesto, a oni su odgovorili potvrdno. Priznaje da
im je rekao da zna za eksploziju i da bi bio najsretniji da su u
automobilu u trenutku eksplozije bili nacelnik policije, Juso Hadzic,
komandir policije, i Ahmet Sumar, zamjenik komandira. Pustili su ga jer je
dosao IPTF, koji je insistirao na tome da ga ne mogu zadrzavati bez
osnova. Bio je prvi osumnjiceni.
Sutradan, uz pismeni nalog istraznog sudije Jadranke Lojic, pretresli su
mu kucu. Prije nego sto su poceli, pitali su ga ima li sta za prijaviti.
Hasan priznaje: \"Rekao sam da imam zolju i nekoliko bombi, i to sam im
odmah i nasao.\" To je bilo sve sto su nasli kod njega. Uz tvrdnju da im on
ne treba, otisli su. Ali, samo dva dana poslije, pred \"Luku\" je opet
dosla \"marica\". Policajci su prisli Hasanu i drsko mu naredili da krene sa
njima, pozivajuci se na usmeno naredjenje komandira stanice. Pobunio se i
zaprijetili su silom. Prijatelji su mu savjetovali da ne pravi sebi
probleme i krene sa njima, a oni ce alarmirati IPTF. \"Usput su me
provocirali. Siguran sam da su trazili povod da me fizicki napadnu.\" Nisu
ga nasli. U stanici je opet bio Kazaferovic, koji je rekao da Hasan treba
inspektorima iz Bihaca, koji su takodjer bili prisutni. Cekao je sat
vremena i onda je dosao policajac koji mu je saopcio da ce ga prebaciti u
Bihac.
Policijski automobil, u kome je i on bio, stigao je u bihacki MUP oko
cetiri-pet poslijepodne. U sobu gdje su ga smjestili dolazili su
inspektori koje je odranije poznavao i sa njim nesluzbeno razgovarali.
Nesto prije ponoci pokazali su mu dvije stolice na kojima je trebao
provesti noc. Htio je obaviti namaz. Nisu mu dopustili. Presjedio je
citavu noc. Ujutro mu je jedan inspektor donio izjavu koju je u
medjuvremenu sacinio. Pisalo je gdje je Hasan bio u noci kad se desila
eksplozija. Potpisao se. Odveli su ga u sobu na sprat u kojoj se nalazio
poligraf. Izvjesni Bajro mu je rekao da ne mora raditi taj test ako nece,
jer \"to je sprava koja sve zna\". Hasan je prokomentirao da je jedino Allah
sveznajuci, a Bajro potvrdio: \"Da, da. Ali ovome se ne moze nista
sakriti.\" Smatrajuci da nema sta kriti, pristao je da se testira i
potpisao da to radi dobrovoljno. Razgovarali su, Bajro i Hasan. U jednom
momentu sveznajuca sprava je nesto pokazala i Bajro je viknuo na
njega: \"Jesi li prisutan?\" Hasan je odgovorio: \"Zar me ne vidis?\"
Kad su zavrsili sa testiranjem, Bajro ga je vratio inspektorima. Poslije
sat vremena dosao je Suad Poprzenovic i donio mu rjesenje u kome je bilo
obrazlozenje o \"lisavanju slobode\". Komentarisao je: \"Ma, nije ovo nista,
ali moralo se.\" Pustili su ga oko cetiri poslije podne. Policajci su mu
rekli da je pod pojacanom prismotrom, a Hadzalic tvrdi da mu je jedan
policajac priznao da imaju usmenu naredbu da ga stalno kontroliraju,
preciznije - maltretiraju. Nekoliko puta bio je prisiljen zvati IPTF da ga
zastiti od policije. Kaze: \"Nekad smo najvise mrzili IPTF, mislili smo da
su k\'o cetnici, a danas Bogu zahvaljujemo sto ih imamo. Jer, da nije njih,
ja bih i sad bio u zatvoru, imao bih debeli dosje sa optuzbama, a dosad bi
me sigurno i slikali kako potpaljujem eksploziv.\"
Sve - u interesu drzave
Hasan Hadzalic bio je medju prvim osnivacima SDA, Patriotske lige i prve
brigade osnovane u tim krajevima. Sjeca se vremena kada se Fikret Abdic
vratio u Krajinu, poklopio sve i hapsio Mirsada Veladzica. \"Nasa brigada
ga je tada jedina stitila\", kaze. Veladzic je od njega trazio da 1993.
godine rukovodi radovima na obnovi stare medrese koja u ex-Jugoslaviji
nije radila. Zbog toga ga je hapsio Irfan Saracevic Zile (jedan od
kljucnih ljudi u autonomnoj pokrajini Fikreta Abdica), i \"radili su to sa
vise dostojanstva nego ovi danas\", tvrdi Hadzalic. Kad je medresa
proradila, \"zvanicno nisam nista radio, a nezvanicno sam bio uz Mirsada
Veladzica i radio sve poslove koji su bili zod interesa za drzavu\'\".
(Preciznije receno: naruceni poslovi od posebnog interesa za Mirsada
Veladzica. Hasan uz smijeh priznaje da je \"slucajno\" bio u dzamiji kad je
tu dosao efendija Colakovic i bio napadnut i otjeran, te kad je napadnut
Haris Silajdzic - opet \"slucajno\".)
Dobrovoljno se prijavio u 505. buzimsku brigadu 1994. godine, ali su ga
zarobili autonomasi i bio je u logoru Drmeljevo osam mjeseci, gdje su ga
tjerali da pred ostalim zarobljenicima u rukama drzi vrelo zeljezo.
Kad se rat zavrsio, opet je bio uz Mirsada Veladzica i opet je \"nezvanicno
svasta radio\". Ali, nije mu se svidjala politika koju su vlastodrsci
provodili i stalno se bunio govoreci Veladzicu da se borci sve vise
zapostavljaju. \"Nikad nista nisu uradili da promijene status demobilisanih
boraca, koje su nakon rata podredili kriminalcima za koje su borci morali
raditi da bi prezivjeli i prehranili porodice.\" Kasnije su se iz nuzde
poceli zaposljavati i kod autonomasa, koji su im se podsmijevali i
govorili im: \"Eto sta vam je Alija dao.\"
Zbog svojih prigovora pao je u nemilost. Danas tvrdi: \"Mirsad Veladzic je
provodio politiku postavljanja sto amoralnijih kadrova na podrucju citavog
kantona kako bi mogao sa njima manipulisati kako mu odgovara. Nikad nije
htio o tome razgovarati. Oni ce poslije ovoga nas sigurno demantovati i
poceti se pravdati navodeci pozitivne stvari. Ja sam u SDA i stalno sam
javno iznosio negativne primjere. Pozitivne vise i ne znam. I bas me
zanima sta ce oni imati istaci kao pozitivno.\"
Navodi ilustrativan primjer pogresne kadrovske politike. Kad je u Cazinu
postavljen Cazim Budimlic na mjesto nacelnika policije, Hasan tvrdi da mu
je Ibrahim Veladzic Baja pokazao listu potpisnika Abdiceve autonomije na
kojoj je bio i Budimlicev potpis. Ali, to je samo jedan od razloga zbog
kojih se Hadzalic ne slaze sa nacelnikom: \"Nikad puske nije uzeo u ruke.
Rahmetli Izet Nanic ga je hapsio jer nije htio da se bori.\" Prije rata je,
tvrdi dalje, Budimlic bio prekaljeni udbas, na pocetku rata clan opozicije
koji je SDA javno nazivao \"povampirenim hordama\" i tek kad je uvidio da ne
moze na vlast, usao je u SDA. Iskopirao je Hasan listu sa nacelnikovim
potpisom, pokazao vecini policije i dao je Jusi Toromanovicu, koji je u to
vrijeme bio clan Izvrsnog odbora SDA Cazin, ali: \"Nikad niko se nije
oglasio o tome. Od tada me policija stalno kontrolise, jer to i nije
policija ove drzave, nego Cazimova.\"
Hadzalic priznaje da su mu sugradjani cesto govorili da puno prica i da ce
ga to doci glave. \"U posljednje vrijeme sam javno izjavljivao da neki
ljudi iz policije koji su na rukovodecim mjestima trebaju sjediti u Haagu
zbog zlocina koje su radili, a ne u svojim foteljama. Konkretan primjer je
Ahmet Sumar, zamjenik komandira, koji je bez ikakvog razloga ubio civila.
Optuzivao sam i neke ljude koji sad sjede u kantonalnom MUP-u. Sve ovo sto
se sad desava bio je njihov scenarij kako bi me optuzili i proglasili za
vodju terorista, ali nisu mislili da ce se IPTF ukljuciti u slucaj.\"
Svjedoci su zivi
Ubijeni civil koga Hadzalic pominje je Mujo Covic. Dani posjeduju izjavu
njegove porodice: supruge Semse, koja je nepismena i ovjerila je izjavu
otiskom prsta, i kcerki Edine i Veldine sa potpisima. Pored ostalog u toj
izjavi pise: \"... noci 08.08.1994. godine u 02,30 sati, dosli su radnici
policije po mog muza Muju. Dobro se sjecam da je bio Sakib Blazevic...
Bila je noc, struje nije bilo... Cim su vrata otvorena, policija je usla u
kucu te zapocela pretres... djeca su plakala sva u strahu... Sakib je uzeo
pistolj marke \'zastava\' cal. 7,62 mm, koji je moj muz posjedovao na
odobrenje... Nakon preturanja po kuci isti su naredili da Mujo krene sa
njima, a usput su pitali za Mujina brata Zijada, koji je vec odavno bio
u \'AP ZB Velika Kladusa\'. Muju su odveli i od tada se nije vise nikada
javio... nikad nista nisam saznala osim pogovaranja da je mog Muju ubio
navodno policajac Ahmet Sumar... ja bih barem da znam, ako je tacno da je
ubijen, da mi se kaze gdje je zakopan... trazit cu istinu o svom muzu sve
dok sam ziva i ja i moja djeca, jer nije bilo razloga da se moj muz
privodi, a kamoli da bude zubijen\'...\"
Pored ove izjave, Dani posjeduju i Informaciju koju je sastavio jedan od
svjedoka ubistva Muje Covica, a koja je prema nasim saznanjima,
dostavljena IPTF-u Cazin, kantonalnom tuziocu i federalnom ministru
policije. Izmedju ostalog u njoj pise: \"... oslobodjen je Sturlic (selo,
prim. aut.) od zparavojnih formacija APZB\', te su snage Petog korpusa usle
u Sturlic... privedena su neka lica, navodno pristalice APZB... meni je
bilo poznato samo ime Mujo Covic... Naredno jutro, kad smo ustali, trebalo
je loziti vatru kako bi pravili jutarnju kafu. Ahmet Sumar, pomocnik
komandira, i Sakib Blazevic, zamjenik komandira PU Cazin, a sada komandir
PS za prelazak drzavne granice u Bihacu, naredili su da dovedemo Muju
Covica da nalozi vatru. Doveden je, a mi smo vecinom bili u kuci. Tada je
Sumar izasao, otisao do Muje i nesto sa njim razgovarao, te izvadio
pistolj marke zkolt\' cal. 38 mm i opalio jedan metak u njegovu glavu.
Nakon toga Mujo je pao, a Sumar se vratio u kucu gdje smo bili i sviju nas
obavijestio: zEno, ubio sam ono djubre\'. Tad je Sakib Blazevic ostro
reagovao vicuci na Sumara, ali ovaj nije nista reagovao. Mi smo tu bili i
dalje u kuci, a niko od nas nije niti pokusao da ukaze prvu pomoc tad jos
uvijek ranjenom Muji. Tek kad je proslo mozda i deset minuta, tad su
Rusmir Klicic i Safet Hodzic Muju zamotali u vojnicko cebe i odvezli ga
plavom policijskom maricom u bolnicu Cazin. I od tada ne znam sta je sa
njim bilo. Osim mene, prisutni su dakle bili Sakib Blazevic, Rusmir
Klicic, Jasmin Toromanovic, Safet Hodzic, Almir Nadarevic (vecina njih je
i danas u policiji, prim. aut.).\"
Ponizeni borci
Mnogo je primjedbi na racun rada policije u Cazinu, a posljednje
privodjenje gradjana bilo je kulminacija njihovog nezadovoljstva, zbog
cega svi otvoreno zele govoriti jer smatraju da su osumnjiceni bez ikakvih
argumenata. Angazirali su advokata i spremaju se na privatnu tuzbu.
Naglasavaju da iza svega stoji politika. \"Neki od privodjenih su
predsjednici SDA u svojim mjesnim zajednicama, clanovi Izvrsnog odbora
Stranke, poslanici, a svi osumnjiceni su clanovi SDA\", prica Abdulah
Cehic, predsjednik kluba SDA u Opcinskom vijecu i clan Izvrsnog odbora
Stranke. Njega je 11. jula telefonom nazvao inspektor Lipovic i trazio
sluzbeni razgovor vezan za teroristicki akt koji se desio. Rekao mu je da
za to ima nalog iz Kantona i pitao ga za eksploziv koji je predao
u \"Zetvi\" - akciji u kojoj se predavalo naoruzanje i municija preostali u
privatnom vlasnistvu iz proteklog rata. Akcija je provedena pod
pokroviteljstvom medjunarodne zajednice, a drzava BiH je garantirala
anonimnost. Cehic se pozvao na poslanicki imunitet i odbio sluzbeni
razgovor. Rekao je da nije predavao nikakav eksploziv. Na tome je i
ostalo. Cehic tvrdi da su \"aktivnosti policije bile tendenciozno usmjerene
iskljucivo na rusenje stranacke strukture. SDA nije stala na nasu stranu,
niti se oglasila o radu policije koji je bio usmjeren protiv nas. Time je
Stranka i sama prihvatila dio odgovornosti za ovo sto se desilo. Medjutim,
to ce se, garantujem, odraziti na sljedecim izborima jer vecina privedenih
je i organizirala izbore na terenu.\"
Cehic je, kao i ostali nasi sagovornici, bio dokazani borac u proteklom
ratu, tri puta ranjavan. Dok prica, neko od prijatelja mu sugerise da kaze
kako je citava njegova porodica bila u ratu, on odmahuje rukom i naglasava
da to vise nikoga ne zanima i da su ratne zasluge danas samo minus. Sa tim
se svi slazu. Na kraju dodaje da niko u policiji, gdje ima mnogo
prijatelja jer je jedan dio rata proveo u policiji, ne zna ko je sacinio
listu osumnjicenih, sto cijeli slucaj stavlja pod dodatni veo tajnosti.
Price ostalih sagovornika su, manje-vise, slicne. Naglasavaju da ih
najvise boli sto su se prema njima odnosili kao prema zadnjim
kriminalcima. Muhamed Besirevic kaze: \"Dovoljno je sto su usred dana dosli
da mi pretresaju kucu naocigled autonomasa koji su virili iza zavjesa i
likovali.\" Ibro Durakovic, aktivista SDA, tvrdi da je ovaj progon
pojedinaca poceo vec odavno, preciznije, jos od prvih poslijeratnih
izbora, kada je Mirsad Veladzic sa svojim ljudima sa listi predlozenih
kandidata skidao koga je htio, odnosno one koji mu nisu bili slijepo
odani. Cijeli slucaj je, kaze, uticao na rusenje njegovog autoriteta u
gradu i ovu hajku smatra politickim progonom. Ismet Dzinovic, najmladji od
osumnjicenih za podmetanje eksploziva, odvodjen je na ispitivanje i u
Bihac, a Ahmet Sumar je nudio 20.000 DM njegovom komsiji Muhamedu Skrgicu
samo da ovaj posvjedoci da je Ismet od njega trazio da kupi eksploziv.
Skrgic je odbio da lazno svjedoci. Sutradan mu je policija pretresla kucu.
Suad Bajramovic, aktivni sportista, drzavni prvak u taekwan-dou, takodjer
je osumnjicen za postavljanje eksploziva. Besiru Durakovicu su nudili da
suradjuje sa njima tako sto bi im dojavljivao ko bi mogao biti upetljan u
slucaj...
RVI bez prava na zivot
Ipak, najcrnji primjer uspjesnog policijskog rada na ovom slucaju je
privodjenje Hamdije Ljubijankica, koji je takodjer bio osumnjicen za
teroristicki akt. Kada su inspektori na saslusanju trazili od njega da
kaze gdje je bio sporne noci, ovaj stopostotni invalid (u ratu je bio u
interventnom vodu) pitao je: \"Kako sam ja ovakav u dva nocu mogao hodati i
tako nesto raditi, pa vidite da nemam noge, ruke, oka?\" Na pitanje s kim
se najvise druzi, odgovorio im je \"sa sestrama i ljekarima\", a kad su mu
pretresali kucu i imanje, nasli su, veli, jedino proteze i lijekove.
Osmog jula Hamdiji je bila zakazana delozacija. Otisao je kod nacelnika za
stambenu problematiku, koji je, kaze, \"citav rat bio u Njemackoj i za
hiljadu maraka dosao na funkciju\", da pokusa traziti zastitu. Mesud Silic
mu je \"utjesno\" odgovorio da ce \"izletjeti iz tog stana naglavacke sa
balkona i Hamdija i zena mu i njihovo cetvoro djece\". Onda je otisao kod
Mesuda Mustedanagica, nacelnika opcine, koji mu je rekao da je i sam u
krizi sa stanom i da trebaju zavrnuti rukave i kopati temelje za kuce.
Hamdija pokazuje svoj patrljak umjesto ruke i pita: \"Sta ja da zavrnem?
Gdje da kopam?\" Posvadjao se sa nacelnikom. Taj dan je bio toliko psihicki
unisten da je zavrsio u bolnici u Bihacu. Kad ga je zena nazvala, rekla mu
je da su dolazili policajci i sve pretresli. Sutradan je iz bolnice dosao
kuci i dobio poruku da se javi u policiju. Ispitivali su ga tri sata. \"Sad
se osjecam kao stranac u ovoj drzavi\", kaze Hamdija. \"Platio sam svoj ceh
u ratu, a sad mi oduzimaju i pravo na stan, djecu, zivot.\" Kad je poceo
rat u Bosni i Hercegovini, Hamdija Ljubijankic je napustio posao u
Sloveniji i dosao da se bori za svoju drzavu.
\"Vlasti kantona uvijek u svojim javnim istupima tvrde da u Cazinu postoji
jaka politicka stabilnost. To nije tacno i ja to odgovorno tvrdim\", rijeci
su Muhameda Hadzipasica, koji kaze da sve ovo govori jer narod mora
saznati istinu, \"mora progledati sto prije ili ce imati samo bijedu koju
im sadasnja vlast nudi\". Tvrdi da su ljudi nezadovoljni, da je
razocaranost u rezultate njihove borbe ogromna. Svoj stav Hadzipasic dalje
objasnjava: \"Alija Izetbegovic, kad zeli saznati sta se desava negdje,
onda zove one iz vlasti i njih pita, a mi koji smo se iskreno borili za
ovu zemlju zavrsili smo na ulici. Poznato je da svaka revolucija jede
svoje ljude, ne znamo da li je nasa sudbina takva, ali mi se vise nemamo
kome pozaliti, da kazemo sta nas boli, to nece niko da slusa, nikoga ne
zanima.\"
Muhamed Hadzipasic je 1990. godine napustio svoj posao u Svicarskoj i
dosao u Bosnu, jer se, kaze, gore uveliko govorkalo da ce u Bosni biti
belaja. Clan je predsjednistva Kluba Patriotske lige u Cazinu, u kojoj je
jedan od osnivaca. Jedno vrijeme u ratu je radio kao inspektor drzavne
bezbjednosti, a poslije je bio direktor Centra za socijalni rad. Medjutim,
1998. godine dolazi u sukob sa politickim vrhom i ostaje bez posla. I ne
samo to, \"dat mi je embargo i vise nigdje ne mogu dobiti posao. Ne radim
vec godinu i po\". Clan je SDA i na posljednjim izborima je bio predlozen
za kantonalni odbor. Ali: \"Raspitujuci se za sve delegate koji su bili
predlozeni da li ce sutra sigurno glasati za Mirsada Veladzica kao
guvernera, zakljucili su da ja to ne bih uradio bez pogovora i ako ne bih
bio siguran u svoj izbor.\" Skinut je sa liste.
Necemo saginjati glavu
Nikad prije nije bio u nekoj partiji, a \"SDA mi je bila istetovirana u
srcu. Pokrenula me je u ono vrijeme ideja koja je imala kvalitet, ali tog
kvaliteta u SDA vise nema. Politika u Cazinu je dosla na tako niske grane
da je covjeku od svega toga muka\". Uskoro ce napustiti SDA i nece vise
biti clan ni jedne politicke partije. Razlog sto je promijenio svoje
misljenje o SDA je politika koju ona provodi od rata naovamo.
Na vlast u Cazinu su, tvrdi, dosli ljudi koje je iskljucivo Mirsad
Veladzic postavio kao svoje poslusnike i tako omogucio sebi da ostane
guverner. Vlasti u kantonu i Cazinu su, tvrdi dalje, povezane
nepotizmom: \"Nacelnik opcine Mesud Mustedanagic je bliski rodjak Esadu
Basagicu, predsjedniku opcinskog SDA. On je clan i Glavnog odbora SDA BiH,
a u Stranku je usao z96. godine. Znamo mi dobro da je on 1991. i 1992.
godine imao potpuno drugaciju ideju drzave od nas. I \'94. je trazio
dozvolu od komandanta 503. da se mi hapsimo. Hazim Mustedanagic,
dopredsjednik SDA, bliski je rodjak obojice. To su najveci poslusnici
Mirsada Veladzica, i njihov porodicni lobi je sve poklopio. Nacelnik
opcine provodi samovolju u Cazinu: postavlja i smjenjuje koga hoce. U
opcini radi 130 - 140 ljudi i ni na jedno kljucno radno mjesto Stranka
nije dala svoju saglasnost, vec sam nacelnik. Odgovorno tvrdim da SDA u
Cazinu vlada samo na papiru, ali ne i u praksi, jer ovdje rezultati izbora
nisu nikad provedeni. Opozicija je ista kao vlast, medjusobno se
sukobljavaju samo da bi javnosti zamazali oci.\"
Razocaranost ovih ljudi koji su 1992. godine krenuli srcem da brane BiH je
porazavajuca. Oni kojima su oni svojom krvlju omogucili da danas sjede u
foteljama zahvaljuju im i priznaju to na sljedeci nacin: \"Upozoravali su
nas da sutimo oko cijelog slucaja eksplozije, jer u suprotnom ce nam i
glava biti u pitanju. Ako nas stotinu presutimo ovo sto se sada desilo, a
mi smo medju najjacim ljudima u Cazinu, onda bi to znacilo da je javnost u
ovom gradu zauvijek usutkana, jer kako bi ko poslije naseg iskustva smio
nesto javno reci protiv vlasti kad su nas slomili. Ali mi necemo sutiti!
Gradili smo ovdje drzavu, a ne autonomiju, koju nam sad Mirsad Veladzic
namece. Borili smo se protiv Abdiceve autonomije, a ovim podjelama na
kantone i fizickom odvojenoscu USK od ostatka drzave Veladzic je dobio
svoju autonomiju u kojoj radi sta i kako hoce. Nismo se bojali cetnika i
autonomasa i ne bojimo se ni ovih koji su sada vlast. Borit cemo se i
protiv njih, samo, naravno, drugacijim sredstvima. Borit cemo se i dalje
za ovu drzavu i nikad necemo saginjati glavu!\" Ovo je zajednicki stav
Cazinjana, bivsih boraca, sa kojima smo razgovarali i koji se nijednog
trenutka nisu dvoumili da li ce se njihova imena pojaviti u javnosti.
Politicka samovolja
O cijelom ovom slucaju oglasio se i UN. Portparol misije UN-a za regije
Banja Luka - Bihac, Roberts Aloune, na pres-konferenciji odrzanoj u
Bihacu, naglasio je da je cijeli slucaj interesantan i cudan, te da je to
najnegativniji primjer rada policije dosad. Iznio je dvije zamjerke: IPTF
nije odmah obavijesten, vec tek nekoliko sati nakon dogadjaja. U razgovoru
sa kantonalnim ministrom MUP-a Rusmirom Sahinovicem insistirali su na
odgovoru zasto nisu obavijesteni na vrijeme. Ministar im je
odgovorio: \"Nismo imali vas broj telefona.\" Drugo, rekao je Aloune, kad su
trazili da vide auto koji je eksplodirao, receno im je da je na licu
mjesta, sto nije bila istina. Auto su pronasli, bez pomoci MUP-a, nekoliko
dana poslije u jednoj privatnoj garazi u Bihacu. Sve to skupa navelo ih
je, rekao je, da zakljuce da ni nacelniku policije u Cazinu nije bas stalo
da se slucaj rasvijetli!?
Druga stvar o kojoj je Aloune govorio na toj pres-konferenciji je
rekonstrukcija Vlade koju je proveo guverner Kantona. Obrazlozio je da se
napeta politicka situacija u Kantonu dodatno otezava potezima iz kabineta
guvernera te da postoje tendencije da Mirsad Veladzic zeli postici potpunu
samovolju u politickom odlucivanju u Unsko-sanskom kantonu. Aloune je te
svoje izjave argumentovao vec pomenutom rekonstrukcijom Vlade. Ipak,
jedino se zadrzao na slucaju kantonalnog tuzioca, rekavsi da je Asim
Dzafic veoma otvoreno i smjelo radio na procesu borbe protiv kriminala i
korupcije u Kantonu i da bi na njegovo mjesto trebalo postaviti covjeka
koji ce nastaviti raditi na isti nacin, a da ce medjunarodna zajednica
pratiti sve promjene. Dodao je i da ce oni podrzati bilo kog takvog
tuzioca ako svoj posao bude radio kako treba.
No, i pored kadrovskih promjena i svih kuloarskih prica koje prate
krajiska zbivanja, podgrijavajuci napetost na podrucju Kantona, sam
guverner svojim izjavama za javnost u posljednje vrijeme sve vise (ne)
slucajno doprinosi tome. Odnosi koalicionih partnera su odavno zategnuti,
ali ipak postoji kakva-takva suradnja. Medjutim, zadnja guvernerova izjava
da \"SDA moze vladati i bez Stranke za BiH\" proizvela je revolt kod mnogih,
pa i velikog dijela SDA. Sead Toromanovic, predsjednik Izvrsnog vijeca
kantonalnog odbora Stranke za BiH, odgovarajuci na ovu guvernerovu
tvrdnju, pored ostalog je rekao da guverner to moze postici samo ako zeli
praviti drugu autonomiju u Krajini. Prva je, ako je ko slucajno zaboravio,
bila ona Fikreta Abdica, koja je ostavila iza sebe hiljadea mrtvih
Krajisnika.
© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1999.
______________________________________________________________________
Misljenja izrazena i/ili objavljena na BosNet-u ne moraju odrazavati
poglede svih clanova Uredjivackog Odbora i/ili administratora, kao ni
institucija domacina ili Internet Providera.