Najposuđivanije knjige u Zagrebu
Hrvoje Simic
najposuđivanijih knjiga:
http://katalog.kgz.hr/pages/najcitanije.aspx
Da vidim malo što ljudi čitaju, odaberem zadnjih 120 dana u nultoj
kategoriji (Općenito, uključuje znanost i znanje). U ovoj kategoriji
je puno knjiga koje se bave promicanjem znanosti i razumnosti, npr.
"Svijet progonjen demonima", "Kontraznanje", "Loša znanost"; ali s
njima je i puno raznoraznog smeća, jer dobar dio pseudoznanstvene
publicistike spada u tu kategoriju "Općenito".
Zato me nije previše iznenadilo što je na prvom mjestu David Icke i
"Najveća tajna" sa preko sto posudbi na mjesec. Ali me malo osupnulo
što je na drugom, trećem, četvrtom i petom mjestu - isto Icke. Čovjek
ima pet knjiga u katalogu KGZ-a i sve su na vrhu u svojoj kategoriji.
Nakon što smo ispucali sve Ickeove knjige, konačno mogu i drugi doći
na red. Točnije - Krešimir Mišak, čije knjige drže šesto, sedmo i osmo
mjesto na top listi. Slijedi "13 stvari koje nemaju smisla" od
Michaela Brooksa - koliko vidim po Netu, knjiga vrlo upitne
objektivnosti na temu "ruba znanosti". Deseta je "Više od slučajnosti"
Martina Plimmera i Briana Kinga koja lijepo zakružuje ovaj mumbo-jumbo
top ten.
Prva "normalna" knjiga na koju nailazim je Crni labud na 12. mjestu.
Goldacre je na 33., dva mjesta ispod Sylvije Brown. Ukupno gledajući
tih 50 mjesta je šaroliko društvo, ali čini se da kontraznanje
dominira nad znanjem.
Naravno, nije u svim kategorijama tako loše. U "matematika i prirodne
znanosti" vode Hawking, Dawkins i knjige o dinosaurima, iako broj
posudbi nije baš kao kod Ickea. Ali ako pogledate pod "filozofija i
psihologija" već na drugom mjestu je "Putovanje duša: prikaz slučajeva
života između života" (Michael Newton), a odmah slijedi "Tajna"
(Rhonda Byrne) i "Koji k--- uopće znamo!?" (Arntz et al), krasni
primjeri pseudoznanosti. "Tajna" je i #1 pod "Primjenjene znanosti",
gjde se na samom vrhu tiskaju Eckhart Tolle, Lidija Gajski i ekipa.
Kad malo gledam te brojeve, čini mi se da ljudi ipak nekog vraga
čitaju, samo što odabiru uglavnom krive knjige. Pitam se: da li bi
ovakve statistike mogle biti dobro mjerilo znanstvene obrazovanosti
društva? I, ako je ovakva situacija u mediju knjige, koliko uopće
možemo očekivati od televizije ili dnevnog tiska?
Radoslav Dejanovic
> Kad malo gledam te brojeve, čini mi se da ljudi ipak nekog vraga
> čitaju, samo što odabiru uglavnom krive knjige. Pitam se: da li bi
> ovakve statistike mogle biti dobro mjerilo znanstvene obrazovanosti
> društva? I, ako je ovakva situacija u mediju knjige, koliko uopće
> možemo očekivati od televizije ili dnevnog tiska?
Zamolimo gospodina Occama, točnije fratra Williama od Ockama
(1288.-1348.) da, po svom poznatom načelu "Frustra fit per plura quod
potest fieri per pauciora" (po kojem u ovom tekstu padam jer navodim
kompliciran i nerazumljiv latinski izvornik ne bih li kakvog naivca
uvjerio da vladam latinskim jezikom, umjesto da načelo ispričam na
zdravoseljački način: "Ne treba komplicirati stvari."), knjigu svojim
nožićem razreže na jednostavne dijelove: korice, papir između korica,
i nekakve znakove na papiru.
I to je otprilike to što se knjige tiče - medij na koji svatko može
staviti tekst kakav hoće. Ako tako izmasakriramo knjigu, ustanovit
ćemo da ima posve iste principe kao i puno moderniji mediji - pruža
razne informacije. I, kao i drugi mediji, i knjiga je praćena onoliko
koliko je zanimanje *ljudi* za nju.
Knjige, televizija i dnevni tisak pod voljom su jednog jedinog
božanstva - svete Mase. Sv. Masa je takva, pa voli prizemne stvari;
nije pretjerano obrazovana, nije pretjerano inteligentna, ne posebno
duhovno ili kulturno bogata, sa slabom željom za promjenom vlastitog
stanja. Povremeno se u sv. Masi pojavi neki pojedinac koji odskače,
ali ga Sv. Masa više vidi kao nekakvu dosadnu priraslicu, ili ga
ignorira. Posebice u vrijeme prijenosa Big Brothera.
Što htjedoh reći, nakon ovog podužeg i posve ne-occamovskog izlaganja?
Jednostavno to da je knjiga medij koji će pokazivati iste
karakteristike kao i drugi masovni mediji. Tome možda ne bi bilo tako
prije nekoliko godina, prije nego je krenula pomodna strast za knjigom
uzrokovana ponajprije edicijama Večernjaka i Jutarnjeg (dužni metri
klasika na regalu kao dokaz kulture vlasnika regala). No, eto - ako
ništa drugo, dobro je da se čitaju knjige, pa makar one i ne bile po
nekom našem ukusu. Televizija ni novine ne mogu pomoći opismenjavanju
nacije koliko to može knjiga.
Jesu li gore navedene statistike mjerilo? Ja bih, onako laički,
zaključio da jesu. Da se zaista po tim statistikama može dobiti
nekakav presjek našeg društva i izvući neki valjani zaključci o nama.
Gledam danas na naslovnici novina veliki naslov: hrvatski liječnici
elektrostimulacijom pacijenta u vegetativnom stanju probudili istoga.
Izvrsno! No, piše i to da su naši znanstvenici prvi na svijetu tako
nešto izveli. Nažalost, ćorak.
Naš pacijent nije prvi takav pacijent koji je probuđen tom metodom.
Već nekoliko godina priča se o tome, dapače uspješno se (neki!)
pacijenti dovode svijesti, medicinari raspravljaju o terapijama i
povlači se važno etičko pitanje - što sa pacijentima koji inače ne
daju znakove svijesti, sad kad se pokazalo da bi ih se možda ipak u
nekom trenutku moglo probuditi?
Novinar vjerojatno o tome ništa ne zna, pa je zato pogrešno zaključio
(ili ga je i sama ekipa namjerno ili slučajno na to navukla) da je ovo
prvi slučaj na svijetu i da smo Mi Hrvati otkrili nešto
revolucionarno. Jebiga, nismo. Iskoristili smo znanje onih koji su to
otkrili prije nas, i ništa više. Učinili smo veliku stvar probudivši
jednog čovjeka iz vrlo ružnog stanja, i to je lijepo. Pretvarati se
kako smo prvi iako nismo, to nije lijepo.
Da je novinar zaista pratio zbivanja u svijetu medicine, znao bi za to
(jer je to vani bila poprilična vijest) i ne bi plasirao
dezinformaciju. No, nije znao, pa je tako i nastala zabuna.
Nažalost, smjer u kojem idemo govori mi kako bismo za dvadesetak
godina mogli na svojim iPadima 20 čitati vijesti poput: "Senzacija!
Hrvatski liječnici otkrili da se pranjem ruku smanuje mogućnost
infekcija probavnog sustava!"
Hrvoje Simic
Ne mora biti, jer nema istu publiku. Puno više ljudi gleda televiziju
nego što čita knjige, a po mom iskustvu oni koji čitaju knjige su u
prosjeku informiraniji i obrazovaniji. Naravno da ima knjiga i knjiga,
ali čini mi se da sam medij "can make a difference". I sam kažeš:
"Televizija ni novine ne mogu pomoći opismenjavanju nacije koliko to
može knjiga."
Nedavno sam čitao "Amusing ourselves to death" od Neila Postmana, u
kojem on popriličnu uvjerljivo tvrdi kako intelektualna rasprava nije
kompatibilna sa suvremenim medijima temeljenim na zabavi, reklamama i
površnosti. Usto, dojma sam da je najbolja promocija znanosti upravo
napisana u knjigama, tj. da je takvih dobrih knjiga više nego
primjerice dobrih TV emisija ili novina.
> Jesu li gore navedene statistike mjerilo? Ja bih, onako laički,
> zaključio da jesu. Da se zaista po tim statistikama može dobiti
> nekakav presjek našeg društva i izvući neki valjani zaključci o nama.
Kako sam data-oriented, what-gets-measured-gets-done tip, volio bih
naći neke metrike proznanstvenog raspoloženja u populaciji koji su
objektivni i organski. Ovo se čini relativno jednostavan izvor
podataka, može se napisati programčić koji vadi te podatke i prati
promjene kroz vrijeme. Naravno, pod uvjetom da bi se te popularne
knjige mogle klasificirati po svojoj razini pro- odnosno
anti-znanstvenosti, što je dosta veliko pitanje.
> Gledam danas na naslovnici novina veliki naslov: hrvatski liječnici
> elektrostimulacijom pacijenta u vegetativnom stanju probudili istoga.
Podsjetilo me na Web strip koji sam danas vidio. Tip opisuje svoj
posjet Hrvatskoj i u stripu prepiše naslov sa hrvatskih novina:
"Hrvati stvorili lijek za rast kostiju!"
http://dustinland.com/archives/archives489.html
Hrvoje
Dario Hrupec
> kategoriji (Općenito, uključuje znanost i znanje). U ovoj kategoriji
> je puno knjiga koje se bave promicanjem znanosti i razumnosti, npr.
> "Svijet progonjen demonima", "Kontraznanje", "Loša znanost"; ali s
> njima je i puno raznoraznog smeća, jer dobar dio pseudoznanstvene
> publicistike spada u tu kategoriju "Općenito".
Mene svaki put obuzme očaj i beznadnost kad se, u knjižnicama,
približim polici 0. Općenito (posebno 0.001. Znanost i znanje)
zato što su redovito "u istom košu", uvijek ispremiješani:
David Icke, "Svijet progonjen demonima", Krešimir Mišak,
"Kontraznanje", Sylvia Browne, "Loša znanost"...
Uglavnom, za prosječnog korisnika (a bojim se, i za same knjižničare)
sve je to znanost. Tako knjižnice, koje su ljudima ipak autoritet,
daju važan doprinos u "zamućivanju vode" tj. antipromociji znanosti.
Popis najposuđivanijih knjiga iz KGZ je, naravno, porazan.
Ali, to je naša stvarnost. Ljudi se hrane zavjerama, praznim pričama
i budalaštinama. Bolja klasifikacija tu ne bi ništa pomogla.
Zapravo bi i odmogla je oni koji dolaze po svoju tjednu ili
mjesečnu dozu pseudoznanosti ovako ponekad zabunom uzmu
Carla Sagana, Damiana Thompsona ili Bena Goldacrea :-)
Pavle Mocilac
Naime, kako je jednom svojim studentima rekao jedan šali sklon
profesor fizikalne kemije: "Aaa, ne razumijete.. jel.. pa da sve
savrseno bez muke razumijete to uopće ne bi bila znanost nego neka
trivijalnost, znanost često iziskuje napor razmisljanja kako bi je se
razumilo, a razmiljanje je jedna vrsta rada, a rad zna biti
naporan.... "
Tako je općenito i s narodom, pogotovo narodom koji baš i nije
najvičniji opći znanjima znanosti, pa je lakše uzeti neku knjigu koja
plijeni naslovom da će čitatelju otkriti najskriveniju tajnu svijeta,
a on, znalac te tajne borac je za našu stvar, nešto kao veliki
znanstveni Robin Hood koji će prostom puku utoliti žeđ za tajnom, dok
oholi znanstevenici u svojim kulama bjelokostnim ne daju toj tajni ni
blizu....
Ili glas razuma ili glas naroda, oboje ne moze u isto vrijeme.,..
2011/4/30 Dario Hrupec <dario....@irb.hr>:
--
Best regards,
Pavle Mocilac
============================================
Pavle Mocilac
Postgraduate Researcher
T3 - Targeted Therapeutics and Theranostics
Room X249, School of Chemistry
Dublin City University
Dublin 9, Dublin, Ireland
mobile: +353872167022
mailto:pavle.m...@mail.dcu.ie
============================================