4–5 minutes
Grenel je, podsetimo, rekao da je po njegovom ličnom mišljenju ideja o međusobnom priznavanju Srbije i Kosova smešna, jer mladi ljudi žele posao i da je fokus na ekonomskom razvoju kao pokretaču rešavanja problema.
„Međusobno priznanje između Srbije i Kosova ne može biti smešno. To nije samo moje mišljenje. Ne može biti smešno pošto je sam predsednik Tramp u svom prvom mandatu pisao predsedniku Srbije i premijeru Kosova i rekao da normalizacija treba da bude na osnovu međusobnog priznanja. Dakle, to je napismeno od samog predsednika Trampa i ne možemo reći da je međusobno priznanje smešno“, rekao je Džozef za Kosovo onlajn.
Govoreći o tome da li izneti stavovi Ričarda Grenela odražavaju trenutnu politiku Trampove administracije, Džozef kaže da je za to veoma dobar pokazatelj saopštenje Stejt departmenta o nedavnom sastanku ministra spoljnih poslova Srbije Marka Đurića sa državnim sekretarom Markom Rubijom u Vašingtonu.
„U njemu se prvo naglašava smanjenje tenzija, uključujući i između Kosova i Srbije, i u Bosni i Hercegovini, a kasnije u tom saopštenju sekretar Rubio pominje postavljanje temelja za ekonomski razvoj i prosperitet. Ali, prvi naglasak je na pitanju smanjenja tenzija. Drugim rečima, politički naglasak, a ne ekonomski naglasak. On je drugi po redu u Rubijevim napomenama“, ističe Džozef.
On kaže da Grenel stavlja naglasak na ekonomski razvoj, i da to jeste važno za predsednika Trampa, ali da treba istovremeno razumeti da ekonomski razvoj i trgovina nisu zamena za rešavanje političkih pitanja, te da su politička pitanja glavna prepreka ekonomskom razvoju.
Kao dva odlična primera, kako kaže, navodi Ukrajinu i Rusiju i Kinu i Tajvan. Pre invazije u februaru 2022. Rusija je, ističe, bila jedan od glavnih trgovinskih partnera Ukrajine, a Kina je i dalje glavni trgovinski partner Tajvana, a i ovde isto nema poverenja.
„Vidimo, dakle, da možete imati visok nivo trgovine i veoma nizak nivo poverenja. Na Balkanu taj nedostatak poverenja i te tenzije su problem za ekonomski razvoj i za strane investicije. Dakle, nema jednostavnog rešenja da se kaže: 'Možemo samo imati ekonomski razvoj i trgovinu i onda ne moramo da brinemo o ovim teškim političkim pitanjima'“, smatra Džozef.
Dokaz je, dodaje, neuspeh inicijative Otvoreni Balkan, za vreme prvog mandata predsednika Trampa pod nazivom „mini Šengen“ i pod Vašingtonskim sporazumom, kao i u vreme mandata predsednika Džozefa Bajdena kada je postojao veliki naglasak na Otvorenom Balkanu.
„Šta je postignuto pod Otvorenim Balkanom? Gotovo ništa. Jer Bošnjaci, Hrvati, kosovski Albanci i Crnogorci ne žele ništa sa trgovinskim odnosima koji ostavljaju najveću zemlju, a to je Srbija, u dominantnom položaju. Niko od njih nije želeo ništa sa tim. A jedine dve zemlje koje su to učinile, Severna Makedonija i Albanija, su se povukle. Premijer Mickoski se povukao od Otvorenog Balkana, kao i premijer Albanije Rama. Dakle, cela ova koncepcija: 'možemo se samo trgovinom probijati kroz teška politička pitanja na Balkanu' ne funkcioniše. Nije funkcionisalo. To je važna komponenta. EU ima Plan rasta koji je deo toga, ali vidimo da čak i sa njom nema zamene za rešavanje teških političkih pitanja“, zaključuje Džozef.