Ministarstvo istine Čarlija Kirka
ANTIC.org-SNN
Ministarstvo istine Čarlija Kirka - PCNEN
PCNEN
6–7 minutes
Piše: Kejtlin Džonston
Predloženi „Zakon Čarlija Kirka“ dao bi vladi SAD široka nova ovlašćenja da odlučuje šta predstavlja propagandu i neistinu te da u skladu s tim izriče kazne.
Vjerovatno je vrijedno istaći činjenicu da predsjednik SAD promoviše uspostavljanje Ministarstva istine radi ograničavanja govora kroz predloženi zakon pod nazivom „Zakon Čarlija Kirka“.
Nalog predsjednika Trampa na Truth Social-u objavio je u subotu viralni video sa TikToka u kojem birač Trampa po imenu Eli Mej krivi medije za ubistvo republikanskog političkog operativca Čarlija Kirka, pozivajući predsjednika da se zalaže za zakonodavstvo koje bi „učinilo novinske korporacije odgovornim za laganje američkom narodu i širenje propagande umjesto istine“.
Mej ideju predstavlja kao ponovno razmatranje Zakona Smit-Mundt, ali zatim opisuje autoritarne mjere koje nemaju nikakve veze sa Smit-Mundtom.
„Predsjedniče Trampe, kao podržavalac koji je za vas glasao tri puta, nadam se i molim da ćete ponovo razmotriti ono što su Barak Obama i Džo Bajden ukinuli 2013. godine, a to je Zakon Smit-Mundt, koji je držao novinske korporacije odgovornim za laganje američkom narodu i širenje propagande umjesto istine“, kaže Mej, dodajući:
„Mislim da umjesto vraćanja kao Zakon Smit-Mundt, nazovete ga Zakon Čarlija Kirka, učinite ga zakonom i učinite gotovo nemogućim za ove ljude da nastave lagati američkoj javnosti, što je donijelo haos, mržnju, podjele i anarhiju širom zemlje. Kazne koje bi ih finansijski uništile ako više ikada slažu američki narod.“
„Zbog njihovih stalnih laži, čovjek je izgubio život, zbog konstantne mržnje kojom su ga nazivali fašistom, nacistom, bijelim suprematistom i fanatikom. Mislim da bi ovo bila velika ostavština za njega da zakon nosi njegovo ime kako bi se novinari konačno počeli pridržavati istine i imati integritet koji im nedostaje više od decenije.“
„Na opasnom smo putu sada sa stalnim lažima i propagandom“, kaže Mej. „A to se ne završava samo na novinarima. To mora obuhvatiti i kreatore sadržaja koji konstantno šire laži, propagandu i poluistine preko interneta. Ovo mora prestati, i ljudi moraju početi odgovarati za neosnovane tvrdnje o apsolutno groznim stvarima.“
„Dovedite ovo pred Kongres, donesite ovo kao zakon i počnite držati ove novinske korporacije – bilo da su desne, ljevičarske ili centrističke – odgovornim za njihovo ponašanje“, zaključuje Mej.
Mej promoviše peticiju na Change.org za „Donošenje Zakona Čarlija Kirka za obnavljanje odgovornosti medija“, koja je do sada prikupila desetine hiljada potpisa.
„Ovaj izmijenjeni zakon će držati medijske kuće, radio stanice, edukatore i kreatore sadržaja odgovornim za lažne narative i pogrešne informacije koje šire namjerno ili neodgovorno“, stoji u peticiji, predlažući visoke kazne za one koji se smatraju prekršiocima.
Nekoliko problema s ovim.
Prvo, Zakon Smit-Mundt nije imao nikakve veze sa držanjem „novinskih korporacija odgovornim za laganje američkom narodu“; bio je to zakon iz doba Hladnog rata koji je zabranjivao domaću distribuciju zvanične propagande vlade SAD-a koju su stvarale institucije poput Stejt Departmenta i USAGM-a [Agencija SAD za globalne medije].
Ovaj zakon je kontroverzno revidiran Zakonom o modernizaciji Smit-Mundta iz 2012. godine u ime borbe protiv propagandnih kampanja Al Kaide u Sjedinjenim Državama.
Vraćanje Smit-Mundta u njegov originalni oblik bila bi dobra ideja. Američki desničari često preuveličavaju promjene napravljene za vrijeme Obamine administracije – svako ko pamti pripreme za invaziju na Irak zna da vlada SAD-a nije imala problema s širenjem značajne propagande kroz američke medije prije 2013. godine.
Ali bilo šta što ograničava sposobnost vlade SAD-a da širi propagandu među Amerikancima može biti donekle korisno i ne može škoditi.
Međutim, to nije ono što zagovara inicijativa „Zakon Čarlija Kirka“. Smit-Mundt je postavljao ograničenja na ono što vlada SAD-a smije raditi u vezi s propagandom, dok bi predloženi „Zakon Čarlija Kirka“ dao vladi SAD-a široke nove ovlasti da odlučuje šta predstavlja propagandu i neistinu te da u skladu s tim izriče kazne.
Jedno ograničava sposobnost vlade SAD-a da manipuliše javnim informacijama, dok drugo eksplicitno proširuje tu mogućnost. Niko nigdje ne tvrdi da je propaganda koju generišu Stejt Department SAD-a ili projekti USAGM-a poput Glasa Amerike dovela do ubistva Čarlija Kirka nazivajući ga nacistom; govore o stvaranju novog zakona koji bi ugušio slobodu govora „medijskih kuća, radio stanica, edukatora i kreatora sadržaja“.
Drugi problem je, naravno, to što davanje vladi ovlašćenja da kažnjava propagandu i laži znači davanje vladi ovlašćenja da određuje šta predstavlja propagandu i laži.
Mogli bi, na primjer, odlučiti da je laž reći da Izrael vrši genocid u Gazi ili da je propaganda reći da SAD ne bi trebalo voditi posrednički rat u Ukrajini.
„Zakon Čarlija Kirka“ se promoviše u ime borbe protiv propagande, ali bi zapravo dao vladi SAD-a neviđenu vlast nad onim što Amerikanci smiju reći na bilo kojoj platformi.
Ovo bi, naravno, moglo ispasti ništa i brzo propasti, ali kada predsjednik SAD počne zagovarati uspostavljanje Ministarstva istine kako bi određivao šta Amerikanci smiju reći, mislim da je to vrijedno pažnje.
Zapanjen sam viralnošću cijele ove stvari. Emotivna histerija američke desnice oko ubistva Čarlija Kirka dovela ih je do promovisanja inicijative koja nije značajno različita od Ministarstva istine predloženog pod „Odborom za upravljanje dezinformacijama“ Bajdenove administracije, koji je prekinut nakon ogromnog javnog negodovanja desnice. A to je bilo prije samo tri godine.
Rekla sam to mnogo puta ranije i sigurno ću to reći još mnogo puta: kada su svačije emocije uzavrele, tada je najvažnije biti izuzetno skeptičan prema svemu što vaša vlada radi.
Ovu lekciju smo naučili nakon 11. septembra, podsjetili smo se nakon 7. oktobra, i možda ćemo dobiti još jednu lekciju s ubistvom Čarlija Kirka.
Prevod: PCNEN/AI