Foto: Tanjug/AP
Tanjug | 17. 04. 2016 - 00:43h
Poseta pape Franje i patrijarha Vartolomeja izbeglicama na Lezbosu nije samo zajednička potvrda hri ćanske humanosti, ona obuhvata i brojne crkveno-političke aspekte, piš e u svom komentaru teolog Hajnc G trajn, prenosi Dojče vele.
Papa Franja i patrijarh vaseljenski Vartolomej
Carigradski patrijarh Vartolomej Prvi dugo se trudio da obezbedi sastanak sa papom pre pravoslavnog sinoda koji se u junu odr ava na Kritu.
Bilo je čak pretpostavki da bi mogla da se isposluje i blic-poseta pape Franje samom sinodu.
Ti napori pojačani su nakon istorijskog sastanka Franje i ruskog patrijarha Kirila I sredinom februara u Havani.
Prema tvrdnjama upućenih, aktuelna inicijativa potekla je iz Franjinog ličnog pisma kojim je obavestio Vartolomeja i o crkvenom sastanku na Kubi, prenosi Dojče vele.
Poglavari iz Istanbula i Vatikana žele da preduprede utisak da nova osovina Prvog Rima i Trećeg Rima (Moskve) ide na uš trb tesnih veza sa ekumenskim patrijarhatom u Istanbulu koje potiču jo š iz vremena pape Jovana XXIII (1958-1963).
Krajem marta, ekumenski patrijarh predlo žio je papi zajedničku posetu jednom izbegličkom kampu na grčkom ostrvu Lezbosu, agape s izbeglicama i pomen mrtvima zbog brojnih žrtava stra ne plovidbe s turske obale.
Ovim humanitarnim aktom Vartolomej I ne želi samo da doka že svoju ekumensku povezanost i lično prijateljstvo sa Franjom što se, ionako, nikakvim poku šajima smetnji iz Moskve ne mo že osporiti. Posetom Lezbosu Vartolomej I istovremeno potcrtava pripadnost ovog i drugih ostrva kao i cele severne Grčke ekumenskom patrijarhatu.
Grčka crkva se tek dr žavnom nezavisno ću od turskog sultana odvojila i od patrijarhata u tada šnjem Stambolu. Tako su i 1863. i 1882. širenjem grčke teritorije dodatne eparhije uzete iz nadle žnosti Konstantinopolja.
Tek veliko povećanje grčkih oblasti pre i tokom Prvog svetskog rata nije viš e bilo praćeno širenjem crkvene nadlež nosti. Ideja je bila da se dalje ne oslabi ekumenski patrijarhat u Turskoj koji je do 1923/24. izgubio gotovo sve vernike kroz masakre i proterivanja. Njime su tako ostale poslednje eparhije na grčkom tlu, ali je crkva u Grčkoj zadu žena da ih vodi.
U praksi se to praktično svodilo na priključivanje grčkoj crkvi sve dok patrijarh Vartolomej I devedesetih nije počeo da podseća na svoja prava. To je, u vreme arhiepiskopa atinskog Hristodula, već jednom dovelo do raskida crkvene zajednice između patrijarhata i grčke nacionalne crkve. Nove napetosti desile su se i sa arhiepiskopom Jeronimom II, koji je ranije dugo va žio za naklonjenog Konstantinopolju.
On čak u januaru nije učestvovao na pravoslavnom samitu koji je slu žio kao priprema za sinod.
Ali sada atinski arhiepiskop dolazi na Lezbos. Prihvatio je poziv Vartolomeja I i time osna žio njegovu crkvenu nadlež nost nad ostrvima. Time se demonstriraju i novi odnosi patrijarha i Jeronima, prenosi Dojče vele.
Ovo diplomatsko remek-delo poglavara naravno ne nailazi svuda na odu ševljenje. Mitropolit pirejski Serafim i inače poznat po svojim antiekumenskim i antisemitskim izjavama besni zbog pristanka grčkog crkvenog rukovodstva na izbeglički šou sa rimskim arhijeretikom Franjom .
Nacional-pravoslavni mitropolit Argolide s istočnog Peloponeza, Nektarije Antonopulos, bi odmah da svoju eparhiju zabarikadira protiv svake navale stranaca i islamizacije kroz migrante i teroriste .