Ovo je ono što je Madona pevala?
Veoma je teško upoređivati srpski i sanskrit, mada postoji priličan
broj reči koji je približno isti i u jednom i u drugom jeziku.
Zapravo, sanskrit vrvi od pozajmica koje su stigle u "urođenički"
govor od strane belih (evropskih) osvajača. Na primer, ova
aglutinirana forma (saṁdarśitasvātmasukhāvabodhe) pokazuje nam kako su
se reči "lepile" jedna na drugu, onako kako su se čule i kako su bile
shvaćene od domorodaca. Sanskritsko "sam-" ima više značenja. Jedno od
njih je "slično", "isto" (Eng. same), a to "slično" u srpskom dolazi
od sebi-lik gde "b" postaje glas "m" (sam, usamljem, osoba); otuda u
srpskom, kako vidimo (ako vidimo), reči poput "sebičan", "sličan",
"samotan" itd. Što se tiče sanskritskog "darśa-" (aspekt, viđenje),
teško je sa sigurnošću reći da li to ima ikakve veze sa srpskim
glagolom "držati", jer kad neko "drži" nešto kao istinito on to tako
"po/smatra", to jeste, "vidi". Ipak, sledeća reč, "svāt-" je u
potpunosti saglasna sa srpskom "svetlošću" (odakle i imenica "svet"),
jer Sanskrit svāti predstavlja zvezdu Arcturus (jedna od najsjajnijih/
naj-svet-lijih zvezda na severnom nebu). Na drugoj strani, sanskritsko
svātanya (sloboda), očigledno je vezano za "svitanje", pošto je i
srpska "sloboda", ustvari, "zora bela" (od surbelda; što zahteva jednu
dužu eksplikaciju; ako budete zainteresovani, objasniću to u budućim
porukama), odnosno, to isto "svitanje" ili "svetinja" zapravo je isto
što i "sloboda". Sanskritsko "sukhāvabodhe", čini se, nema ničega
zajedničkog sa srpskim, mada bi se mogle praviti određene komparacije,
koje ne zvuče do kraja uverljivo.
DV