[Gori Aur Kali 2 Movie In Hindi Download
Abdul Soumphonphakdy
Neki kažu da se Nerođeni rađa kako bi slavio pobožne kraljeve, a drugi da se rađa kako bi zadovoljio kralja Yadua, jednoga od Tvojih najdražih bhakta. Pojavljuješ se u njegovoj obitelji kao što se sandalovo stablo pojavljuje u brdima Malaje.
Budući da je Gospodinova pojava u materijalnom svijetu zbunjujuća, postoje različita mišljenja o rođenju Nerođenoga. U Bhagavad-gīti Gospodin kaže da se rađa u materijalnom svijetu premda je Gospodar svih svjetova i nerođen. Ne može se poricati rođenje Nerođenoga jer On sam potvrđuje tu istinu. Unatoč tomu, postoje različita mišljenja o tome zašto se rađa. To je također objašnjeno u Bhagavad-gīti. Gospodin se pojavljuje Svojom unutarnjom energijom kako bi ponovno uspostavio načela religije, zaštitio pobožne i uništio bezbožne. To je svrha pojave Nerođenoga. Ipak, kaže se da se Gospodin pojavio kako bi proslavio pobožnoga kralja Yudhiṣṭhiru. Gospodin Śrī Kṛṣṇa zacijelo je želio uspostaviti vlast Pāṇḍava za svačiju dobrobit. Pod vladavinom pobožnoga kralja pučanstvo je sretno. Kad je vladar bezbožan, ljudi su nesretni. U dobu Kali vladari su u većini slučajeva bezbožni, zato su građani stalno nesretni. U demokratskom društvu bezbožni građani sami biraju svoga vladara i stoga ne mogu nikoga kriviti za svoju nesreću. Mahārāja Nala također je bio slavljen kao velik, pobožan kralj, ali nije imao nikakve veze s Gospodinom Kṛṣṇom, zato Śrī Kṛṣṇa ovdje slavi Mahārāju Yudhiṣṭhiru. Rodivši se u njegovoj obitelji, Gospodin je već proslavio kralja Yadua. Iako je poznat kao Yādava, Yaduvīra i Yadunandana, nikada o tome ne ovisi. On je poput sandalova drveta koje raste u brdima Malaje. Drveće raste posvuda, ali budući da sandal najčešće raste u brdima Malaje, njihova su imena uzajamno povezana. Možemo zaključiti da je Gospodin vječno nerođen kao Sunce, ali se, kao i Sunce, pojavljuje na istočnom obzoru. Kao što Sunce nikada nije Sunce istočnoga obzora, tako ni Gospodin nije ničiji sin, već otac svega što postoji.
Poput Kṛṣṇe, i mi smo nerođeni, ali smo, za razliku od Gospodina, zarobljeni u materijalnom tijelu. Zbog toga ne možemo ostati nerođeni, već se moramo rađati i seliti iz jednoga tijela u drugo, bez ikakva jamstva kakva će ona biti. Čak i u ovom životu moramo prihvaćati jedno tijelo za drugim. Dijete ostavlja dječje tijelo i prihvaća tijelo dječaka, zatim ostavlja dječačko tijelo i prihvaća tijelo mladića koje potom ostavlja i prihvaća staro tijelo. Stoga se nameće prirodan zaključak da ćemo po napuštanju staroga tijela morati prihvatiti drugo tijelo, odnosno ponovno ćemo prihvatiti tijelo djeteta.
To je prirodan ciklus materijalnog svijeta. Sličan je mijenama godišnjih doba. Nakon proljeća dolazi ljeto, nakon ljeta dolazi jesen i zima, a onda ponovno proljeće. Slično tomu, nakon dana dolazi noć, a nakon noći dan. Kao što te promjene ciklično slijede jedna za drugom, tako i mi mijenjamo jedno tijelo za drugim te je prirodan zaključak da ćemo po napuštanju sadašnjega tijela prihvatiti neko drugo (bhūtvā bhūtvā pralīyate).
Taj je zaključak vrlo logičan, podupiru ga śāstre, vedski spisi, a potvrđuje ga i najveći autoritet, Kṛṣṇa osobno. Zašto ga onda ne bismo prihvatili? Onaj tko ovo ne prihvaća, tko misli da poslije smrti nema života, budala je.
Kao sastavni djelići Kṛṣṇe, koji je aja, iznad rođenja i smrti, i mi smo aja. Kako bi moglo biti drukčije? Ako je moj otac sretan, zašto bih ja, njegov sin, bio nesretan? Prirodno zaključujem da ću uživati u očevu imetku kao što on uživa. Slično tomu, Bog, Kṛṣṇa, posjeduje svu moć, svu ljepotu, sve znanje, potpun je u svemu. Iako nisam potpun, sastavni sam djelić Boga pa u izvjesnoj mjeri imam sve Njegove odlike.
Bog ne umire niti ću ja umrijeti. To je moj položaj. Bhagavad-gītā (2.20) ga objašnjava: na jāyate mriyate vā kadācit. Opisujući dušu, Kṛṣṇa kaže da se ona ne rađa (na jāyate), a ako se ne rodimo, kako možemo umrijeti? Nema ni govora o smrti (mriyate vā). Smrt je za onoga tko se rodio, ali ako se nikada nije rodio, neće ni umrijeti.
Budući da je Kṛṣṇa vrhovno živo biće (nityo nityānāṁ cetanaś cetanānām), mi smo Mu posve slični, osim po tome što je Kṛṣṇa vibhu, neograničen, dok smo mi aṇu, ograničeni. Kvalitativno smo istovjetni s Kṛṣṇom, zato imamo iste sklonosti. Primjerice, Kṛṣṇa je sklon tomu da se zaljubi u pripadnicu suprotnoga spola, stoga smo i mi tomu skloni. Ishodište ljubavi nalazi se u vječnoj ljubavi između Rādhe i Kṛṣṇe. Mi također tražimo vječnu ljubav, ali naša se ljubav prekida jer nas uvjetuju materijalni zakoni. Transcendiramo li taj prekid, sudjelovat ćemo u ljubavnim zabavama koje su slične zabavama Kṛṣṇe i Rādhārāṇī. Naš cilj treba biti povratak kući, Kṛṣṇi, jer ćemo ondje, budući da je Kṛṣṇa vječan, i mi dobiti vječno tijelo.
Kuntī kaže: kecid āhur ajaṁ jātam. Najviši od vječnih, vrhovni među nerođenima sada se rodio. Iako se Kṛṣṇa rodio, Njegovo se rođenje razlikuje od našega. To valja znati. Gospodin kaže u Bhagavad-gīti (4.9):
Zašto Kṛṣṇa provodi zabavu u kojoj se rodi? Kuntīdevī odgovara: puṇya-ślokasya kīrtaye, zato da proslavi one koji su osobito pobožni i napredni u duhovnom razumijevanju. Kṛṣṇa se pojavljuje kao Devakīn sin kako bi slavio Svoju bhaktinu Devakī i postaje Yaśodin sin kako bi slavio Yaśodu. Kṛṣṇa se pojavljuje i u dinastiji Mahārāje Yadua, Svoga velikog bhakte, samo da bi ga slavio. Zato je još uvijek poznat kao Yādava, potomak Mahārāje Yadua. Kṛṣṇa se ne mora roditi u izvjesnoj obitelji ili zemlji, ali to čini kako bi proslavio pojedinca ili obitelj zbog njihove posvećenosti, zato je Njegovo rođenje opisano kao divyam, transcendentalno.
Gospodin nije prisiljen roditi se, ali mi jesmo. U tome je razlika između našega i Kṛṣṇina rođenja. Ako smo po karmi, svojim djelima, postali dostojni rođenja u dobroj obitelji u ljudskom društvu ili društvu polubogova, to će se i dogoditi, ali ako su naše djelatnosti na razini životinjskih, morat ćemo se roditi u životinjskoj obitelji. To je moć karme. Karmaṇā daiva-netreṇa jantor dehopapattaye (Śrīmad-Bhāgavatam 3.31.1). Vrsta tijela koju razvijemo u skladu je s našom karmom.
Ljudski je oblik života namijenjen razumijevanju Svevišnjega, Apsolutne Istine (athāto brahma-jijāsā). No, ne uložimo li napor, zloupotrijebimo li ovu priliku i ostanemo li poput životinja, vratit ćemo se u životinjski oblik života. Pokret za svjesnost Kṛṣṇe pokušava spasiti ljude od pada u životinjski život.
Budući da je Indija tropska zemlja, a sandal iznimno rashlađuje, Indijci sandalovu pomast koriste kao kozmetičko sredstvo. Oni koji si to mogu priuštiti čak je i danas za vrelih ljetnih dana nanose na tijelo te se cijeli dan osjećaju svježe. U Indiji je vladao običaj da se, nakon kupanja i posvećivanja tijela oznakama od tilake, Božanstvu oda poštovanje, uzme candana-prasāda iz prostorije za Božanstva te se nanese na tijelo. To se zvalo prasādhanam. Međutim, za ovo doba, Kali-yugu, rečeno je: snānam eva prasādhanam (Śrīmad-Bhāgavatam 12.2.5). Čak se i obično kupanje smatra prasādhanom. U Indiji se i najveći siromah svakodnevno okupa rano ujutro, ali došavši u Ameriku vidio sam da je ljudima teško okupati se čak i jednom dnevno, mnogi nemaju taj običaj. U Indiji je uobičajeno da se ljudi kupaju triput dnevno, ali u New Yorku sam vidio da neki moraju ići k prijatelju kako bi se okupali jer mnogi nemaju tu mogućnost kod kuće. To su znaci Kali-yuge. Snānam eva prasādhanam. Čak će i kupanje u Kali-yugi biti iznimno teško.
Nije na nama da prosuđujemo, ali simptomi Kali-yuge uznapredovali su te će biti sve gori. Kali-yuga traje 432 000 godina. Iako je od toga minulo tek 5 000 godina, već se suočavamo s brojnim poteškoćama. Što više zalazimo u Kali-yugu, vremena će biti sve teža. Najbolje je, stoga, dovršiti proces svjesnosti Kṛṣṇe i vratiti se kući, Bogu. To će nas spasiti. Vratimo li se još jednom životu u Kali-yugi, očekuju nas teški dani, morat ćemo sve više patiti.
795a8134c1