Grgure

[Baba Jahga]

Jesi dobro?

Ovo ti je dvajstpeta mail adresa.

[grgur...@gmail.com]

1.

vođeni višim sebstvom. oni nikad nisu znali kamo idu, ali paradoksalno uvijek su znali gdje se nalaze. okruženi pjeskom i obliveni vrućinom, znali su što je ništavilo nerada na sebi. okruženi jedni drugima, ogledali su se u egu. netko slabiji svaki bi daljnji korak vidio kao novu bol. oni su nadišli svoju bol. tijelo je bilježilo predaju, ne um. bližila se noć i svjesni su da će prijeći iz jedne krajnosti u drugu. noć i hladnoća – potpuna smrt ega. osjete se pjesak pod nogama i iščekivanje buđenja novog sutra.

2.

priroda me svemu naučila.

priroda me odgojila.

zagrlio sam svako drvo,

spavao na svakoj travi

osjetio svaku kap na svome obrazu

vidio sve izlaske i zalaske sunca

bio okupan mjesečinom

gledao uvijek prema sjeveru

znao svki kutak svijeta kroz maglu,

mećavu, potrese i disanje šuma

plovio sam svugdje jer svugdje sam bio dobar došao

priroda me odgojila

učila me svemu

nakon bosih šetnji prostranstvima ovoga svijeta više me nije bilo

pokrile su me kiše, mulj, lišće i udisaji

drveća s kojima sam se družio za života

i opet sam bio jedno s prirodom

3.

Shvatio sam: čemu? Čemu sve to? Bol u prazno, izoliranost i emocionalna osama u šupljinu. Jarak iz kojeg me on neće izbaviti. To je bottomless pit. Ti si moje dno, ne moj pokretač. Sabotirao si me u najuzburkanijem razdoblju. Unio si toliko paranoje i preispitivanja u moje dane. Čak sam radi tebe i proplakao. Imao iluzije koje su me držale zatočenim i u najtužnijim trenutcima. Ti si kancerogen. Sve je bilo tako izscenirano do poluterminalne faze. Ne dam se. Nema predaje. Postoji momak čije usne čekaju na moje poljupce. I koji će ih uzvratiti kao i zaljubljenost i ljubav. Ti ništa ne nudiš, puku fasciniranost i lišenost karaktera. Voodoo i crna magija. Ne čudi me što si uvijek željan nove krvi i novog mesa. Ništa ne zadovoljava toliko puta preboljenog muškarca. Nisi im bio po mjeri. Nikome nisi. Predatoru! Iskompleksirano čudovište! Miči se od mojih misli i moga srca, bijedniče! Moje emocije i moji osjećaji pripadaju meni. Uz toliko kvalitetnih momaka po okolo, zašto bih tugovao za tobom? Čemu sanjarenje? Kradeš moju energiju i vene mi mladost. Zbog nekoga kao što si ti, tko ne cijeni život. Truli um koji ne bi mrava zgazio, a ljude uništava svim dostupnim sredstvima. Ljubav tebi nije logos jer duša je tebi rekvizit. Ti nisi u stanju voljeti nikoga osim sebe. Lažno ruho lažnoga svijeta krasi čovjeka koji vodi lažan život. Držim se. Izašao sam iz jarka, ali sam mu i dalje blizu. Strah je tvoja taktika, strategije i indirektnost tvoja oružja. Koliko ih je samo bilo prije mene? Tebe nije ni briga. Ili ti ide na ponos? Lavlji ego… veliki mu je ponos moja nedoumica glede religije, rimokatoličke crkve, Krista, molitvi. Intuicija mi govori da otpustim. U prosincu ove godine bilježim pet godina otkako sam te prvi put ugledao uživo. I tu je stalo sve u prsnom košu. Želim udahnuti. Ponovo. Želim se veseliti životu, iskusiti more i ljeto, pisati, crtati za sebe, crtati s užitkom, upoznati pravoga, a ne naganjati raspadajućeg vampira. Ne pritišći me, ne “podučavaj” me, ne manipuliraj sa mnom. Ostavi me, prevrtljivi sociopatu. Izjednačavaj što želiš sa gubitkom slobode. Ja svoju i dalje tražim, nikad ju nisam ni imao. Zatočen sam u svojim poluzatvorima, svome umu, svojoj usamljenosti. Ništa bolji nisi no jučer, ništa bolji nećeš biti ni sutra. Pokvarenjak si koje će slomiti svakoga po želji. Ravnodušnost ubrzo pokvari sve. Nisi sladak, nisi romantičan, nisi prijateljski nastrojen, nisi iskren. Nisi mi ni do koljena. Gotovo pa i doslovno. Alice won’t fall into the rabbit’s hole again. Tako si nepotreban, toliko potraćenog vremena na nekoga tko to od nikoga ne zaslužuje. Nadam se da ti zastane knedla u grlu kad čuješ moje ime. Nadam se da ćeš pronači mahera. Jednog dva koraka isped, iznad tvoje igre. There’s a foot for evey shoe. Drž’ se Vjeko, bit će drugih mladih i zaluđenih. Ali ti stariš, sat ti otkucava. U tebi svaka misao odjekuje. Jeka i jecaji izgubljenih vjekova.

4.

talog lošeg daha se nakuplja

u miris koji iščeznuti neće

neće, jer mi smo si obećali

da smo drugačiji, bolji

da možemo više i originalnije

kroz dim i signale

sve su poruke nejasne

sva ta magla među nama

sile koje nas razdvajaju

između sna i jave

mirisi i vlaga se pojavljuju

dođi mi u snovima

uz dim oko prsa

i munjama u očima

očekujem te dugo

očekujem da preneseš svoju poruku

u suhu ponoć

kao od cigarete koju sam s guštom dovršio

iščeznulo je sve

zrakom nestao

zrakom se pojavio

ni otkuda.