Anđeli su zaspali. I uzdignuti i pali. Na nama je toliko toga za obaviti, ništa se ne ostavlja za sutra. I strasti i pohlepa i ljubav i nagriženost nutarnjeg ja, bitke ega, osvete. Anđeli su na vinu. Opijeni i ne mare. Slave povratak svoga kraljevstva. Uskoro. I nemamo mnogo vremena. Ne, nema predaje. Naša zastava je zadovoljstvo i ponos, samopravednost i anarhija. Nema lažne poniznosti ni patetike. Mi koji smo drugačiji i međusobno smo nenalik jedni drugima, ali smo mnogobrojniji. Masa ispranih mozgova stoji kao manjima. Nikad siti, kao ni mi.
duše kleče u hodajućim truplima, sunce na noćnom nebu, jedemo, pijemo, volimo prazninu. Volimo prazninu jer žrtve smo svojih postojanja, jad i bijeda svojih predaka, obasjava nas ništavilo naših pogleda... a i dalje smo žedni, željni pobjede, okruženi svojim nedjelima, nesigurni, u strahu, strepnji, nemoći, žrtve svoga postojanja