Ni meni se nesto ne svidja ‘Kostana‘ , delimicno i zbog vranjanskog koji je nerazumljiv… a i ne svidja mi se kraj ,ocekivala sam da ce se drugacije zavrsiti i da ce Kostana ostati sa Stojanom :/
Na kraju me je Kostana razocarala
jer je pokazala da ga ne voli. Ona se na kraju nije borila kada su hteli da je
udaju za nekog A…( zaboravila sam kako se zove ) jer po meni da joj je stalo do
Stojana ona bi bila spremna na sve i sigurno bi otisla sa njim ... Njoj je
potrebna sloboda a ne ljubav ,ona je Romkinja, navikla da igra i da peva i zivi
kako hoce … Cinjenica je da su svi Romi bili u losem polozaju ali da ga je
stvarno volela ona bi rizikovala sve da ostane sa njim pa po cenu da bude i
gore i da se pogorsaju stvari !! Aaa Stojan … on je bas zaljubljen u nju i voli
je, bio je spreman da sve ostavi zbog nje .On je dobar i fin ,veseo ali je kukavica pred ocem i to mu je losa osobina
… I jos cu prokomentarisati Hadzi Tomu. Mislim
da nije trebalo toliko da se mesa u zivot svog sina ali mislim da mu nije zeleo nista
lose nego da je osecao da Kostana nije
za njega i da ona nece moci da se skrasi pored njegovog sina … Znao je da je
njoj potrebna sloboda i da nece moci da se zatvori u kucu i da radi kucne
poslove .. I slazem se sa tobom mico da je stvarno ruzno sto se toliko protivio
a posle i sam podlegao njenim carima .. ali mislim da mu je zeleo samo dobro ;p
| Уреду, слажем се да је дело незанимљиво, досадно, сморно или како га год још ми можемо назвати...Чини ми се да је Наталија поменула нешто типа, ''већ виђено''. Уреду, јесте, али с које тачке гледишта? Имајмо у виду да је дело писано пре 105 година и да је вероватно тада ово било занимљиво као данас рецимо Три Хил, Пријатељи, Доктор Хаус, Изгубљени или било која од данас популарних серија. Па само гледајте, данас су нама сморна, глупа, излизана или шта већ и дела великих светских писаца.
Неки од најбољих светских романа имају глупу причу, али то све са данашње тачке гледишта, тако да то, да ли је дело занимљиво или није, то је вероватно очигледно. Па сигурно да ће огроман део младих који читају пре прочитати Господара Прстенова, Харија Потера, Палмето и друге књиге новог доба, па чак и Дилана Дога, него досадну Ану Карењину, и причу о том љубавном троуглу, четвороуглу, н-тоуглу или шта већ. Да не дужим даље ову, реално непотребну причу... Ни сам не знам што ово рекох xD Искрено, ја се и нисам нешто
забавио читајући Коштану, у пар наврата ми је мисао одлутала на тотално десету страну, што заиста говори о занимљивости дела данас. (замало да заспим, јеее :) шалим се). Што се тиче дела, мислим да је већина ствари речена, и да, слажем се да је Хаџи Тома слика српског домаћина пуног предрасуда из тог времена (којих је било много). Човек прво пребацује сину, а онда мало попије, па к'о да га дрмн'о Алцхајмер. Мииислим. Да не дужим даље пошто је углавном доста тога речено...И сложио бих се са Наталијом да је на крају свако добио по
заслузи...Ал' ипак ми највише жао Стојанчета :/ :p Живи били! Александар Даниловић |
Ni meni se ovo delo ne svidja. Radnja je glupa i nema nikakve poruke. Ne svidja mi se ni to sto delo moze da se cita bez "ukljucivanja mozga". Sve je "sazvakano". pre nego sto sam proctala delo, imala sam utisak da je ozbiljnije i da je potrebno razmisljanje da bi se delo shvatilo.
Slazem da Kostana nije glavni lik ali je najzanimljivija ,tj. njen odnos sa Stojanom (iako je profesorka rekla da oni nemaju nikakve veze jedno sa drugim (tako nesto)) ali ja bas mislim da postoji neka veza jer ne bi on dzabe hteo da je odvede i provede ostatak zivota sa njom ... Svu paznju sam posvetila njima i to mi je i bila glavna tema i bas sam se usresredila na njihov odnos (kao i vecina odeljenja), pa sam ja zato i komentarisala njih .. A sto se tice glavnog lika ,to je svakako Mitke ..On zali za mladosti i svim sto nije proziveo,nesrecan je, nostalgican i neizivljen .. Jedino raskravljenje dozivljava kada je u Kostaninoj blizini i njena igra i pesma mu pomazu da se vrati u proslost, u vreme mladosti koja mu je surovo uskracena. On ima veliko zivotno iskustvo i on najbolje razume Kostaninu situaciju zato sto se i on nasao u slicnoj. Olicenje je prolaznosti zivota sa kojom se covek tesko miri i on je nosilac svih ljudskih osobina ... :)
Tema ’’Kostane’’ se vrti oko promasene ljubavi; akteri su mladi i stari – isto kaznjeni zivotom i nesrecni.
Kostana je najzanimljiviji lik zbog svoje spontanosti; ne drži je mesto, i različita je od ostalih, nije ustogljena..
Bora je napisao potresnu dramu tragičnih ljudskih sudbina.
Hteo je da pokaze dve velike teme njegovog sveta, tugu za prohujalom mladošću, "žal za mladost" i opsesiju ženskom lepotom. Narodne pesme koje peva Koštana nose u sebi čežnju za lepotom, u njima je život slobodan od svih pritisaka, pun je radosti i pustolovine, i one su utočište od sivila svakodnevnice. Tako da pesma u ovoj drami predstavlja kolektivnu opsesiju i izvor energije za sve likove, kako bi malo razbili monotoniju.
Sve su ličnosti ispunjene tom čežnjom, i čežnjom za lepšim životom..
: )
Ovako, ne slazem se sa isidorom oko 'hiljadu cudesnih sunaca' i 'lovca na zmajeve' xD
Slazem se sa J. Bozicu procitaj do kraja.
na misljenje da, ali na izmisljanje ne. i ja ti kazem da procitas delo iz dobre namere, ne da bih se svadjala sa tobom oko ovog glupog dela :)
| E ljudi stvarno nemam vremena ni snage da čitam redom koje šta napisao ni da se uključujem u neku raspravu tako da evo svega što sam uspeo da zaključim i pronađem pa ako se nešto ponavlja ili tome slično, nije bitno. Koštana
Koštana je jednostavan pozorišni komad bez složene radnje, brutalnih sukoba, dinamične dramaturgije. Ali ona nije samo komad sa pevanjem, slika folklora sa juga Srbije, nego snažna drama tragičnih ljudskih sudbina, slika pojedinačne patnje i kolektivne nesreće. Dogadja se u Vranju a tema je koliko stara koliko i savremena - promašena ljubav. Akteri su mladi i stari - jednako kažnjeni i nesrecni. Dramska radnja je razvijena u četiri čina koji nisu raščlanjeni na pojave.
Slikajući sudbinu tragičnih, promašenih života, Bora Stanković se dotakao večite ljudske teme: sukoba jedinke sa sredinom. Ilustrujući ovu ideju, pisac je izgradio nekoliko likova koji se ubrajaju među najoriginalnije u srpskoj književnosti
....U Sobini, vranjskom predgrađu, sede na stepenicama ispred jedne kućice Marko, (Tomin vodeničar), i Magda i osluškuju, uz svirku dolaze Koštana, Stojan (sin Tomin) I Salče i Grkljan, (Koštanini otac i majka), i pevaju. Stojan se grli sa Magdom, svojom dadiljom, i Markom, Koštana se raspituje kod Magde za neku goru, peva; dolazi Mitka, govori kako neće još dugo živeti, verovatno je veoma pijan, govori kako je nekad i on bio mlad. Stojan hoće da ubije Koštanu zato što je voli, nudi joj sve dukate, ona kaže da neće pare od njega, Stojan krene da je ljubi, ova beži kod majke.... ....Mitkina kuća, dolazi Mitka sa Ciganima, naređuje im da sviraju “njegovu pesmu”, Grkljan ne zna koja je to “njegova pesma”, a Mitke kaže da ne zna ni on, da tu pesmu samo noću i u snovima čuje, jako je tužan, oseća se kao proklet. Koštana mu peva, Mitke je jako tužan, hoće da se ubije; tu upada Arsa sa pandurima, bije Cigane, Mitke neće da priča sa bratom Arsom, on mu govori da će ga ubiti ako ga još jednom vidi u kafani ili ako ga uhvati da se veseli sa Ciganima. Arsa se kaje što je jednom sprečio oca da ubije Mitketa. Mitke govori da majku ne spominje, kaže da je majka samo u jednom pogrešila: što je njega mlađeg rodila, pa mora da sluša starijeg Arsu. Arsa tera Mitketa kući, okreće se Salčetu i Grkljanu i viče na njih. Grkljan govori kako nije ništa kriv, kako je Salče naučila Koštanu da peva i igra. Arsa naređuje da ako za nedelju dana ne udaju Koštanu, neće više za njih da čuje, ako neće živa da se uda - udaće se mrtva i to za Asana iz Banje. ...Koštana je tužna, neće da se uda, pogotovo ne za Asana, moli kmeta da je
pusti, dolazi Stojan, hoće da otme Koštanu, govori joj kako je voli, kako će da
je odvede, svet da je ne vidi, ona se predomišlja, neće da beži sa njim, neće
da služi u hadžijskoj kući, iz sobe da ne sme da izađe. ... Obamrlu od bola, uz
svirku svatovca i glasan jauk majke, nesrećnu Koštanu silom odvode za
nevoljenog čoveka izabranog da joj bude kazna... LIKOVI
U KOSTANI se sukobljavaju dvije strane zivota i dva stava prema zivotu. Na jednoj strani je zatvoreni i strogi zivot corbadzijskih gazdinskih porodica, zarobljenih i sputanih patrijarhalnim moralom. U njemu se guši mladost, uništava ljubav, život cini praznim. Tom životu pripadaju Arsa i Hadzi Toma. Na drugoj strani je život ispunjen radostima i strastima, uživanjem i opustanjem. Taj život pripada mladosti ali ga žive i neki predstavnici corbadzijskog sloja koji su raskinuli sa stegama i okrenuli se ka životnim radostima koje su im bile uskraćene u mladosti. Tu vidimo Koštanu i Stojana ali i nesrećnog i nostalgičnog Mitketa, da bi mu se u jednom trenutku priklonio i hadzi-Toma.
Koštana je obdarena ljudska priroda koja svoju mladost i radost života
unosi u lepotu pesme i igre. Iako je
čaršija pohmanitala za njom, kafanskom pevačicom, u njenoj prirodi nema ničeg
razbludnog, niti nemorlnog.. Njenoj izazitoj i nadarenoj prirodi ne odgovara
siv i jednoličan život pod ciganskom čergom, život u lutanju pod selima kraj
Pčinje, u prošnji i pevanju po drumskim hanovima gde će je proždirati pogledi
pijanih sevdalija. Za nju nije ni hadžijski dom, u kome bi svoju mladost
žrtvovala potčinjenom i ponižavajućem životarenju između četiri zida. Ona je
želela drukčiji, lepši i bogatiji, u prvom redu slobodan i nezavisan život, i
to je upravo njen veliki greh.
Tip patrijahalnog despota, neograničeno samovoljnog porodičnog starešine,
umetnički je oblikovan u liku hadži-Tome. On je za svijet oko sebe strog i
neumoljiv čuvar patrijahalnog reda, ali ispod njegove prividne neosjetljivosti
živi isto tako nesrećno ljudsko biće kao što su to Koštana i Mitke. Ni on nije
u stanju da sakrije svoju ljubav prema nekom drugom, lepšem životu, i on se
pojavljuje kao čovek koga je patrijahaln sredina sputavala i nametnula mu ulogu
čuvara starinskog reda. Način na koji je Bora Stanković prikazao hadži-Tomin
preobražaj i njegovo postepeno prerastanje u buntovnika protiv sopstvenih
života, najrečitije pokazuje koliko je ovaj pisac voleo čoveka.
--- On Thu, 11/11/10, Sofija Urosevic <sofijau...@gmail.com> wrote: |
|
|