Fwd: Jučer pred "Panoramom": kako su prosvednici postali nasilnici
1 view
Skip to first unread message
Zoran Oštrić
Mar 31, 2011, 9:35:11 AM3/31/11
to pap...@googlegroups.com
Objavljeno na mom blogu, http://zoranostric.blog.hr. Slobodno za prenošenje u cjelini ili u djelovima, s time da se navede autor i poveznica na izvor, http://zoranostric.blog.hr/2011/03/1629101162/juer-pred-panoramom-kako-su-prosvjednici-postali-nasilnici.html
U kratkom prikazu za prvi broj mrežnog glasila "Zelena politika", koji će izaći večeras ili sutra (vidi: http://zelenapolitika.info),
napisao sam da su ovi antivladini prosvjedi imali dosad tri stadija.
Možemo govoriti o nultom, 18. veljače, prvom stadiju 22-26. veljače, te
drugom, 28. veljače - i sad mogu dodati: do jučer. Dogodile su se neke
bitne promjene.
U ovom trenutku, želim prvenstveno ukazati na dramatični preokret, koji se dogodio jučer navečer pred hotelom "Panorama", ili kako li se već nesuvislo engleski sad zove.
(Jučer sam bio samo na početku prosvjeda - dolje na slici s Perom Kovačevićem - u sedam sati bila je tribina u KIC-u o mogućnostima alternativne ekonomske strategije za Hrvatsku i za svijet, govorila su četiri doktora ekonomije - mora se netko i time baviti...)
Prvi put, grupa prosvjednika našla se u ulozi JAČIH. S druge strane, bili su hadezenjare koji su iz hotela morali izlaziti pod stražom, pod kišom psovki. Većina je gledala u stranu ili pod, slavodobitni komentari su "ha-ha, boje se naroda, sram ih je!", međutim, istina je da su se bojali - potencijalne fizičke prijetnje gomile, koja je bila na dva metra, naguravajući se s policijskim kordonom. Neki su odgovarali, neki su bili izrazito arogantni, ali i to je vrsta reakcije na strah.
To je ono što ja vidim na videima. Oni, koji su u tom trenutku bili jači, prijetili su nasiljem. Policija je radila ono što treba - štitila slabije.
Naravno, velika većina to vidi drugačije. Gledat će isti video i vidjeti sasvim drugi događaj. Stvar je percepcije. Moja pacifistička tankoćutnost nije popularna, znam to. I meni je trebalo mnogo godina, da do toga dođem. (Iako sam zapravo to znao, kad sam imao 11 godina. Vidi moj tekst: Kako sam postao pacifist.)
Kasnije,
međutim (ne odmah; prošlo je mislim nekoliko tjedana, možda i dva-tri
mjeseca) u mene se nekako uvukla nelagoda. Kriomice, postepeno,
nenajavljeno. Nejasna uznemirenost zamijenila je užitak pobjede. Uvukla
se u mene, a ne znam kako i otkuda, pomisao da nanositi rane i bol
drugim ljudima nije ispravno, bez obzira na povod, čak i u samoobrani.
(...)
Facebookovac "Jaca Amsterdam" u svojem izvještaju piše:
u jednom trenutku HDZ-ovci su počeli provocirati (stajali su iza kordona policije)...smijali su nam se, pokazivali srednji prst i uglavnom rugali su se prosvjednicima na razini djece iz vrtića, na što su ljudi naravno popizdili i počeli se derati još glasnije...
Meni to uopće nije "naravno". Ako dozvoliš da te isprovociraju forama djece iz vrtića, spuštaš se na isti nivo.
Ima raznih vrsta hrabrosti. U ovom slučaju - moram reći svoju istinu. pa makar me sutra na prosvjedu svi popljuvali.
Ova grupa prosvjednika nije položila ispit - u trenutku kad su postali jači, postali su nasilnici. O, ne još fizički, na sreću - ali nije nasilje samo fizičko - sve počinje u glavi! I završava.
I sasvim shvatljivo - toga nisu bili svjesni ni jučer, ni danas ujutro u brojnim komentarima na webu - opijeni su novootkrivenom moći. Rijetki su glasovi razuma.
Čuvajmo se zanosa! Čuvajmo se opijenosti vlastitom snagom! Jedan od prisebnih komentatora na facebooku piše: "kako herzig...s jedne strane adezenjare a s druge isti mentalni sklop..."
Ja sam bio u situaciji da me napadaju i ozlijede, bio sam i u situaciji da me kao mirnoga prosvjednika policija od nasilnika štiti.
Dugo godina nisam bio svjestan toga da me se drugi mogu bojati, jer sam ipak mrga od 190 cm i sto kila. Sebe zapravo takvim ne vidim. Morao sam učiti, da kontroliram svoje ponašanje. Često neuspješno.
Ništa dobro od straha ne proizlazi. Strah je mala smrt.
Mržnja razara mrzitelja. (Rekao bih "dušu", ali kao ateist u dušu ne vjerujem. Ali vjerujem u moralni zakon u meni.)
Kako je lako biti nasilan! Dovoljan je trenutak. To dolazi spontano. Kao kad voziš automobil, desetljećima si pažljiv, onda jedan trenutak nepažnje i možeš postati ubojica. Kako je lako pozivati na osvetu kao "pravdu"!
Nenasilje je teško, valja se učiti, valja se kontrolirati. U društvenoj akciji, jedna od ključnih stvari je samodisciplina.
O
da, sasvim su mi jasni ti impulsi bijesa i ogorčenja i pozivi na
nasilni odgovor! Po prirodi sam kolerik, vrlo strastven. Koliko puta
meni dolazi, svakodnevno, da pobjesnim, reagiram "ma treba pobiti svu tu
gamad", sve hadezenjare, sve esdepenjare, sve Srbe, sve Hrvate, sve
hajdukovce, sve dinamovce, sve žene, sve novinare ili već tko mi je u
trenutku digao tlak.
Pacifizam je, naravno, posve nepraktična i neodrživa filozofija. Prije ili kasnije, pojavit će se neki huligan i ukrasti tvoje pikule. (...) Pa ipak, svoje osjećaje više nisam uspijevao promijeniti. Mogućnost da me netko povrijedi izaziva u meni strah; ali mogućnost da ja povrijedim nekog drugog izaziva još veći strah, i mučninu. A ipak, događalo se da ljude povrijedim. Događalo se da budem agresivam prema slabijima.
Crnogorci imaju jednu pouku o čojstvu i junaštvu.
Junaštvo je štititi sebe od drugih.
Čojstvo je štititi druge od sebe.
Mislim da i indijanci imaju sličnu pouku.
Postoje razne vrste hrabrosti. Biti čojstven puno je teže, nego biti junak.
Jedna od latentnih opasnosti, od samog početka prosvjeda 22. veljače, jest da policijski provokatori izazovu nerede i daju policiji povod za STVARNO nasilni odgovor (kao što se dogodilo 28. veljače, ne ovo jučer, to je bila sitnica), što bi onda desnica HDZ-a iskoristila da smijeni kompromitiranu Jacu i uvede čvršću stegu. Ne zavaravajte se, kako gore biti ne može! Toga treba biti svjestan i strogo se držati nenasilnih metoda.
--
Mir i dobro,
Zoran Oštrić
- glavni urednik glasila "Zelena politika"
- voditelj programa Komunikacijska mreža zelene politike (KOMAZ)
- koordinator udruge "Zajednica Humanitas"
mob: 091/29-12-535
http://zelenapolitika.info
http://zoranostric.blog.hr
U kratkom prikazu za prvi broj mrežnog glasila "Zelena politika", koji će izaći večeras ili sutra (vidi: http://zelenapolitika.info),
napisao sam da su ovi antivladini prosvjedi imali dosad tri stadija.
Možemo govoriti o nultom, 18. veljače, prvom stadiju 22-26. veljače, te
drugom, 28. veljače - i sad mogu dodati: do jučer. Dogodile su se neke
bitne promjene.U ovom trenutku, želim prvenstveno ukazati na dramatični preokret, koji se dogodio jučer navečer pred hotelom "Panorama", ili kako li se već nesuvislo engleski sad zove.
(Jučer sam bio samo na početku prosvjeda - dolje na slici s Perom Kovačevićem - u sedam sati bila je tribina u KIC-u o mogućnostima alternativne ekonomske strategije za Hrvatsku i za svijet, govorila su četiri doktora ekonomije - mora se netko i time baviti...)
Prvi put, grupa prosvjednika našla se u ulozi JAČIH. S druge strane, bili su hadezenjare koji su iz hotela morali izlaziti pod stražom, pod kišom psovki. Većina je gledala u stranu ili pod, slavodobitni komentari su "ha-ha, boje se naroda, sram ih je!", međutim, istina je da su se bojali - potencijalne fizičke prijetnje gomile, koja je bila na dva metra, naguravajući se s policijskim kordonom. Neki su odgovarali, neki su bili izrazito arogantni, ali i to je vrsta reakcije na strah.
To je ono što ja vidim na videima. Oni, koji su u tom trenutku bili jači, prijetili su nasiljem. Policija je radila ono što treba - štitila slabije.
Naravno, velika većina to vidi drugačije. Gledat će isti video i vidjeti sasvim drugi događaj. Stvar je percepcije. Moja pacifistička tankoćutnost nije popularna, znam to. I meni je trebalo mnogo godina, da do toga dođem. (Iako sam zapravo to znao, kad sam imao 11 godina. Vidi moj tekst: Kako sam postao pacifist.)
Kasnije,
međutim (ne odmah; prošlo je mislim nekoliko tjedana, možda i dva-tri
mjeseca) u mene se nekako uvukla nelagoda. Kriomice, postepeno,
nenajavljeno. Nejasna uznemirenost zamijenila je užitak pobjede. Uvukla
se u mene, a ne znam kako i otkuda, pomisao da nanositi rane i bol
drugim ljudima nije ispravno, bez obzira na povod, čak i u samoobrani.
(...)Facebookovac "Jaca Amsterdam" u svojem izvještaju piše:
u jednom trenutku HDZ-ovci su počeli provocirati (stajali su iza kordona policije)...smijali su nam se, pokazivali srednji prst i uglavnom rugali su se prosvjednicima na razini djece iz vrtića, na što su ljudi naravno popizdili i počeli se derati još glasnije...
Meni to uopće nije "naravno". Ako dozvoliš da te isprovociraju forama djece iz vrtića, spuštaš se na isti nivo.
Ima raznih vrsta hrabrosti. U ovom slučaju - moram reći svoju istinu. pa makar me sutra na prosvjedu svi popljuvali.
Ova grupa prosvjednika nije položila ispit - u trenutku kad su postali jači, postali su nasilnici. O, ne još fizički, na sreću - ali nije nasilje samo fizičko - sve počinje u glavi! I završava.
I sasvim shvatljivo - toga nisu bili svjesni ni jučer, ni danas ujutro u brojnim komentarima na webu - opijeni su novootkrivenom moći. Rijetki su glasovi razuma.
Čuvajmo se zanosa! Čuvajmo se opijenosti vlastitom snagom! Jedan od prisebnih komentatora na facebooku piše: "kako herzig...s jedne strane adezenjare a s druge isti mentalni sklop..."
Ja sam bio u situaciji da me napadaju i ozlijede, bio sam i u situaciji da me kao mirnoga prosvjednika policija od nasilnika štiti.
Dugo godina nisam bio svjestan toga da me se drugi mogu bojati, jer sam ipak mrga od 190 cm i sto kila. Sebe zapravo takvim ne vidim. Morao sam učiti, da kontroliram svoje ponašanje. Često neuspješno.
Ništa dobro od straha ne proizlazi. Strah je mala smrt.
Mržnja razara mrzitelja. (Rekao bih "dušu", ali kao ateist u dušu ne vjerujem. Ali vjerujem u moralni zakon u meni.)
Kako je lako biti nasilan! Dovoljan je trenutak. To dolazi spontano. Kao kad voziš automobil, desetljećima si pažljiv, onda jedan trenutak nepažnje i možeš postati ubojica. Kako je lako pozivati na osvetu kao "pravdu"!
Nenasilje je teško, valja se učiti, valja se kontrolirati. U društvenoj akciji, jedna od ključnih stvari je samodisciplina.
O
da, sasvim su mi jasni ti impulsi bijesa i ogorčenja i pozivi na
nasilni odgovor! Po prirodi sam kolerik, vrlo strastven. Koliko puta
meni dolazi, svakodnevno, da pobjesnim, reagiram "ma treba pobiti svu tu
gamad", sve hadezenjare, sve esdepenjare, sve Srbe, sve Hrvate, sve
hajdukovce, sve dinamovce, sve žene, sve novinare ili već tko mi je u
trenutku digao tlak.Pacifizam je, naravno, posve nepraktična i neodrživa filozofija. Prije ili kasnije, pojavit će se neki huligan i ukrasti tvoje pikule. (...) Pa ipak, svoje osjećaje više nisam uspijevao promijeniti. Mogućnost da me netko povrijedi izaziva u meni strah; ali mogućnost da ja povrijedim nekog drugog izaziva još veći strah, i mučninu. A ipak, događalo se da ljude povrijedim. Događalo se da budem agresivam prema slabijima.
Crnogorci imaju jednu pouku o čojstvu i junaštvu.
Junaštvo je štititi sebe od drugih.
Čojstvo je štititi druge od sebe.
Mislim da i indijanci imaju sličnu pouku.
Postoje razne vrste hrabrosti. Biti čojstven puno je teže, nego biti junak.
Jedna od latentnih opasnosti, od samog početka prosvjeda 22. veljače, jest da policijski provokatori izazovu nerede i daju policiji povod za STVARNO nasilni odgovor (kao što se dogodilo 28. veljače, ne ovo jučer, to je bila sitnica), što bi onda desnica HDZ-a iskoristila da smijeni kompromitiranu Jacu i uvede čvršću stegu. Ne zavaravajte se, kako gore biti ne može! Toga treba biti svjestan i strogo se držati nenasilnih metoda.
--
Mir i dobro,
Zoran Oštrić
- glavni urednik glasila "Zelena politika"
- voditelj programa Komunikacijska mreža zelene politike (KOMAZ)
- koordinator udruge "Zajednica Humanitas"
mob: 091/29-12-535
http://zelenapolitika.info
http://zoranostric.blog.hr
--
Mir i dobro,
Zoran Oštrić
- glavni urednik glasila "Zelena politika"
- voditelj programa Komunikacijska mreža zelene politike (KOMAZ)
- koordinator udruge "Zajednica Humanitas"
mob: 091/29-12-535
http://zelenapolitika.info
http://zoranostric.blog.hr
Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages