Protokoli Sionskih Mudraca Pdf Download
Keena Wiegert
Nova izložba u Washingtonu, pod nazivom Opasna laž:Protokoli cionskih mudraca prikazuje povijest i nasljeđe publikacije koja je nekada širila mržnju prema Židovima. Kustos izložbe, Daniel Greene, objašnjava povijesni kontekst ove izložbe. "Ova publikacija je stvorena u Rusiji u prvom desetljeću dvadesetog stoljeća. Proširila se svijetom odmah nakon Boljševičke revolucije i u isto vrijeme je bila prepoznata kao izmišljotina. Međutim, bila je korisna knjiga Nacistima i do danas je ostala korisno oruđe propagande za širenje mržnje prema Židovima".
Sadržaj izmišljenog Protokola sionskih mudraca je zapis 24 tajna sastanka održana navodno u Baselu, u Švicarskoj, gdje su Židovi i masoni raspravljali o navodnom planu za vladavinu nad cijelim svijetom. Iako je ova publikacija bila prepoznata kao izmišljotina, Nacistička je stranka - u razdoblju između 1919. i 1939. godine - tiskala 23 izdanja ove publikacije i uvela ju u njemačke škole kako bi indoktrinirala učenike.
Američki industrijalac Henry Ford promicao je Protokole sionskih mudraca u svojem listu The Dearborn Independent. Njegova vlastita publikacija Međunarodni Židov: glavni svjetski problem, temeljen velikim dijelom na sadržaju Protokola, prodana je u više od pola milijuna primjeraka i prevedena je na najmanje 16 jezika. Daniel Greene kaže kako one koji brane Protokole ne dotiče činjenica da je ta knjiga zapravo izmišljena. Oni smatraju, kako kažu, da ta knjiga otkriva 'višu istinu'. "Ono što tvrde oni koji brane Protokole cionskih mudraca je sljedeće: 'Da, naravno da je moguće dokazati kako je ova knjiga izmišljotina, međutim, ne može se poreći ideja kako su Židovi kovali zavjeru o vladavini svijetom".
Protokoli sionskih mudraca još uvijek kruže svijetom. Ruska i meksička izdanja pojavila su se čak 2005. godine. Daniel Greene kaže kako je publikacija postala legitimnim štivom u arapskom i islamskom svijetu. Gospodin Greene tvrdi kako tamo mnoge škole poučavaju Protokole kao činjenicu. "Ove knjige su potvrdili vodeći stručnjaci i vodeći povjesničari u Libanonu, Siriji i intelektualnim središtima Srednjeg istoka".
Brzim širenjem Interneta, budućnost širenja antisemitizma je bez sumnje u cyber svijetu, kaže gospodin Greene. Ova izložba pokazuje kako će upisivanje riječi Protokoli u pretraživač na Internetu, izbaciti otprilike pola milijuna stranica. Izložba je otvorena od petka, 21. travnja, u Američkom muzeju za spomen na Holokaust, u Washington.
Protokoli sionskih mudraca je istinit dokument koji je sastavio Metju Glovinski, agent ruske tajne službe Ohrane. On u detalje objašnjava navodnu jevrejsku zaveru da zavladaju svetom, uključujući kontrolu nad medijima, bankama i vladama. Kao osnova za sastavljanje Protokola poslužili su roman Bijaric Hermana Gedšea i Dijaloga u paklu između Makijavelija i Monteskjea Morisa Žolija. Protokoli su predvidjeli većinu stvari koja se danas već dogodila.
U poznatoj emisiji jedne regionalne televizije gostovao je R. H., akademik i profesor Fakulteta islamskih nauka, osoba koja ne samo u vjerskim nego i u građanskim krugovima uživa veliki ugled i često biva pozivana u medije da daje intervjue i komentira aktualna događanja. Riječ je nesumnjivo o značajnom autoritetu i za potpisnika ovih redova, koji je još prije 20-ak godina sa zanimanjem i fasciniranošću laika čitao njegove knjige i tekstove o sufizmu ili interreligijskim fenomenima.
Da podsjetimo: Protokoli sionskih mudraca su tekst koji je prvi put objavljen 1903. godine u ruskom ekstremističkom časopisu Znamja, čiji je izdavač Pavel Kruševan bio blizak desničarsko-monarhističkim Crnostotinašima, protofašističkim grupama izraženog antisemitskog karaktera koji su početkom 20. stoljeća organizirali i pogrome u Rusiji.
Sam tekst je konglomerat i palimpsest različitih elemenata koji uglavnom potiču iz popularne literature 19. stoljeća, iz pamfleta francuskog advokata Mauricea Jolyja (1864) protiv Napoleona III, još ranije iz djela francuskog pisca Eugena Sua[3], zatim iz proze njemačkog novinara i književnika Hermanna Goedschea (1868), koji je u svom romanu Biarritz kopirajući jedan narem Alexandra Dumasa iz romana Joseph Balsamo (1849), opisao razgovor 12 predstavnika jevrejskih plemena na Praškom groblju, u kojem planiraju osvajanje svijeta, dajući jednom starom narativu novi karakter.
Kako se onda može dogoditi da jedan sarajevski univerzitetski profesor u 21. stoljeću citira ovaj dokument kao legitimno štivo, očito u nekom novijem hrvatskom prijevodu? Kolega Salmedin Mesihović me upozorio da je u Hrvatskoj izašlo najmanje sedam izdanja Protokola, od toga jedno u NDH, a ostalih šest nakon 1990.[7]
U ovaj kontekst se donekle uklapa i u BiH posebno popularna literatura Haruna Yahye (pseudonim za turskog publicistu Adnana Oktara) čijih je čak 40-ak knjiga prevedeno na bosanski jezik. Uzimajući sve to obzir, naša kultura dakle djeluje prilično propusna za ovaj tip diskursa[11], čemu svakako treba posvetiti posebnu pažnju, ali valja reći i da se to itekako uklapa u najnoviji rast konspirološkog diskursa na zapadu, koji je opet u dosluhu sa većom upotrebom socijalnih medija s medio-tehnološke i rastom populizma s političke strane.
Još uvijek je aktualan i za naš povod značajan Hofstadterov uvid u proturječni ustroj paranoidnog i zavjereničkog mišljenja, koji kombinira razigranu maštovitost u konstruiranju konspirativnih pripovijesti i pedantnost u navođenju tobožnjih ili polovičnih činjenica koje služe za autentifikaciju ispričane zavjere.
Da naglasimo: Problem nije u izoliranom incidentu pomenutog intervjua, već u mogućnosti da je takav diskurs simptom jedne tendencije ka izgradnji paranoidnog, apokaliptičkog koncepta kulture i identiteta, u kojem neprestano vreba opasnost sa svih strana a ugroženost čini temeljni kolektivni osjećaj.
Doživjeli smo devedesetih kakve pogubne posljedice mogu nastati kad se takav diskurzivni obrazac prenese u politiku. Jer, kao što je Freud u svojoj studiji o paranoji primijetio: paranoik projicira svoje osjećaje i misli na objekt te projekcije, a učitava u njega ono što bi on sam htio da bude[13]. Podsjetimo da je paranoidni islamofobni diskurs o zelenoj transverzali, albanskom natalitetu, turskom mračnom dobu, koji je postao dominantan krajem osamdesetih godina u Srbiji, bio diskurzivni preludij za rat i genocid.
I ovdje imamo tipičan primjer jednog momenta, koji je za zavjerenički narativ od ključnog značaja. To je moment prefiguracije koji je u kontekstu političke retorike iscrpno analizirao Hans Blumenberg[14]. U prefiguraciji se neki događaj iz prošlosti recipira kao najava ili potvrda nekog savremenog zbivanja, recimo u slučaju preklapanja datuma (npr. Bitka na Kosovu i Sarajevski atentat) ili nekog drugog stvarnog ili prividnog afiniteta.
Uspjeh zavjereničkog narativa počiva na njegovoj pripovjedačkoj plauzibilnosti, zaokruženosti forme i izraženoj autentifikacijskoj dimenziji; veoma rijetko uspijevaju one pripovijesti koje su potpuno izmišljene, puno su uvjerljivije i djelotvornije one koje počivaju na prefiguraciji i konstrukciji autentičnosti koji se makar djelimično oslanja na historijske činjenice, dakako, uglavnom istrgnute iz konteksta.
Tako su događaji koje neko interpretira u ključu fiktivnih Protokola dokaz ne samo njegove interpretacije nego i vjerodostojnosti falsifikata na koji se poziva. Tako se zatvara jedan fatalni hermeneutički krug.
[3] Umberto Eco je fenomenu Protokola posvetio poseban esej u kojim se bavi izvorima ovog tekstualnog amalgama: Vidi u prijevodu Nele Rubić: Umberto Eco: Fiktivni protokoli. NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku 03/1999, str. 3-19. Njegovo Praško groblje u formi romana rekonstruira nastanak ovog spisa.
[6] Standardno istraživanje na tu temu potječe od Normana Cohna: Warrant for Genocide The Myth of the Jewish World Conspiracy and the Protocols of the Elders of Zion. London 2005 (prvo izdanje 1996).
[7] Protokoli sionskih mudraca / Žrnovački, S. R. [pseud.] (pravo ime Neugebauer, W.): O "Protokolima". Zagreb: Državni izvještajni i promičbeni ured, 1942; Tafra, R. Protokoli sionskih mudraca i novi svjetski poredak. Split: Iberia, 1993: Tafra, R. Protokoli sionskih mudraca i novi svjetski poredak. 2. izd. Split : Iberia, 1993; Letić, F. Predgovor : Protokoli sionskih mudraca. Zagreb : Croatiaprojekt, 1996; Mužić, I. Protokoli sionskih mudraca : (iz knjige: A. S. Nilusa: Blizu je, pred vratima). Split: [s. n.] 1999; Tafra, R. Protokoli sionskih mudraca i novi svjetski poredak. 3. izd. Split : Marjan tisak. 2003; Tafra, R. Protokoli sionskih mudraca i novi svjetski poredak. 4. izd. Split : Marjan tisak. 2003.
7fc3f7cf58