O Nacionalnom
Bruno Hrust
Nisam baš u najboljoj formi danas; čitavu noć nisam spavao, jer sam
razmišljao o ovoj stranici, kako izvesti neke radove za koje nisam baš
neki specijalista. A žurim, jer za tri dana idem u đunglu, "behind
enemy lines" kako bi to rekli da je ratno stanje. Well, kod mene je;
najviše ratujem s verminom koji ima nešto hrvatskog u sebi pa nije
nit' vrit nit' mimo. Gledam u dokumentarcu zebru, gdje namjerno ubija
mladunče, jer nije iste pasmine, ili nije možda njegovo; mater nastoji
na spašavanju istog, of course, jer je njezino. Gledam našu mladunčad
pa sve vrtim glavom; ne želim komentirati, no izjasnio sam se i po tom
pitanju u nekoliko prilika. Naročito oni koji su rođeni nakon veljače
1946, kada je NDH pala; možda ima među tom djecom i naše čeljadi?
Možda. Taj jad ne zna niti sam tko je i što je. Nacionalno ima
protumjere za takve katastrofalne prilike, a što je opisano detaljnije
na engleskom u blogu Right Place.* Na usenetu u hr. domeni je bilo
prilično zabavno; jedino mi je jučer jedan idiot digao živac, jer sere
po hrvatskom imenu 3w.hrvat.name znači ni manje ni više nego "sveto
hrvatsko ime", te svakom mora biti jasno da ne dam srati po istom.
Uostalom, niže ću staviti zapise (ovi ce doći na kraj, jer su na vrhu
stariji zapisi) pa neka se vidi o čemu je riječ. Jedino me živcira da
se moram tako ponijeti i proklinjati tu stoku, što ne volim činiti. Ne
toliko zbog njih, nego meni ide na živce, a imam pametnijeg posla. A,
kada smo već pri pameti, veli mi jedan jučen na usenetu da je
pametniji od mene. Ja se pak ne želim prepirati oko toga, nego mi je
baš milo da mi nije rekel da sam blesam; jer inače bi mi rekao:
"Vidiš, a ja sam manje blesav od tebe!" A morti je to imal na pameti,
pak, bedak k'o bedak, nije se znal izraziti.
* Samo ću u kraćim crtama objasniti o čemu se radi; na našoj web
stranici je obširnije, engleski, pa se neka ljudi snađu. Berlin samo
što nije pao, i sa vanjskih djelova Berlina su već pristizale glasine
da Rusi siluju svaku pojedinu žensku osobu koja im živa padne u ruke;
stari zakoni ratovanja na djelu i nema tu ničeg novog. Naročito je
"zgrozio" pobjednike i njihove poltrone slučaj iz samog Berlina; pošto
se je blizio kraj i nije bilo vremena za tajna hofiranja, mnoge
Njemice su javno nastupile u spašavanju ono malo što se je spasiti
dalo, uzprkos svim zakonima ćudoređa, tako da su o tome bile pisane
knjige i snimani filmovi. U mjesecu travnju 1945, nekoliko tjedana
prije pada Berlina, a naročito u dane kada su Rusi već ulazili u
Berlin, Nijemice organizirale seksualne orgije s izključivom namjerom
vlastitog oplođivanja po svojim narodnjacima; kampanju spašavanja
njemačke nacije su započele žene koje su radile u radiostanici u
Berlinu već ranije, pa su bile kritizirane, a neke od njih i
kažnjavane radi "sabotaže", jer govoriti o mogućnosti vojnog poraza je
bilo sabotiranje. Ipak bilo je i onih koji su bili sviestni situacije;
to su započele žene kojih su muževi bili na frontu a kasnije su se
pridružile i one kojih su muževi bili i u samom Berlinu, ali ih nisu
bile u stanju kontaktirati. Mnoge od silovanih žena imale posljedice,
dok se ne zna za niti jedan slučaj postnatalne traume kod žena koje su
zanijele sa svojim sunarodnjacima. Trebalo bi nešto reći svakom.
Više se neću toliko zadržavati na usenetu, jer, iako se znam dobro
nasmijati, to me zna i deprimirati, jer vidim da većina sudionika ne
shvaća moj humor, pa niti onaj u kojem je očito da izsmijavam
situaciju; onda samo za šute, kada se nadam nekoj dosjetlivosti. Vidim
da tamo razgovaram sa samim sobom i samo tu i tamo s nekim Hrvatom;
ostalo su "težaki": ili su težki Jugoslaveni, ili su, pak težki
glupani, ali u svakom slučaju je većina tih luzera antihrvatski
nastrojeno. Tu je i jedan jači razlog, a taj je da uskoro neću imati
niti vremena za usenet, jer sam pronašao jednu nit koju moram
slijediti; puno je tu posla na prekopavanju povijestnih podataka, a
isto tako i terena po raznim stranama, pa mi je to daleko važnije nego
li yafrkancija na usenetu. Usenet je samo za razbibrigu, gdje se
čovjek može dobro nasmijat, ali i raztužit kad vidi da nema stvarno
ljudi tamo s kojima bi mogao stvarno pričat. Isto tako mi se ne
prepire s ljudima s kojima nemam baš ništa zajedničkog; a takvih je
najviše na hrvatskim newsgrupama. Zato, jer sam stvarno kratak s
vremenom, dielove svojih zapisa ću objavljivati na mojim web
stranicama, pa neka čita tko želi, jer neki vele da im naguravam na
nos moje članke. S vremenom ću promieniti URL web stranice, da bih dao
glupanima dreka za nabacivanje je jedan od razloga; moja bivša supruga
je uviek govorila da volom provocirati i prkositi vlasti.
Pita me tako jedan mulac u nekom postu da li se dičim radi toga što mi
je otac bio ubijen, ili zato što je bio ustaša? Normalno, da je bio
izdajica roda svoga i Naroda Hrvatskoga, ja bih imao oca, koji bi me
odgojio tako kakav je i sam; danas bi se jedan izdajica više pojavio
na hrvatskim njuzima, koji bi sekundirao drugim izdajicama i sve bi
bilo fino, liepo, krasno ... Iako sam bio odgajan da mi je otac bio
domobran i tek kasnije saznao da je bio ustaša, ponosan sam da mi je
otac bio ustaša; doduše patio sam puno bez njega, jer nismo smijeli
niti pisnuti o prošlosti, no, danas punim srcem nastavljam njegovo
djelo; jedni žive za Hrvatstvo a drugi umiru za njega. Zato se živi i
umire; ako nekom nije jasno. Ima ih koji su u stanju naći neki drugi
smisao života; smisla koliko hočeš, zato se toliko oskudjeva sa
životom. To ne smatram za neki izbor nego za dužnost; zato mi nitko ne
treba odavati počasti i priznanja, jer nisam ja taj koji to hoće ili
neće. To je moja sudbina, iasto kao što je to sudbina onih na drugoj
strani barikada; nisu oni baš za sve krivi, pa makar danas i bili
punoljetne osobe. Nitko ih nije učio tome, jer za vrieme Jugoslavije
je Hrvatska bila mrtva; vrlo mali broj Hrvata je vjerovao u ponovo
uskrsnuće hrvatske države (današnje Republike Hrvatske), a nakon onih
nečuvenih progona i detkovanja hrvatske nacionalne elite. Zbog toga
sam spreman raditi i s hrvatskom nedonošćadi; s onim Hrvatima koji
nisu imali priliku osjetiti hrvatsko bilo, jer je isto moralo mnogi
put stati, što od straha a što radi opreza, samo da bi tijelo
preživilo od danas do sutra. Mojoj baki su nekoliko puta poručili da
joj sina ne mogu više vratiti, pa neka si čuva unuka.
Članke koje ćemo ovdje objavljivati će biti manje ili više direktno
copy/pasted iz naše pohrane, a ako nam zapne za oko koja greška, istu
ćemo nastojati ispraviti; ili ako vidimo da bi se nešto moglo
pojasniti, mi ćemo se potruditi u tom pravcu, kako bi uštedili na
vremenu oko "nesporazuma"... iako nam je jasno da je sve jasno kao
suza. Isto tako se može dogoditi da će neki članci biti duplicirani,
pošto iste ćemo vaditi iz nekoliko kompjutera, a isto tako iz nekoliko
storage diska. Doći će tu na red i oni CDs od prije 15ak i više
godina, kada sam radio s WIN95, i prije toga; samo trebam malo
pročeprkati po njima. I onda je usenet vrvio od izdajica, isto kao i
danas. Pa, kada je već očito da je izdajica bilo prije 15, 30, 45, 60,
70 ili 100 godina, da li je reasonable to think, da li je lako
zamisliti da ih je bilo uviek; ma to je barem jasno, tako da je nekim
to postalo i normalna stvar u životu. A isto tako izdaja zna prelaziti
u naslieđe; pitaj se samo koliko puta te je tvoj otac izdao u životu
... pa onda, koliko si ti puta izdao bližnjega svojeg. A razočarati
znači izdati; možda mogu i biti sretan u jednu ruku, da me otac nije
imao priliku izdati ... niti mene a niti našu domovinu. Jer bih u duši
osjetio da nešto nije u redu; a neki nisu toliko dobre sreće kao ja
što sam, koji sam izgubio oca, a našao sebe. Ali jasno je i nešto
drugo: da u krajnjoj liniji samo i jedino jedno izdano biće postaje
izdajicom, jer isto ne uspieva odrasti i ostaje viečnim puzavcem. Ja
vam niti ovdje ne smijem reći stvarni smisao svega toga, no imam nešto
u glavi pa me zanima kako će se to odvijati; recimo da je jedna mala
vježba u planu. Polako, jer na brzinu se buhe lovi i djecu pravi,
vele, i to ne baš dobru, jer treba to i odgojit'; nije toliko važno
ugojit' koliko odgojit'. A jedan se je tamo cerekao na taj moj
hrvatski, kada sam napisao da me je baka odgojila; a on ugojio
klipana, a onda ga zaboravi ...
I tu je jedna radosna viest; radosna za mene, a ne za one koji bi me
utopili u žlici vode. Neki vele "kašika", kao na primjer naši
Slavonci, dok mi u Zagrebu velimo "ćlica". Naime, nočas sam napravio
jedan mali miracle, popravivši si mali laptop, a kojega sam namjeravao
baciti; tu sam se prezaletio, jer se boljka opet pojavila, no nadam se
da ću ga popraviti nakon nekoliko vrtnji ringišpilom. Taj mali laptop
je bio fragmentiran u boot sectoru 69%, sa ubuntu programom, kojega
niti jedan defragmenter nije mogao razfragmentirati, pa je laptop bio
prilično spor. Pošto ubuntu ima image torrent system, možda mu je
slika ostala unutra, koja nema stvarne filove, ali djeluje kao da ima;
slično se gogađa i s virusima u tijelu, koji su već davno nestali, ali
tijelo ih još uvijek osjeća. Uglavnom, laptop radi kao raketa, ali mi
defragmenter opet pokaziva da je drive fregmented; ništa nego samo
keep defragmenting. Nije da mi je baš potreban, jer iman dva druga
komputera pri ruci, ali volim vidjeti citavu vojsku u stroju. Ja sam
našao lijek za njega i sada je čist kao suza; jasno, dalje samo u
privatnosti. Ne znam kako bih to na hrvatskom rekao, no to su samo
tehnikalije koje možda nebi mnogo Hrvata niti razumilo da upravo znam
i na hrvatskom se izrazim; dok se vode diskusije oko termina, jel li
"računalo" ili je "računar", ja rabim termine "kompjuter" i
"operator", za razliku od "operativac", na koje se Hrvati tako spremno
naviknuše. Slično kao i na "bika" s dva prednja kotača. Nekada smo to
znali reći "s dva prednja roga", kao da otraga bik i roge ima, pa da
nije zabune, to su dečki pojednostavili i veliju "governal"; sad mi se
pak sve čini da sam se zmotal.
Bankovni račun našeg sponsora je na svakoj našoj strani više radi
prkosa nego radi potrebe; dok su se drugi "usrali" pred prietnjama,
HRVAT Pty Ltd inyistira na tomu da se pokaže kao sponzor našim
webstranicama, jer je to legalno. Kada se netko boji nekoga, onda ga
ovaj još više tlači; zato treba stvoriti situaciju gdje gazde baš i
nisu gazde. Jer bi se rušenjem Hrvata moglo srušiti mnogo toga na
nevolju gazda. Taj bankovni račun brine mnoge Hrvate, i dobre i loše;
neka to nikog ne smeta da je tako. Jer ako netko nešto dariva, onda on
ili ona to čine radi sebe a ne radi nas; jer, kao što negdje stoji,
vlastitom žrtvom i samoodricanjima individua ili narod sebe pomaže i
uzdiže, ne nas. A po drugoj strani, ako pričamo suvremenim jezikom a
ne nekim idealističkim, jer Hrvati nisu oni koji bi inspirirali
idealizam, onda je normalno da će samo oni Hrvati biti u "poslu" koji
i ulože u taj posao. Svi oni i malo pošteni "strani ulagači" su došli
i prošli, jer vide da bi Hrvati da netko drugi vadi kestene iz vatre
za njih; ostali su samo "tvrdi business people" koji gledaju s kim
imaju posla i vode svoj business, samo za svoj račun. O ruljo
hrvatska, govorim vam kao Hrvat, a nadam se da vas nisam prestrašio.
Znam, naučili ste na one fore: "Ak' si Hrvat, onda buš pomogel!".
Morate se odučiti toga (žicanja), kao što sam se i ja odučio. Znam da
je težko se odučiti navika, jer ih sam okoliš perpetuira u individui i
narodu, a kojega individua ili narod nema pod kontrolom, već je,
dapače, i sama kontrolirana po istom; iako se stanje na izgled mienja,
pričem bi narod trebao biti odtuđen od istog, sam narod se neda i na
silu ga želi zadržati za sebe upravo pomoću tih navika u istom po
kojima je on "svoj na svojem"; stoga je daleko lakše jednom emigrantu
promijeniti sebe (u odnosu na staru domovinu), jer je okružen novom
situacijom u novom okolišu, nego li jednom koji se nije maknuo is
svojeg okoliša. Zato razumijem stvar i gledam stvoriti mogućnost za
razumievanje onih ljudi koji to nisu u stanju shvatiti; ali to stvaram
na način nerazumljiv puku, jer sam sviestan da bi ga narod pokakao
prvom prilikom, upravo zbog spomenutih navika "starog okoliša"; naime,
staro i novo nekako ne ide skupa, čak i u jednom te istom okolišu, a
kamo li u različitim. Jedan Hrvat koji je "star", bilo po dobi ili po
nazoru, u svojem vlastitom okolišu je smatran kao teret družtvu, pa je
samo toleriran; radi emotivnih veza je, kao takav, bliži svojima po
neposrednoj krvnoj vezi, dok netko drugi mora biti na nešto višoj
razini kulture i dobrog odgoja kako bi se suživot mogao odvijati
glatko i bez većih trauma. A da ne govorimo o jednom emigrantu; ako je
"modernih nazora i dobro situiran" onda je dobro došao, što mi je
onako u šali jasno i glasno bilo rečeno u Zagrebu 1991 ("on je dobar
ako samo ostavi lovu i briše natrag, a još je bolji ako samo poštom
pošalje lovu, jer donaša sobom ideje koje je nemoguće
implementirati"). Upravo je to razlog da je jedan dotepenac iz
susjedstva prihvatljiviji od Hrvata-emigranta, a pogotovo ako se radi
o jednom nacionalisti; jer je Nacionalno u domovini posrnulo i od 1945
ostalo na zadnjim nogama (na riti), a jedino je ono koje balansira
odnose širije od puke krvne i neposredne rodbinske veze, to se je sve
promijenilo u okolišu nacije, a bez prisustva same nacije u samim
promienama, te time se je samo i umjetno stvoreni "nesporazum" jako
produbio". Jedino na bazi Nacionalnog su Hrvati blizki i svoji, oni su
Jedno, u bezgraničnom smislu i doslovno. Jedino na bazi Nacionalnog je
Hrvat u Australiji brat Hrvatu u Bosni i Hercegovini, Mačvi, Vojvodini
pa i u daleim srpskim selendrama, isto kao i u Republici Hrvatskoj, u
centru samog grada Yagreba; i jedino na bazi tog istog Nacionalnog
Hrvat respondira Hrvatu. Za svakog poštenog Hrvata ima posla kod firme
HRVAT Pty Ltd; nastoje nas slomiti na sve mile nacine, jer vele da smo
nacionalisti, iako sam nacionalizam nije zakonom zabranjen a niti je
van zakona; samo je debelo posran i ocrnjen gore od samog vraga, a u
nekim državama su pali i prijedlozi za uzakonjenje zabrane misli na
liniji nacije i Nacionalnog, što nije prihvaćeno, jer nudi
oligarhijski sustav kao jedinu opciju, gdje bi Nadnacionalno bilo
oslobođeno bilokakve odgovornosti u ime Nacionalnog, a koje bi trebalo
biti van zakona, što praktički znači "izvan dometa zakona". Ipak, sav
čar je u tome da nas upravo ta borba s "jačim" snaži, te što se ovi
više trude mi smo čvršći.
I tu mi je za spomenuti da će svaka nova od ovih stranica biti
objavljena preko "tinyurl.com", te će sve biti toliko jednostavno da
nije za vjerovat; to je radi skraćenja URLa, gdje će zadnje znamenke
iza slasha ("/") biti u "Subject line", ka na pr.
http;tinyurl.com/a4qu3n gdje ce u "Subject line" samo osvanuti
"a4qu3n". To je zato da zlikovci ne mogu sabotirati informaciju s
preinačivanjem linka, kako su to znali raditi u prošlosti; samo je
potrebno prenijeti u browser, tj. copy/pastati link i za čas smo u
businessu. Ova stranica je silom nužde bez grba, jer mi se je Front
Page 2003 pokvarila; ne znam zašto.
Bruno HRUST.
31 Listopad 2010.
in...@hrvat.name.
www.hrvat.name.
Na temu o Nacionalnom je izišla knjiga u nakladu NUCLEUS - Publishers
of Unique Writings. Naslov knjige je Nacionalno: Knjiga I. Knjiga je
izišla u redovnom izdanju lista Hrvat (HRVAT-29). Knjigu se može
pogledati na www.hrvat29.hrvat.name
Naša poštanska adresa je HRVAT Pty Ltd; PO Box 5014, Midland WA 6056,
Australia.
Račun našeg sponzora, HRVAT Pty Ltd, je kod ANZ Bank, West Perth. Ime
računa: HRVAT Pty Ltd; Broj računa: 016 498 - 9010 90735. Copyright
2010 by HRVAT Pty Ltd.
--
Read my stuff, if you wish, in English and/or Croatian at:
www.hrvat.name/
www.hrvatum.com
www.osvrt.net/
www.bh1945.com
Regards,
Bruno.