Na samom početku,srdačan pozdrav svim članovima grupe.Kako vidim
da ovde nema postova, neko mora da probije led.Izabrao sam temu pod
ovim naslovom iz više razloga pre svega rukovodeći se ličnim
iskustvom. Elem, kako to domaćinski red nalaže,da se prvo domaćinski
predstavim članovima grupe, iako pojdenine znam jako dobro, a neke
članove ne poznajem. Evo nekih podataka o meni: Bogdanović
Milan,rodjen u Krivelju kod Bora, od oca Krste i majke Miroslave,
davnog 7 avgusta 1959 godine. Oženjen, troje dece, pre oko 8 godina
sam na privremenom radu u Austiji, konkretnije u Beču. Pre toga radio
u operativnom centru za OiU, te narednih 17godina na Površinskom kopu
rudnika "Veliki Krivelj". Toliko za neko upoznavanje. Vratimo se
započetoj temi. Moj odlazak za inostranstvo, kao gastarbajtera
je,poput kod valjda svih gastarbajtera, prvo u meni probudilo
neopisivu nostalgiju za rodnim krajem. Kako je moje selo,moj Krivelj,
selo sa najtežim statusom, verujem u bližoj ili široj okolini, sa
jedne strane nostalgija, a sa druge strane upravo ovakav status moga
sela me je nateralo da mu na neki način,budem bliži, a na drugi način
nastavim da mu i odavde iz dijaspore pomažem,baš kako sam to i činio
dok sam bitisao u njemu. U svrsi toga, sam podigao sajt
www.krivelj.com.
Prvobitna ideja mi je bila, da se putem ovoga sajta nastavim boriti za
neostvarena prava moga sela, prava koja nedvosmisleno ima od strane
RTB-a, pre svega, a zatim i od većih institucija poput raznih
ministarstava,poput ministarstva za Rudarstvo i energetiku, pa do
ingerencije same vlade i države na kraju. Čak i u okviru ove teme,
akcenat sam hteo baciti na jedan dokumenat koji je iz neznanih
razloga,ili znanih razloga samo pojedincima, završio tajnim
spaljivanjem u Mesnoj kancelariji u Krivelju. Radi se,naime o prvom
prostornom planu uradjenom za moje selo, za moj Krivelj. Sve,u koliko
Vas zanima ova tema možete naći na ovome sajtu počevši od blogovskog
dela pod simboličnim nazivom "Od sreza do rudarskog jalovišta", pa do
završnog serijala pisanja o ovom dokumentu- sedmog nastavka sažetom u
rubrici "Prostorni plan" na naslovnoj strani.
Onda kada se nađete daleko od prijatelja i rodbine u tuđoj
zemlji, shvatite koliko Vam zapravo nedostaju. Započinjajući sa
uredjivanjem sajta, o kome u početku nisam imao ama baš nikakvog
iskustva ili prediskustva, mnogo sam vremena posvetio čitajući druge
srodne sajtove i učeći kao istvarajući sliku u glavi kako bi sve to
trebalo izgledati. Koliko sam u svemu tome uspeo,sud o tome donosite
Vi ili oni koji posećuju ovaj moj sajt. "Moj" sajt jer ga ja
finansiram i održavam, a zapravo je ovo sajt mog Krivelja i mojih
Kriveljana.
Kako potičem i Bora, sasvim je logično i prirodno da ova
tvorevina, zvana sajtom, poveže i krene u neku vrstu saradnje upravo
sa mesnim internet sajtovima. Svestan da sam nov, neiskusan u ovom
poslu koga nikada pre u životu nisam radio, očekivao sam ma kakvu
pomoć ili podršku upravo iz Bora i Borana. Na žalost, vremenom sam
shvatio da sve to nije baš tako. Ne zbog toga, što sve ovo pišem ovde
Vama, članovima grupe Media centra, pa se dodvoravam, ali Vam mogu
reći da sam jedino od strane Media centra u samom startu naišao na
razumevanje. Za svaku pohvalu i neizmernu zahvalnost dugujem i
dugovaću kako našem Zvonku,Branetu, Popazu i svima drugima iz ove
medijske kuće. I pored činjenice,da je za godišnjicu postojanja ovoga
sajta upriličena skromna prezentacija, gde drugde ako ne u Krivelju,
od svih zvanica iz Bora ( a gledao sam da nikoga ne preskočim ili
zaboravim), jedino su gospodin Zvonko i Brana, našli za shodno da nam
učine tu čast i pojave se u Krivelju, mada je tog dana u boru bio neko
od političara u poseti Boru! Kada se je završila poseta uvaženog
političara, Brana i Zvonko su ,uz izvinjenje kao predstavnici Media
centra Bor, udostojili prezentaciju sajta
www.krivelj.com i njegovo
jednogodišnje postojanje. Ovo je prva stvar koju sam u samome startu,
da tako kažem, primetio.Druga stvar je mnogo poraznija i mnogo
žalosnija. Za mene je sasvim normalno da se gradski internet portali,
zovite ih kako hoćete, uzajamno poštuju,cene,uvažavaju, pa na samom
kraju i međusobno reklamiraju putem linkova, banera...... Sve ovo je
izgleda normalno i logično samo za par ovakvim portala.Za druge ne!
Zašto i zbog čega, ja odavde iz Beča - neznam? Ali je činjenica da je
tako. Bez i trunke zavisti, ljubomore ili bilo čega drugim rečima
nazvanim, nikada nisam nikome odbio,ko god mi se obratio,da uzajamno
razmenimo linkove ili banere. Čak je moja naslovna strana u samom
početku bila rezervisana isključivo za Borske sajtove,forume, itd. Za
pojedine sam lično napravio i njihov baner i zakačio ga na mojoj
naslovnoj strani. Znate li kako se je to uzvratilo. Gro njih i nakon
dve godine, nisu našli da postave link ili banere
www.krivelj.com .
Zašto? Zbog čega? Odgovore koje samo mogu da naslućujem a
da,priznajem, nisam siguran? Naravno, pre izvesnog vremena sam sve one
kod kojih nemam ni linkova ni banera, jednostavno izbrisao. Čak i pre
nego sam to uradio,poslao sam svima meilove uz uljudnu konstataciju da
su možda zaboravili da to učine do tada itd,itd.....bla,bla,bla.....
Mislite da je neko poslao povratnu poruku ili neko objašnjenje? Ni
slučajno, poštovane kolege. Iz ovoga zaključke izvedite sami, ali je
meni, nekom Milanu Bogdanoviću, sve ovo nelogično i neshvatljivo?
Možda ne shvatam i kom vremenu živim i sa kojim okruženjem oko sebe?
Ali je ovo gorka istina pretočena u ovom tekstu.
Jedino moje objašnjenje je: Svi ti ne žive u tudjini, daleko od
rodnog kraja u kome dolaze na nekoliko dana u dva navrata godišnje!
Svi ti .... neki, ne znaju šta znači ljubav i nostalgija za ljudima iz
rodnoga mesta i zbog toga ih i ne poštuju,ne cene i ne respektuju.
Valjda se to stiče, onog trenutka kada se od svega toga udaljite. Onda
shvatite koliko su Vam zapravo dragi Vaši meštani,svoje selo,svoj
grad, svoja ulica,sokak,..... i naučite da ih uvažavate!
I na samom kraju ,ovog mog monologa, poštujte se drage
kolege,dragi sugrađani, drage komšije. Nema većeg bogatstva od toga.
Novac je prolazan,čas ga imamo,čas ga nemamo, poštovanje ne možete
kupiti,ali ga možete steći. Media centar Bor i svo osoblje ove
medijske kuće ga je kod mene STEKLO! Nikada i ništa to neće
promeniti.Uvek mi je drago, kad krenem iz ove prestonice -Beča,put
Krivelja, da ću ponovo sresti žive moje roditelje i mnogobrojne
prijatelje,rodjake, ali...... dok putujem pored svih drugih uvek se
setim i u glavi isplaniram, da se moram sresti i sa
Zvonkom,Branom,Draganom ....... svima Vama. To je valjda veličina onog
elementarnog poštovanja? Poštovanja koga, na žalost nema izmedju mnogo
nas!
Živi mi bili i nadam se da je led probijen,
Bogdanović Milan