Vatra Samotvora Prepricano
Earleen Statham
U ovome dodatku natampane su one pripovijetke i aljive male prie, za koje je Vuk u predgovoru prvoga izdanja ove knjige kazao da ih ima jo za jednu ovakvu knjiicu, i svakome e jamano milo biti da ih ovdje ima zajedno sa onijem pripovijetkama prvoga izdanja.
I za ove se pripovijetke mora kazati da bi one mnogo savrenije bile da ih je Vuk za ivota svoga sam na svijet izdao, jer ih je on htio jo neto popraviti i bolje za tampu dotjerati, no kad to ne bjee sueno neka ih svaki evo primi ovako natampane kako su se u rukopisu nale; pa ako se u njima nae to pogrjeno, neka svaki oprosti i pomisli: da je bolje to su se i ovako natampale nego nikako.
Bijae jedan car, i imaae tri sina i tri erke. Kad ga ve starost obuzme, doe vrijeme da umre. Na smrti dozove sinove i eri svoje, pa sinovima preporui da svoje sestre dadu za onoga koji prvi doe i zaprosi ih. "Podajte" ree "tako ne bili prokleti." Potom car umre. Poslije njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu no stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se poplaie i stanu od straha drktati. Na jedan put neko progovori "otvorite, carevii, vrata". Na to veli najstariji sin carev: "Ne otvarajte!" Srednji ree: "Ne otvarajte nipoto." Ali najmlai ree: "Ja u da otvorim vrata" pa skoi i vrata otvori. Kako vrata otvori, neto ue u dvor od ega nijesu mogli vieti drugo nita osim vatre da sipa, pa progovara: "Ja sam doao da vam prosim sestru najstariju, i to sad ovaj as da je vodim, jer ja ne ekam, niti u vie doi da je prosim, pa mi sad odgovor dajte, ili je date ili ne date, hou da znam." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam. Kako u je dati, kad ne znam ta si i od kuda si noas doao, hoe odmah da je vodi, pa ne znam ni e bi iao sestri u pohode." Srednji veli: "Ja ne dam sestre noas da se vodi." Ali najmlai veli: "Ja je dam, ako je vi ne date; zar ne znate to je na otac kazao?" pa sestru uvati za ruku i dajui je ree: "Neka ti je sretna i estita!" Kad im sestra preko praga pree, svi u dvoru padnu po zemlji od straha, seva, grmi, tutnji, puca, vas se dvor stane ljuljati, no to proe, i sjutra osvane dan. Kako svane, oni odmah stanu gledati, da l' ima kakoga god traga, kud je ona sila ila od dvora carskog, ali se nita znati ne more; nigdje nikakoga traga ni glasa. Druge noi u isto vrijeme stane opet onaka sila, huka i piska oko dvora carskog, i neko pone na vratima govoriti: "Otvor', carevii, vrata." Oni se prepanu i otvore vrata i neke sile strahovite ponu govoriti: "Dajte evojku srednju sestru, mi smo doli da je prosimo." Veli najstariji brat: "Ja je ne dam." Srednji veli: "Ja ne dam sestre nae." Ali najmlai veli: "Ja je dam; zar ne znate vie to je otac na rekao?" pa uzme sestru za ruku i dajui je ree: "Na, neka vam je sretna i estita!" I ona sila s evojkom otide. Sjutra dan kako svane, otidu braa oko dvora i dalje, pa trae traga da l' se togo znati moe, kud je ona sila otila, ali nita na ovom svijetu nije se moglo doznati kao da nije ni dolazila. Tree noi u ono isto doba opet se zatrese iz temelja dvor od velike sile i tutnjave, i neki glas povie: "Otvori vrata!" Carevi sinovi skoe i otvore vrata, ue neka sila pa povie: "Doosmo da prosimo vau najmlau sestru." Stariji i srednji brat poviu: "Ne damo je ove tree ponoi, zaista moramo bar za ovu najmlau sestru znati, kud je dajemo i za koga je dajemo, da je moremo pohoditi kao sestru svoju." Na to ree brat najmlai: "Ja je dajem, ako je vi ne date; zar ste zaboravili ta je otac na smrti nama preporuio, to nije davno bilo." Pa evojku za ruku, govorei: "Na, vodi je, pa neka ti je sretna i vesela!" a ona sila onog asa otide s velikom hukom. Kad sjutra dan svane, braa se vrlo zabrinu to se uini s njihovijem sestrama. Poto proe dosta vremena, stanu se braa jedan put meu sobom razgovarati: "Mili Boe, da uda velikoga? ta se uini s naijem sestrama kad ne znadosmo ni traga ni glasa, kud odoe i za koga se udadoe. Najposlije jedan drugome ree: "Da idemo sestre nae potraiti." I odmah stanu se opremati sva tri brata, uzmu novaca za puta, pa pou traiti sestre svoje. Tako putujui zaiu u jednu planinu i cijeli dan putovae. Kad se mrak uvati, oni se dogovore da im treba vodu imati e budu zakonaili, pa to i uine; dou jednom jezeru pa tu konak uine i sedu veerati. Kad ponu lijegati da spavaju, onda ree najstariji brat: "Vi spavajte, a ja u strau uvati." Tako oni dva mlai brata zaspe a najstariji ostane strau uvati. Kad bude neko doba noi, zaljulja se jezero, on se jako prepane, kad vidi da neto od sredine ide upravo njemu: to je bila adaha strahovita sa dvije ui, pa juri na njeg uini, no on potegne no i udari je i glavu joj odsijee, pa ui obadvije odsijee i k sebi ih u dep ostavi, trupinu i glavu baci u vodu natrag. U tom svane; ali braa jote spavaju, nita nijesu znali ta je najstariji brat uinio. On ih probudi a ne kae im nita, otale se podignu i stanu putovati dalje. Kad se mrak pone pribliavati, stanu oni jednako govoriti da treba ego blizu vode zanoiti, i sami se uplae, jer su zaili u neke opake planine; dou jednome malom jezeru, tu reku noiti; naloe vatru i to su imali veeraju, potom ponu da legnu spavati. Tada veli onaj srednji brat: "Vi spavajte, ja u noas uvati strau." Oni dva zaspe a on ostane da uva strau. Ujedanput brak udari iz jezera, kad ima ta i vieti! adaha sa dvije glave, pa juri, da ih sva tri prodere; ali on skoi i povadi no, doeka adahu i odsijee joj glave obadvije; potom odsijee ui i sebi ih u dep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braa za to nita ne znaju, jer oba spavae do bijele zore. Kad se svane, onda srednji brat povie: "Ustajte, brao! svanulo se" a oni odmah skoe, opreme se i pou dalje putovati, ama nijesu znali ni e su ni u kojoj zemlji. Velik strah ih popadne da u onoj pustinji od gladi ne poskapaju, pa se stanu Bogu moliti da bi se pusta sela, varoi oli ma koga vieti moglo, jer ve trei dan vrljae po istoj pustinji i nigdje kraja ni konca vieti ne mogoe. Najposlije dou porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoe, "jer" vele "moe biti, ako dalje odemo, da vode ne naemo e bi mogli zanoiti" pa tako tu i ostanu. Naloe vatru veliku, veeraju i spreme se da legnu spavati. Onda najmlai brat ree: "Spavajte vas dvoje, noas u ja strau uvati", te takoj ono dvojica legnu i zaspe, a najmlai najbolje gledae oko sebe i esto na jezero oi obraae: proe neko doba noi, dok se sve jezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i zagasi je polovinu, on potegne sablju pa stane do same vatre, al' eto se pomoli adaha sa tri glave, pa na brau jurii, da ih sva tri prodere. No najmlai brat bude junaka srca, ne budi brau svoju, nego srete adahu pa je udari triput i sve tri joj glave odsijee, potom odmah ui odsijee i ostavi ih sebi u dep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to inio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sa svijem. Onda on ne imajui im vatru zaei a brau ae hotei buditi, poe malo u pustinju, ne bi l' togo vieti mogao, ali nigdje nita. Najposlije popne se na jedno drvo visoko, pa kad izae u vrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l' togo vieti mogao; gledajui tako dugo opazi vatru da se sjaji, pa mu se uini to blizu, skine se sa drveta, pa poe da vatru donese i kod brae naloi. Tako je dugo iao, sve mu se inilo blizu, kad na jedanput doe u jednu peinu, u peini gori velika vatra i tu ima devet divova, pa natakli dva oeka te ih peku uz vatru, jednog sa jedne a drugog sa druge strane vatre, a na vatri stoji jedna oranija velika puna isjeenijeh ljudi. Kad to carev sin vie, jako se prepane, bi se vratio, ama se ne moe, nema se kud kamo. Onda povie: "Dobar veer, moja druino, ja vas traim odavno." Oni ga dobro doekaju i reku mu: "Bog ti pomogao, kad si nam drug." On odgovori: "Va dovijeka ostajem i za vas u moj ivot dati." "He" vele "kad ti misli na drug da bude, hoe li ti ljude jesti, i s nama u etu ii?" Odgovori carevi: "Hou, togo vi radite, to u i ja raditi." "E vala, dobro kad je tako, sjedi" pa svi posjedaju oko vatre, skinu onu oraniju, povade onda meso pa ponu jesti. njima i carevi jede, ama im oi zavaraje pa baca meso preko sebe, tako i peenje pojedu sve; pa onda rekoe: "Hajde da idemo u lov, jer sjutra treba jesti." Otale pou svi devet i carevi deseti. "Hajde" vele mu "ovdje ima jedan grad i u njemu car sjedi, otale se mi ranimo ve ima tome vie godina." Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad dou do grada, jednu jelu prislone uz bedem i poviu careviu: "hajde" vele "ti penji se gore na bedem da ti ovu drugu jelu dodamo, pa je uzmi za vrh i prebaci je u grad, a vrh joj zadri: kod sebe, da se skinem o niz nju dole u grad." On se popenje pa onda ree njima: "Ja ne znam to u, nijesam ovdje uvjebao ovo mjesto, ne umijem je preturiti, no hodite koji od vas da mi pokaete kako u je preturiti." Jedan se od divova ispenje, uvati za vrh od jele i preturi je u grad a vrh joj zadri kod sebe. Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsjee glavu, a div pane u grad unutra, onda on ree: "E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamo sputim." Oni ne znajui to je sa onijem gore na bedemu bilo, pou jedan po jedan, a carevi nji sve po vratu, dok sve devet posijee pa se skine niz jelu, i polako sie dole u grad, onda poe po gradu unakrst, ali nikog iva da uje, sve pusto! Sam u sebi pomisli: ba su to sve divovi izkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tumarajui, nae jednu kulu zdravo visoku, i vidi e u jednoj sobi svijea gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu. Kad tamo al' ima ta i vieti! soba ukraena zlatom i svilom i kadifom, u njoj nema nikoga do jedne evojke, a ta evojka lei na jednom krevetu pa spava. im carevi ue u sobu, otmu mu se oi gledati evojku, kaka je vrlo lijepa. U isto vrijeme smotri da ide jedna velika zmija niz duvar, tako se pruila da joj je glava vie glave evojine bila blizu pa se izdigne i u jedan put evojku u elo meu oi da ujede; onda on pritri pa povadi mali no, i pribode zmiju u elo uz duvar, pa onda ovako progovori: "Da Bog da da se ovaj moj noi neda nikom izvaditi bez moje ruke," pa onda pohita da se natrag vrati. Pree preko bedema, uz jelu se ispenje i niz jelu sie na zemlju; kad doe u peinu e su divovi bili, uzme vatre pa potri i doe brai e ih jo zastane da spavaju. On vatru naloi, a sunce ograne i svane se, onda on brau izbudi te ustanu i tako pou dalje. Istog dana naiu na put koji vodi tome gradu. U tome je gradu ivljeo jedan silan car koji je svakoga jutra ietao u grad i tuno suze proljevao, to mu narod u gradu od divova strada i pojeden bi, pa se sve bojao da mu i erka jednom ne bude pojedena, zato porani istoga jutra pa stane gledati po gradu, a grad opustjeo, ve je malo i naroda jo ostalo, jer su sve divovi pojeli, pa ode tamo amo po gradu, kad na jedan put vidi neke jele onako itave iz zemlje izvaene pa uz bedem prislonjene, a kad doe blie, ima udo i vieti: devet divova ba onijeh krvnika gradskijeh a njima svijema glave posjeene. Kad car to vidi, jako se obraduje, a svijet se skupi i Boga stane moliti za zdravlje onoga koji ih je posjekao. U isto vrijeme dooe i sluge iz dvora carskoga i jave caru, kako je ela zmija da njegovu erku ujede. Kako to car uje, odmah otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj eri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa ae sam no da izvadi iz duvara, ama nije mogao.
c80f0f1006