Bila bi velika greška prvo pročitati A planine odjeknuše od Hoseinija. Pretpostavljam da ne bi toliko privukla pažnje da se pročitaju i ostale knjige. Opet, pomalo je greška i da se čita poslednja, jer ostavlja mlak utisak o njegovom delu. Lovac na zmajeve ipak ostavlja najjači utisak, ma koliko se ona svidela nekom ili ne.
Za razliku od druge dve knjige, ova je kao slagalica. Ima devet poglavlja, svako iz ugla neke druge osobe a opet su sve te osobe isprepletane i saznajemo o svima njima kroz ova poglavlja. Prijalo mi je što je Haled odabrao taj način priče. Ipak, pravljenje digresija je znalo na momenat da me zbuni jer nisam siguran priča li o sadašnjem vremenu ili o nekom momentu od ranije (čitaj: zahteva koncentraciju).
Najveći utisak ove knjige mi je priča o prolaznosti vremena. Celi životi su spakovani u po jedno poglavlje, momenat od kada se rodiš, do momenta pred kraj života. To me je bacalo u razmišljanje šta želim od života, da razmislim da li sam srećan i ispunjen onim što trenutno radim itd. Tako da sa te strane je knjiga super jer podstiče na razmišljanje.
Ono što je ovde u najmanjoj meri prikazano u odnosu na druge dve knjige jeste priča o Avganistanu i svemu kroz šta je prošao bih ipak pohvalio. Hoseini drži do zemlje u kojoj se rodio i čuva tu sponu. Mislim da je to veoma lep način da se priča o svom zavičaju. A i mi ostali možemo da se upoznamo sa (ne)prilikama jednog vremena u jednoj zemlji.
Sklon zavirivanju u tuđe svetove i tuđu maštu zavoleo sam svet knjiga i rado se gotovo svakodnevno upuštam u priče raznih žanrova sa željom da otkrijem dokle se prostire granica ljudske mašte!
Nova knjiga A planine odjeknuše Haleda Hoseinia - emocionalna, provokativna i nezaboravna priča u kojoj piše o tome kako volimo, kako štitimo jedni druge i kako se odluke koje donosimo prenose I na pokolenja.
Radnja je smeštena u Avganistanu, 1952. godine. Abdulah i njegova sestra Pari,sa ocem i maćehom, žive u zabačenom selu. Otac večito traži posao, a porodica se bori sa ledenim zimama i teškom finansijskom situacijom.
Abdulahu je Pari sve na svetu, On misli da je divna i dobra poput vile, po kojoj je i dobila ime. On je takodje i njen zaštitnik, otac i brat, spreman da za nju učini sve, čak i da menja svoje jedine cipele za novo lepo pero u njenoj kolekciji.
Jednog dana on kreće sa ocem preko pustinje u Kabul. Njih dvoje ni ne slute da će im se dogoditi stvari koje će im razoriti život - jer ponekad ljudi kažu kako prst mora da se odseče da bi se sačuvala ruka.
Ovo delo velike ambicije i zamaha prati brojne likove od Avganistana do Pariza i od San Franciska do grčkog ostrva Tinos, i priča neodoljive I dirljive priče, dokazujući Hoseinijevo razumevanje spona koje nas određuju kao ljude I koje nam oblikuju živote.