Nakon što je za VICE scenaristkinja filma Minja Bogavac potvrdila da trenutno traju pripreme za snimanje koje će verovatno početi u maju, reditelj Stevan Filipović je odgovorio na pitanja VICE o novom projektu.
"To je ona čudna mešavina nostalgije i neprijatnosti highschool reunion-a" kaže Filipović za VICE o nastavku filma. "Gledate te ljude sa kojima ste proveli 4 godine u klupama, prošli prve ljubavi, jedinice i petice, tuče i ekskurzije. A onda prođe tih prvi 15 minuta neprijatnosti i bukvalno se sve resetuje. Bičarke sednu sa bičarkama, pavijani sa pavijanima, štreberi sa štreberima, i kreće da se razgovara kao da je juče bilo to poslednje zvono. Ono što je drugačije je da je ovo naše odeljenje iz filma Pored mene imalo ipak malo ekstremnije iskustvo u školi, i da su veze koje postoje među njima, kao i nerešena pitanja, zbog toga daleko jači, i samim tim filmičniji.
Filipović takođe kaže za VICE da će u nastavku biti isti likovi, samo deset godina stariji: "A pošto živimo u zemlji u kojoj nikad nije dosadno, svašta se izdešavalo u međuvremenu. Deca, poslovi, uspesi i neuspesi, ljubavi i ozbiljni porazi."
Što se tiče ponavljanja uspeha originalnog filma, Filipović je rezervisan: "Nezahvalno je i neskromno davati neke prognoze unapred. Iskreno, mene je i toliki uspeh prvog filma iznenadio, s obzirom da je krenuo kao nepretenciozna, niskobudžetna srednješkolska drama. Naravno da se nadamo da će magija da se ponovi, prognoze distributera su sjajne, a i mi smo sad već ozbiljno uigran tim."
Ako želiš jedan od 3 kompleta od po dve karte i priliku da se fotkaš i popričaš s glavnim glumcima iz filma (Matea Milosavljević, Nikola Glišić, Andrej Pipović, Nikola Dragutinović, Katarina Pešić i Rastko Vujisić), pošalji nam mail sa svojim imenom i prezimenom danas do 15h na adresu famoza...@gmail.com a u naslov poruke stavi: Za film Pored mene. Projekcija se održava sutra (subota) u Beogradu u bioskopu Tuckwood od 18.15h!
@Famoza,pa nije fer,neko je tek došao iz škole. Hoće li imati još nekih ovako osvajanja? I kada? I dali će moći samo iz Srbije,da osvajaju? Imam još pitanjaa.Sad sam vam poslala mail,sa imenom mojim za ovo osvajanje Nevena Dašić,pa mi odgovorite,da bih vas pitala još neštto,ako može;)
Koliko puta ste čuli izjave koje započinju s 'ovi mladi danas...'. Ovi mladi danas su neodgojeni, nepristojni, nemaju poštovanja za starije, lijeni su, ništa ne rade, samo zure u mobitele, više ni ne razgovaraju. Od njih neće biti ništa. Sjećate li se svojih srednjoškolskih dana? Mislite da da? A koliko ste zapravo znali te ljude s kojima ste provodili tolike dane u školi? Jesu li oni bili šminkeri, gotičari, sportaši, štreberi i gikovi ili ste ipak znali što misle o svijetu, o odnosima među ljudima, što žele a čega se boje?
Stevan Filipović, nagrađivani beogradski redatelj kojem pripisuju pokretanje novog vala u srpskoj kinematografiji filmom 'Šejtanov ratnik', na ova pitanja dao je odgovore u svom posljednjem djelu koje je ujedno doživjelo svjetsku premijeru na ovogodišnjem Pula film festivalu.
Film 'Pored mene' govori o razredu maturanata tzv. otpisane generacije. Najgorem razredu u školi, kako ga zovu. I ako mislite da je ovo još jedan adolescentski žvakaća-film, nemojte tako naglo krenuti okretati očima jer biste mogli svašta propustiti.
Počinje 'filmom' o profesorici povijesti (Hristina Popović), čiji je muž slikar uzbudio agresivne nacionalističke duhove, a ona sama uznemiruje one koji joj govore da njezinom razredu nema pomoći. Pravi problemi počinju kad je pred kućnim vratima zaskoči grupa maskiranih nasilnika i zalije crvenom bojom. Crvenom bojom komunizma. Ispostavlja se da se krivci nalaze u njezinom razredu.
Slijedom događaja učenici ostaju zatočeni u školi, u potpunosti sami, bez mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom. Tada počinje film o njima. Redatelj će vrlo vješto razraditi stereotipe te karakterizirati svakog pojedinca.
Montaža je odradila odličan posao u tom portretiranju, pažljivo prateći emocionalne tranzicije i ne gubeći iz vida krajnji cilj. U jednom razredu tako se nalaze sve vrste osobnosti, konflikti utemeljeni na nacionalističkim ili antinacionalističkim stavovima, sukobima sa seksualnim manjinama i općenito svim suvremenim problemima specifičnima za regiju, a još su k tome začinjeni nasiljem i porocima, otkrivajući i neke nimalo lake životne priče.
Čini se da škola ipak nije dovoljno velika da se svatko sakrije u svoj kutak, nego je baš prave veličine da sve izađe na površinu. I tu treba pohvaliti postavu u kojoj se svako glumačko ime sjedinilo sa svojim likom i bilo u stanju proći kroz transformacije, kako vlastite u lik, tako i one u liku samome.
Ne kažem da ćete zavoljeti te ljude, nećete možda ni pokazati neku empatiju, ali vidjet ćete da nije sve crno i bijelo. Morat ćete donijeti odluku o tome mislite li da su oni samo produkt svojih okolnosti ili tu ipak ima nešto više posrijedi. Ovo nije film koji će vas izmoriti dramom, niti će vas šokirati, jer zašto bi? Pa nije ovo ništa novo. Svi su ti klinci upravo oni koje svaki dan srećemo na cesti. Oni se ne skrivaju pred javnosti. Ali se skrivaju prema najbližima. Znaju li oni što je uopće ljubav? Izgleda da na kraju ipak znaju.
Yugoslavian and Serbian queer cinema especially is another black hole to turn into when thinking of queer cinematic representation. Dragan Jovićević attempts with panache, directorial inventions, and an array of film clips to bring everything to the surface in 'Warm Film' (Topli Film - Operacija vazelin, 2024).
Djordje Mišina and Djordje Galić play a male bromance couple and act as both the investigators (and enactors) of the info they unveil on the screen. The story they tell is an interesting one. It starts as far as 1911 with 'The Life and Deeds of the Immortal Leader Karađorđe' by Čiča Ilija Stanojević; a kiss between two soldiers even predates the William Wellman's 1927 'Wings' similar homosocial kiss.
Like what happened on the other side of the Atlantic and the Hollywood industry (brilliantly captured by Rob Epstein and Jeffrey Friedman's 1995 'Celluloid Closet'), we can only get crumbs of queer representation, such as lesbian undertones in Rados Novakovic's 1948 film 'Sofka' - and up to 1950 to have a drag appearance on screen in 'The Red Flower' (Crveni cvet) by Gustav Gavrin. Bits and pieces of gayety continue, like two men sharing the same bed in the comedy 'Shared Apartment' (Zajednicki stan, 1960) by Marijan Vajda. Director Milan Jelic (1944-2023, interviewed in the film) proves to be one of the most frequent users of queer representation, predominantly using it for comedic effect in 'The Bug Killer' (Bubasinter, 1971) and 'The Spy in High Heels' (Spijun na stiklama, 1988).
Unlike the US representation of closeted, tormented gays (think of Minnelli's 1956 'Tea and Sympathy' or Wyler's 1961 'Children's Hour'), camp seems to be important in the then Yugoslavian queer representation -which, by the arrival of the 60s had progressed to the black parody of the Yugoslav Black Wave ( Dušan Makavejev, Žika Pavlović, Aleksandar Petrović, Želimir Žilnik some of the names).
The latter's 1995 'Marble Ass' (Dupe od mramora) remains a milestone in Serbian cinema, having won a Teddy Award at the 1995 Berlin Film Festival, and being the first socially realistic depiction of a trans woman in modern-day Serbia. ('Virgina' by Srdjan Karanovic, a more rural drama, of a gender-bending, Yentl-like variety had preceded, in which the female character needs to get dressed as a man to survive).
Modern-day Serbian representation seems to be more daring (explicit scenes etc.) and more hate-inducing. Dragan Jovićević's film spends much time narrating the first bloody Belgrade Pride attempts of 2001 and 2010 -up to the 2020 TV series 'South Wind', in which one of the main characters (played by Miloš Timotijević) reveals himself to be gay. The actor received hate messages, but this hasn't stopped younger directors like the openly gay Stevan Filipović, with films like 'Skinning' (Šišanje, 2010) and 'Next to Me' (Pored mene, 2015) to push further the envelope in queer representation.
Dragan Jovićević's 'Warm Film' seems a little befuddled about what to do with the reenactment of the bromance between the two actors (despite their efforts). It is also too anxious to fit everything into its short (for its subject matter) running time of 92 minutes, in consequence smoothing the peaks and the valleys of Yugoslav and Serbian queer representation. At the same time, it is an informed effort, a researched documentary, and enjoys a conversational tone. Funded by the National Film Serbia body, it is a good entry into the queer cinematic canon of a country that is still making slow moves toward acceptance amongst the racist, homophobic cries.
Slaven Doslo is an actor who has been proclaimed as a rising star of European cinema.He is known for leading roles in Pored Mene (Next to Me) (2015), Panama (2015) and Vlaznost (2016).Serbian writer-director Stevan Filipovic's acclaimed high school drama Pored Mene (Next to Me) was named Best Film at the Pula International Film Festival 2015 and won the Young Audience Award at that year's Sarajevo Film Festival.In the film, which topped the Serbian box office and screened to packed houses across the country, Slaven was praised for his role as a sharp-witted college boy who enjoys Serbian cinema's first teenage gay kiss. His performance attracted headlines at home and across Europe, as well as critical acclaim in international trade title, The Hollywood Reporter.Slaven attended the Cannes Film Festival 2015 to promote his film, Panama, from director Pavle Vuckovic. He will be seen in drama Vlaznost, a drama from director Nikola Ljuca.Slaven studied acting at the Belgrade Academy of Arts.For his stage performance in Life Stands Still, Life Goes on (Serbia: 2015), Slaven received the Special Sterija Award and the Dara Calenic Foundation Award for the Best Young Actor.
7fc3f7cf58