Braća Po Materi

[Justina Ky]

IsprovociranVeselin na maturskoj večeri ubija svog vršnjaka. U zatvoru dobija pismo od polubrata Brace Gavrana, političkog emigranta iz Austrije kojeg nikad nije upoznao. Počinje dopisivanje i polubrat mu u pismima priča o Dalmatinskoj zagori tridesetih godina dvadesetog stoljeća kada je rođen iz braka Srpkinjke Vranke i Hrvata Antiše, koji se 1941. godine pridružuje ustašama i gine u sukobu s partizanima. Poslije rata majka se udaje za partizanskog prvoborca iz srpskog sela i rađa Veselina, dok njezin prvi sin Braco nosi žig ustaštva zbog pokojnog oca ustaše. Stoga on nakon služenja vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji bježi preko granice i pridružuje se ustaškoj emigraciji u Austriji. Kroz kontakte putem pisama odnos Brace, koji se smatra Hrvatom, i Veselina, koji je po nacionalnosti Srbin, evoluira: od nepovjerenja i odbojnosti pripadnika dvaju različitih svjetova i sistema, do onoga što ih veže, a to je da su braća po majci i da se svaki od njih na svoj način ogriješio o zakon...

Kinotuskanac.hr koristi kolačiće ("cookies") kako bi vam pružili bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda kinotuskanac.hr stranica slažete se sa korištenjem kolačića. Više informacija

U zatvoru dobija pismo od polubrata, političkog emigranta iz Austrije. Počinje dopisivanje i polubrat Braco mu priča o Dalmatinskoj zagori 1930ih godina kada je rođen iz braka Vranke i Antiše, koji se 1941. godine pridružuje hrvatskim fašistima i gine.

Posle rata majka se udaje za Krstana partizanskog prvoborca iz srpskog sela i rađa Veselina, a njega i dalje prati obeležje ustaškog sina. Braco beži preko granice i pridružuje se hrvatskoj ekstremističkoj emigraciji u Austriji. Kroz te kontakte njihovi odnosi evoluiraju: od nepoverenja i odbojnosti pripadnika dva različita sveta i sistema, do onoga što ih vezuje, a to je da su braća po materi i da se svaki na svoj način ogrešio o zakone društva.[2][3]

Dva brata, jedan Hrvat a drugi Srbin, od iste majke a različitih očeva, ustaše i partizana, odrastaju u surovom vremenu i još surovijem podneblju kninskog krša. Roditelji im ginu, a njihovi putevi se razilaze pre nego što upoznaju jedan drugog.[4]

Braću deli u krvi plaćen danak kninskog stradanja, ali ih ujedno i spaja to gorko iskustvo, patnja siročadi i činjenica da su braća.Priča nije izmišljena, već je surova stvarnost balkanskog podneblja pretočena u dirljivu priču o dvojici braće, ispričana u velikom stilu i tradiciji najboljih evropskih filmova sa nezaboravnim scenama.[4]

Film je sniman u selu Polača kod Knina, u podnožju Dinare kao i u selu Karin Donji. Radnja filma (većim delom) je takođe vezana za Dinaru, odnosno izmišljena sela Kulina (srpsko) i Šmrekovo (hrvatsko).[1]

Sprovocirani Veselin na maturantkem plesu ubije svojega vrstnika. V zaporu dobi pismo od polbrata, političnega emigranta iz Avstrije. Prične si z njim dopisovati in polbrat mu pripoveduje o Dalmatinski Zagori koncem tridesetih let, ko se je rodil v zakonu matere Srbkinje in očeta Hrvata, ki se je leta 1941 pridružil ustašem in umrl. Po vojni se je mati poročila s prvoborcem iz srbske vasi in rodil

Sprovocirani Veselin na maturantkem plesu ubije svojega vrstnika. V zaporu dobi pismo od polbrata, političnega emigranta iz Avstrije. Prične si z njim dopisovati in polbrat mu pripoveduje o Dalmatinski Zagori koncem tridesetih let, ko se je rodil v zakonu matere Srbkinje in očeta Hrvata, ki se je leta 1941 pridružil ustašem in umrl. Po vojni se je mati poročila s prvoborcem iz srbske vasi in rodila Veselina, njega pa je še naprej spremljala oznaka, da je sin ustaša. Zbežal je prek meje in se pridružil ustaškemu gibanju v Avstriji. Prek teh stikov se njuni odnosi razvijajo: od nezaupanja in odbijanja pripadnikov dveh različnih svetov in sistemov, do tistega, kar ju povezuje, to pa je, da sta brata po materi in da je vsak na svoj način prekršil zakone družbe.

Goran Visnjic is a Croatian American actor and producer, born in Sibenik, Croatia. He is married to Eva Visnjic (formerly Ivana Vrdoljak) with whom has three children. From an early age Visnjic started appearing in various theater plays. At the age of 16, he had his screen debut in the film Braca po materi (1988). In 1990, when the dissolution of Yugoslavia began, Visnjic was serving a one-year military obligation in the Yugoslavian Army (JNA). He left the JNA and returned to Sibenik, where he joined the Croatian Army in the defense of his hometown. After leaving the army, he moved to Zagreb and enrolled at the Academy of Dramatic Art. In his second year of studies at the academy, Visnjic was chosen for the title role in Shakespeare's Hamlet, which made him the youngest actor to play that role. Prior to joining ER (1994) in 1999, Visnjic played several minor roles in the films like The Peacemaker (1997), Welcome to Sarajevo (1997) and Practical Magic (1998). In 1998, he appeared in Madonna's music video for the song "The Power of Goodbye", which opened the doors of Hollywood for him.

Ako biste pitali ljubiteljedomaćeg filma da izaberu omiljene mlade glumce osamdesetih godina, vjerovatnobi većina odgovorila Slavko Štimac ili Žarko Laušević. Dvojica glumaca su samonekoliko puta sarađivali, dok se njihova najpoznatija saradnja dogodila u filmuBraća po materi.

Radnja filma počinje krajemosamdesetih godina prošloga vijeka kada maturant Veselin Cvjetković (SlavkoŠtimac) ubija svog vršnjaka, kako bi mu uzvratio zbog provokacija i fizičkihpovreda. Veselin u zatvoru dobija pismo od svoga brata Brace Gavrana (ŽarkoLaušević), koji je davno emigrirao u Austriju, kako bi pobjegao uvrede zbognjegovog oca ustaše . Braco zatim započinje da mu priča njihovu porodičnuistoriju, od vremena prije početka Drugog svjetskog rata, u kojoj je živio samajkom Vrankom (Mira Furlan) i Antišom (Slobodan Ninković). Dolazak ustaša, načelu sa Zvonimirom Šimićem (Irfan Mensur), u njihovo mirno mjesto, uvelikokomplikuje njihov život. Vranka kasnije upoznaje Krstana Cvjetkovića (DragomirČumić), sa kojim dobija sina Veselina. Braco Gavran se zaljubljuje u Anicu(Sonja Savić), koja obećava da će ga čekati dok se ne vrati iz vojske. MeđutimAnikin otac (Predrag Milinković) odlučuje da je uda za petnaest godina starijegŠorgića (Petar Božović).

Reditelj Zdravko Šotra započinjesvoju epsku priču jednom tragedijom, smještenom u predratni period, u kojojmladi Veselin Cvjetković počini ubistvo. Reditelj na ovaj način odmotava klupkotragične porodice Cvjetković i slobodno možemo reći da na taj način uspostavljaadekvatan ton za svoju tragičnu priču, koja zaista nije za one osjetljivije.Šotra vješto prikazuje rekonstrukciju samog ubistva i uz pomoć policijskoginspektora (Vojislav Voja Brajović) polako shvatamo razloge zašto je ovaj mladičovjek ubio svog vršnjaka.

Reditelj Šotra nastavlja svojupriču i uglavnom vješto drži konce u svojim rukama. Daje odličan prikaz sudbineobičnih ljudi u izmišljenim Dinarskim selima Šmrekovo i Kulina. Kako su mnogikritičari primjetili, kroz ovu priču se prožima teška sudbina ljudi sa ovihprostora i u njoj odjekuju mnoge priče koje smo čuli od naših djedova i baka,ako bi se uopšte usudili da o njima govore. Priča počinje u ranim tridesetimgodinama prošloga vijeka i nastavlja se Drugim svjetskom ratom. Centralnafigura je majka Vranka, koja u dužem vremenskom periodu ulazi u bračnu vezu sadvojicom ljudi različitih nacionalnih pripadnosti. Film ne bježi od teškihscena, u kojima Šotra odvažno prikazuje ustašu Zvonimira Šimića (Irfan Mensur),koji likvidira seljane na jedan zaista svirep način.

Reditelj Šotra jasno stavlja doznanja da romantici nema mjesta u ovom filmu, što se možda najbolje vidi uscenama u kojima Krstan Cvjetković (Dragomir Čumić) pita Vranku da se uda zanjega. Ovo pitanje dolazi odjednom, bez nekakve pripreme i bilo kakvih emocija.Glumac Ćumić daje veoma dobar portret dobrog čovjeka, koji je sam siroče, alikoji je komunista i koji istjeruje sveštenika koji ga ubjeđuje da treba daslavi krsnu slavu. Takođe treba pohvaliti scene u kojima Krstanova tetka(Olivera Marković) pokazuje Vranki kako da se prekrsti. Isto tako, Mira Furlanje odlično odigrala ženu koja je toliko toga vidjela i doživjela i kojanastavlja sa se bori. Pogodak je svakako izbor Petra Božovića, koji je ulogeneotesanih grubijani doveo gotovo do perfekcije, kao i dvojicu naslovne braće,koju igraju dvojica velikih glumaca, Slavko Štimac i Žarko Laušević. Trebaobavezno konstatovati to što su ljubitelji filma odavno primjetili a to je daovoj filmskoj braći toliko dobro stoje tragične uloge.

Šotra na kraju odlično prikazujedolazak rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina u kojem se nastavljajustradanja ljudi sa ovih prostora. Treba naročito pohvaliti scenu u kojojVrankine komšije predvođene glumcem Dušanom Bulajićem razbijaju flaše od zidkuće, tek nakon što su pomogli svojoj komšinici da salije ploču. Sam završetaksadrži nekoliko zaista emotivnih scena, ali i pomalo isforsiranih scena kojemožda previše igraju na kratu emocije. Reditelj Šotra je ipak mogao nekimdjelovima priče dati malo više vremena.

Višnjić was born on 9 September 1972 in Šibenik, SR Croatia, SFR Yugoslavia.[citation needed] He has one sibling, an elder brother, Joško. His father, Željko, was a bus driver, and his mother, Milka, worked in a market. He appeared in plays throughout his childhood and made his screen debut at the age of 16 in the controversial Yugoslav film, Braća po materi (1988), playing a young Ustasha.[citation needed]

In 1990, at the age of 18, Višnjić served one-year of obligatory military service in the Yugoslav People's Army as a paratrooper. Only weeks after his military discharge in 1991, as Yugoslavia began to dissolve, he joined the nascent Croatian Ground Army. After leaving the army, he moved to Zagreb to study at the Academy of Dramatic Art.[2][3]

3a8082e126