Svecenikova Djeca Full Movie

[Ken Reels]

Svećenikovadjeca je hrvatski film iz 2013. godine koji je režirao Vinko Brešan. Snimljen je prema istoimenom dramskom predlošku autora Mate Matišića, a glavne uloge u njemu su ostvarili Krešimir Mikić, Nikša Butijer, Dražen Khn, Marija Škaričić, Goran Bogdan i Jadranka Đokić. Radnja filma vrti se oko mladog svećenika koji dolazi na mali neimenovani dalmatinski otok na kojem se, u nadi da će povećati natalitet izumirućeg otoka, udružuje s lokalnim prodavačem i ljekarnikom s kojima zajedno buši kondome i pušta ih u prodaju.

Film je u službenu kino distribuciju u Hrvatskoj krenuo 3. siječnja 2013. godine. Odmah u prvom vikendu prikazivanja pogledalo ga je rekordnih 33.759 gledatelja što do tada nije uspjelo ni jednom drugom domaćem filmu od osamostaljenja Hrvatske.[1] U razdoblju od samo 11 dana film je vidjelo više od 80 tisuća ljudi,[2] a za prelazak brojke od 100 tisuća gledatelja trebalo mu je nepunih 18 dana prikazivanja.[3] Početkom sedmog tjedna prikazivanja filma u kinima, Svećenikovu djecu pogledalo je sveukupno 155.139 gledatelja čime je postao najgledaniji domaći film u 21. stoljeću.[4] Ovim rezultatom redatelj Vinko Brešan postao je prva osoba u povijesti hrvatske kinematografije čija je čak tri filma pogledalo više od 100 tisuća gledatelja (ostali su Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal) od kojih se dva (Otok i Svećenikova djeca) nalaze na prvom i drugom mjestu najgledanijih filmova od osamostaljenja.

Film Svećenikova djeca dobio je uglavnom pozitivne kritike domaćih filmskih kritičara.[5][6] Isto tako, kontroverznom je radnjom potaknuo niz oprečnih mišljenja pri čemu su najjasniji bili pripadnici Katoličke Crkve.

Drama Mate Matišića praizvedena je još 1999. godine u splitskom HNK.[7] Tada splitska premijera "Svećenikove djece" ni kod publike ni kod kritike nije naišla na veliko oduševljenje. Bez obzira na to, drama je prevedena na ruski i izvođena je u Moskvi u Puškin teatru, a izvedena je i na 15. Marulićevim danima 2005. godine,[8] što govori da Matišićev predložak nije bez potencijala, samo ga treba dobro iskoristiti. Vinko Brešan, redatelj uspješnica Kako je počeo rat na mom otoku i Maršala vratio se žanru koji odlično radi, komediji.[9]Snimanje filma počelo je krajem ožujka 2012. u Zagrebu i trajalo je dva mjeseca.[10] Prije nego što je produkcija filma završila organizirane su testne projekcije poslije kojih je publika odgovarala na pisani upitnik, o čemu redatelj Brešan govori: Previše je filmova koji su ušli u distribuciju na loš način, nepripremljeni pa onda novine pišu da je taj i taj film vidjelo manje od tisuću ljudi. Kada bismo svi radili kao što treba raditi, onda bi hrvatski film imao i drukčiji status u društvu, a danas taj status, budimo realni, nije baš visok.[11] Film je producirao Interfilm, a sufinancirali su ga Hrvatski audiovizualni centar i organizacija Eurimages.[12]

Distributer filma Continental na Youtube je postavio tri promotivna foršpana, "Nogomet", "Balote" i "Svećenikova djeca".[12] od kojih treći publiku želi privući svojom provokativnošću. Naime, video prikazuje dalmatinsku klapu u kojoj šest crnaca i jedan azijat pjevaju "Ju te san se zajubija",[13] tradicionalnu pjesmu za čije je izvođenje klapa Nostalgija dobila Porina 2004. godine. Film počinje igrati u kinima 3. siječnja 2013. godine.[14]

U otočnom gradiću neznanog imena mladi katolički svećenik don Fabijan zavidi starijem svećeniku popularnost među građanima. Nakon što je Papa odredbom dopustio uporabu kondoma u nekim slučajevima, mladi svećenik počinje bušiti kondome koje bogobojazni Petar prodaje na svojem kiosku. Što će se iz toga izroditi kad im počne pomagati i lokalni domoljubni ljekarnik Marin ne treba pogađati tri puta...[12]

Glavni likovi će se upuštati u sve bezobzirnije laži, špijuniranje i manipuliranje tuđim životima. Jednog će mladića prisiliti da se oženi promiskuitetnom djevojkom slagavši mu da je otac djeteta, jedna će djevojka biti oteta i zatvorena na "šufitu" kako ne bi mogla pobaciti, jedna će žena glumiti da je trudna kako bi ilegalno posvojila dijete, a jedna djevojčica će postati žrtva pedofila koji će se ubiti.

Maja Hrgović u Novom listu piše Brešan je išao na sigurno kad je u film ubacio toliko dopadljivih općih mjesta u obradi teme licemjerja institucije Crkve, čija aktualnost ne jenjava: s jedne strane ponudio je gledateljima maratonski niz skečeva (od onih koji se temelje na pogrešnim interpretacijama, mehanizmu komedije zabune, pa do anegdotalnih rješenja koja kao da su pokupljena iz kakvog lošijeg sitcoma, na primjer ono kad se ženskar ulovljen u bračnu stupicu napije i popne na stup i otamo pjeva klapske pjesme, a žena i majka neuspješno ga nagovaraju da siđe), a s druge strane, priču je pojačao zgodnim ilustracijama pojedinih situacija, na primjer ono kad ljekarnik (nacionalist, rasist i ksenofob) prestravljen naglo probuđenim zanimanjem medija za otok ljubavi predviđa kako će stranci pokupovati nekretnine na otoku i potpuno zavladati tradicijom, pa pop u bljesku imaginacije koji možda najavljuje njegovo kasnije mentalno puknuće, vidi mjesnu klapu sastavljenu od crnaca i Kineza.,[9] iz čega bi se moglo zaključiti da bi film mogao imati dobru gledanost zahvaljujući jasnoj prepoznatljivosti a istovremeno dovoljnom satiričnom odmaku većine scena. Ako bi poneka aluzija ili scena nekoga mogla i odbiti, redatelj je to indirektno prokomentirao: Ako Crkva bude napadala, vjerujem da će se film sm obraniti. Badava film koji ja moram braniti po cesti.,[11] što se može iščitati kao "reakciju Crkve ne očekujem, a za ostale reakcije bi se film trebao pobrinuti sm".[15]

Prof. dr. sc. Tonči Matulić, pročelnik Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu rekao je; "danas živimo u suvremenom hrvatskom društvu u ozračju u kojem se žrtva i vjera nemilice izruguju i ironiziraju. Tvrdnje je oprimjerio najnovijim filmom "Svećenikova djeca" u kojem se podmuklo okaljavajući ispovjednu tajnu želi poručiti da Crkva sustavno djeluje kao zločinačka organizacija koja je preživjela 2000 godina zahvaljujući vještom prikrivanju zločina." Župnik u Bošnjacima preporučio je svojim župljanima na misi da ne idu gledati film,[16] a u Benkovcu je otkazana već unaprijed dogovorena projekcija filma.[17]

Svećenikova djeca je film Vinka Brešana iz 2013. godine o mladom svećeniku koji dolazi u fiktivni otočni gradić i započinje bušiti kondome kako bi povećao natalitet na otoku. Film je temeljen na istoimenoj drami Mate Matišića, koji je ujedno i scenarist i skladatelj glazbe, praizvedenoj 1999. godine. Film je sniman tokom 2012. godine, u produkciji Interfilma, a u kinima se počeo prikazivati 3. siječnja 2013. godine u distribuciji Continental Filma.

Bio je to Brešanov peti dugometražni film, prvi nakon filma Nije kraj iz 2008. godine. Kao i Brešanova prva dva filma, hitovi Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal, Svećenikova djeca su ostvarila veliki uspjeh među gledateljima i kritikom te spadaju u sam vrh redateljeva opusa. U kinootvaranju, film je pogledalo gotovo 34,000 gledatelja, što je apsolutni rekord hrvatske kinematografije nakon raspada Jugoslavije,[2] dok je u prvih sedam dana film pogledalo preko 50.000 ljudi,[2][3][4] što samo ide u prilog činjenici kako su Svećenikova djeca jedno od najboljih ostvarenja hrvatske kinematografije.

Radnja filma započinje u zagrebačkoj bolnici gdje vidimo don Fabijana (Krešimir Mikić) kako leži u krevetu, okružen bebama. Njegovu halucinaciju prekida dolazak mladog svećenika, don Šimuna (Filip Križan), koji želi da mu se don Fabijan ispovjedi prije nego umre. Iako isprva odbija, don Fabijan mladom svećeniku odluči ispričati svoju priču.

Radnja se tada seli na fiktivno otočko mjesto gdje je don Fabijan dobio premještaj, kao budući zamjenik dugogodišnjeg otočkog svećenika, don Jakova (Zdenko Botić). Iako preuzima sve više zadataka (vođenje mise, ispovijed, vođenje sprovoda; jedino je vođenje crkvenog zbora ostalo don Jakovu), don Fabijan nije omiljen u mjestu što se vidi po broju ljudi koji dolaze na njegove mise i po redovima za ispovjedaonicu. Kako sam govori, to mu se nije nimalo sviđalo. Jednog dana, na ispovijed mu je došao otočki trafikant Petar (Nikša Butijer), kojega je supruga Marta (Marija Škaričić) optužila da ubija ljude jer mještanima prodaje kondome. Mjesto već duže vrijeme pati od pada stanovništva, a dok mortalitet raste, natalitet je nepostojan. Don Fabijanu na pamet padne ideja kako povećati natalitet te se dogovori s Petrom da se sastanu u svećeničkom domu. Nakon što mu trafikant objasni seksualne navike mještana, don Fabijan odluči kako će bušiti rupe u kondomima kako bi se povećao natalitet.

Ipak, njihov plan ne daje ploda. Prolaze tri mjeseca, a nijedno dijete nije rođeno. Tada Petar objasni kako im problem predstavlja apotekar Marin, koji također prodaje kondome i tako drži 50% tržišta, samo što njegovi nisu probušeni. Kada don Fabijan predloži da odu s njim razgovarati, Petar konstatira kako je Martin potpuno lud, ali ipak odu. Marin (Dražen Khn) je ratni veteran koji je jedno vrijeme proveo u zarobljeništvu, pa u arapskim zemljama da bi završio na otoku kao jedini dostupni medicinar. Iako se čini kako će odbiti svećenikovu ideju, Marin ih napadne što ga ranije nisu kontaktirali te odluči kako će im pomoći i tako što antibaby pilule zamijeni vitaminima kako bi se "rađali Hrvati i katolici".

Ovoga puta, plan uspije te se u selu poveća broj djece i vjenčanja, što don Fabijana čini sretnim. Isto tako, maleno je mjesto postalo svjetski fenomen tzv. "natalitetnog turizma", što je dodatno doprinijelo zadovoljstvu don Fabijana. Istovremeno, don Jakov priprema crkveni zbor za službeni audijenciju kod pape Benedikta XVI. u Rimu.

3a8082e126