F-62,0
Neno
radi, poąto ima od prije F-43,1. Kako se uopće manifestira, poąto ne vidim
nikakve promjene na njemu, osim "normalnih" PTSP poremećaja?
scrolus
F62.0 je poremečaj osobnosi
ąto če reči F43.1 v. F.62.0 teąki oblik ptsp-a sa trajnom promjenom
osobnosti
Hombre
wrote:
>> Suprugu je dijagnosticiran poremećaj F-62,0. Da li netko zna o čemu
>> se tu radi, pošto ima od prije F-43,1. Kako se uopće manifestira,
>> pošto ne vidim nikakve promjene na njemu, osim "normalnih" PTSP
>> poremećaja?
>
>F62.0 je poremečaj osobnosi
>što če reči F43.1 v. F.62.0 teški oblik ptsp-a sa trajnom promjenom
>osobnosti
>
Važno je ko mu je to i kako dijagnosticirao.
Da bi imao "pravi" PTSP moraš imati i trajnu promjenu osobnosti.
Što više šifri sigurnija i veća invalidnost.
yosarian
ovo se ne osvrcu,jel sam F-62.0 ,bi trebo biti od
40-60%.Eto i razloga zasto ne kontaju tu dg.
"Neno" <dubravka.lisic.@public.carnet.hr> wrote in message
news:f1iuhd$gr1$1...@news1.carnet.hr...
zeko
"Hombre" <hom...@du.t-com.hr> wrote in message
news:1h6r33l9nqhs4s5gn...@4ax.com...
> On Sun, 6 May 2007 07:45:49 +0200, "scrolus" <scr...@hi.t-com.hr>
> wrote:
>
>>> Suprugu je dijagnosticiran poremećaj F-62,0. Da li netko zna o čemu
>>> poąto ne vidim nikakve promjene na njemu, osim "normalnih" PTSP
>>> poremećaja?
>>
>>F62.0 je poremečaj osobnosi
>>osobnosti
>>
> Vaľno je ko mu je to i kako dijagnosticirao.
> Da bi imao "pravi" PTSP moraą imati i trajnu promjenu osobnosti.
> ©to viąe ąifri sigurnija i veća invalidnost.
Hmmm...nije mi jasno na sto si mislio kad si napisao "sigurnija" ??
Hombre
wrote:
>>>F62.0 je poremečaj osobnosi
>>>što če reči F43.1 v. F.62.0 teški oblik ptsp-a sa trajnom promjenom
>>>osobnosti
>>>
>> Važno je ko mu je to i kako dijagnosticirao.
>> Da bi imao "pravi" PTSP moraš imati i trajnu promjenu osobnosti.
>> Što više šifri sigurnija i veća invalidnost.
>
>Hmmm...nije mi jasno na sto si mislio kad si napisao "sigurnija" ??
>
Ovi sada idu na tečajeve glume, gledaju dobiti što više šifri jer je
sigurnije da će bar jedna upaliti iako vidim da su pooštrili kriterije
Ja imam četiri šifre od kojih je jedna još od doba dok su se
psihijatri premišljali što bi moglo biti i do danas je nisu povukli
iako je bjelodano jasno da to nije to što su i sami rekli ali se drže
i te šifre.. Kad je mene puklo mislio sam da je srčani udar.
Proslijedili su me internisti koji je, nakon što je pogledao nalaze,
malo popričao sa mnom, pitao me jesam li i koliko bio u ratu, gdje sam
bio.... rekao doslovno ovako:
"Dijete moje nisi ti mušterija za mene već za psihijatra"
Nešto slično su mi rekli i ljudi laici koji su se našli u sličnim
situacijama samo što onda nisam bio spreman sebi priznati što je, a
psihići nisu željeli vidjeti pa se stvar zasrala do daske, uz to sam
bio u totalnoj depri koja je ponekad popuštala, nisam bio u stanju
suvislo razmišljati, sad imam makar nešto volje, a onda ništa, ležao
sam u bolnici ikljukali su me lijekovima, ležao doma i kljukao se
lijekovima, opet u bolnicu, pa doma, pa u bolnicu..... dok jednog dana
nisu zaključili da bi to moglo biti to, prilagodili terapiju i ja
pomalo došao sebi samo što se vuku repovi nepravodobnog liječenja.
Sve sam ja u dubini znao ali sam sam sebi govorio da su to samo aveti
rata i da će vremenom proći, da sam ih u stanju sam pobijediti, da sam
dovoljno sposoban nositi se sa snovima.. Dok se ije nakupilo i
eruptiralo, a onda su vidjeli svi osim onih koji su morali.
Rafael
"Neno" <dubravka.lisic.@public.carnet.hr> je napisao u poruci interesnoj
grupi:f1iuhd$gr1$1...@news1.carnet.hr...
> Suprugu je dijagnosticiran poremećaj F-62,0. Da li netko zna o čemu se tu
> radi, poąto ima od prije F-43,1. Kako se uopće manifestira, poąto ne vidim
> nikakve promjene na njemu, osim "normalnih" PTSP poremećaja?
F - 62,0 - Trajna promjena osobnosti uzrokovana psihotraumom. Točka 234d -
Liste postotaka oątećenja organizma, uz primjenu članka 16. Pravilnika o
utvrđivanju postotka oątećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata, nosi 40
do 60% oątećenja, ako u međuvremenu nisu neąto mjenjali. A, za ove ogorčene
koji oboljele od PTSP-a redom nazivaju glumcima jedna informacija. Blaľi
oblici PTSP-a, pa čak i teľi ( 43,1 ) mogu se odglumiti, ali vrlo kratko
vrijeme jer stručnjaci imaju načine na koje provale laľnjake, a kada dobijeą
ąifru 62,0 onda si zbilja u kurcu. To je crta s koje nema povratka. Zato
dečki moji, kada ste osjetili simptome PTSP-a, trebali ste potraľiti pomoć.
Niste to trebali skrivati i nositi u sebi, pa sada kada ste vidjeli da ste
se zajebali, svoju gorčinu prosipate po drugima stavljajući problem PTSP-a u
negativan kontekst. Iz prve ruke znam ljude koji su krili svoje psihičke
probleme nadajući se da će izgraditi opake karijere i moľda postati
generali, pa kada ih je sustav odjebao i proglasio neperspektivnima, počeli
su nas gledati ispod oka i sa mrľnjom. Ja osobno nisam imao pojma ąto je
PTSD ( u početku se tako zvao ). Usr`o sam se jer sam mislio da je to neka
jebena bolest ala rak, a simptome sam smatrao kao normalnu reakciju
organizma na stresne situacije kojima smo bili izloľeni pet godina. Zato,
poradite na sebi i svome zdravlju, a mi ćemo vam pomoći ako moľemo drage
volje i ne pljuvati po svojoj braći po oruľju. :)
Pozdrav!
--
Ride to live...
live to ride
hell...@post.t-com.hr
Hombre
wrote:
>dečki moji, kada ste osjetili simptome PTSP-a, trebali ste potražiti pomoć.
>Niste to trebali skrivati i nositi u sebi, pa sada kada ste vidjeli da ste
>se zajebali, svoju gorčinu prosipate po drugima stavljajući problem PTSP-a u
>negativan kontekst. Iz prve ruke znam ljude koji su krili svoje psihičke
>probleme nadajući se da će izgraditi opake karijere i možda postati
>jebena bolest ala rak, a simptome sam smatrao kao normalnu reakciju
>organizma na stresne situacije kojima smo bili izloženi pet godina. Zato,
>poradite na sebi i svome zdravlju, a mi ćemo vam pomoći ako možemo drage
>volje i ne pljuvati po svojoj braći po oružju. :)
Pa skačeš sam sebi u usta.
Kad ste osjetili simptome trebali ste potražiti pomoć, a onda poslije
toga smatrao si da je to normalna reakcija organizma...
Tako sam i ja smatrao, krpio se da su to samo aveti rata i da sam ih
sposoban prevladati, kad bi se javio doktoru da me steže u prsima
rekao bi da i njega steže i da se ne foliram.
Dok me nije okrpilo, a onda je bilo sve osim ugodno.
Rafael
"Hombre" <hom...@du.t-com.hr> je napisao u poruci interesnoj
grupi:3p5343pubfv2rv1qs...@4ax.com...
> On Wed, 9 May 2007 00:48:45 +0200, "Rafael"
>>jebena bolest ala rak, a simptome sam smatrao kao normalnu reakciju
>>organizma na stresne situacije kojima smo bili izloľeni pet godina. Zato,
>>poradite na sebi i svome zdravlju, a mi ćemo vam pomoći ako moľemo drage
>>volje i ne pljuvati po svojoj braći po oruľju. :)
>
> Pa skačeą sam sebi u usta.
> Kad ste osjetili simptome trebali ste potraľiti pomoć, a onda poslije
> toga smatrao si da je to normalna reakcija organizma...
Ok, krivo sam se izrazio. ®elio sam reći da sam te promjene koje su se
kasnije definirale kao simptomi PTSP- a počeo osjećati prije nego ąto sam
čuo za PTSP, te ih smatrao normalnom reakcijom organizma na tadaąnju
situaciju.
hombre
wrote:
>>>jebena bolest ala rak, a simptome sam smatrao kao normalnu reakciju
>>>organizma na stresne situacije kojima smo bili izloženi pet godina. Zato,
>>>poradite na sebi i svome zdravlju, a mi ćemo vam pomoći ako možemo drage
>>>volje i ne pljuvati po svojoj braći po oružju. :)
>>
>> Pa skačeš sam sebi u usta.
>> Kad ste osjetili simptome trebali ste potražiti pomoć, a onda poslije
>> toga smatrao si da je to normalna reakcija organizma...
>
>Ok, krivo sam se izrazio. Želio sam reći da sam te promjene koje su se
>kasnije definirale kao simptomi PTSP- a počeo osjećati prije nego što sam
>čuo za PTSP, te ih smatrao normalnom reakcijom organizma na tadašnju
>situaciju.
>
Mislim da nas ima više :-((
Prvo doktor nije znao ili htio vidjeti.
Onda nisu vidjeli ni psihijatri.
Što je najgore nisam se uopće bio spreman suočiti s tim da sam
bolestan i tek kad mi se kasnije odmatao film vidio sam da je to i da
mi je to i rečeno.
Prvo mi je internist kojem su me odmah poslali rekao da sam mušteija
za psihijatra, a ne za njega.
Išao sam ko siroče i priičao što mi je i jedna žena je rekla da je
imala iste simptome, išla od doktora do doktora ii svak vikao da nije
ništa dok je jedan doktor koji je poznaje upitao ima li kući problema.
Nema ali je kćer prije nešto mjeseci bila bolesna da je ovisilo u
koncu, svaki dan po bolnici..... Rekao joj je da je od toga, da se
smiri, uzme nešto lagano za smirenje....
Kad sam već stao na noge naišla je neka ekipa iz firme, povelo se
pitanje zašto sam tako dugo na bolovanju, jedan od njih me malo duže
gledao, priupitao još par stvari i na komad papira napisao šifru i
rekao da se javim doktoru, dam mu taj papir i neka me ispitaju na
to....
Onda su se gospoda sjetili pitati jesam li bio u ratu, koliko dugo....
al meni još nije išlo u glavu i nisam se mogao pomiriti s tim.
Sad sam tu gdje jesam, djelomično funkcioniram, pokušavam se naći tamo
gdje mogu nešto uradti, ne misliti na ono što bih htio, a nisam u
stanju pa mi je nešto bolje. Istina da sam jako daleko od onog prije
ali kad vidim one koji se tope u alkoholu dobro sam prošao.
Upravo vrište ona gornja tri primjera. Internista je u roku od pet
minuta vidio što je, ženska koja pojma o tome nije imala doktor opće
prakse je dijagnosticirao isto, dijete je bilo par mjeseci jako slabo,
radilo se o životu, brige enormne i onda je nakon nekoliko mjeseci
iskočila posljedica, moj radni kolega je isto vidio što je isto kao
što sam i ja sada u stanju prepoznati takva enormna stanja.
Žalosno je samo da oni koji su to trebali nisu vidjeli dok im se nije
na papiru donijelo napisano što bi trebalo biti.
Vjerovatno ima još toga ali meni je par godina života skoro izbrisano
iz sjećanja ali i ovoliko je dovoljno da mogu rekonstruirati kako je
išlo.
Magnum
A sad te tlače što nisi došao ranije....
Kao da su to mogli riješiti i spriječiti...
Huh....
hombre
wrote:
>> Tako sam i ja smatrao, krpio se da su to samo aveti rata i da sam ih
>> sposoban prevladati, kad bi se javio doktoru da me steže u prsima
>> rekao bi da i njega steže i da se ne foliram.
>>
>> Dok me nije okrpilo, a onda je bilo sve osim ugodno.
>Kao da su to mogli riješiti i spriječiti...
>
Ma serem bez veze. Pričao sam s jednim psihologom i kaže da sam ja
odlično jer ih većina tone još dublje unatoč svim lijekovima, grupnim
terapijama.....
Žuškin.
"hombre" <homb...@gmail.com> wrote in message
news:9okb431gbls4bas4v...@4ax.com...
> On Sat, 12 May 2007 13:38:27 +0200, "Magnum" <magnum_@_net4u.hr>
> wrote:
>
>>> Tako sam i ja smatrao, krpio se da su to samo aveti rata i da sam ih
>>> rekao bi da i njega steľe i da se ne foliram.
>>>
>>> Dok me nije okrpilo, a onda je bilo sve osim ugodno.
>
>>
> Ma serem bez veze. Pričao sam s jednim psihologom i kaľe da sam ja
> odlično jer ih većina tone joą dublje unatoč svim lijekovima, grupnim
> terapijama.....
izgleda da je to uobičajena replika. Oni dublje utonuli su na 2metra? I sve
bliľe...
hombre
<josip....@zg.htnet.hr> wrote:
>> Ma serem bez veze. Pričao sam s jednim psihologom i kaže da sam ja
>> odlično jer ih većina tone još dublje unatoč svim lijekovima, grupnim
>> terapijama.....
>izgleda da je to uobičajena replika. Oni dublje utonuli su na 2metra? I sve
>bliže...
>
Otprilike tako. Nažalost.
sword & lightnings
> rata i da će vremenom proći, da sam ih u stanju sam pobijediti, da sam
> dovoljno sposoban nositi se sa snovima.. Dok se ije nakupilo i
> eruptiralo, a onda su vidjeli svi osim onih koji su morali.
Ovo mi zvuči poznato, naime snovi me toliko i ne zamaraju, tek rijetko ih
imam, odsanjam i tko ih ąljivi, ali mučila su me priviđenja, naime ono kad
se usred noći probudią u mraku sobe i vidią ispred sebe prikazu (osobu,
ľivotinju ili samo glavu - ľivotinjsku ili ljudsku), to sam sebi protumačio
kao reakciju uma na mrak, po meni um ne moľe pojmiti da u sobi nema ničega,
kad se naglo probudim, već mi servira neku sliku koja mi se tog trenutka
čini stvarna, ja sam tome doskočio tako ąto noću obavezno malo podignem
rolete, tek toliko da u mraku mogu vidjeti sve u sobi, a tu mi pomaľe
rasvjeta s ulice. I viąe nema nikakvih prikaza, hvala Bogu :) Jest da se
ľena bunila na tu iako malenu, ali ipak svjetlost, ali nema ąanse da bih
spavao u potpunom mraku. Stvarno mi je bilo dodijalo mlatarati rukama u
mraku, ponekad bih odalamio i po rubu ormarića ili kreveta i razkrvario ruku
bezveze. Pretpostavljam da se slično događalo i nekima od vas.
hombre
<ne...@maila.trenutno> wrote:
>spavao u potpunom mraku. Stvarno mi je bilo dodijalo mlatarati rukama u
>mraku, ponekad bih odalamio i po rubu ormarića ili kreveta i razkrvario ruku
>bezveze. Pretpostavljam da se slično događalo i nekima od vas.
>
Nemam takvih priviđenja ali zato snova ko u priči.
Bez obzira što se odmah probudim teško mogu zapamtiti što je bilo dok
se drugi dan uopće ne sjećam ali znam da se tresem više nego inače.
Po onome što sam, nakon što se probudim, izdiktirao u diktafon nema
što me nije gonilo i pucalo u mene.
Od prapovjesnih ljudi do nijemaca u II WW.
Imam interesantan snimak od neki dan da sam bio u Nišu, otvarali su
spomenik palim u DR, moje ime nije bilo ali su ga nadopisalikasnije,
bio sam na nekom krovu, gonio me major i cijeli streljački stroj,
spasila me TV ekipa Engleza koji su to snimali, našao sam mali
bronzani trigonometar sa podacima pa sam ga otkinuo i onda se opet
pojavio major koji je uperio raketu u mene...
Onda sam skočio paralelno s krevetom i probudio se, po ure buljio u
plafon i uspio zaspati.
sword & lightnings
>>spavao u potpunom mraku. Stvarno mi je bilo dodijalo mlatarati rukama u
>>mraku, ponekad bih odalamio i po rubu ormarića ili kreveta i razkrvario
>>ruku
>>bezveze. Pretpostavljam da se slično događalo i nekima od vas.
>>
> Nemam takvih priviđenja ali zato snova ko u priči.
> se drugi dan uopće ne sjećam ali znam da se tresem viąe nego inače.
>
> Po onome ąto sam, nakon ąto se probudim, izdiktirao u diktafon nema
> ąto me nije gonilo i pucalo u mene.
> Od prapovjesnih ljudi do nijemaca u II WW.
>
> spomenik palim u DR, moje ime nije bilo ali su ga nadopisalikasnije,
> bio sam na nekom krovu, gonio me major i cijeli streljački stroj,
> bronzani trigonometar sa podacima pa sam ga otkinuo i onda se opet
> pojavio major koji je uperio raketu u mene...
> Onda sam skočio paralelno s krevetom i probudio se, po ure buljio u
> plafon i uspio zaspati.
Znam kako vam je :)
I sam sam svaąta odsanjao, jedino je razlika ąto se skoro svih snova sjećam,
bar neko vrijeme, a one najgore pamtim i danas, ali tko ga ąljivi, nek idu k
vragu ti snovi, ne pridajem ja njima vaľnosti, ali ipak bi bilo bolje da ih
nema, jel da?
hombre
<ne...@maila.trenutno> wrote:
>> Imam interesantan snimak od neki dan da sam bio u Nišu, otvarali su
>> spomenik palim u DR, moje ime nije bilo ali su ga nadopisalikasnije,
>> bio sam na nekom krovu, gonio me major i cijeli streljački stroj,
>> spasila me TV ekipa Engleza koji su to snimali, našao sam mali
>> bronzani trigonometar sa podacima pa sam ga otkinuo i onda se opet
>> pojavio major koji je uperio raketu u mene...
>> Onda sam skočio paralelno s krevetom i probudio se, po ure buljio u
>> plafon i uspio zaspati.
>
>Znam kako vam je :)
>I sam sam svašta odsanjao, jedino je razlika što se skoro svih snova sjećam,
>bar neko vrijeme, a one najgore pamtim i danas, ali tko ga šljivi, nek idu k
>vragu ti snovi, ne pridajem ja njima važnosti, ali ipak bi bilo bolje da ih
>nema, jel da?
>
Ja sam se tih strahova okanio jer bi doslovno poludio ali kad su snovi
već tu onda se moraš naviknuti ili si gotov.
Nije mi svejedno dok se probudim i dok prođe onaj trenutak dok svijest
proradi, po ure ne mogu zaspat, dan poslije se malo više tresem nego
obično. Meni svjetlost uopće ne smeta ali zato vrata držim zatvorena
jer ako kakvo auto u prolazu zaškripi ili slično odmah skačem.
Nje dobro ali je daleko bolje nego je bilo. Onda se uopće nisam mogao
dignuti iz kreveta, a i dobio sam neki dan neke nove tablete pa možda
bude još bolje.
sword & lightnings
> Ja sam se tih strahova okanio jer bi doslovno poludio ali kad su snovi
>
> Nije mi svejedno dok se probudim i dok prođe onaj trenutak dok svijest
> obično. Meni svjetlost uopće ne smeta ali zato vrata drľim zatvorena
> jer ako kakvo auto u prolazu zaąkripi ili slično odmah skačem.
>
> Nje dobro ali je daleko bolje nego je bilo. Onda se uopće nisam mogao
> bude joą bolje.
Super, čim je bolje onda je to dobar znak
ludl...@gmail.com
kombiprij...@gmail.com
ZAKLJUČAK:-izbjegavati stresne situacije,pogotovo ako se učestalo ponavljaju
