ES

[mistex]

I. Uvod u sociologiju

1. Pojam i definicija sociologije

2. Objasniti socioloski pogled na svijet

3. Rani teoreticari sociologije (August Comte - njegov doprinos, poimanje
sociologije, 3 razvojna stupnja)

4. Objasniti sociologiju Emila Durkheima (pojam drustvene cinjenice,
mehanicka i organska solidarnost)

5. Objasniti doprinos Karla Marxa

6. Sociologija Maxa Webera

7. Objasniti funkcionalisticku teoriju

8. Sto su konfliktne perspektive?

9. Objasniti simbolicki interakcionizam

10. Koje su nove socioloske perspektive (3 najbitnije)

10-aObjasni pojam modernosti

10b Navedi sto je to teorija drustva ( str. 9)

10.c Objasni pojam funkcionalizma kao teorije drustva (struktura, funkcija,
funkcionalni preduvjeti)

10d11. Navedi konfliktne perspektive

10e 12. Objasni osnovne karakteristike marksisticke teorije (str. 11)

10f10f. Objasni postmodernizam (str. 16)

10 g Objasni pozitivizam (str.17)

10h Odnos izmedu sociologije i vrijednosti

10i Objasni pojam socioloske imaginacije

II. Kultura i drustvo

11. Pojam kulture

12. Sto je socijalizacija?

13. Vrste drustava

14. Objasni vrijednosti i norme

15. Sto je globalni razvoj?

16. Sto je drustvena promjena?

17. Promjene u modernom dobu

III. Metode istrazivanja u sociologiji

18. Zadatak socioloskog istrazivanja

19. Navedi istrazivacke metode

20. Navedi raspored socioloskog ispitivanja

21. Objasni kauzalnost i korelaciju

22. Pojam kontrole

23. Objasni faze procesa istrazivanja

23-a. Objasni pojam socioloske imaginacije

IV. Ekonomska sociologija (1. dio)

24. Objasni pojam ekonomske sociologije

25. Objasni karakteristike socioloskih perspektiva u ekonomiji

26. Kompariraj ekonomsku sociologiju i glavne struje ekonomije

27. Koja su ogranicenja ekonomske akcije?

28. Objasni ekonomiju u odnosu na drustvo

V. Ekonomska sociologija (2. dio)

29. Razvoj ekonomske sociologije

30. Uloga interesa u drustvenoj analizi

31. Klasicna ekonomska sociologija i njene pretece

32. Alexis Tourquile (objasni njegov doprinos)

33. Objasni 3 vrste pojava kod Webera

34. Objasni osnovne karakteristike Emila Durkheima u ekonomskoj sociologiji

34 A definiraj ekonomsku sociologiju

34 b sto je to koncept aktera (str. 3)

34 C sto je to koncept ekonomske akcije (str. 4)

34 D sto je to koncept ogranicene ekonomske akcije ( str. 5)

34 F objasni odnos ekonomije u odnosu na drustvo (str. 6)

VI. Ekonomska sociologija poslije klasika

35. Objasni socioloski doprinos Josepha Schumpetera

36. Karakteristike nove ekonomske sociologije

36a Uloga interesa u drustvu

36b Objasni socioloski pojam interesa

36 c Sto je to klasicna ekonomska sociologija

36 d Objasni teorijski doprinos Alexisa de Tocquevilla.

36 e Objasni sociologiju Karla Marxa

36 f Objasni doprinos Maxa Webera ekonomskoj sociologiji.

36g. Objasni ulogu protestantske etike u nastanku kapitalizma.

36 h. Navedi podjelu studija ekonomije Maxa Webera

36 i Objasni sociologiju Durcheima

36 j Objasni sociologiju Simmela

36 k Objasni razvoj ekonomske sociologije poslije klasika ( str. 22, 23 i
24 - Doprinos Josepha Schumpetera)

VII. Rad i dokolica

37. Objasni stajalista o radu i dokolici kod Marxa

38. Objasni otudenje bijelih ovratnika - C. Wright Mills

39. Otudenje od rada i dokolice Andre Gorz i H. Marcuse

40. Podjela rada u drustvu

41. Funkcionalistcko stajaliste Emila Durkheima

42. Definicija otudenja

43. Objasniti odnos otudenja i tehnologije

44. 4 dimenzije otudenja

45. Objasni osnovne karakteristike istrazivanja R. Blaunera

46. Sto je industrijska sabotaza?

47. Pojam strajkova

48. Zasto su neke industrije podloznije strajku od drugih?

VIII. Siromastvo

49. Pojam siromastva

50. Granica siromastva, njeno mjerenje, apsolutno i relativno siromastvo

51. Poteskoce u mjerenju

52. Siromastvo u Yorku 1899. godine

53. 4 temeljna stupa u politici spram siromastva

54. Koja su obiljezja siromastva u RH, prijetnje siromastva u EU

55. 2 razlicita pogleda na siromastvo

56. Odnos siromastva i klasa

56.a. Objasni pojam apsolutnog i relativnog siromastva!

56b Objasni pojam apsolutnog siromastava!

56c Drzavno mjerilo za siromastvo

56d Relativna depriviranost

56e Indeks depriviranosti

56f. Objasni pojam socijalnog iskljucenja!

56g Indeks siromastva u SAD-u

56h Drustvena distribucija siromastva

IX. Drustvena stratifikacija

57. Pojam drustvene stratifikacije

58. Sustavi stratifikacije

59. Sto su kaste?

60. Karakteristike funkcionalistickog pristupa

61. Weberovska perspektiva stratifikacije

X. Obitelj

62. Objasni pojam obitelji

63. Obiteljska struktura u ranom industrijskom drustvu

64. Obitelj kao jedinica potrosnje

65. Simetricna obitelj

66. Pojam kohabitacije

67. Sto je rekonstruirana obitelj?

68. Razlozi za razvod

69. Etnicka struktura i obitelj

70. Samacke obitelji

71. Bracne uloge (istrazivanje Ann Oakley)

72. Objasni izoliranu nukleusnu obitelj

73. Razlicite varijante obiteljske strukture

74. Objasni obitelj iz funkcionalisticke strukture

75. Sto je to primarna sociologija?

I. Uvod u sociologiju

1. Pojam i definicija sociologije

Proucava drustveni zivot, ljudske skupine i drustvo. Sustavno proucavanje
ljudskih drustava; posebna pozornost posvecena modernim industrijskim
sustavima. Socioloska praksa ukljucuje sposobnost mastovitog misljenja,
pomaka od predrasuda i nasljedenih ideja o drustvenom zivotu. Ima vazne
prakticne posljedice. Pridonoci drustvenoj kritici i prakticnoj drustvenoj
reformi.

2. Objasniti socioloski pogled na svijet

Sociologija je nastala kao pokusaj da se razumiju dalekosezne promjene koje
su se dogodile prije par stoljeca. One se ne odnose samo na promjene sirokog
spektra nego i na neka najintimnija, najosobnija obiljezja ljudskog zivota.
Pruza nam sredstva kojima pojacavamo svoju kulturnu senzibilnost. Daje na
svijest o razlicitim kulturnim vrijednostima. Studiranje sociologije ne moze
biti samo rutina. Sociolog je osoba koja moze zanemariti osobne okolnosti i
predmet proucavanja staviti u siri kontekst. Misaono se odmicemo od
uobicajene rutine svakodnevnog zivota. Rijec je o promatranju na neki novi
nacin.

3. Rani teoreticari sociologije (August Comte - njegov doprinos, poimanje
sociologije, 3 razvojna stupnja)

Razvoj sociologije je potakao golem niz promjena koje su donijele 2 velike
revolucije 18. i 19. st. u Europi, to su Francuska revolucija 1789. i
Industrijska revolucija u Velikoj Britaniji posljednjih godina 18. st.
Razvoj novih revolucionarnih promjena, a time i tehnoloskih, razbijanje
tradicionalnog nacina zivota. Pitanja koja su sociolozi tada postavljali (a
postavljaju i danas): Sto je ljudska priroda? Zasto je drustvo onakvo kakvo
jest? Kako i zasto se drustva mijenjaju?

August Comte (1798. - 1857.), rabio je ime "sociologija" i termin "socijalna
fizika". Pokusao stvoriti znanost o drustvu koja moze objasniti zakone
drustvenog svijeta. Imao je viziju pozitivne znanosti. Koristio je krute
znanstvene metode koje primjenjuju matematika i fizika. Primjenjivao je
znanstvene tehnike na drustveni svijet. Smatrao je sociologiju najslozenijom
od svih znanosti.

Zakon o tri razvojna stupa: 1. Teoloska faza - misli su se upravljale
religioznim idejama (drustvo je izraz Bozje volje), 2. Metafizicka faza -
renesansno doba (drustvo se promatra preko prirodnoga, a ne neprirodnoga),
3. Pozitivna faza - najavljena otkricima i postignucima Kopernika, Galileja
i Newtona.

4. Objasniti sociologiju Emila Durkheima (pojam drustvene cinjenice,
mehanicka i organska solidarnost)

Emil Durkheim (1858. - 1917.) smatrao je sociologiju novom znanosti koja ce
omoguciti razoblicavanje tradiocionalnih filozofskih pitanja putem
empirijskih analiza. Njegovo poznato nacelo glasi: "Proucavaj drustvene
cinjenice kao stvari!". Vaznost sociologije kao empirijske znanosti, uspon
individualnosti i oblikovanje drustvenog napretka. Glavna intelektualna
briga je proucavanje drustvene cinjenice. Vjerovao je da drustva imaju
samostalnu realnost. Drustvene cinjenice su nacini djelovanja, misljenja i
osjecaja koji su vanjski u odnosu prema pojedincu. Drugo obiljezje je moc
prisile nad pojedincima sto ljudi cesto i ne primjecuju. Prilikom
proucavanja drustvenih cinjenica vazno je odbaciti predrasude i ideologiju.
Posebno ga je zanimala drustvena i moralna solidarnost.

Suprostavljanje dvije vrste solidarnosti (mehanicka i organska). Mehanicka
solidarnost (tradicionalne kulture s niskom podjelom rada). Zajednicka
iskustva i djelovanja. Zajednica kaznjava one koji se suprostave
konvencionalnom nacinu zivota. Organska solidarnost (potakle su ju sile
industrijalizacije i urbanizacije; jaka drustvena diferencijacija; medusobna
ekonomska ovisnost; priznanje vaznosti svacijeg doprinosa).

Promjene u modernom drustvu nagle su i intenzivne te stvaraju teskoce.
Poremecaji u tradicionalnom nacinu zivota, morlau, religioznim uvjerenjima i
svakodnevnom zivotu. Sve je to Durkheim povezao s anomijom (osjecajem
besciljnosti i ocaja koji stvara moderni nacin zivota). Najpoznatija njegova
studija je Studija samoubojstva (samoubojstvo je osobni cin, rezultat
krajnje osobne nesrece).

5. Objasniti doprinos Karla Marxa

Karl Marx (1818. - 1883.), ideje Marxa bitno se razlikuju od njegovih ideja
Comtea i Durkheima. Pokusao je objasniti drustvene promjene tijekom
industrijske revolucije. Sukob s njemackim vlastima i odlazak u Englesku.
Glavnina njegova rada je usredotocena na ekonomske teme. Najvaznije promjene
vezane su za kapitalizam. Kapitalizam ukljucuje proizvodnju dobara i usluga
koja je povezana s prodajom potrosacima. U kapitalistickom poduzecu postoje
2 elementa: 1. kapital (bilo koje vlasnistvo ukljucuje novac), 2.
nadnicarski rad (akumulacija od kapitala). Kapitalisti cine vladajucu klasu,
a svi ostali radnicku klasu. Ovisnost kapitalizma i nadnicarstva je
neuravnotezena. Jedni ovise o drugima. Rad je eksploatirajuci. Radnici
nemaju nikakvu kontrolu nad radom, a vlasnici stvaraju profit od njihovog
rada. Vjerovao je da ce s vremenom klasni sukob postati sve ozbiljniji. Marx
je tvrdio da ce kapitalisticki poredak biti nadomjesten novim poretkom, bas
kao sto je kapitalizam zamijenio feudalizam. Vjerovao je u neizbjeznost
radnicke revolucije koja ce svrgnuti kapitalisticki sustav i najaviti novo
besklasno drustvo u kojem nece biti velike podjele izmedu bogatih i
siromasnih. Njegovo djelo imalo je dalekosezne posljedice za 20. st.

6. Sociologija Maxa Webera

Max Weber (1864. - 1920.), roden je u Njemackoj. Covjek golemoga znanja.
Njegova su se djela odnosila na ekonomiju, pravo, filozofiju, komparativnu
povijest i sociologiju. Bavio se razvojem modernog kapitalizma. Pokusao je
razumijeti prirodu i uzroke drustvenih promjena. Ostro je kritizirao Marxove
postavke. Klasni sukob je smatrao manje vaznim nego Marx. Prema Weberu
ekonomski cimbenici su vazni, ali i ideje i vrijednosti imaju vazan utjecaj.
Sociologija se treba usmjeriti na drustvenu akciju, a ne na strukture.
Tvrdio je da ljudske motivacije i ideje pokrecu promjene. Pojedinci imaju
sposobnost djelovati slobodno i stvarati buducnost. Analizirao je
zapadnjacka drustva i druge velike civilizacije. Proucavao je religije Kine,
Indije i Bliskog istoka te ih usporedivao s onima na zapadu. Aspekti
krscanskog djelovanja su doveli do ojave kapitalizma, a ne samo ekonomske
promjene kako je to tvrdio Marx. Kultura i njene vrijednosti oblikuju
drustvo. Vazan element socioloske perspektive je ideja idealnog tipa.
Idealni tipovi su pojmovni modeli. Postoje rijetko ili uopce ne postoje.
Cesti su samo njihovi atributi. Bitna je usporedba onog stvarnog sa idealnim
i zamisljenim. Weber se koristio idealnim tipovima birokracije i trzista.
Razvoj znanosti, moderne tehnologije i birokracije Weber je opisao kao
racionalizaciju (organizaciju drustvenog zivota s nacelima djelotvornosti i
tehnoloskim spoznajama). Takav trend dokazuju industrijska revolucija i
kapitalizam. Kapitalizmom ne dominira klasni sukob nego razvoj znanosti i
birokracije. Koristi se terminom rascaravanja svijeta (znanstveno misljenje
potisnulo sentimentalnost proslosti). Bojao se da bi moderno drustvo moglo
postati sustav koji ce unistiti ljudski duh. Pojam dehumanizacije.

7. Objasniti funkcionalisticku teoriju

Smatra da je drustvo slozeni sustav ciji dijelovi nastoje stvoriti
stabilnost i solidarnost. Prema tome pristupu, sociologija bi trebala
istrazivati odnose dijelova drustva, jednih prema drugima i drustva u
cjelini. Istice znacenje moralne sloge. Ona postoji kada vecina ljudi dijeli
iste vrijednosti. Kritika funkcionalizma: neprimjereno istice cimbenike koji
stvaraju socijalnu koheziju na stetu onih cimbenika koji proizvode podjelu i
sukobe.

8. Sto su konfliktne perspektive?

Konfliktna teorija ne prihvaca isticanje konsenzusa. Istice vaznost podjela
u drustvu. Usmjerava se na teme kao sto su moc, nejednakost i borba.
Smatraju da je drustvo sastavljeno od osoba koje slijede svoje interese.
Predstavnik je Ralf Dahrendorf. Djelo "Klasa i klasni sukob u industrijskom
drustvu". Istice da funkcionalisti razmatraju samo jedan aspekt drustva, tj.
onaj koji istice jednakost i slogu, no bitna je borba i sukob. Podjela
drustva na one koji imaju autoritet i onih koji su iskljuceni.

9. Objasniti simbolicki interakcionizam

Bavi se jezikom i znacenjima. Jezik omogucuje da postanemo samosvjesna bica,
sposobni sebe promatrati izvana onako kako nas vide drugi. Element u tom
procesu je simbol. To je nesto sto stoji umjesto neceg drugog. Npr. rijec
zlica je simbol onoga s cime jedemo. Simbolicki interakcionizam usmjerava
nasu pozornost na pojedinosti medusobne interakcije i nacin na koji se one
rabe pri osmisljavanju onoga sto na drugi govore i rade. Vaznost u
svakodnevnom zivotu. Kritika: zanemaruje bitne teme poput moci, drustvene
strukture, tj. ne odgovara na pitanje kako one ogranicuju pojedinacne
akcije.

10. Koje su nove socioloske perspektive (3 najbitnije)

Tri najvaznije nove socioloske perspektive su: funkcionalizam, konfliktna
teorija i simbolicki interakcionizam.

10 a.Objasni pojam modernosti (str. 8)

Modernost ukljucuje ove koncepte: vjerovanje u mogucnost ljudskog napretka,
racionalno planiranje da bi se postigli ciljevi, vjerovanje u superiornost
racionalne misli u usporedbi s emocijama, vjeru u sposobnost tehnologije i
znanosti da rjesavaju ljudske probleme, vjerovanje u sposobnost i prava
ljudi da oblikuju svoje vlastite zivote, oslanjanje na proizvodacku
industriju da poboljsava zivotni standard. Modernost se razvijala usporedno
sa sociologijom, pa se cesto vide slicni temelji

10.b Navedi sto je to teorija drustva ( str. 9)

Teorija je skup ideja koji tvrdi da objasnjava kako drustvo ili aspekti
drustva funkcioniraju. Osnovne teorije su:

funkcionalizam

konfliktne perspektive: (to sam malo popravila, mislim da je podjela tak
dobra. NataJ)

marksizam

feminizam

interakcionizam

postmodernizam

10 c. Objasni pojam funkcionalizma kao teorije drustva (struktura, funkcija,
funkcionalni preduvjeti) (str. 9)

Pojavio se u 19. st. u Europi, najutjecajniji predstavnik funkcionalizma je
francuski sociolog Emile Durkheim. U 20. st. teoriju su razvijali americki
sociolozi Talcotta Parsona i tako je postala dominantna teorijska
perspektiva sociologije tijekom 40-tih i 50-tih godina u SAD-u, kasnije
popularnost opada zbog unistavajucih kritika, konkurentskih perspektiva sa
boljim objasnjenjima i zbog promjena u modi.

Struktura

Funkcionalisticka teorija zapocinje opazanjem da je ponasanje u drustvu
strukturirano; odnosi izmedu clanova drustva su organizirani pomocu pravila.
Drustveni odnosi imaju obrasce i ponavljaju se. Vrijednosti daju opce
naputke za ponasanje, a specificnije upute se provode pomocu uloga i normi.
Glavni dijelovi drustva, njegove institucije - poput obitelji, ekonomije,
obrazovnog i politickog sustava - jesu glavni aspekti drustvene strukture.

Funkcija

Pojam funkcije (u praksi) se obicno koristi da bi se uputilo na doprinos
koji neka institucija daje odrzavanju i opstanku drustvenog sustava.
Najjednostavnije, funkcija znaci ucinak.

Funkcionalni preduvjeti

Drustva imaju odredene osnovne potrebe ili zahtjeve koji se moraju
zadovoljiti ako zele opstati. Ti zahtjevi su poznati kao funkcionalni
preduvjeti, a to su npr. nacin proizvodnje hrane i zaklona i sustav
socijalizacije novih clanova.

10 d Navedi konfliktne perspektive

Funkcionalisti naglasavaju vaznost vrijednosnog konsenzusa u drustvu, ali
priznaju i da moze doci do konflikta. Oni konflikt shvacaju kao rezultat
povremenih poremecaja drustvenog sustava. � teorije konflikta su marksizam i
feminizam, dr. teorije su kasnije.

10 e Objasni osnovne karakteristike marksisticke teorije (str. 11)

Marksisticka teorija radikalna je alternativa funkcionalizmu. Dobio je ime
po svom osnivacu Karli Marksu.

Proturjecje i koflikt: Njegova teorija pocinje jedinstvenim opazanjem da u
svrhu prezivljavanja ljudi moraju proizvoditi hranu i materijalne predmete.
Cineci to oni ulaze u drustvene odnose s drugim ljudima. Proizvodnje
obuhvaca tehnicku komponentu - proizvodne snage, ukljucuje tehnologiju,
sirovi i znanstveno znanje = zajedno cine proizvodni proces. Zajedno
proizvodne snage i drustveni proizvodni odnosi cine ekonomski temelj ili
materijalnu bazu drustva. Marks je smatrao da sva povijesna drustva sadrze
temeljna proturjecja, sto znaci da ne mogu opstati vjecno u svom postojecem
obliku.

Eksploatacija i tlacenje: Marks je smatrao kako samo rad proizvodi
bogatstvo. Eksploatacija radne snage = temeljni sukob su interesa medu
drustvenim skupinama, jer jedni zaraduju na racun drugih. Radnice nadnice su
znatno ispod vrijednosti bogatstva koje proizvode. Sredstva proizvodnje su u
privatnom vlasnistvu. Marks je takoder smatrao da je povijest podijeljena na
niz razdoblja ili epoha, od kojih svaku karakterizira poseban nacin
proizvodnje.

Proturjecje i promjena: Posljednja epoha je komunisticko ili socijalisticko
drustvo za koje je on vjerovao da ce na kraju zamijeniti kapitalizam.
Razviti ce se iz proturjecja kapitalistickog drustva. Kolektivna proizvodnja
ce ostati, ali ce se proizvodni odnosi izmijeniti. Vlasnistvo proizvodnih
snaga biti ce kolektivno. Nema iskoristavanja i tlacenja. Premda je vrlo
kritican prema kapitalizmu Marx ga je shvacao kao stupanj na putu do
komunistickog drustva. On ce pomoci da se razvije tehnologija koja ce
osloboditi ljude od materijalnih potreba, biti ce vise nego dovoljno robe da
se nahrani i obuce populacija. Marks je vjerovao da ideologija vladajuce
klase nece samo usporiti dezintegraciju sustava.

10f. Objasni postmodernizam (str. 16)

Postmoderna epoha treba nove teorije. Ovaj zahtijev postmodernisti podupiru
na 2 glavna nacina. Prvo, tvrde da se drustveno ponasanje vise ne oblikuje
kao prije uz pomoc necijeg podrijetla ili socijalizacije.Tvrde da faktori
poput klase, etnicke skupine i toga je li pojedinac muskarac ili zena,
utjecu na ljude mnogo manje nego sto je to bilo prije. Umjesto toga, ljudi
su mnogo slobodniji odabrati identitet i zivotni stil. Drugo, tvrde da su
moderni sociolozi bili sasvim u krivu sto su vjerovali da sociologija moze
otkriti istinu prihvacajuci metode prirodnih znanosti. Iz njihove
perspektive svo se znanje zasniva na jeziku. Znanje je bitno subjektivno -
ono izrazava osobna stajalista za koja se nikad ne moze dokazati da su
ispravna.

10 g Objasni pozitivizam (str.17)

Mnogi od osnivaca sociologije vjerovali su da je moguce stvoriti znanost o
drustvu koja bi se zasnivala na istim nacelima i postupcima kao i prirodne
znanosti. Najutjecajniji pokusaj primjene metodologije prirodnih znanosti na
sociologiju poznat je kao pozitivizam. Auguste Comte (1798-1857) koji je
zasluzan za izum termina sociologija i smatra se jednim od osnivaca
discipline, drzao je da ce primjena metoda i pretpostavki prirodnih znanosti
dati �pozitivnu znanost o drustvu�. Vjerovao je da bi ovo otkrilo da
evolucija drustva slijedi �nepromijenjene zakone�. Ona ce pokazati da
ljudskim ponasanjem upravljaju nacela uzroka i posljedice koja su isto tako
nepromjenjiva kao i ponasanja materije, predmeta prirodnih znanosti.
Naglasak pozitivista na uocljivim �cinjenicama� uvelike ovisi o vjerovanju
da se ljudsko ponasanje moze objasniti na isti nacin kao i ponasanje
materije.

10h Odnos izmedu sociologije i vrijednosti

Sve veci broj sociologa tvrdi da vrijednosno neutralna znanost o drustvu
nije moguca. Oni smatraju da vrijednosti sociologa izrazito utjecu na svaki
aspekt njihovog istrazivanja. Oni tvrde da se razne teorije drustva
zasnivaju, barem djelomice na vrijednosnim sudovima i ideoloskim pozicijama.
Oni upozoravaju da socioloske perspektive vise oblikuju povijesne okolnosti
nego objektivni pogledi na stvarnost drustvenog zivota. Pojam ideologije
upucuje na skup ideja koje su samo djelomicni pogled na stvarnosti.
Ideolosko stajaliste dakle ukljucuje vrijednosti. Ono ne ukljucuje samo sud
o tome kakve su stvari, nego i sud o tome kakve bi one trebale biti. Tako je
ideologija skup vjerovanja i vrijednosti koje omogucuju nacin videnja i
interpretacije svijeta, sto rezultira parcijalnim pogledom na stvarnost.
Ideologija se moze shvatiti kao skup vjerovanja i vrijednosti koji izrazava
interese posebne drustvene skupine. Karl Mannheim rabi taj pojam na slican
nacin. On tvrdi da se ideologija sastoji od uvjerenja i vrijednosti
vladajuce grupe koja �prikriva stvarno stanje drustva i sebi i drugima i
time ga stabilizira�. On razlikuje onaj dio ideologije od onog sto naziva
utopijskom ideologijom. Radije nego da podrzava status quo - stvari kakve
jesu utopijski ideolozi zagovaraju potpunu promjenu strukture drustva.

10i Objasni pojam socioloske imaginacije

Ovaj pogled najbolje je izlozio americki sociolog C.W.Mills. Mills je
sposobnost istovremenog proucavanja strukture drustva i pojedinacnih zivota
nazvao �socioloskom imaginacijom�. Tvrdio je da socioloska imaginacija
omogucuje ljudima shvacanje svojih �privatnih navolja� pomocu �javnih
problema�. Ipak, ti se problemi mogu potpuno shvatiti tek u kontekstu sirih
drustvenih snaga. Prema Millsu, sociologija bi trebala ispitivati biografije
pojedinaca u kontekstu povijesti drustva.

II. Kultura i drustvo

11. Pojam kulture

Oznacava nacin zivota pojedinca u drustvu ili u drustvenim skupinama.
Odreduje kako pripadnici drustva misle i osjecaju: ona upravlja njihovim
zivotima, djelatnostima i definira njihov pogled na zivot Ukljucuje
aktivnosti, a i mnogo vise od toga. Ukljucuje nacin odijevanja, obicaje u
svezi sa svadbom, obiteljski zivot, vrste rada, vjerske svecanosti,
iskoristenje slobodnog vremena i sl. Nema kulture bez drustva i obrnuto.
Kultura nekog drustva obuhvaca neke nevidljive aspekte, uvjerenja, ideje i
vrijednosti koji tvore njen sadrzaj i vidljive aspekte kao npr. objekte,
simbole i tehnologije.

12. Sto je socijalizacija?

Proces kojim djeca i ostali novi clanovi drustva uce o nacinu zivota u
svojem drustvu ,uce kulturu svoga drustva. Ljudi uce karakteristike kulture
u ovom procesu. Pokretaci socijalizacije su drustvene situacije u kojima se
pojavljuju vazni procesi socijalizacije. Tijekom socijalizacije pojedinci
uce o drustvenim ulogama.

Primarna se socijalizacija odvija velikim dijelom tijekom djetinjstva,
obicno unutar obitelji. Odgovarajuci na odobravanje i neodobravanje svojih
roditelja i oponasajuci njihov primjer, dijete uci jezik i mnoge od
temeljnih obrazaca ponasanja svojeg drustva. U zapadnom drustvu, druge vazne
instance socijalizacije ukljucuju obrazovni sustav, profesionalnu skupinu i
krug prijatelja. Socijalizacija je proces koji traje cijeli zivot. Bez
socijalizacije, pojedinac bi malo nalikovao bilo kojem ljudskom bicu
definiranom kao normalno prema standardima njegova ili njezina drustva.

13. Vrste drustava

Drustvo je skup meduodnosa koji povezuju pojedince. Postoje razlicite vrste
drustava. Predmoderna drustva: lovacka i skupljacka drustva, pastirska i
poljoprivredna drustva, neindustrijske civilizacije. Moderni svijet -
industrijska drustva: ova prethodno nabrojana drustva su ona koja su se
bavila uglavnom lovom, uzgojem kultura i skupljanjem bilja da bi clanovi
prezivjeli, a kasnije se javlja industrijsko drustvo u kojem je bitna
ekonomija, a proizvodnja postaje njen temelj. Stanovnistvo zivi uglavnom u
urbanim podrucjima, a velike organizacije utjecu na zivot gotovo svih
clanova drustva. Industrijska drustva su prve nacionalne drzave, politicke
zajednice koje su medusobno odredene jasnim granicama.

14. Objasni vrijednosti i norme

Vrijednosti su apstraktne ideje koje definiraju sto se smatra vaznim,
vrijednim i pozeljnim unutar neke kulture. Norme su pravila ponasanja koja
odrazavaju kulturne vrijednosti. Ovo dvoje zajedno oblikuju nacin kako se
pripadnici kulture ponasaju u svom okolisu. Duboko su usadeni, s vremenom se
mogu mijenjati. Bitno su razliciti u pojedinim kulturama. Kultrue se ne
razlikuju samo po uvjerenjima. Golema je raznolikost obicaja i ponasanja.
Mala drustva su obicno jednaka (monokulturalna), a industrijalizirana
drustva su multikulturalna.

Svaka kultura sadrzi veliki broj naputaka koji upravljaju ponasanjem u
posebnim situacijama; takvi naputci su poznati kao norme. Norma je
specificni vodic za djelovanje koji definira prihvatljivo i primjereno
ponasanje u posebnim situacijama. Norme se provode pozitivnim i negativnim
sankcijama, to jest nagradama i kaznama. Sankcije mogu biti neformalne,
poput pogleda odobravanja ili neodobravanja, ili formalne, poput nagrade ili
kazne koju izdaje neko sluzbeno tijelo. Odredene se norme formaliziraju
prevodenjem u zakone koji se provode uz pomoc sluzbenih sankcija. Sankcije
kojima se provode norme jesu glavni dio mehanizma socijalne kontrole koji se
ticu odrzavanja reda u drustvu.

Vrijednost je vjerovanje da je nesto dobro i pozeljno. Ona definira sto je
vazno, isplativo i vrijedno teznji. Cesto se tvrdilo da su individualno
postignuce i materijalizam glavne vrijednosti zapadnog industrijskog
drustva. Takoder, vrijednosti se razlikuju od drustva do drustva

15. Sto je globalni razvoj?

Razvoj industrijaliziranih drustava i jacanje Zapada omogucili su osvajanja
mnogih dijelova svijeta, a kolonijalizam je u temelju promijenio stare
drustvene sustave i kulture. Industrijalizirane zemlje Zapada, Japan,
Australija i Novi Zeland poznate su kao Prvi ili Razvijeni svijet. Drugi
svijet odnosi se na industrijalizirana komunisticka drustva u bivsem
Sovjetskom Savezu i Istocnoj Europi. Nakon Hladnog rata, tj. razdoblja
stalnih sukoba Prvog i Drugog svijeta, Drugi svijet je zapravo nestao.
Zemlje koje su bile prije kolonizirane i na nizoj su razini industrijskog
razvitka, smatraju se Trecim svijetom, ili zemljama u razvoju, u kojima zivi
vecina svejtskog stanovnistva. Novoindustrijalizirane zemlje su zemlje u
razvoju koje su pocele proces industrijalizacije i dozivjele brz ekonomski
razvitak.

16. Sto je drustvena promjena?

Drustvenu promjenu je tesko definirati jer se u nekom smislu sve mijenja sto
je u vremenu. Uociti znacajne promjene znaci pokazati koliko se promijenila
osnovna struktura nekog predmeta ili situacija tijekom odredenog vremena.
Nijedna teorija koja uzima u obzir samo jedan cimbenik ne moze objasniti sve
drustvene promjene. Mozemo razlikovati niz cimbenika promjena od kojih je
prilagodba materijalnom okolisu jedan od njih, a drugi su okolis, politicka
organizacija i kultura.

17. Promjene u modernom dobu

Moderno doba, od 18. st. do danas, proslo je kroz veoma brz proces promjena.
U ovom razdoblju, koji je samo sicusan dio u ljudskoj povijesti, zbile su se
dublje promjene nego ikad tijekom prethodnog covjekova postojanja. Na
moderne drustvene promjene utjecu: ekspanzija industrijskog kapitalizma,
razvoj centraliziranih nacionalnih drzava, pojava znanosti,
industrijalizacija rata, racionalna i kriticka misljenja. Promjene koje se
dogadaju u danasnjem svijetu cine razlicite kulture i drustva puno vise
meduovisnim nego su to ikad bile. Dok su promjene sve brze, ono sto se
dogada u jednom dijelu svijeta moze utjecati na druge dijelove. Drustvene,
politicke i ekonomske veze utjecu na sudbine svih ljudi u drustvu.

III. Metode istrazivanja u sociologiji

18. Zadatak socioloskog istrazivanja

Zadatak socioloskog istrazivanja jest prodrijeti pod povrsinu kako bi se
razumio svakodnevni zivot. Teme kojima se bave sociolozi u svojim
istrazivanjima vrlo su slicne onima koje muce vecinu ljudi. Ali, rezultati
takvih istrazivanja cesto proturjece nasim zdravorazumskim uvjerenjima.

19. Navedi istrazivacke metode

Metode: 1. Cinjenicna pitanja, 2. Komparativna pitanja, 3. Razvojna pitanja,
4. Teorijska pitanja

Cinjenicne metode traze opseznija istrazivanja, npr. sluzbene statistike.
Komparativna pitanja usporeduju nekoliko socioloskih situacija u jednom
drustvu ili nekoliko primjera iz razlicitih drustava. U razvojnim pitanjima
razmatramo prethodne oblike drustva i analiziramo glavne smjerove promjena.
Teorijska pitanja ovise o teorijskim analizama, a ne o empirijskim. Moramo
rastumaciti cinjenice i sto one znace.

20. Navedi raspored socioloskog ispitivanja

Cinjenicna pitanja
Sto se dogodilo?
Od 1980. cure postizu bolji uspjeh u skoli

Komparativna pitanja
Je li se to dogodilo i negdje drugdje?
Je li rijec o globalnoj pojavi?

Razvojna pitanja
Je li se dogadalo u duzem razdoblju?
Kakvi su bili uzroci obrazovnog uspjeha?

Teorijska pitanja
Sto je uzrok toj pojavi?
Koje cemo cimbenike istraziti da objasnimo tu pojavu?

21. Objasni kauzalnost i korelaciju

Korelacija znaci da postoji trajan odnos izmedu dva skupa dogadaja ili
varijabli. Varijabla je bilo koja dimenzija po kojoj se pojedinci ili
skupine razlikuju (dob, razlike u dohotku, stope kriminala i drustvene
klase, stupanj obrazovanja, religija) samo su neke od mnogih varijabli koje
proucavaju sociolozi. Mogu biti zavisne i nezavisne u uzrocno-posljedicnoj
vezi. U velikom slucaju, varijable ne ukljucuju uzrocno-posljedicnu vezu.
Takve korelacije namecu upitne ili pogresne zakljucke. Npr. u djelu
"Samoubojstvo" Durkheim je otkrio da postoji povezanost izmedu stope
samoubojstva i godisnjega doba. Broj samoubojstava povecavao se o sijecnja
do srpnja. Od srpnja do kraja godine bilo ih je manje. Pretpostavka da to
dokazuje kako temperatura i klimatska promjena razvijaju sklonost pojedinca
prema samoubojstvu samo je prividna korelacija. To je veza izmedu dvije
varijable koje se samo cine istinitom, ali je zapravo uzrokovana drugim
cimbenikom. Durkheim je konstantirao da je samoubojstvo drustvena cinjenica,
dakle vise od jednostavnog zbroja pojedinacnih postupaka. To je pojava koja
nosi obiljezja standardnog uzorka. Dokazao je da neke kategorije ljudi s
vecom vjerojatnoscu pocine samoubojstvo nego druge. Vise samoubojstava je
medu muskarcima nego medu zenama, medu protestantima nego katolicima, medu
bogatima nego siromasnima itd. Stope samoubojstava u doba rata su nize nego
u doba ekonomskih promjena i nestabilnosti. Prema uzroku u socijalnoj
integraciji i regulaciji postoje 4 vrste samoubojstava: egoisticna, niska
drustvena integracija, izolirani pojedinac, oslabljena veza sa drustvenom
skupinom. Altruisticko samoubojstvo - kad je pojedinac previse "integriran",
drustvene veze prejake, vece vrednovanje drustva nego samoga sebe.
Samoubojstvo kao zrtva za "vise dobro", npr. kamikaze ili muslimanski
"samoubojice bombe". Socijalne sile su konzistentne, odnosno u nizu
pojedinacnih djelovanja ustanovljeni su socijalni uzroci.

22. Pojam kontrole

Uzrok koji objasnjava korelaciju neovisne i zavisne varijable. Neovisna
varijabla je ona koja proizvodi neku posljedicu na drugoj varijabli.
Varijabla na koji se djelovalo je ovisna. Npr. dobri obrazovni rezultati i
uspjeh na poslu. Odnos roditelja prema djeci (uzrocno-posljedicni odnos).
Akademski uspjeh je neovisna varijabla, a prihod od zanimanja je ovisna.

23. Objasni faze procesa istrazivanja

Sva istrazivanja pocinju istrazivackim problemom, koji zabrinjava ili
zbunjuje istrazivaca. Drugi korak je pregled podataka o nekom problemu, te
njihova obrada da bi se doslo do zakljucaka. Treca faza mora stvoriti
hipotezu (informirano nagadanje sto se tu radi). Zatim slijedi izrada plana
istrazivanja, pogodan moze biti intervju. Onda se provodi istrazivanje,
tumacenje rezultata, sastavljanje izvjesca o rezultatima te razumijevanje
uzroka i posljedica.

16. Objasni pojam socioloske imaginacije

Ovaj pogled najbolje je izlozio americki sociolog C.W.Mills. Mills je
sposobnost istovremenog proucavanja strukture drustva i pojedinacnih zivota
nazvao �socioloskom imaginacijom�. Tvrdio je da socioloska imaginacija
omogucuje ljudima shvacanje svojih �privatnih navolja� pomocu �javnih
problema�. Ipak, ti se problemi mogu potpuno shvatiti tek u kontekstu sirih
drustvenih snaga. Prema Millsu, sociologija bi trebala ispitivati biografije
pojedinaca u kontekstu povijesti drustva.

IV. Ekonomska sociologija (1. dio)

24. Objasni pojam ekonomske sociologije

Ekonomska sociologija - lako raspoznatljivo podrucje unutar discipline
sociologije ali medu nesociolozima i ekonomistima granice nisu lako
raspoznatljive. Ekonomska sociologija moze se definirati kao socioloska
perspektiva fenomena (Weber, Durkheim). Razradenija definicija - ekonomska
sociologija je aplikacija okvira, preferenci, varijabli i objasnjavajucih
modela sociologije na onaj kompleks aktivnosti koji se odnosi na
proizvodnju, distribuciju, razmjenu i konzumiranje deficitarnih roba i
usluga. Sociologija kao cjelina i ekonomska sociologija kao njen dio kao
centralne tocke istrazivanja imaju socioloske mreze, rod i kulturalni
kontekst. Ekoloska perspektiva ekonomske sociologije ukljucuje da je po
socioloskom pristupu ekonomski zivot povezan sa nacinom proizvodnje kao
transkacija sa prirodnom. Dakle, ekonomija je uvijek povezana s prirodom,
tj. granica izmedu ekonomije i prirode je odnosna s obzirom na ono sto je
drustvo spremno izvuci iz prirode.

25. Objasni karakteristike socioloskih perspektiva u ekonomiji

S obzirom na tradiciju, u ekonomiji su klasicna i neoklasicna tradicija
uzivale odredenu dominaciju. Baza tih tradicija modificirana je i razvijena
u mnogo smjerova. Sociologiji nedostaje dominantna tradicija. Razliciti
pristupi i skole razlikuju se i konkuriraju jedni drugima. I ta je cinjenica
utjecala na ekonomsku sociologiju. Primjer: Weber je skeptican prema pojmu
sistema u ekonomiji i drustvu dok je Parsons vidio drustvo kao sistem, a
ekonomiju kao jedan od podsistema.

26. Kompariraj ekonomsku sociologiju i glavne struje ekonomije

Koncept aktera - analiticka tocka ekonomije je individua. Analiticka pocetna
tocka ekonomske sociologije su grupe, institucije i drustvo. Mikroekonomija
je individualisticki pristup - porijeklo u davnom britanskom ultiratilizmu i
politickoj ekonomiji. "Metodoloski individualizam" kao pojam uveo je
Schumpeter koji je objasnio da se "diskusija o odredenim ekonomskim
transakcijama uvijek zapocinje individuom". Nasuprot tome raspravljajuci o
individui sociolozi se baziraju na aktere kao socijalno konstruirani
entitet, kao aktere u "interakciji" ili "akter u drustvu". Sociolozi
pretezno uzimaju grupu i socijalnu razinu kao fenomen sue generis (fenomen
sam po sebi). Sociolozi se ne bave individualnim faktorima kao takvima.
Metodoloski individualizam nije inkopatibilan sa socioloskim pristupom
(primjer Weberovog rada). Uvod u djelo "Ekonomija i sociologija" -
konstruira citavu sociologiju na bazi djelovanja individua. Ta djelovanja su
socioloski interesantna ako se analizira ponasanje ostalih individua.

Razlika izmedu mikroekonomije i ekonomske sociologije. Mikroekonomija
predstavlja da cinioci nisu povezani jedni s drugima, a ekonomska
sociologija da jesu povezani i da medusobno djeluju jedni na druge. Ta
razlika u prvoj pretpostavci implicira nacin na kojem funkcionira ekonomija.
Koncept ekonomske akcije - u mikroekonomiji je pretpostavka da cinioc ima
dar i stabilan set preferencija te izabire alternativne linije akcija koje
maksimiziraju korist (individua) ili profit (poduzece). U ekonomskoj teoriji
na taj nacin djelovanja stvara se racionalno djelovanje. Sociologija
nasuprot tome obuhvaca nekoliko tipova ekonomske akcije. Prema Weberu
ekonomska aktivnost moze biti tradicionalna, racionalna ili spekulativna
iracionalna. Sociolozi gladaju na racionalnost kao na fenomen kojeg treba
objasniti dok ekonomisti racionalnost pretpostavljaju. Dakle, weber pridaje
veliku paznju analizi socijalnih uvjeta pod kojima je formalna racionalnost
moguca. Parsons argumentira da je ekonomska racionalnost sistem normi, a ne
psiholoski univerzalan proces - povezana sa specificnim razvojnim procesima
na Zapadu. Prema Weberu definicija ekonomske aktivnosti unutar sociologije
mora poci od cinjenice da su svi ekonomski procesi i objekti rezultat
ljudskih aktivnosti. Sociolozi daju znacajno mjesto u dimenziji moci u
ekonomskoj aktivnosti. Weber: " bitno je ukljuciti kriterije moci, kontrole
i polozaja u socioloskom konceptu ekonomske akcije". To je bitno za analizu
kapitalisticke ekonomije. Nasuprot tome mikroekonomisti promatraju ekonomsku
aktivnost kao razmjenu izmedu istih aktera (ne inkorporiraju u to dimenziju
moci). Ekonomska koncepcija moci uza je od socioloskog poimanja moci
(ukljucuje njenu praksu socijalnom, politickom i klasnom kontekstu kao i na
trzistu). Primjer Mintz i Schwartz (1985.). Analizirali su kako banke
blokiraju industrije, znaci kako se odredene nake udruzuju u grupe te kako
ponekad interveniraju korporacijama u svrhu postizanja ekonomskih odluka.
Sociolozi su analizirali do kojeg su stupnja korporacijski lideri
konstituirali "elitu moci" u cijelom drustvu.

27. Koja su ogranicenja ekonomske akcije?

U glavnim strujama ekonomije aktivnosti su limitirane ponudom i potraznjom.
Jednom raspoznate omogucuju predvidanje i ponasanje aktera koji ce uvijek
teziti maksimalnoj dobiti ili profita u ekonomskom okruzenju. Aktivni
utjecaj drugih osoba grupa ili institucionalnih struktura smjesten je na
drugoj strani. Sociolozi drustvene utjecaje uvode direktno u analizu
ekonomske aktivnosti. Cinioci ili olaksavaju ili ogranicavaju djelovanje
individua na trzistu. Primjer: dugorocno prijateljstvo izmedu kupaca i
prodavaca sprijecava kupca da napusti prodavaca jer se neki predmet negdje
prodaje po nizoj cijeni. Znacajan je i utjecaj kulturalnih faktora. U
Americi je nezamislivo da bi ljude mogli nagovoriti da jedu macke i pse iako
je njihovo meso jeftinije od drugog mesa. Primjer: osoba koja odrasta u
visoko kriminalnom okruzenju ima izbor izmedu karijere ili krade ili
dobivanja posla. Izbor manje ovisi o komparativnoj korisnosti izmedu te
dvije alternative, a puno vise o izboru grupe ili susjedstvu (bitna
strukturalna ogranicenja koja utjecu na karijerne odluke).

28. Objasni ekonomiju u odnosu na drustvo

Glavne tocke za ekonomiste su: ekonomske promjene, trziste i gospodarstvo.
Drustvo se gleda kao "tamo negdje" znaci iznad onoga sto se tice operativnih
ekonomskih promjena. Ekonomska pretpostavka bazira se na stabilnim
drustvenim parametrima. Ekonomska analiza bavi se zakonksim transakcijama, a
ne prijevarama. Razlicitost sa ekonomskom sociologijom - gleda se na
ekonomske procese kao na organski dio drustva u stalnoj interakciji sa
ostalim ciniocima. Kao posljedica toga ekonomska sociologija je
koncentrirana na sljedece tocke: 1. socioloska analiza ekonomskih procesa,
2. analiza veza i interakcija ekonomije i ostalih dijelova drustva, 3.
studija promjene u institucionalnim i kulturalnim parametrima koji
konstituiraju ekonomski socijalni kontekst. Cilj analize: kao drustveni
znanstvenici ekonomisti i sociolozi imaju profesionalni interes za
sistematicko objasnjavanje fenomena koji su predmet rasprave. Ekonomisti
teze ka kriticnoj deskripciji. Sociolozi nude manje formalna predvidanja i
cesto pronalaze osjecajne i objasnjavajuce opise koji su istovremeno
interesantni i bitni za objasnjenje. Sociolozi cesto kritiziraju ekonomiste
zbog generaliziranja formalnih i apstraktnih modela i ignoriranja
empirijskih podataka. Ekonomisti kritiziraju sociologe zbog njihove
nemogucnosti predvidanja i sklonosti past factum socioloskim
interpretacijama.

Intelektualne tradicije: ekonomisti i sociolozi oslanjaju se na razlicitu
intelektualnu tradiciju. U ekonomiji je ostra granica izmedu ekonomske
teorije i povijesti ekonomske misli. U sociologiji tradicija i suvremena
sociologija su puno bliskije.

V. Ekonomska sociologija (2. dio)

29. Razvoj ekonomske sociologije

Ekonomska sociologija ima bogatu i saroliku tradiciju koja je pocela na
prijelazu u 20. st. i nastavila se sve do danas. Otkad se pojavila dozivjela
je dva vrhunca. 1890.-1920. u doba utemeljitelja. I danas, tj. od pocetka
1980. Da bismo izgradili jaku ekonomsku sociologiju moramo povezati analizu
ekonomskih interesa s analizom drustvenih odnosa. Iz takve perspektive
institucije postaju shvatljive kao konfiguracije osobitih interesa i
drustvenih odnosa. O temi ekonomske sociologije najvise su raspravljali
Toquevill, Marx, Weber, Simmel i Durkheim.

30. Uloga interesa u drustvenoj analizi

Od srednjeg vijeka pa nadalje nasiroko se primjenjivala interesna analiza na
Zapadu u drustvenim istrazivanjima. Naziv interesa isprva je ekonomske
prirode (imao je ograniceno znacenje i zauzimao je sporedno mjesto u
tadasnjim raspravama). To se pocelo mijenjati kad se taj pojam koristio u
politickom zivotu. Geslo: "Interes ne laze!". Grupni interesi: pravni,
zemljoposjednicki i novcani. Psiholoski pojam interesa razvili su La
Rochefoucauld i Pascal. Samointeres neke vezuje ali neke osvjetljuje. David
Hume ("Rasprava o ljudskoj prirodi"). Odbacio je zamisao da su interesi
odredeni jednom zauvijek i da su proizvodi ljudske biologije i prirode.
"Iako interes moze vladati nad ljudima ipak sam interes kao i sva ljudska
djelovanja sasvim ovisi o mijenju!". Smith je bio jako svjestan da pojednica
pokrecu i drugi interesi osim samointeresa. Do 20. st. pojam interesa je
omogucio fleksibilnu vrstu analize. Pojedinci su imali svoj interes a imale
su ga i grupe. Interes je imao svoje mjesto i kod teoreticara J.S. Millsa i
alexisa Clerela, te Webera i Simmela. Interesi pokrecu ljudsko djelovanje.

31. Klasicna ekonomska sociologija i njene pretece

Smatra se da se pojam ekonomska sociologija pojavio prvi put 1879. u djelu
britanskog ekonomista Jevonsa. Tijekom tih desetljeca taj naziv su preuzeli
i drugi teoreticari. Tad je nastala i klasicna ekonomska sociologija.
Durkheim "O podjeli drustvenog rada", Simmel "Filozofija novca", Weber
"Ekonomija i drustvo". To sto obiljezava ekonomsku sociologiju je sljedece -
prvo Weber i njegove kolege su se osjetili kao pioniri kao da izgraduju novu
vrstu analize. Drugo, fokusiralo se na temeljna pitanja, poput "kakvu ulogu
ima ekonomija u drustvu?".

32. Alexis Tourquile (objasni njegov doprinos)

Najvise ga je zanimala politika no njegova je analiza u pravilu obuhvacala
cijelo drustvo i doticala se ekonomskih tema. On se divio SAD-u. Demokracija
u Americi je vazna za ekonomsku sociologiju. Imali su drukciji odnos prema
riziku nego Europljani. Osvrnuo se na samointeres, javni interes,
materijalni itd. Svugdje je nailazio na organizacije. Zanimljivo je njegovo
djelo "Stari rezim i revolucija". On je takoder analizirao i ropstvo jer
gdje je bilo ropstvo ekonomski napredak je bio jako usporen. Drzava je
trazila i nacin da prikupi prihode putem raznih dadzbina i poreza. Zbog toga
ogorcenost seljaka. Vladari su prikupljali poreze, a seljacima je malo toga
ostajalo. Prezirao je uspostavljanje centralizirane drzave.

33. Objasni 3 vrste pojava kod Webera

Weber je stavljao naglasak na tri vrste pojava: 1. Ekonomski relevantne
pojave, 2. Ekonomske pojave, 3. Ekonomski uvjetovane pojave.

Ekonomski relevantne pojave - neekonomske pojave koje mogu utjecati na
ekonomske pojave. Primjer: asketski protestantizam kako je analiziran u
protestantskoj etici.

Ekonomske pojave - ekonomske norme i institucije koje su svjesno stvorene u
ekonomske svrhe i koje su ljudima znakovite prvenstveno zbog ekonomskih
aspekata. Primjer: korporacije, banke, burze.

Ekonomski uvjetovane pojave - pojave na koje u stanovitoj mjeri utjecu
ekonomske pojave.

Ekonomska teorija bavi se ekonomskim pojavama, a ekonomska sociologija
uvjetovanim i relevantnim pojavama.

Studij ekonomije podijeljen je u tri dijela: 1. Proucavanje ekonomije
(ekonomske pojave), 2. Proucavanje pojava koje utjecu na gospodarstvo
(ekonomski relevantne pojave), 3. Pojave koje su djelomicno pod utjecajem
ekonomije (ekonomski uvjetovane pojave). Svi su interesi subjektivni, a nema
objektivnih interesa.

34. Objasni osnovne karakteristike Emila Durkheima u ekonomskoj sociologiji

Proucavao je radove ostalih klasika. Nije bas poznavao ekonomiju. Podrzao je
projekt razvitka ekonomske sociologije. Casopis "Socioloski godisnjak".
Rekao je da je samointeres nejnepostojaniji na svijetu. Samointeres mora
biti obuzdan i podreden drustvu u cjelini. Ukoliko se drzava ne moze
ukljuciti ili regulirati ekonomski zivot posljedica ce biti anomija.

34 A definiraj ekonomsku sociologiju

Ekonomska sociologija je (najjednostavnije) socioloska perspektiva
ekonomskih fenomena. Slozenije, ekonomska sociologija je aplikacija okvira
referenci, varijabli i objasnjavajucih modela sociologije na onaj kompleks
aktivnosti koji se odnosi na proizvodnju, distribuciju, razmjenu i
konzumiranje deficitarnih roba i usluga. (ja se nadam da je ovo dosta, pise
definiraj, nis objasni)

34 b sto je to koncept aktera (str. 3)

Koncept aktera - Da bi vidjeli koje je stanje stvari bez kvalificiranja,
mozemo reci da je analiticka pocetna tocka ekonomije individua; analiticka
pocetna tocka ekonomske sociologije su grupe, institucije i drustvo.
Raspravljajuci o induvidui (u usporedbi s mikroekonomistima), sociolozi se
baziraju na aktere kao socialo konstruirani entitet, kao �akter u
interakciji� ili �akter u drustvu�. Sociolozi pretezno uzimaju grupu i
socialno - strukturalnu razinu kao fenomen po sebi i ne bave se
individualnim faktorima kao takvim. Takoder, sociologija pretpostavlja da su
cinioci povezani i da medusobno djeluju jedni za druge.

34 C sto je to koncept ekonomske akcije (str. 4)

Koncept ekonomske akcije - U mikroekonomiji se pretpostavlja da cinioc ima
dat set preferencija i izabire akcije koje maksimiziraju korisnost i profit
te se tako stvara ekonomski racionalno djelovanje. Sociologija pak obuhvaca
nekoliko mogucih tipova ekonomske akcije. Po Weberu, ekonomska akcija moze
biti racionalna, tradicionalna ili spekulativna iracionala �obicaja� i
�pravila�.

Drugo, ekonomisti izjednacavaju racionalnu akciju s efikasnom upotrebom
deficitarnih izvora, dok je socioloski pogled ovdje siri. Weber
konvencionalnu maksimizaciju korisnosti naziva �formalna racionalnost� te
definira �substantivni racionalitet�, koji se odnosi na komunalni lojalitet
ili deficit vrijednosti.

Nadalje, ekonomisti smatraju racionalitet pretpostavkom, dok ga sociolozi
smatraju varijablom. Sociolozi gledaju na racionalnost kao fenomen kojeg
treba objasniti, a ne pretpostaviti.

U statusu znacenja ekonomske akcije, ekonomisti misle da znacenje ekonomske
akcije proizlazi iz odnosa izmedu datih primjera na jednoj strani te cijena
i kolicine dobara i usluga na drugoj strani.Weber kaze da definicija
ekonomske akcije (u sociologiji) mora iznijeti cinjenicu da su svi
�ekonomski� procesi i objekti za ljudsku akciju.

34 D sto je to koncept ogranicene ekonomske akcije ( str. 5)

U glavnim strujama ekonomije, akcije su ogranicene sklonostima i deficitom
izvora, ukljucujuci i tehnologiju te je moguce je pritom predvidjeti
ponasanje aktera. S druge strane, smjesten je aktivni utjecaj drugih osoba
ili grupa, kao i utjecaj institucionalnih struktura. Knight kaze da svaki
clan drustva treba djelovati kao individua, u potpunoj neovisnosti o ostalim
osobama. Da bi upotpunio svoju nezavisnost, mora biti osloboden od bilo
kakvih vrijednosti koje se ne manifestiraju u potpunosti na trzistu.
Razmjena finalnih proizvoda jedini je oblik odnosa izmedu individua.

34 F objasni odnos ekonomije u odnosu na drustvo (str. 6)

Ekonomska pretpostavka cesto uzrokuje stabilne drustvene promjene Ipak,
kasniji pravac istrazivanja nastao unutar opce sociologije, gledao je na
ekonomske procese kao na organski dio drustva, u stalnoj interakciji s
ostalim ciniocima. Kao posljedica toga, ekonomska sociologija se uglavnom
koncentrira na sljedece tocke: 1. socioloska analiza ekonomskih procesa, 2.
analiza veza i interakcije ekonomije i ostalih drustva, 3. studija promjene
u institucionalnim i kulturalnim parametrima koji konstruiraju ekonomski
socialni kontekst.

VI. Ekonomska sociologija poslije klasika

35. Objasni socioloski doprinos Josepha Schumpetera

Joseph Schumpeter (1883. - 1950.), premostio dva razdoblja u modernoj
ekonomskoj znanosti. Razdoblje na prijelazu stoljeca kad je ekonomska
znanost nastala i razdoblje kasnije kada je matematizirana. Spojio dva
razdoblja u sociologiji. Suradivao s Weberom i Parsonsom 30- i 40-ih godina.
Formulirao je ekonomsku sociologiju - ekonomska znanost treba se otvoriti
drugim drustvenim znanostima (drustvena ekonomija). Ekonomska teorija
proucava mehanizme ekonomskog ponasanja, ekonomska sociologija fokusira se
na ustanove unutar kojih se ekonomsko ponasanje odvija. Tri vazne socioloske
studije: Clanak o drustvenim klasama. Razlika izmedu ekonomista koji gledaju
na klasu kao formalnu kategoriju, dok je sociolozi vide kao zivu stvarnost.
Povezao je ekonomsku teoriju sa svojom socioloskom analizom koristeci svoju
teoriju o poduzetnicima da bi objasnio uspon i pad burzoaskih obitelji. S
nestankom poduzetnistva poslije jedne ili dvije generacije nestaje status
poduzetnicke obitelji. Treca studija je "kriza porezne drzave". Teza da
drzavne financije predstavljaju izvanredno motriste za analiziranje drzavnih
akcija. Citirao je oca financijske sociologije Rudolfa Goldscheida koji je
tvrdio: "Proracun je cost drzave vise svih zavaravajucih ideologija".
Socioloski rad - teza motor kapitalizma i dalje je citav, ali je njegova
institucijska struktura oslabljena i narusena, vjerojatnost da ce biti
zamijenjen socijalizmom...sto je pogresno. Smatrao je da ponasanje
intelektualca i struktuiranje moderne obitelji utjecu na ekonomski zivot.

36. Karakteristike nove ekonomske sociologije

Do 70-ih godina ekonomska sociologija je vec vise-manje izumrla. Ekonomisti
su poceli mijenjati tradicionalno razgranicenje izmedu ekonomske znanosti i
sociologije. Mi analiziramo ekonomiju, a vi drustvo. Upadi u podrucja koje
su sociolozi tradicionalno smatrali svojim teritorijem. Sociolozi smatraju
da mogu uzvratiti istom mjerom te preuzeti ekonomske teme. Propadanje
industrijske sociologije i marxizma ostavilo je prazninu u ekonomskoj
sociologiji. Programski iskaz Granovet-ter. Osnovni pristup - najvaznije
ekonomske promjene trebaju se analizirati pomocu sociologije. Sredisnji
teorijski pojmovi: drustvena konstrukcija ekonomije, ukorijenjenost. Znakovi
institucionalizacije: citanke, nastavni programi i poducni materijali.
Akademska uporista: drzavno sveuciliste New York. Kljucni ljudi: Abolafia,
Baker, Biggart, Burt itd. Nikada ne smijemo zaboraviti da su istinske skole
socioloske stvarnosti ziva bica. Imaju svoje strukture, odnose izmedu voda i
sljedbenika, svoje zastave, svoje bojne politike, svoja raspolozenja i sl.

36 a Uloga interesa u drustvu

Da bismo izgradili jaku ekonomsku sociologiju moramo povezati analizu
ekonomslih interesa s analizom drustvenih odnosa. Naziv interes izvorno je
ekonomske prirode. U toj ranoj fazi interes je imao ograniceno znacenje i
zauzimao sporedno mjesto u tadasnjim raspravama. Tijekom 17. stoljeca, pojam
interes je postao pomodnim pojmom. Takoder razvio se i psiholoski pojam
interesa. To da su i ekonomisti uvidjeli korisnost pojma interesa ocito je
iz nekoliko pasusa "Bogatstva naroda", Adama Smitha.Do 19. stoljeca pojam
interesa vec je omogucio fleksibilne vrstu drustvene analize u kojoj su se
interesi medusobno sukobljavali, blokirali, pojacavali, itd. Ekonomski je
interes sada postao odlikom homo economicusa, tj. izoliranog ekonomskog
agenta koji sve zna i maksimizira svoju korist.

36b Objasni socioloski pojam interesa

U povijesnim pregledima pojma interes ne spominje se cinjenica sa se
socioloski pojam interesa razvio potkraj 19. i pocetkom 20. stoljeca,
osobito u djelima Webera i Simmela. Od sredisnje vaznosti je postavka da se
interesi mogu osmisliti, izraziti i ostvariti jedino u drustvenim okvirima
i preko drustvenih odnosa - a to je stajaliste suprotno gledistu moderne
ekonomske znanosti.

36 c Sto je to klasicna ekonomska sociologija

Klasicnu ekonomsku sociologiju karakterizira uglavnom slijedece: Prvo Weber
i njegovi kolege kao da izgraduju novu vrstu analize. Drugo fokusiralo se na
temeljna pitanja, primjerice :Kakvu ulogu ima ekonomija u drustvu? Na koji
nacin se socioloska analiza razlikuje od ekonomske..............ovo pitanje
je odvratno dosadnooooooooooooooooooo

36 d Objasni teorijski doprinos Alexisa de Tocquevilla.

ALEXIS de Tocqueville (1805 - 1859) - Prvi prinosnik ekonomskoj sociologiji.
Obrazovao se u pravu i najveci dio svoga znanja o ekonomiji stekao je iz
vlastitih studija u mladosti. Poslije u zivotu poprilicno ce mnogu nauciti o
ekonomiji iz razgovora s prijateljima kao sto su bili Mill i Senior. Njega
je najvise zanimala politika, no njegova je analiza u pravilu obuhvacala
citavo drustvo i cesto se doticala ekonomskih tema.

Demokracija u Americi vazno je djelo za ekonomsku sociologiju zato je
analizira americku ekonomsku kulturu u ranom 19. st i jer pokusava
suprotstavljati aristokratska i demokratska drustva u njihovim politickim
kao i gospodarskim razmjerima. On se divi SAD-u govoreci �drzavljani te
trgovacke nacije imali su posve drukciji odnos prema riziku od Europljana .,
takoder su mnogo vise tolerirali ekonomske neuspjehe i stecajeve�. Njega je
jako fascinirala uloga koju su organizacije igrale u SAD-u opet u usporedbi
s Francuskom, u kojoj je drzava nadzirala pravo stvaranja organizacija. On
je takoder primijetio da sudjelujuci u razlicitim dragovoljnim
organizacijama Amerikanci stjecu korisna znanja koja mogu poslije
primijeniti kada zele pokrenuti kakvu vlastitu ekon. organizaciju. Dinamicka
ekonomska kultura koju je Tocqueville susreo u SAD-u postojala je samo u
drzavama bez ropstva. Za ekonomsku sociologiju jako je zanimljivo i djelo
Stari rezim i Revolucija osobito zbog nj poreza i fiziokrata. Fiziokrati
uvelike su cijenili kinesku birokraciju i u biti su zeljeli uspostaviti
centraliziranu drzavu - upravo ono cega se Tocqueville bojao i sto je
prezirao.

36 e Objasni sociologiju Karla Marxa

Kapitalizam je do sada najnaprednija ekonomska formacija - dominira
socijalna nepravda - odvojena sredstva za rad od radnika - iskoristava radnu
snagu placajuci je, a iskoristava njen rad - izvor drustvene nejednakosti
lezi u privatnom vlasnistvu - Manifest komunisticke partije i Kapital -
smatrao je da ce Amerika i Engleska biti prve zemlje socijalizma no ipak je
prva bila Rusija (1918.-1989.).

Marxa je opcinjavala uloga ekonomije u drustvu i razvio je teoriju u kojoj
je ekonomija odredivala opcu evoluciju drustva. To sto pokrece ljude u
svakodnevnom zivotu je materijalni interes, a to je takoder odredivalo
strukturu i evoluciju drustva opcenito. Iako je htio razviti strogo
znanstveni pristup prema drustvu, njegove ideje bile su prozete njegovom
politickom zeljom da promijeni svijet.

Krajnji je ishod bio marksizam - jedna mjesavina drustvene znanosti i
politicke ideologije, stopljenih zajedno u jednu doktrinu. Iz razlicitih
razloga ocito je da ekonomska sociologija ne moze prihvatiti marksizam pod
njegovim uvjetima.

Marxovo polaziste u njegovim zrelim radovima jesu rad i proizvodnja. Ljudi
moraju raditi da bi zivjeli, a to je tocno za sva drustva.

Materijalni su interesi univerzalni, a rad je po prirodi drustven, ne
individualna jer ljudi moraju medusobno suradivati da bi opstali. Marx je
ostro kritizirao ideju A. Smitha prema kojoj se individualni ekonomski
interesi nekako povezuju i unapreduju loci drustveni interesi ako s pomocu
kakve �nevidljive ruke�. Naprotiv, prema njemu klase se medusobno bore s
takvom zestinom da se povijest pise �slovima krvi i vatre�.

Ekonomski zakon kretanja modernog drustva prema njemu je zakon koji djeluje
s zeljeznom nuznoscu prema neizbjeznim rezultatima. Njegov opus, nalazi se
dosta daleko od ekonomske sociologije.

36 f Objasni doprinos Maxa Webera ekonomskoj sociologiji.

MAX WEBER (1864.-1920.) - Prvi je pokusao sustavno razraditi distinktnu
ekonomsku sociologiju - ujedno postaviti i njezine teorijske temelji i
provesti empirijska istrazivanja s pomocu nje.

'Burzoaski Marx' - veliki zagovornik gradanskog drustva, kapitalizma i
gradanske kulture - njegova sociologija je 'kulturologija' - uvijek se
razumijevanje dogadaja u drustvu veze za poznavanje sociokulturalnih
karakteristika drustva

- tradicionalni kapitalizam - tip drustva - politicki i spekulantski -
glavno mu je obiljezje osvajanje i otimanje kao izvor bogatstva - rad i
privredivanje je nuzda za prezivljavanje - rad je prokletstvo, a profit je
prljav i nedostojan covjeka - u prvi red dolazi uzivanje i trosenje, a ne
rad i stvaranje

- moderni kapitalizam - obiljezava ga racionalnost i disciplina u
radu - uvazavanje trzista (zakona ponude i potraznje) - pozitivan stav prema
radu i privredivanju (rad kao spas) - dobit od rada je cilj po sebi (planira
se i zasluzuje pozornost i postovanje) - u prvi red dolazi stjecanje
materijalnih dobara, a ne trosenje.

-

36g. Objasni ulogu protestantske etike u nastanku kapitalizma.

ETIKA - dio filozofije koji proucava moralne vrijednosti (sto je dobro, a
sto nije) - zove se i znanost o moralu

- krscanska etika - znanost o moralu utemeljena na krscanskim dogmama,

- profesionalna etika - strucnjaci trebaju sluziti zajednici opcenito, a
klijentu posebno, a ne raditi iskljucivo za vlastitu korist (lijecnicka,
sudska etika).

Protestantska radna etika potakla je znatno pozitivniji stav prema radu -
tvrdili su da njihov rad predstavlja Bozji poziv, pa su ga propagirali kroz
religiju

36 h. Navedi podjelu studija ekonomije Maxa Webera

Weber tvrdi da ekonomska analiza mora obuhvacati ne samo "ekonomske pojave",
nego i "ekonomski relevantne pojave" i "ekonomski uvjetovane pojave".
Ekonomske pojave sacinjavaju ekonomske norme i institucije, koje su cesto
svjesno stvorene u ekonom. svrhe i koje su ljudima znakovite prvenstveno
zbog njihovih ekonomskih aspekta. Primjer: banke i burze. Ekonomski
relevantne pojave su neekonomske pojave koje mogu utjecati na ekonomske
pojave. Primjer: asketsi protestantizam. Ekonomski uvjetovane pojave su
pojave na koje u stanovitoj mjeri utjecu ekonom. pojave.

36 i Objasni sociologiju Durcheima

Emile Durcheim je znao manje o ekonomiji, pisao manje o ekonomskim temama i
uopce manje doprinio ekonomskoj sociologiji. Svojom doktorskom disertacijom
"O podjeli drustvenog rada" najvise se dotaknuo ekonomskoj sociologiji.
Sredisnji je argument tog djela da se zapadno drustvo razvilo od
neizdiferencirana stanja do razvijene podjele rada. Jedno od glavnih briga u
toj disertaciji bila je bojazan da bi ekonomski napredak zapadnih zemalja
zbog oslobadanja pohlepe pojedinaca, mogao razbiti drustvo. U djelu
"Samoubojstvo" primjecuje da ukoliko se drzava ili neko posrednistvo ne moze
ukljuciti i regulirati ekonomski zivot, posljedica ce biti "ekonomska
anatomija". U njegovim ostalim radovima mogu se pronaci ostri napadi na
glavnu struju u ekonomskoj znanosti. Napao je ekonomiste za njihovu
nepomicnost.

36 j Objasni sociologiju Simmela

Nije poznato do koje je mjere Simmel poznavao ekonomsku znanost. Simmelov
glavni rad "Sociologija" sadrzi vrlo vaznu analizu interesa. U glavnom
teorijskom poglavlju te knjige obraca se problemu tomu kakva treba biti
socioloska analiza interesa i zasto je interesna analiza neophodna za
sociologiju. Dvije njegove pretpostavke jesu da interesi poticu ljude na
formiranje drustvenih odnosa i da se interesi jedino mogu izraziti preko
drustvenih odnosa. Takoder pretpostavlja da se interesi, ukljucujuci i
ekonomske interese mogu drustveno izraziti na nekoliko nacina. U
"sociologiji" postoji i dio u kojem Simmel razlucuje konkurenciju od
konflikta. Njegovo drugo djelo je "Filozofija novca" gdje je mijesao
filozofska razmisljanja sa socioloskim opazanjima, no ipak sadrzi uvodna
razmisljanja o svezi izmedu novca i emocija, te izmedu novca i povjerenja.

36 k Objasni razvoj ekonomske sociologije poslije klasika ( str. 22, 23 i
24 - Doprinos Josepha Schumpetera)

Iako je ekonomska sociologija odlicno krenula u vrijeme klasika, poslije
1920. je oslabila te se nije vratila punoj snazi sve do 1980-ih godina.
Jedan od razloga je vjerojatno to sto ni Weber ni Simmel nisu imali studente
koje je zanimala ekonomska sociologija. Moze se dodati da je najznacajniji
rad jednog od Durkheimovih studenata " Esej o daru " Marcela Maussa.

Za ekonomsku sociologiju veliku vrijednost imaju radovi Josepha Schumpetera.
Za razliku od svih drugih ekonomista, Schumpeter je uspio premostiti dva
tazdoblja u modernoj ekonom. znanosti, kada je moderna ekonom. znanost
nastala, i onda kada je bila matematizirana i pretvorena u to sto je poznato
kao "glavna struja ekonomske znanosti". Takoder, on je spojio dva razlicita
razdoblja u sociologiji, suradujuci s Maxom Weberom 1910ih i s Talcottom
Parsonsom 1930-1940 godina.

Schumpeter je bio jedinstven medu ekonomistima jer je govorio izricito o
ekonomskoj sociologiji i pokusao odrediti osobito mjesto za nju, pokraj
ekonomske teorije i ekonomske povijesti. Govorio je kako ekonom. teorija
proucava mehanizme ekonomskog ponasanja, dok se ekonom. sociologija fokusira
na ustanove unutar kojih se ekonom. ponasanje odvija. Schumpeter je napisao
tri vazne socioloske studije. Jedna je clanak o drustvenim klasama gdje je
razlikovao uporabu pojma klase u ekonomista koju oni vide kao formalnu
kategoriju, a sociolozi kao zivu stvarnost.

Druga studija je clanak o prirodi imperijalizma, gdje je osnovna ideja da je
imperijalizam po prirodi pretkapitalisticki i duboko iracionalan. I
naposljetku njegova treca studija koju on opisuje kao studiju iz
"financijske sociologije", a glavna teza je da drzavne financije
predstavljaju izvanredno motriste za analiziranje drzavnih akcija. Uglavnom
treba odati priznanje Schumpeteru za to sto je sugerirao da ponasanje
intelektualaca i strukturiranje moderne obitelji doista utjece na ekonomski
zivot.

VII. Rad i dokolica

37. Objasni stajalista o radu i dokolici kod Marxa

Ljudska sreca i ispunjenje ovisi o radu. Rad je najvaznija primarna ljudska
djelatnost. Marx je razradio ideju otudenog rada. Otudenje znaci da je
covjek otuden od svog rada, te kao takav nije u mogucnosti naci zadovoljstvo
u obavljanju svoga posla ili u svom radu. Marx misli da se izvor otudenja
nalazi u privrednom sisitemu koji ukljucuje razmjenu dobara. Proizvodi rada
puki su "predmeti" na trzistu. Otudenje je pojacano cinjenicom da radnici ne
posjeduju robu koju proizvode. Radnik se ne ispunjava u svom radu, vec se
negira, osjeca se jadno, a ne dobro, ne razvijaju psihicku ni duhovnu
energiju, vec je fizicki iscrpljen i duhovno ponizen. On radi da bi osigurao
egzistenciju sebi i svojoj obitelji, a ne za dobrobit zajednice. Marx je
smatrao ekonomski sustav, infrastrukturu temeljem drustva. Infrastrukturu
dijeli na dva dijela: proizvodnu snagu i odnose u proizvodnji. Proizvodne
snage su vaznije, proizvodni odnosi su odnosi povezani sa proizvodnim
snagama. Kapitalisticka infrastruktura proizvodi visoku razinu otudenja.
Kapitalizam se temelji na koristoljublju, lakomosti i pohlepi. Mehanizacija
i masovna proizvodnja koja je s njom povezana reducira potrebu za vjestinom
i inteligencijom i uklanja iz rada sav njegov individualni karakter.
Rjesenje problema - komunisticko ili socijalisticko drustvo, u kojem su
proizvodne snage u zajednickom vlasnistvu, a specijalizirana podjela rada
ukinuta. Vjerovao je da kapitalizam sadrzi sjeme vlastite propasti.

38. Objasni otudenje bijelih ovratnika - C. Wright Mills

Ekspanzija tercijarnog sektora privrede u naprednim kapitalistickim
drustvima dovela je do "pomaka od vjestine s predmetima do vjestine s
ljudima". Umjesto da izrazavaju svoju pravu osobnost i cuvstva ljudi navlace
krinku ljubaznosti, pozornosti i zanimanja da bi manipulirali drugima i tako
zaradivali.

39. Otudenje od rada i dokolice Andre Gorz i H. Marcuse

Gorz - alijenacija na radu upucuje radnika da trazi ispunjenje u dokolici.
Bas kao sto kapitalisticki sustav oblikuje njegov radni dan, on oblikuje i
njegove aktivnosti u dokolici. On stvara pasivnog potrosaca koji nalazi
zadovoljenje u potrosnji proizvoda industrije robe i industrije zabave.
Marcuse - potencijal za osobni razvoj ugusen je u naprednom industrijskom
drustvu. Rad je "iscrpljujuce, zaglupljujuce, neljudsko robovanje". Dokolica
je oblik relaksacije koji ublazuje i produbljuje tu zaglupljenost.

40. Podjela rada u drustvu & 41. Funkcionalistcko stajaliste Emila Durkheima

Specijalizacija u industrijskom drustvu donosi niz problema. U industrijskom
drustvu uloge su po zanimanju specijalizirane, ali funkcioniraju zajedno da
bi odrzale drustvenu jedinicu na zivotu. Vjerovao je da podjela rada moze
povecati medusobnu ovisnost clanova drustva i time ojacati drustvenu
solidarnost. Shvaca profesionalna udruzenja kao sredstvo da se privredno
djelovanje podvrgne moralnim pravilima. Zamisljao je savrsenu ravnotezu
izmedu drzave i profesionalnih udruzenja. Shvacao je profesionalnu etiku kao
kljuc buduceg moralnog poretka u industrijskom drustvu.

42. Definicija otudenja

"Opceniti sindrom koji se sastoji od razlicitih objektivnih uvjeta i
subjektivnih osjecaja i stanja sto nastaju iz odredenih odnosa izmedu
radnika i sociotehnicke radne sredine." Objektivni uvjeti - tehnologija koja
se primjenjuje u pojedinim gospodarskim granama industrije. Subjektivni
osjecaji - stavovi i osjecaji radnika prema njihovu poslu.

43. Objasniti odnos otudenja i tehnologije

Otudenje je opceniti sindrom koji se sastoji od razlicitih objektivnih
uvjeta i subjektivnih osjecaja i stanja sto nastaju iz odredenih odnosa
izmedu radnika i sociotehnicke radne sredine. Bitan cinitelj koji utjece na
stupanj otudenja radnika je proizvodna tehnologija. Objektivni uvjeti -
tehnologija koja se primjenjuje u pojedinim gospodarskim granama industrije.
Subjektivni osjecaji - stavovi i osjecaji radnika prema njihovu poslu.
Blauner je nakon istrazivanja i analize graficke, tekstilne, automobilske i
kemijske industrije zakljucio da je tehnologija bitan cinitelj koji utjece
na ponasanje i stajaliste radnika. Snizavanje razine otudenja uglavnom je
rezultat promjene u proizvodnoj tehnologiji. Goldthorpe i Lockwood sumnjaju
u Blaunerovo misljenje te zakljucuju da tehnologija gotovo uopce ne utjece
na stavove i ponasanje imucnih radnika - oni su ponajprije plod njihove
instrumentalne orijentacije i ocekivanja koje on unosi u rad. Wedderburn i
Crompton uspostavljaju ravnotezu proucavanja izmedu blaunerove s jedne
strane i Goldthorpeove i Lockwoodove s druge strane i zakljucuju da opca
orijentacija radnika prema vlastitom radu se ne moze protumaciti samo
tehnologijom, ali ona bitno utjece na bitne aspekte stavova i ponasanja i
vezi s poslom.

44. 4 dimenzije otudenja

Stupanj kontrole radnika nad radom.

Stupanj smisla i svrsishovitosti koji nalaze u radu.

Stupanj u kojemu su drustveno integrirani u svoj rad.

Stupanj do kojeg su zaokupljeni svojim radom.

U te 4 dimenzije otudeni radnik ima osjecaj: nemoci, besmisla, izolacije,
samootudenja.

45. Objasni osnovne karakteristike istrazivanja R. Blaunera

Rober Blauner - americki sociolog. Studija Otudenje i sloboda - razmatra
ponasanja i stavove radnika u grafickoj, tekstilnoj, automobilskoj i
kemijskoj industriji. Bitan cinitelj koji utjece na stupanj otudenja radnika
je proizvodna tehnologija. Nakon istrazivanja i analize graficke, tekstilne,
automobilske i kemijske industrije zakljucio je: buduci da rad u industriji
s kontinuiranim procesom ukljucuje kontrolu, smisao i drustvenu integraciju
pa tezi vise samoostvarenju nego samootudenju. Shvaca tehnologiju kao bitan
cinitelj koji utjece na ponasanje i stajaliste radnika. Snizavanje razine
otudenja uglavnom je rezultat promjene u proizvodnoj tehnologiji.

Sto se tice automatizacije, klase i drustva tvrdio je sljedece. Otudenje
dostize vrhunac s industrijom masovne proizvodnje. Neprijateljstvo izmedu
radnika i uprave. Podjela na radnom mjestu izrazena u kategorijama "mi" i
"oni". Represivna kontrola nad radnom snagom. Instrumentalni pristup radu
zbog visokog stupnja alijenacije. Snazni sindikati koji zastupaju interese
radnika. Sukob radnika i poslodavaca s jedne strane i radnika i sindikata s
druge strane. Automatizacija stvorila neotudivog radnika. Automatizacija
dovela do "opadanja radnicke klase svijesti i borbenosti, sto je odraz sve
veceg konsenzusa izmedu zaposlenih i poslodavaca, i jacanja osjecaja radnika
da posjeduju udio u industriji".

46. Sto je industrijska sabotaza?

Taylor i Walton: "onakvo krsenje pravila koje poprima oblik svjesne akcije
ili neakcije s ciljem ostecenja ili razaranja radne sredine." Pokazuje da na
radnom mjestu prevladavaju napetost ili problemi.

Glavni motivi industrijske sabotaze:

1. Pokusaj da se reducira napetost i frustracija (obiljezje nemocnog
pojedinca ili skupine; pojavljuju se tamo gdje sindikati ne postoje ili su
neuspjesni, gdje nema nikakve ili gotovo nikakve tradicije kolektivnog
industrijskog postojanja),

2. pokusaj da se olaksa radni proces (tipican za industrije u kojima radnik
radi po odredenoj satnici i u kojima mu placa ovisi o ucinku; sa stajalista
radnika - sabotaza moze povecati ucinak i izbjeci biokratske propise),

3. pokusaj da se izbori vlast (planirana i koordinirana sabotaza; najcesci
tip sabotaze u ranoj fazi industrijalizacije; obicno se pojavljuje ondje
gdje postoji militantna tradicija, sveopca svijest o tome tko je kriv za
tegobe, a gdje nema nikakve mogucnosti za prosvjed sluzbenim kanalima).

47. Pojam strajkova

Vidljivi izraz industrijskog sukoba. Pet elemenata u definiciji strajka:
obustava rada, privremena obustava rada, kolektivan cin, cin zaposlenih,
proracunati cin. Postoje sluzbeni i nesluzbeni (divlji) strajkovi. Strajk -
vrlo djelotvorna pregovaracka strategija. Vrlo djelotvorni u ubrzanju
pregovora koji vode prihvatljivom rjesenju. Nacini da se izmjeri znacenje
strajka: broj obustva rada, broj radnika koji su ukljuceni u strajk, broj
radnih dana izgubljrnih zbog strajka. Nesluzbeni strajkovi - po misljenju
sociologa bitno su sredstvo za izrazavanje nezadovoljstva radnistva.
Slobodan i izravan izraz onoga sto radnici osjecaju. Upereni protiv sluzbene
politike sindikata.

48. Zasto su neke industrije podloznije strajku od drugih?

Integriranje u zajednicu kao moguce objasnjenje strajkaske djelatnosti
(rudari, lucki radnici, mornari). Uloga tehnologije (npr. automobilska
industrija). Djelotvornost pregovaracke masinerije za rjesavanje sporova
kojom radnici raspolazu. Razlozi za strajk su: pitanje placa, pitanje moci i
nezadovoljstvo prirodom autoriteta i kontrole. Zbivanja koja prethode
strajku su: osjecaj nepravde i napetosti i nezadovoljstvo cinjenicama radnog
zivota (Lane i Roberts).

VIII. Siromastvo

49. Pojam siromastva

Sve do nedavno, termin "siromastvo" primjenjivao se u znacenju nedovoljnosti
prihoda za nabavku minimalne korpe roba i usluga. Danas se uzima da je
siromastvo stanje kada nedostaju osnovne mogucnosti za dostojanstven zivot.
Siromastvo se manifestira na razlicite nacine: 1. nedostatak prihoda i
sredstava dostatnih da se osigura odrziva egzistencija, 2. glad i
neuhranjivost, 3. slabo zdravlje, 4. ogranicena ili nikakva dostupnost
obrazovanju i ostalim temeljnim uslugama, 5. povecana smrtnost, ukljucujuci
smrtnost od bolesti, beskucnistvo i neadekvatni stambeni uvjeti, nesigurno
okruzenje, 6. drustvena diskriminacija i izolacija nesudjelovanje u
odlucivanju i u gradanskom, drustvenom i kulturnom zivotu zajednice.

50. Granica siromastva, njeno mjerenje, apsolutno i relativno siromastvo

Granica siromastva (poverty line) je utvrdena razina realnog dohotka koji se
smatra dovoljnim za osiguranje minimalno dolicnog zivotnog standarda. sluzi
za utvrdivanje raspodjele dohotka na nacin da se izracuna broj ljudi koji se
nalaze ispod odnosno iznad te granice. Pri izracunavanju granice siromastva
prvi je korak preocjena minimalnih troskova prehrane koji udovoljavaju
odgovarajucem prehrambenim standardima. Drugi je korak odredivanje dijela
dohotka koji za hranu trose obitelji razlicitih velicina. Granica siromastva
se dobije mnozenjem reciprocnih iznosa tih odnosa troskovima odgovarajuce
prehrane.

Apsolutno siromastvo je ono u kojem pojedinci nemaju dovoljno sredstava za
svakodnevne potrebe(npr. hranu, obucu, odjecu...). Relativno siromastvo
predstavlja termin gdje je pogled ljudi na siromastvo takav da oni smatraju
siromasnima one ljude koji sebi ne mogu priustiti ono sto se opcenito smatra
da je prihvatljivo standardima zivljenja i razumnog stila zivota (uz hranu i
odjecu potrebno je obrazovanje, zdavstvena zastita...) Relativno siromastvo
samim time pokazuje pravi postotak siromasnih u drustvu- logicno je da cini
veci postotak nego apsolutno.

51. Poteskoce u mjerenju

1. popisni podaci o dohotku odnose se samo na gotovinski dohodak u obitelji8
bez primitaka u naturi, tj. placanja u robi i uslugama)

2. sluzbeni podaci zanemaruju poreze(svi podaci o dohotku odnose se na
dohodak prije oporezivanja)

3. sluzbeni podaci ne obuhvacaju transfere u naturi koje daje drzava

4. dohodak se izracunava godisnje

5. postoje problemi u definiranju jedinice promatranja(vecina ljudi zivi s
nekim i barem donekle zajednicki donose ekonomske odluke)

52. Siromastvo u Yorku 1899. godine

Jedan od ranijih sistemskih istrazivanja siromastva bio je Seebuhma Rowntree
u 1899. u gradu Yorku. On je uzeo kalkulaciju minimalne kolicine novca koja
je potrebna za zivot, u jednom tjednu za zdrav zivot. Oni ciji je dohodak
pao ispod te razine su se definirali kao siromasni. Ovaj koncept je nazvan
apsolutno siromastvo. On je ocekivao da siromasni budu sposobni odabrat
jeftinu, ali visoko nutricionisticku hranu. Intervjuirao je ljude jer je
htio doznati liniju izmedu radne klase i visoke klase ljudi. Pokazao je da
28% ljudi nema dovoljno za hranu. odjecu... Od njih trecina nema dovoljno za
normalni zivot iako gledaju svaki novcic i to je nazvao primarno siromastvo.
Oni koji imaju dovoljno novca za osnovne fizicke potrebe, ali trebaju
smanjiti potrosnju novca, tj. srezati kolicinu odjece ili hrane; ili pak
oboje, to je nazvao sekundarno siromastvo.

53. 4 temeljna stupa u politici spram siromastva

1. ekonomski rast i povecanje mogucnosti zaposljavanja

2. investicije u razvoj ljudskog kapitala

3. progresivna porezna politika(fiskalna dobrobit)

4 socijalni transgeri (dohodovna potpora)

54. Koja su obiljezja siromastva u RH, prijetnje siromastva u EU

Siromastvo u RH je trajne prirode - siromasni iz siromastva tesko izlaze.
Medu siromasnima postoji nekoliko dominantnih skupina: stariji i slabije
obrazovani, te nezaposleni i neaktivne osobe. Nezaposleni i neaktivni su
izlozeni najvecoj opasnosti od siromastva. � siromasnih zivi u obitelji u
kojima glava obitelji ima osnovno obrazovanje ili nema nikakvo. Mozemo
istaknuti da se uzroci siromastva u Hrvatskoj pretezito mogu pripisati
ogranicenim mogucnostima zaposljavanja i slabom obrazovanju.

Posljednji Eurostatovi podaci iz istrazivanja o siromastvu govore da je 16%
svih gradana EU pod prijetnjom od siromastva, tj 72 mil. Za mjerenje je
uziman projecni dohodak u drzavi, te su u kategoriju siromasnih svrstani oni
koji imaju na raspolaganju samo 60% od prosjecnog dohotka. Veliki nerazmjer
u siromastvu je moguce primjetiti izmedu granica siromastva dviju zemalja u
EU (Luxemburgu i Litvi). 4-clana obitelj Luxemburga koji ima 30 000 eura
god. prihoda je pod prijetnjom da postane siromasna, dok je ista obitelj u
Litvi s 5000 eura iznad granice siromastva.

55. 2 razlicita pogleda na siromastvo

- nedostatak osnovnih zivotnih potrepstina, odnosno kada ljudi ne mogu
zadovoljiti ni svoje osnovne zivotne potrebe

- ljudi su siromasni ako si ne mogu osigurati sve "dobrobiti civiliziranog
drustva"- putovanja, odlasci u kazalista, dobre knjige, lijepa odjeca, kuce
i dobra hrana...

56. Odnos siromastva i klasa

Marksizam - siromastvo = rezultat kapitalistickog sustava osnovanog u
zapadnim industrijskim drustvima. Siromasni su siromasni jer su bogati
bogati. Klasni sustav je glavni uzrok siromastva. Peter Townsend -
siromastvo je neizbjezna znacajka klasnog sustava. Siromastvo je "posljedica
postupaka bogatih s ciljem ocuvanja i povecanja njihovog bogatstva i samim
time uskracivanja tog bogatstva drugima".

56.a. Objasni pojam apsolutnog i relativnog siromastva!

Mjerenje apsolutnog siromastva obicno pociva na pojmu sredstava nuznih za
zivot. Drugim rijecima, ljudi su siromasni ako nemaju sredstava za zivot
dostojan covjeka. S druge strane, zagovornici koncepcije relativnog
siromastva tvrde da se definicija mora odnositi na mjerila odredenog drustva
u odredenom vremenu. Prema tome, mjesto na kojem ce biti povucena crta koja
siromasne dijeli od drugih pripadnika drustva razlikovat ce se ovisno o
bogatstvu tog drustva.

56b Objasni pojam apsolutnog siromastava!

Apsolutno siromastvo (siromastvo na rubu opstanka) obicno ukljucuje procjenu
temeljnih ljudskih potreba i mjeri se u okviru sredstava potrebnih za
odrzavanje zdravlja i tjelesnih sposobnosti. Vecina mjerila apsolutnog
siromastva nastoji utvrditi kakvocu i kolicinu hrane, odjece i stana koji se
smatraju nuznima za zdrav zivot. Mjeri se tako da se odredi cijena osnovnih
potrepstina za zivot, te se granica siromastva povlaci pomocu te cijene,
definirajuci kao siromasne one ciji prihod ne doseze tu crtu. Poduzeti su
mnogi pokusaji da se siromastvo definira i i operacionalizira.. Drewnowski i
Scott definiraju i operacionaliziraju temeljne fizicke potrebe preko
prehrane (mjereno u cimbenicima poput potrosnje kalorija i bjelancevina),
stana (kakvoca stambenog prostora i stupnjem prenatrpanosti) i zdravlja
(smrtnost dojencadi, kakvoca dostupnih medicinskih usluga).

Neki autori uvode i ideju osnovnih kulturnih potreba (obrazovanje,
sigurnost, dokolica, razonoda..).

56c Drzavno mjerilo za siromastvo

Peter Townsend izlaze 3 nacina definiranja siromastva: drzavnim mjerilom,
mjerilom siromastva prema relativnom prihodu i relativnom depriviranoscu.
Sluzbene statistike se obicno temelje na drzavnom mjerilu. Izracunava se na
baznoj stopi socijalne pomoci uz dodatak troskova stanovanja za razlicite
tipove kucanstava. Sve one koji su ispod te razina se smatra siromasnima,
dok su oni koji imaju prihode izmedu 100 i 139% socijalne pomoci na rubu
siromastva. Ipak, Townsend to mjerilo odbacuje kao ni drustveno ni
znanstveno. Smatra da ga svaka vlada proizvoljno odreduje , te istice kako
se iz godine u godinu razlikuje s obzirom na prosjecan prihod stanovnistva.

56d Relativna depriviranost

Townsend tvrdi da se siromastvo moze objektivno definirati i dosljedno
primjenjivati jedino u okviru pojma relativne depriviranosti. To opravdava
time da drustvo odreduje potrebe ljudi. Tvrdi da bi o pojmu relativne
depriviranosti trebalo razmisljati u okviru sredstava kojima raspolazu
pojedinci i kucanstva te nacin zivljenja koji odreduju nacin trosenja tih
sredstava. Smatra da prihod kao iskljucivo mjerilo materijalnog stanja
kucanstva zanemaruje druge tipove resursa kojima ona mogu raspolagati
(nekretnine, beneficije vezane uz zanimanja, darove..). Takoder, smatra da
je nuzno poci dalje od kupnje dobara prema ispitivanju kako resursi utjecu
na sudjelovanje u nacinu zivota zajednice. On dokazuje da siromastvo
ukljucuje nemogucnost sudjelovanja u prihvacenim drustvenim aktivnostima
koje se smatraju normalnima. (proslave rodendana, posjeti rodbini, godisnji
odmori..).

56e Indeks depriviranosti

Uvodi ga Townsend. Indeks je pokrivao ukupno 60 specificnih tipova
depriviranosti vezanih uz kucanstvo, prehranu, ogrjev, rasvjetu, odjecu,
kucanske aparate, uvjete stanovanja, uvjete rada, zdravlje, obrazovanje,
okolis, obiteljski zivot, razonodu i drustvene aktivnosti. Iz tog je popisa
izdvojio 12 stavki koje je smatrao relevantnim za cjelinu stanovnistva i
izracunao postotak stanovnistva koji ih nema. Svako kucanstvo je dobilo
rezultat na indeksu depriviranosti. Sto je veca bila ustanovljena
depriviranost kucanstva, rezultat je bio visi. Townsend je tada izracunao
prosjecan rezultat za kucanstva s razlicitim razinama prihoda kao postotak
osnovne razine socijalne pomoci. Ustanovio je prag za razine prihoda ispod
kojeg razina depriviranosti naglo raste (150% osnovne socijalne pomoci). Sva
kucanstva koja su ispod te razine "trpe siromastvo". Prihod koji se
ocjenjuje nuznim za svaku obitelj Townsend je prilagodio broju clanova,
obitelji, da li odrasli clanovi rade, dobi djece i sl.

56f. Objasni pojam socijalnog iskljucenja!

Neki autori posljednjih godina rabe izraz socijalno iskljucenje, a ne
siromastvo kada govore o najlosije stojecim skupinama u drustvu. Za Carol i
Alana Walkera socijalno iskljucenje se odnosi na dinamicki proces
izbacenosti (potpune ili djelomicne) iz bilo kojeg socijalnog, ekonomskog,
politickog ili kulturnog sustava koji odreduje socijalnu integraciju neke
osobe u drustvo. Ideja socijalnog iskljucenja nas primorava da razmotrimo
ulogu onih koji iskljucuju (vecina koja zivi ugodno) i onih koji su
iskljuceni. To glediste podrazumijeva usvajanje politika koje sezu i dalje
od preraspodjele sredstava tako da ukljucuju promicanje promjena u
drustvenim i ekonomskim strukturama. Veca socijalna pomoc ne bi jamcila da
ce iskljuceni dobiti sansu za sudjelovanje u svim podrucjima drustvenog,
ekonomskog i politickog zivota. Roger Lawson smatra da socijalno
iskljucenje raste zbog opasnosti raspada obitelji, povecanja nejednakosti
spolova, rasizma.. rjesavanje takvih problema bi ukljucivalo mjere za
suzbijanje rasizma, jacanje osjecaja zajednistva, borbu protiv spolne
diskriminacije..

56g Indeks siromastva u SAD-u

Temelji se na minimumu troskova za odgovarajucu prehranu pomnozenu s 3 jer
se procjenjuje da tipicna siromasna obitelj trosi trecinu prihoda na hranu.
Granica siromastva povucena je na temelju minimalnog prihoda potrebnog za
nabavu dobara i usluga na razini egzistencijalnog minimuma. Tu se donekle
vodi racuna o kulturnim razlikama u konzumaciji hrane. Umjesto procjene
idealne prehrane, vlada SAD-a je provela istrazivanje o prehrambenim
navikama stanovnistva, te je na temelju tih podataka procijenjena cijena
hrane. Predsjednicko povjerenstvo kritiziralo je indeks s nekoliko
stajalista: minimalan dohodak sto bi ga prema toj procjeni morala imati
obitelj kako ne bi pala ispod granice siromastva ne pokriva mnoga dobra i
usluge koje stanovnistvo opcenito smatra potrebnim (auto, deserti,
sagovi..); indeks ne predvida zdravstvenu skrb , osiguranje, kupnju
pokucstva..; novac koji se smatra potrebnim za prijevoz ne bi pokrio cak ni
svakodnevne troskove prijevoza jednog radnika; samo cetvrtina obitelji koje
trose toliko na hranu dobiva odgovarajucu prehrambenu vrijednost.

56h Drustvena distribucija siromastva

Nemaju svi jednake izglede za siromastvo. Za neke je skupine vjerojatnije da
ce postati siromasne , a ti izgledi pojedinih skupina se s vremenom
mijenjaju. Neke varijacije: ekonomski i obiteljski status: Participacija na
trzistu rada, barem redovito zaposlenje veoma smanjuju rizik od siromastva.
Umirovljenje i nezaposlenost izrazito su povezani sa siromastvom, iako
podaci upucuju na tendenciju da stariji ljudi postaju manje siromasni. Isto
tako, rizik od siromastva kod samohranih roditelja je jako velik. Rod i
siromastvo: vise je umirovljenica nego umirovljenika, samohrani roditelji
su pretezito zene.. isto tako, zene obicno imaju manji samostalan prihod
nego muskarci i nista ne jamci da ce jednako sudjelovati u prihodu svojih
muzeva ili partnera, rjede imaju starosne mirovine i prihode od ulaganja;
udane zene su rjede zaposlene od ozenjenih muskaraca; zaposlene zene cesce
od zaposlenih muskaraca imaju nize place; vise zena nego muskaraca radi
honorarno, te vise zena ovisi o socijalnoj pomoci kao glavnom izvoru
prihoda. Etnicka pripadnost i siromastvo: sluzbena statistika o etnickoj
pripadnosti i siromastvu ne postoji. Siromastvo etnickih manjina proizlazi
uglavnom iz nepovoljnog polozaja na trzistu rada, zbog kojeg je njihova
stopa nezaposlenosti visa i vise ljudi radi za niska primanja. Postoji i
utjecaj rasizma. Pete Alcock dokazuje da je za skupine etnickih manjina
socijalno iskljucenje podjednak problem kao i materijalna bijeda-tu spadaju
nemogucnost kvalitetnog stanovanja, nejednake mogucnosti zdravstvene skrbi
socijalnih usluga, obrazovne mogucnosti.. siromastvo i invalidnost: ovaj se
cimbenik cesto zanemaruje. Oppenheim i Harker kazu da se tako visok stupanj
siromastva moze djelomicno objasniti iskljucenjem i marginalizacijom na
trzistu rada. Vecina kucanstava s invalidnom ili bolesnom osobom ne dobiva
nikakav prihod od zaposlenja i takva kucanstva, mnogo cesce ovise o
socijalnoj pomoci. Alcock ne misli da su iskljucenje i siromastvo, koji su
katkada vezani uz invalidnost, neizbjezna posljedica same invalidnosti.
Umjesto toga, uzrokuje ih drustvo koje diskriminira one s invalidnoscu.

IX. Drustvena stratifikacija
57. Pojam drustvene stratifikacije

Poseban oblik drustvene nejednakosti koji se tice postojanja uocljivih
drustvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge u smislu faktora kao
sto su moc, prestiz i bogatstvo.

58. Sustavi stratifikacije

1. ZATVORENI (feudalizam, ropstvo, kaste)

2. OTVORENI (drustvene klase)

59. Sto su kaste?

Postoje 4 kaste i nedodirljivi. Pozicija covjeka je dodijeljena pri samom
rodenju. Kaste: 1. Khshatriya 2. Brahmani 3. Nayar 4. sluge Brahmana i
Nayara i 5. nedodirljivi

60. Karakteristike funkcionalistickog pristupa

Talcott Parsons

Pretpostavljaju da drustvo ima odredene osnovne potrebe koje trebaju biti
zadovoljene ukoliko ono zeli opstati. Dijelovi drustva oblikuju integriranu
cjelinu. Vrijednosni konsenzus. Oni koji su uspjesni u smislu drustvenih
vrijednosti bit ce rangirani vise i vjerojatno dobiti niz nagrada. Odnos
izmedu drustvenih skupina je odnos suradnje i meduovisnosti. Socijalna
stratifikacija je neizbjezna i funkcionalna za drustvo.

61. Weberovska perspektiva stratifikacije

Drustvena satisfakcija proizlazi iz borbe za oskudne resurse u drustvu.
klasa- skupina pojedinaca koji imaju slican zivotan polozaj u trzisnoj
privredi. Klasne skupine: 1. vlasnicka gornja klasa 2. "bijeli ovratnici"
bez vlasnistva 3. sitna burzoazija 4. manualna radnicka klasa. Weber se
razilazi sa Marxom: 1. vlasnistvo 2. diversifikacija vs. polarizacija 3.
proleterska revolucija 4. moc. Statusna skupina-pojedinci koji su nagradeni
slicnom kolicinom drustvene casti. Stranke - skupine koje su specificno
zaokupljene utjecajem na politiku i stjecanjem "drustvene moci". Drustveno
zatvaranje - iskljucivanje nekih ljudi iz clanstva statusnih skupina.

X. Obitelj

62. Objasni pojam obitelji

"Obitelj je drustvena skupina ljudi koju karakterizira zajednicko
prebivaliste, ekonomska suradnja i razmnozavanje. Ona ukljucuje odrasle
osobe oba spola, od kojih najmanje dvoje odrzavaju drustveno odobreno spolnu
vezu, i jedno ili vise djece, vlastite ili usvojene, od tih odraslih koji
spolno kohabitiraju", G.P. Murdock.

Obitelj je kamen temeljac drustva. Univerzalna drustvena jedinica =
neizbjezan dio ljudskog drustva. Grupa ljudi koji dijele zajednicke
vrijednosti i imaju zajednicke ciljeve i zive u istoj kuci, stanu. Grupa
ljudi, koji imaju zajednicke pretke, zajednicko porijeklo.

Definira obitelj: Obitelj je drustvena skupina koju karakterizira zajednicko
prebijanje , ekonomska suradnja i reprodukcija. Ona obuhvaca odrasle osobe
oba spola od kojih barem dvije odrzavaju drustveno prihvacenu spolnu vezu,
plus jedno ili vise djece, vlastite ili usvojene, odraslih osoba koje
seksualno kohabitiraju

63. Obiteljska struktura u ranom industrijskom drustvu

Obitelj kao tipicna zajednica u industrijskom drustvu poznata je pod imenom
uza obitelj. Sastoji se od muza, zene i njihove djece. To je najmanji i
bazicni oblik obiteljske strukture. Sira obitelj moze ukljucivati roditelje
para u braku, njihovu bracu i sestre, ili bilo kakve rodake prije uze
obitelji povezane krvnim srodstvom ili brakom. Uza obitelj idealan je oblik
za industrijsko drustvo. Takvom drustvu bilo je potreba za geografskim
seljenjem clanova obitelji - ljudi su se morali seliti na mjesta gdje su
mogli dobiti posao. Sira obitelj nije prikladna za geografsko seljenje jer
je to velika i opsezna zajednica. Nasuprot njoj je uza obitelj koja se
definira kao mala i ogranicena zajednica koja nije vezana odanoscu i
obligacijama prema daljnjim rodacima. Industrijalizacija je izazvala
promjene u obiteljskoj strukturi - iz sire obiteljske strukture prelazi se
na uzu.

64. Obitelj kao jedinica potrosnje

Obitelj je u Britaniji jos uvijek vazna ekonomska jedinica s gledista
potrosnje- dobra i usluge kupuju se za obitelj kao jedinicu. Potrosnja
obiteljskog prihoda ovosi o potrebama citave obitelji nego o individualnim
zeljama. Oglasivaci su toga svjesni te to iskoristavaju do ponekad mucnih
granica. Postoji jos i udruzivanje obiteljskog prihoda do neke mjere, u
svrhu odrzavanja obitelji kao cjeline i poboljsavanja doma.

65. Simetricna obitelj

Simetricna obitelj je velika, samodovoljna i samostalna zajednica. Uloga
muza i zene u simetricnoj obitelji postala je slicna u kuci. Oni dijele
posao i vrijeme. Muz sve vise pomaze u pranju i ciscenju kuce, vise
sudjeluje u odgoju djeteta, ali tu jos uvijek ostaje glavna odgovornost na
zeni. Razlozi za simetricnu obitelj: 1. zivotni standard postepeno se
poboljsavao 2. vrijednost nadnica je porasla 3. djecji doplatak pogodnosti
za nezaposlene, bolesne i mnoge druge pogodnosti koje su pomogle u smanjenju
siromastva 4. postepeno smanjenje broja clanova s 5 ili 6 djece po obitelji
u 19. st na dvoje 1970-ih.

66. Pojam kohabitacije

Zajednicki zivot (kohabitacija) - parovi koje zive zajedno no nisu vjencani.
1979. g. 11% neudanih zena koje zive u kohabitaciji, 1993. g. 22% neudatih
zena koje zive u kohabitaciji. Zajednicki zivot traje u prosjeku 32 mjeseca.

Kohabitacija je zajednicki izvanbracni zivot. Jedna od opcija braku je
kohabitacija parova koji nisu zakonski vjencani.

Chester tvrdi da je to privremena faza i da se vecina parova koji zive
zajedno vjenca. Razdoblje kohabitacije smatra se probnim brakom i ako proba
uspije parovi se vjencaju.

Chandler smatra da se kohabitacija reflektira na sve veci postotak rodene
djece izvan braka i da partneri vise ne smatraju da se moraju vjencati kako
bi trudnocu ucinili zakonitom. Takoder smatra da ona postaje sve popularniji
zivotni modus i ne radi se o ovom fenomenu jer takav nesluzbeni brak bio je
uobicajen i u proslim stoljecima.

67. Sto je rekonstruirana obitelj?

Rekonstruirane obitelji - brak nakon razvoda

68. Razlozi za razvod

Cinjenica da su razlozi za razvod braka sada jednostavniji ne objasnjava
zasto se sve vise vjencanih parova odlucuje na razvod. Postoje nekoliko
objasnjenja za rastucu stopu razvoda: promjene u obitelji, vrijednost braka.

Neki istrazivaci isticu probleme otudivanja u obitelji. Problemi se sve
manje rjesavaju medu rodbinom. Brak danas nije toliko vrednovan koliko u
proslosti. A buduci da je tako bit ce manje pritiska da se brak odrzi.

69. Etnicka struktura i obitelj

Mnogo razlicitih obiteljskih struktura i veza. Primjer: prikaz juznoazijske
obitelji nakon preseljenja u Britaniju. Clanovi obitelji imaju zamlju, posao
ili obrt. Zive i rade zajedno, dijele domacinstvo, poljoprivredu i druge
proizvodne zadatke. Clanovi obitelji imaju razlicite obveze i duznosti. Veze
izmedu obitelji su hijerarhijske, gdje muskarci imaju veci autoritet i
polozaj nego zene, stariji imaju veci autoritet i polozaj nego mladi.
Muskarci imaju kontrolu nad zenskim clanovima obitelji. Odanost obitelji je
dokazala vrijedne ekonomske resurse u osnivanju malih poduzeca- prodavaonica
na uglu, restorana, kioska, malih tekstilnih radionica. Clanovi obitelji
rade zajedno kao suradnici proizvodeci dobra i pruzajuci usluge. Cesto rade
dokasno za niske nadnice kako bi izgradili posao za grupu kao cjelinu.

70. Samacke obitelji

Postotak samackih obitelji ja naglo rastao proslih 25 g. To je dokaz rastuce
raznolikosti obitelji. Jedno od 5 djece zivjelo je u samackoj obitelji 1994.
Manje od 4% samohranih majka je imalo manje od 20 godina. Samohrani
roditelji su najcesce siromasni. Od 1,4 mil samackih obitelji u Britaniji u
svibnju 1993., 75% je primilo potporu, a 16% je primilo obiteljski kredit.
1993., 15% samohranih majka sa nesamostalnom djecom radilo je cijelo radno
vrijeme i 24% honorarno. Istrazivanje naglasava da bi vecina samohranih
roditelja zeljela raditi, ali nedostatak dostupne skrbi za djecu i dobivene
beneficije sprecavaju ih. Negativno stajaliste o samohranim roditeljima se
bazira na brojnim vjerovanjima: obitelj s 2 roditelja se smatra bolja nego
ona s 1, postoji zabrinutost da se socijalna pomoc trosi neracionalno,
drzavne beneficije se ponekad gledaju kao uzrok "problema" samackih
obitelji, samacke obitelji stete djeci.

71. Bracne uloge (istrazivanje Ann Oakley)

Cilj: istraziti misljenje zena o podjeli oko kucanskih poslova. Rezultati:
vecina zena smatra da muskarac ne treba pomagati u kucanskim poslovima.
Najvazniji dogadaj bio je porast zaposlenosti udanih zena.

72. Objasni izoliranu nukleusnu obitelj

Izolirana nukleusna obitelj je prema Parsonsu tipican oblik obitelji u
modernom industrijskom drustvu. Ona je strukturalno izolirana jer ne tvori
integralan dio sireg sustava rodbinskog odnosa. Drustveni odnosi izmedu
clanova obitelji njihove rodbine postoje, al su stvar izbora a ne cvrste
obveze.

Pojavu nukleusne obitelji Pasons tumaci u teoriji o drustvenoj evoluciji, a
ona ukljucuje proces strukturalne diferencijacije, odnosno razvijaju se
institucije koje se specijaliziraju za manji broj funkcija. Stoga
institucije poput skola, bolnica, Crkve, poslovnih tvrtki i policije
obavljaju funkcije sto su ih prije obavljale obitelj i rodbina.

Proces specijalizacije i diferencijacije ocituje se u transferu nekih
funkcija s nukleusne obitelji na druge drustvene strukture. Stoga
premjestanjem robne proizvodnje na tvornice, privredne se institucije
diferenciraju od obitelji.

73. Razlicite varijante obiteljske strukture

Struktura obitelji razlikuje se od drustva do drustva. Najmanja obiteljska
struktura poznata je kao nukleusna obitelj, a cine je muz i zena i njihovo
malodobno potomstvo.

Vece jedinice od nukleusne obitelji nazivaju se prosirenim obiteljima, bez
obzira dali se radi o vertikalnom sirenju, pridodavanje pripadnika trece
generacije npr. roditelji supruznika, ili pak o horizontalnim sirenju,
odnosno pridodavanju osoba iste osobe koje pripadaju istoj generaciji kao
supruznici npr. muzev brat.

Murdock tvrdi: Nukleusna obitelj je univerzalni nacin ljudskog grupiranja u
drustvu. Bilo kao dominantan oblik obitelji ili kao osnovna jedinica koja
tvori slozenije oblike, nukleusna obitelj postoji kao zasebna snazna
funcionalna skupina u svakom poznatom drustvu

74. Objasni obitelj iz funkcionalisticke strukture

Analiza obitelji s funkcionalisticke perspektive obuhvaca tri glavna
pitanja:

Koje su funkcije obitelji? Pretpostavlja se da drustvo ima funkcionalne
preduvjete koje mora zadovoljiti ako zeli opstati i uspjesno funkcionirati.
Obitelj se proucava s obzirom na zadovoljavanje tih funkcionalnih
preduvjeta.

Kakvi su funkcionalni odnosi izmedu obitelji i ostalih dijelova drustvenom
sustava?

Kako bi drustvo uspjesno funkcioniralo, pretpostavlja se da pojedini
dijelovi drustvenog sustava moraju do odredene mjere integrirati, uklapati i
slagati. To pitanje bavi se funkcijama koja odredena institucija ili dio
drustva obavlja za pojedinca.

75. Sto je to primarna sociologija?

Primarna socijalizacija podrazumijeva socijalizaciju tijekom ranog
djetinjstva , koja je odvija u krugu obitelji. Ona ukljucuje dva temeljna
procesa: internacionalizaciju kulture danog drustva i strukturirane
licnosti.

Kultura se internacionalizira kao dio strukture licnosti i bez nje drustvo
bi prestajalo postojati. Djetetova licnost formira se s obzirom na sredisnje
kulturne vrijednosti sve dok te vrijednosti ne postanu dio njegove kulturne
vrijednosti.

Parsons tvrdi da su obitelji tvornice koje proizvode ljudske licnosti. Osim
obitelji niti jedna institucija ne bi mogla pruziti toplinu, sigurnost i
uzajamnu podrsku.

[slavica.b...@gmail.com]

Strajk