8.Maj 1945. za Zagreb najtužniji dan u Povijesti(a Milanović napadaćima na Zagreb,upravo polaže vijence), kad su partizani(pretežno srbski) "oslobađali" Zagreb od koga?, pa naravno, od Hrvata, kao i 1991. Vukovar recimo! Krv je tekla Zagrebom,Sljemenom i okolicom kad su partizani(45. Srbska udarna divizija,Krajiška divizija,Lička proleterska,..) nahrupili na preostale Zagrepčane i Zagrepčanke koji nisu krenuli u zbjeg za Bleiburg(slično su prošli i Hrvati ubijeni ili protjerani iz VukovaraAljmaša,Škabrnje,Knina,Gvozda,...)

[adioRH]

8. svi 2015. — Sedamdesetogodišnjica oslobođenja Zagreba. ... U utorak,
8. svibnja 1945. godine, nakon četverogodišnje vladavine ... Prve
partizanske jedinice, dvije brigade XLV. srpske divizije iz sastava II.
armije, ušle su u Zagreb, 8. svibnja u 11 sati

45. srpske udarne divizije, koja u jutarnjim satima 8. svibnja ulazi u
Zagreb. Srpska udarna 45. divizija i Krajiška divizija(opet srbi),....

Eto, a onda je počeo MASOVNI zločin nad Hrvatima koji nisu pobjegli s
700 000 Hrvata za Bleiburg.
Evo danas ona Baraba Milanović u tu čast polaže vijence na grob onih
koji su "oslobodili" Zagreb (od koga?, od Zagrepčana i HRVATA naravno,
koje su onda sistematski trijebili; 14 Članova Hrvatske Vlade(NDH)-sve
dr. i ing. i sl. su zatvorili i poslali u Beograd gdje su ih Srbi
postreljali !!!)
PS
Nikad niste čuli da su Saveznici redom postreljali članove Vlade III
Reicha,kaj ne !!!, jer toga tamo NIJE bilo)

Evo tek manjeg popisa jugopartizanskog zla od 8. Maj 1945. a u čiju čast
danas Milanović polaže vijence na Mirogoju:

Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu označavaju pokolj kojeg su
počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u
Zagrebu. Zagrepčane su likvidirali i na stratištima po okolnim šumama,
podsljemenskim stratištima i poljima. Bez suđenja su partizani ubijali
brojne Hrvatske vojnike i civile.[1]

U zagrebačkim logorima su komunističke vlasti mučile i likvidirale
hrvatske i njemačke vojnike, civile, žene i djecu, a najzloglasniji su
logor Prečko i logor Kanal.

U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih
grobnica, a u okolici još više od 60. Najveća stratišta u kojima su
ubijene i bačene desetine tisuća ljudi u Zagrebu su: Gračani sa niz
velikih grobnica od kojih najveća sa preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče,
Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge.[2].

Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica.
Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz zagrebačkih
stalnih i privremenih bolnica.[3]

Partizani su zločine počinili na sljedećim mjestima u Zagrebu:

u neposrednoj blizini Pedagoške akademije (danas Učiteljski fakultet u
Zagrebu) u Savskoj cesti br. 77: U svibnju 1945. godine komunisti su
pogubili oko 300 zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnika, a medu njima
je bilo mnogo ranjenika. Svjedoci masakra uglavnom su stanovnici Vrbika,
koji su živjeli blizu Pedagoške akademije. Državno odvjetništvo RH,
odnosno zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan, 2008. godine,
nakon zahtjeva Udruge za mobiliziranje novih organizacija mladih -
ZAMNOM i Hrvatskog odgovornog društva, kojem je tada predsjednik bio
Ivica Relković, zatražilo je od Županijskog državnog odvjetništva u
Zagrebu istragu nad zločinima koje su komunisti počinili 1945. godine u
dvorištu Savske ceste 77 pokraj zgrade Pedagoške akademije. Odvjetništvo
je, među ostalim, zatražio od ŽDO-a provedbu “konkretnih izvida radi
svestrane, pa i terenske provjere navoda i obavljanja obavijesnih
razgovora s navedenim svjedocima i svim drugim osobama koje imaju
saznanja o tim događajima. Državno odvjetništvo zatražilo je da taj
materijal promtno dostave na postupanje ravnateljstvu policije.
Svjedokinja I. H. (rođena 1926.) imala je krajem Drugog svjetskog rata
19 godina. Izjavila je da se sjeća kako je zgrada Gimnazije sestara
milosrdnica pretvorena u njemačku vojnu bolnicu u kojoj su komunisti
zatekli ranjenike. Nakon otvaranja istrage, više svjedoka javilo se za
svjedočenje o masovnim pogubljenjima, dok je svjedokinja, I. H. u
svibnju 1945. godine vidjela jamu pravilnog oblika. Neki svjedoci tvrde
su u tom dvorištu iza bodljikave žice držali vojnike s križnog puta.[4]
Bukovečka šuma iznad Maksimira - Obavljane su masovne likvidacije, no
broj žrtava je zbog nedovoljne istraženosti nepoznat.
Čučerje (Gornja Dubrava) - U srpnju 1945. likvidirano je 7 domobrana.
Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika.
Džamija (današnji Dom hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava
fašizma) - Odred "Crnaca" koji se nije htio povući iz Zagreba uz pomoć
imama barakadirao se u Džamiju. Dolaze partizani koji upadaju i kolju
oko 300 pripadnika odreda.
Galovići - Godine 1945. partizani su ubili 13 njemačkih vojnika koji su
zakopani u dva grobišta.
Gornji Mikulići - Likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika.
Dotrščina - U svibnju 1945. partizani su ubili više od 7000 ljudi.
Postoji više grobišta.
Gornje Vrapče - Godine 1945. vlast FNRJ i partizani FNRJ likvidirali su
2000-2500 zarobljenika logora Senjak. Žrtve, koje su uglavnom bili
Zagrepčani te bolesnici Psihijatrijske bolnice Vrapče, bačene su u
spilju Dragulinec na Horvatnici.
Gornje Vrapče (Kolarska Gora) - Ubijeno oko 70 osoba.
Gornje Vrapče (u neposrednoj blizini Kolarske Gore) - Partizani ubili
oko 180 osoba čija su tijela bačena i zakopana na šest lokacija.
Gornje Vrapče (spilja ispod kote Brežan) - Godine 1945. ubijeno i
pokopano oko 30 žrtava.
Partizanski zločini u Gračanima - Zločini koje su počinili Titovi
partizani u razdoblju od 10. svibnja 1945. do kraja tog mjeseca u
Gračanima u podnožju Zagrebačke gore. Nakon završetka Drugog svjetskog
rata jugoslavenski komunisti u okolici Gračana su nekoliko tisuća tzv.
„narodnih neprijatelja" (civila i zarobljenih hrvatskih i njemačkih
vojnika) likvidirali bez suđenja. Smatra se da je žrtava na području
Gračana i obližnjih Šestina bilo više tisuća. Žrtve su ubijane tik iza
naselja, na ulazu u Park prirode Medvednica. Neka od mjesta pokapanja
žrtava su nakon prestanka komunističke vladavine obilježena: Obernjak,
Strmec, Bjelčenica, Lonjščina, Peščenka, Zlodijev Brijeg, Banekov
stubl... Prema iskazima svjedoka, žrtve su dovođene iz sabirnih centara,
zatvora i logora u Zagrebu, pješice, u grupama ili u kolonama. Među
žrtavama je bilo i muškaraca i žena; dok su neki bili vezani žicom.
Sanitarni inspektor Miroslav Haramija koji je za "narodnu vlast" sanirao
šumu punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza, da bi poslije
desetljećima skrivao jednu kopiju svojega izvješća koje je poslije
čuvano kao državna tajna, izjavio je: "žrtve su bile strahovito
unakažene. Stratišta su bila strahovito puna raskomadanih i unakaženih
golih ljudskih tijela. Glave su bile odsječene ili raskoljene sjekirama,
bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke.
Većini žrtava zaživotno su vađeni utrobni organi, većinom srca, jetre i
maternice."[5]

Unutrašnjost bolnice Brestovac, u kojoj su zaklani bolesnici i hrvatski
vojnici
Pokolj ranjenika iz bolnice Brestovac 1945. - Pokolj koji su počinili
Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Gračanima.
Službeno je zarobljeno 210 pacijenata (bolesnika i ranjenih hrvatskih
vojnika). Partizani su žrtve razodjenuli, vezali žicom i vodili na
obližnje stratište Obernjak gdje su ih ubijali uglavno noću i vatrenim
oružjem.[6]
Horvati - Likvidacije su izvršene 1945. u hrastovoj šumi, a na cesti
Zagreb-Karlovac u krugu 500 m razbacano je više od 50 grobišta.
Jarek (Podsused) - Dana 8. svibnja 1945. žrtve su streljane,
pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva, iako se točan broj
žrtava ne zna.
Jelenovac (Črnomerec) - U svibnju 1945. streljano je 12 osoba i zakopani
su u potoku kod Čulumovićeve šume.
Kupinečki Kraljevec - Uhapšeno 15 osoba. Bez suđenja likvidirani i
bačeni u jamu.
Lipnica (šuma Radovanec) - 1945. partizani streljali 10 njemačkih vojnika.
Ljubijska ulica (Dubrava) - Partizani likvidirali preko sto hrvatskih i
njemačkih vojnika i civila, koji su bačeni u jamu.
Logor u Kanalu (Trnje) - U logor su partizani sabirali hrvatske vojnike
te ih noću ubijali.
Partizanski logor Prečko (u naselju Špansko) - Likvidirani zarobljeni
hrvatski vojnici.
Maksimirska šuma - Vlasti FNRJ i partizani u svibnju i lipnju 1945.
vršili su ubojstva nad đacima i studentima iz zatvora u Petrinjskoj
ulici. Broj žrtava je nepoznat.
Perivoj Maksimir - U svibnju 1945. nepoznat broj hrvatskih zarobljenih
vojnika bio je mučen i streljan. Zakopani su u obrambene jarke u blizini
zgrade Poljoprivrednog fakulteta.
Ulica Gospočak (Maksimir) - Partizani su u svibnju 1945. tridesetak
vojnika i civila vezali žicom, usmrtili rafalima te bacili u jarak.
Markovo Polje - 24./25. siječnja 1947. likvidirane su dvije civilne
osobe i pokopane pokraj groblja.
Markuševec - U svibnju 1945. streljan velik broj osoba, većinom civila.
Ulica Miholićev Put - 10. svibnja 1945. partizani streljali 108
hrvatskih vojnika.
Mirogoj (kraj krematorija) - Žrtve streljane i zakopane podno krematorija.
Mlinovi - Nepoznat broj osoba zakopan je nakon likvidacije.
Miroševac (kod potoka Trnava) - Partizani streljali oko 40 osoba čiji su
ostatci nađeni na istočnoj obali potoka.
Šuma iznad Prečkog (u naselju Rudeš) - Partizani likvidirali 750 domobrana.
Pod Sljemenom - U svibnju 1945. zatvorenici zatvora Nova Ves odvedeni
su, streljani i zakopani u jame pod Sljemenom
Remete (šuma Bukovina) - 8. svibnja 1945. zarobljena su i streljana 42
domobrana. Bačeni su u jarak između brijega Črešnjevec i Gospodiček.
Remete (u blizini samostana) - Dovezeno oko 30 domobrana, rukama vezanih
žicom ubačeni u iskopane rovove i pobijeni rafalom. Postoji više
lokacija grobišta.
Remete (iznad krematorija, Fučkov jarak) - U svibnju 1945. partizani
dovode civile i vojnike te ih streljaju.
Sesvete (Kučane) - U svibnju 1947. u vinogradima u Kučanima streljano je
6 osoba.
Sesvete (Selčinska šuma) - Nepoznat broj osoba dovezen je, ubijen i pokopan.
Stenjevec (ulica Jankomir) - Likvidiran nepoznat broj osoba u blizini
sadašnje tvornice AD Plastik d.d.
Šestine - U svibnju 1945. partizani su likvidirali oko 5000 hrvatskih i
njemačkih vojnika. Među žrtvama su bili i bolesnici zagrebačke bolnice i
ranjenici. Partizani su ih dovodili kamionima, a nakon toga bi ih
likvidirali i zakopali.
Između Šestina i Gračana - U svibnju 1945. iz zagrebačkih bolnica
partizani su dovodili bolesnike i ranjenike te ih na lokaciji između
Šestina i Gračana streljali i zakopali.
Šestine (kod Lagvića) - U svibnju 1945. između 250 i 300 zarobljenih
domobrana likvidirano je na putu prema Lagviću (prema potoku na lijevoj
strani brijega).
Šuma Gliboki jarek - U svibnju i lipnju 1945. OZNA je iz Sesveta
dovodila osobe, mučila ih i likvidirala.
Šuma Resničina (između Sesveta, Resnika i Ivanje Reke) - Od 8. svibnja
do kraja lipnja 1945. partizani i vlasti FNRJ dovodile su i likvidirale
nepoznat broj osoba.
Šume Zagrebačke gore - 8. svibnja 1945. partizani su hrvatske vojnike i
bolesnike iz bolnice Brestovac dovezli i poubijali u nesposrednoj
blizini bolnice.
Tuškanac - od 10. do 20. svibnja 1945. partizani su kamionima dovozili
žrtve. Zatim su ih streljali i zakopali.
Rijeka Sava - U lipnju 1945. žrtve su kamionima dovedene na Savski nasip
i uz mučenje likvidirane i bačene u rijeku. Među žrtvama bilo je i oko
40 djece te 20-30 ranjenika.

U blizini Mosta mladosti likvidirane su žrtve među kojima je bilo oko 40
djece i 20-30 ranjenika koji su bačeni u rijeku Savu
Smrtne presude koje je potpisivao Vlado Ranogajec - Vlado Ranogajec bio
je istaknuti nogometaš, sportaš, ali i sudac. Kao sportski djelatnik
uvijek je bio na visokim funkcijama, pa je tako od 1953. do 1957. bio
predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, a danas u zagrebačkom naselju
Jarun postoji ulica imenovana po Ranogajcu. Ranogajec je poznat kao
čovjek koji je u poslijeratnim godinama potpisao stotine naloga za
strijeljanje, nakon kojih bi obitelji dobile tek obavijest na komadiću
papira. Optužnica i presuda objedinjavala je, kako to se to cinički
navodilo – zbog racionalizacije, proces protiv 58 međusobno nepovezanih
optuženika različitih zvanja i vjera. Na čelu Vojnoga suda (predsjednik)
bio je kapetan Vladimir Ranogajec. Opisanim djelima, kako se navodi u
presudi, svih 58 počinilo je krivična djela ratnih zločinaca i narodnih
neprijatelja iz čl. 13. i 14. Uredbe vojnim sudovima. Partizani na čelu
s kapetanom Ranogajcem su optužene osudili na kaznu smrti vješanjem,
trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine za koju je osuđeno
šest optuženika, na kaznu smrti strijeljanjem 43 osobe te devet na
vremenske kazne. Neki od poznatijih optuženika su: Germogen Maksimov,
patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve; Kerubin Šegvić, katolički svećenik
i znanstvenik, promicatelj teze o gotskome porijeklu Hrvata; Ivo
Guberina, katolički svećenik, novinar, publicist, pisac; Ismet Muftić,
muftija u Zagrebu; Radoslav Glavaš, franjevac, profesor i pisac.[7][8]
Do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice
ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u
Republici Hrvatskoj.[9]

Poznati zagrebački stradalnici
Velik broj javnih osoba koje su djelovale za vrijeme Nezavisne Države
Hrvatske, poznati političari, ali i oni koji su u to vrijeme doživjeli
vrhunac svoje karijere ili su pak bili odlučni kako neće promijeniti
svoje stavove i prikloniti se novoj komunističkoj vlasti, bili su
smaknuti. Među njima su bili brojni umjetnici (slikari, pjesnici,
književnici, operni pjevači), znanstvenici, novinari, vjerski dužnosnici
i redovnici, koji su živjeli i radili u Zagrebu, a zatim su strijeljani
u Zagrebu, ili su iz Zagreba odvedeni prema Austriji baš kao i u okolna
mjesta poput Rakovog Potoka ili jame Jazovka, gdje su na okrutne načine
smaknuti.

Josip Horvat Međimurec, slikar
Vinko Kos, pjesnik, književnik i pisac za djecu
Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar, začetnik
humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije
u Hrvatskoj
Andrija Konc, pjevač (odveden iz Zagreba u Bjelovar, gdje je i ubijen)
Ivan Softa, pjesnik
Vladimir Jurčić, pjesnik, esejist, feljtonist
Jerolim Malinar, javni katolički djelatnik i novinar, suradnik bl. Ivana
Merza
Mijo Bzik, novinar i publicist
Tias Mortigjija, novinar, publicist
Zdenka Smrekar, književnica
Milivoj Magdić, novinar, pravnik i publicist
Nikola Mandić, premijer NDH
Mehmed Alajbegović, političar, diplomat i pravnik
Osman Kulenović, političar i pravnik
Nikola Steinfel, pomorski časnik NDH, ministar oružanih snaga i
zapovjednik mornarice NDH
Mile Budak, političar, romanopisac i novelist
Julije pl. Makanec, političar, filozof i pisac
Miroslav Navratil, vojnik, pilot i general
Slavko Kvaternik, hrvatski vojnik, političar i državni dužnosnik
Germogen Maksimov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit
zagrebački
Blanda Stipetić, katolička redovnica
Gaudencija Šplajt, katolička redovnica, istaknuta djelatnica nekadašnjeg
zagrebačkog samostana Antunovac u Maksimiru
Filip Popp, protestantski svećenik, prvi biskup Evangeličke Crkve u
Hrvatskoj
Franjo Babić, književnik i novinar
Đuro Stipetić, rektor Sveučilišta u Zagrebu
Kerubin Šegvić, povjesničar, književni kritičar, političar, katolički
svećenik, profesor filologije
Ivo Guberina, svećenik, teolog, povjesničar i političar
Ismet Muftić, zagrebački muftija
Radoslav Glavaš, književni povjesničar, kritičar i franjevac.
Joco Cvijanović, operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
(srpske nacionalnosti)
Serafim Kupčevski, pravoslavni svećenik
Dimitrije Mrihin, pravoslavni svećenik
Aleksej Borisov, pravoslavni svećenik
Lipharda Horvat, katolička redovnica[10]
Geralda Jakob, katolička redovnica
Konstantina Mesar, katolička redovnica
Marijan Marijašević, književnik
Bonaventura Radonić, franjevac i filozof
Munir Šahinović, novinar i pisac
Jerko Skračić, novinar i književnik
Branko Klarić, pjesnik
Gabrijel Cvitan, književnik
Vilim Peroš, novinar, urednik zagrebačkog dnevnog lista Nova Hrvatska
Agathe von Hausberger, američka novinarka
Ivan Maronić, novinar
Danijel Uvanović, matematičar i fizičar svjetskog glasa, novinar i publicist
Grozda Budak, kći Mile Budaka
Emil Periška-Lalec, nogometaš, reprezentativac SHS-a (OI 1920.),
karikaturist i povjesničar sporta[11]
Povezani članci
Bleiburški pokolj
Izvori
Titovi zločini – Hrvati ni danas ne znaju razmjere zločina u Zagrebu,
pristupljeno 30. rujna 2017.
Sustavno prikrivanje komunističkih zločina od strane neokomumista
pristupljeno 3. rujna 2017.
Milan Marušić: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945. i
sljemenskim stratištima bolnica Brestovac i Gračani (str.9)
Komunistički zločin iz Savske pod istragom, pristupljeno 3. rujna 2017.
"Zatajena grobišta", pristupljeno 3. rujna 2017.
Duh glumice luta napuštenom bolnicom na Zagrebačkoj gori, pristupljeno
3. rujna 2017.
Tko je bio Vlado Ranogajec, novi na listi za odstrel iz Zagreba,
pristupljeno 4. rujna 2017.
Tko je Vladimir Ranogajec – Zagreb ima ulicu po imenu komunističkoga
manijaka i zločinca, pristupljeno 4. rujna 2017.
Grobišta - Croatia Rediviva, pristupljeno 29. listopada 2017.
[1]
Emil Periška-Lalec: Nogometna zvijezda u Zagrebu, buijen s obitelji 9.
svibnja 1945. komunistickizlocini.net, pristupljeno 17. svibnja 2019.
Vanjske poveznice
Jutarnji List:Komunistički zločin iz Savske pod istragom
Hrvatsko žrtvoslovno društvo:Democid u proljeće
Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma

--
Ova e-pošta je provjerena na viruse Avast protuvirusnim programom.
https://www.avast.com/antivirus

[adioRH]

8.5.2021. u 9:40, adioRH piše:

[adioRH]

8.5.2021. u 15:11, adioRH piše: