"Blues" <
bl...@blues.hr> je napisao u poruci interesnoj grupi:k1sb08$kc$6...@news.mixmin.net...
> Dana 31.8.2012. 22:05, Stallin je napisao:
>> "Blues" <
bl...@blues.hr> wrote in message
>> news:k1r3pl$70l$2...@news.mixmin.net...
>>> Dana 31.8.2012. 20:50, Stallin je napisao:
>>>> "Pavle Jurisic" <
a...@uuu.net> wrote in message
>>>> news:162043659036813023...@news.mixmin.net...
>>>>> Blues <
bl...@blues.hr> wrote:
>>>>>> Dana 31.8.2012. 18:57, Pavle Jurisic je napisao:
>>>>>>> Pavle Jurisic <
a...@uuu.net> wrote:
>>>>>>>> Momcila Popadica. Velikog boema i pjesnika.
>>>>>>>
>>>>>>> Pjesnik, prozaik i novinski reporter Momčilo Popadić Pop iz splitskog
>>>>>>> je
>>>>>>> i
>>>>>>> hrvatskog novinarstva prerano otišao otprilike u isto ono vrijeme kad
>>>>>>> sam
>>>>>>> ja u taj ludi Gutenbergov kutić počeo ulaziti. Na Silvestrovo godine
>>>>>>> 1989.
>>>>>>> objavio sam svoju prvu književnu kritiku u Slobodnoj Dalmaciji i time
>>>>>>> debitirao u jednom pravom, velikom mediju. Samo nekoliko mjeseci
>>>>>>> poslije,
>>>>>>> Momčilo Popadić, reporterska zvijezda te iste Slobodne Dalmacije, umro
>>>>>>> je u
>>>>>>> 47. godini od raka grla.
>>>>>>>
>>>>>>> Te iste 1990., kad su se u Dalmaciji prelamale dvije ere i dvije
>>>>>>> ideologije, spletom su se okolnosti mimoišle i naše dvije karijere.
>>>>>>> Nikad
>>>>>>> nisam upoznao Momčila Popadića čovjeka, ali odrastajući u medijskom
>>>>>>> ambijentu Dalmacije osamdesetih nisam mogao ne poznavati Popadićev
>>>>>>> rad.
>>>>>>> Popadić je u to doba bio popularni novinar, reporter putnik koji je je
>>>>>>> reporterski jednako bilježio i umiruća dalmatinska sela i kosovsku
>>>>>>> krizu, i
>>>>>>> politička previranja i sportske priredbe. Popadić je bio centralna
>>>>>>> osobnost
>>>>>>> svojevrsne novinske boemije, čiji su dio bili i ljudi poput arhitekta
>>>>>>> i
>>>>>>> teoretičara Frane Gotovca, te književnika Bože Žige i Jakše Fiamenga.
>>>>>>> Popadić je u to vrijeme nesustavno gradio danas poprilično zaboravljen
>>>>>>> pjesnički opus, ali i obilno pisao za popularnu glazbu. Poput mnogih
>>>>>>> pjesnika koji su pisali za estradu, Pop je doživio da mu uglazbljeni
>>>>>>> stihovi budu mnogo poznatiji od ukoričenih, a pogotovo od njega samog.
>>>>>>> "Tonka", "Košulja plava", "Reci mi tiho, tiho" ili "Oprosti mi, pape"
>>>>>>> s
>>>>>>> vremenom su postale nešto nalik narodnim pjesmama, nepoderiva i
>>>>>>> neuništiva
>>>>>>> djela zaboravljena anonima, a ako mene pitate, to je najljepša sudbina
>>>>>>> koju
>>>>>>> pjesnik može doživjeti. Popadić je tako prije smrti, a nešto manje i
>>>>>>> poslije smrti, živio dvostruki život. Napadali su ga kao
>>>>>>> jugoslavenčinu,
>>>>>>> difamirali po imenu i prezimenu, novinski mu je rad zatro zaborav,
>>>>>>> antologije ga nisu primile, a ostali su tek uglazbljeni evergrini
>>>>>>> neuništivo usađeni u kulturni korpus. S vremenom su Popov lik i djelo
>>>>>>> pomalo tonuli u zaborav, a on sam pridružio se krugu prešutno
>>>>>>> cijenjenih
>>>>>>> splitskih kulturnih marginalaca kao što su bili i Marko Uvodić ili
>>>>>>> Toma
>>>>>>> Bebić.
>>>>>>> Kulturalni stid
>>>>>>>
>>>>>>> Momčilo Popadić pao je u zaborav, pa se zaboravilo i mnogo što o
>>>>>>> njemu,
>>>>>>> a
>>>>>>> jedna od tih zaboravljenih stvari jest i to da je Pop pisao prozu.
>>>>>>> Točnije,
>>>>>>> sredinom osamdesetih napisao je jednu proznu knjigu koju je kao i sve
>>>>>>> vezano uz Popadića kulturni establishment propisno ispreskakao. Naslov
>>>>>>> te
>>>>>>> knjige je "Život u strpjenstvu ili Momo zašto se kriviš", izlazila je
>>>>>>> osamdesetih u nastavcima u Nedjeljnoj Dalmaciji, a potom i kao
>>>>>>> samostalan
>>>>>>> roman u izdanju splitskog nakladnika Književnog kruga. Na svoju
>>>>>>> sramotu,
>>>>>>> taj jedini Popadićev roman u vrijeme nastanka nisam pročitao. Dopao mi
>>>>>>> je u
>>>>>>> ruke tek nedavno, kad ga je reizdao zagrebački VBZ, ponajprije na
>>>>>>> zagovor
>>>>>>> urednika u toj kući Nenada Rizvanovića. Osječanin Rizvanović tako mi
>>>>>>> je
>>>>>>> otkrio dio moje srednjodalmatinske baštine koji nisam na vrijeme
>>>>>>> otkrio
>>>>>>> i
>>>>>>> zbog toga osjećam kulturalni stid. Jer, "Život u strpjenstvu" - svezak
>>>>>>> koji
>>>>>>> je drugi put, ali prvi put zaozbiljno pred nama - istinsko je
>>>>>>> literarno
>>>>>>> čudo. Ova divna kronika o odrastanju sveščić je koji iz srži mijenja
>>>>>>> moju
>>>>>>> predodžbu u hrvatskoj prozi osamdesetih.
>>>>>>>
>>>>>>> Mnogi, uključujući predgovarača novog izdanja Tonka Maroevića,
>>>>>>> Popadićev
>>>>>>> "Momo zašto se kriviš" uspoređuju s Novakovim "Izgubljenim zavičajem".
>>>>>>> Spomenute knjige imaju mnogo podudarnosti. Ali, Novakova knjižica po
>>>>>>> svom
>>>>>>> gardu je knjiga razočaranog intelektualca, knjiga koja paradira
>>>>>>> modernističkom proznom sofisticiranošću i na prošlu kulturu gleda s
>>>>>>> racionalne distance. Popadićev je pristup sasvim drukčiji. Njegov je
>>>>>>> jezik
>>>>>>> infantilan i dijalektalan, naracija namjerno uprošćena, a odnos prema
>>>>>>> otočkom djetinjstvu kudikamo više obilježen osjećanjem izgubljenog
>>>>>>> raja
>>>>>>> nego što je to kod gorkog cinika Novaka.
>>>>>>> Izgubljeni raj
>>>>>>>
>>>>>>> Ako bi se Popadiću mogla pronaći kulturalna paralela, onda bi to
>>>>>>> ponajprije
>>>>>>> bili filmovi Ermanna Olmija, i to ponajviše veliki, maestralni film
>>>>>>> "Drvo
>>>>>>> za klompe". Nije slučajno Ante Babaja - čovjek koji je ekranizirao
>>>>>>> "Izgubljeni zavičaj" - "Drvo za klompe" zvao "filmom s aureolom". Da
>>>>>>> je
>>>>>>> za
>>>>>>> filmskog djelatnog života upoznao "Momo zašto se kriviš", Babaja bi
>>>>>>> nesumnjivo i Popadićevu knjigu podario atributom svetaštva. Jer, baš
>>>>>>> kao
>>>>>>> i
>>>>>>> Olmijev klasik, i Popadićev roman isijava nekom razoružavajućom
>>>>>>> dobrotom,
>>>>>>> priča o mikrokozmosu koji živi od i s prirodom, odnoseći se prema toj
>>>>>>> prirodi s franjevačkom skrušenom blagošću.
>>>>>>>
>>>>>>> Popadić - kršćanski romanopisac? Današnji hrvatski katolički
>>>>>>> mainstream
>>>>>>> vjerojatno bi s mnogo negodovanja prihvatio da se takvom etiketom
>>>>>>> obilježava pisac koji se zove Momčilo, koji je za života bio ljevičar
>>>>>>> i
>>>>>>> volio Jugoslaviju. Ali, što god o tom mislila biskupska konferencija,
>>>>>>> "Momo
>>>>>>> zašto se kriviš" je veledjelo mediteranskog kršćanstva, knjiga u kojoj
>>>>>>> Pop
>>>>>>> poput svetog Frane (ne Franje!) propovijeda pticama, gleda čokote kako
>>>>>>> rastu, osluškuje govor riba i ne može se djetinjim očima načuditi tom
>>>>>>> čudu.
>>>>>>> Ono što želim reći teško je reći a da ne zvuči otrcano, ali eto, ipak
>>>>>>> velim: Popadićev "Momo zašto se kriviš" knjiga je puna ljubavi,
>>>>>>> ljubavi
>>>>>>> ljudi za ljude, ljudi za stvari, za prostor, bilje i životinje. Malo
>>>>>>> je
>>>>>>> u
>>>>>>> hrvatskoj kulturi djela koja odišu takvom asiškom blagošću: nađe je se
>>>>>>> u
>>>>>>> Dulčićevim slikama, u Šopovoj poeziji ili Testenovim crtežima.
>>>>>>>
>>>>>>> Novim čitanjem, Popadićev "Momo" postat će važna knjiga iz mnogih
>>>>>>> rakursa.
>>>>>>> Iz perspektive dijalektalne književnosti, Popadićev se svezak nameće
>>>>>>> kao
>>>>>>> gigant hrvatske dijalektalne proze kraja stoljeća. Iz perspektive
>>>>>>> povijesti
>>>>>>> književnosti, ta knjiga kao da najavljuje zavičajni intimizam koji će
>>>>>>> se
>>>>>>> u
>>>>>>> idućoj dekadi razgorjeti s ratom, "Šapudlom" i "Sarajevskim
>>>>>>> Marlborom".
>>>>>>> Iz
>>>>>>> sociokulturne perspektive Dalmacije, Popadićev "Život u strpjenstvu"
>>>>>>> književna je kamilica koja blaži rane u samosvijesti nesretne regije
>>>>>>> koju
>>>>>>> se sve češće i sve jedino spominje kao zavičaj palikuća, mitingaša,
>>>>>>> divljih
>>>>>>> graditelja i klerikalnih mračnjaka. Popadiću kroz desetljeća možemo
>>>>>>> adresirati veliko, zakašnjelo hvala.
>>>>>>
>>>>>>
>>>>>>
>>>>>>
>>>>>>
>>>>>> Tko je autor ovog članka?
>>>>>
>>>>> Jurica Pavicic za Jutarnji List.
>>>>> --
>>>>>
>>>> Prava mustra, koja je nanjušila da se može dobro živjeti ako se zaobilaze
>>>> Hrvatske teme i ljudi, a piše u smeru bratstva i jedinstva ! Nije ništa
>>>> novo
>>>> otkrio, osim nama otkrio još jednu barabu , sebe !
>>>
>>>
>>>
>>>
>>> A ti pouzdano znas da je Momcilo Popadic Srbin, poremeceni?
>>>
>>>
>> Strana: << 1 >> Sortiranje
>>
>> AGENCIJA NO 1 VL. POPADIĆ LJ. Detaljnije
>>
>> KRAGUJEVAČKOG OKTOBRA 102, 34111 Kragujevac
>> Tel: 034/331-896
>> Delatnost: Računovodstvene usluge
>>
>>
>> AMR POPADIĆ Detaljnije
>>
>> BULEVAR 12 FEBRUARA 48, 18106 Niš
>> Tel: 018/511-520
>> Delatnost: Auto delovi i oprema
>>
>>
>> DR POPADIĆ ORDINACIJA POPADIĆ SAVA Detaljnije
>>
>> OBILIĆEVA 67, 37000 Kruševac
>> Tel: 037/431-222
>> Delatnost: Lekari - lekarske ordinacije
>>
>>
>> GRAĐEVINSKO ZANATSKA RADNJA POP DUŠAN POPADIĆ PREDUZETNIK
>> Detaljnije
>>
>> KNEZA LAZARA 2, 31108 Užice
>> Tel: 031/523-881
>> Delatnost: Grubi građevinski radovi
>>
>>
>> POPADIĆ KOMERC Detaljnije
>>
>> ILIJE KIKOVIĆA 17, 34110 Kragujevac
>> Tel: 034/372-960
>> Delatnost: Računovodstvene usluge
>>
>>
>> POPADIĆ STOMATOLOŠKA ORDINACIJA Detaljnije
>>
>> OBILIĆEVA 67, 37000 Kruševac
>> Tel: 037/430-555
>> Delatnost: Stomatološke ordinacije
>
>
>
>
>
>
>
> Ma ti si poremecen. Ovo bi trebao biti dokaz necega?
> Dam se kladiti da bi se tvoje ime i prezime dalo naci u Nisu.
Jasno. Evo, moje rođeno ime i prezime nosi Srbin sa Kozare.
A NISMO u nikakvom rodu, naravno.