Ej bre Boris Rašeta,što ne pišeš o ZLOČINAČKOJ JNA,UDBA, Titu koji je poklonio Srijem Srbiji, smanjio Hrvatsku na pola NDH,... da ti nije onaj JNA general Andrija Rašeta rod ?! Kad će bre da počnete da pišete kako je Dr Tudjman prihvaćanjem Plana Z4, raskomadao Hrvatsku ?! Srpski teror na uspostavu Hrvatske države uvijek je bio isti,bila to 1918., 1941. ili 1991.(S.Radić,Vukovari,Ovčare,Bleiburzi,Škabrnje,Srebrenice,...)

[adioRH]

https://www.24sata.hr/news/teror-je-poceo-odusevljenje-je-trajalo-sve-dok-pavelic-hrvatsku-nije-raskomadao-i-razdijelio-756983?utm_medium=Widget&utm_source=Njuskalo
(Oduševljenje Hrvata Hrvatskom državom je trajalo do 8.Maja 1945. i
ulaska srpskih partizan-zločinaca u Zagreb, gdje su pobili na tisuće
Hrvata i Hrvatica, te ih zakapali od Savske do Tuškanca i Sljemena,
pobivši bolesnike bolnica,kao i njihovi potomci 1991. na Ovčari)

Za one koji neznaju, NDH je bila dvaput veća nego RH, sve do Zemuna i
Drine, a 1943. je dr. Pavelić priključio NDH i ono što nije goloruk s 20
Ustaša mogao 1941., te ono što su Srbi "prepustili" Talijanima 1918.:
Istru,Rijeku,Kvarnerske otoke(Lošinj,Rab,Krk,...), te Zadar i zaleđe(jer
Jugoološ stalno laže i pripisuje dr. Paveliću srbsko-talijansku POGODBU
kojom su tajnim Londonskim(1915.) i Rapalskim ugovorom(1920.) Srbi i
Talijani podijelili medjusobno Dalmaciju)!

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/andrija-hebrang-ispricao-kako-je-general-raseta-ucjenjivao-u-pregovorima---463676.html

2. ruj 2016. — -“JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski
let do bolnice u Zagrebu koji je mogao spasiti život Gordana Lederera.

Andrija Rašeta (Donji Lapac, 9. prosinca 1934.), general Jugoslavenske
narodne armije(JNA) u mirovini. Glavni pregovarač JNA u Hrvatskoj
tijekom agresije 1991.
Nacionalnost: Srbin
Datum rođenja: 9. prosinca 1934.
Mjesto rođenja: Donji Lapac

Ko nezna, nek uči i ne dozvoli srbima da lažima siju mržnju na Hrvatske
pretke, Hrvatsku poviest, i doba koje stari Hrvati pamte kao NAJLJEPŠE
(jasno, sotoniziraju nam i 1990sete, doba stvaranja RH i dr Tudjmana):

"Među brojnim uradcima publicistike i promidžbe u
NDH izdvaja se knjiga Ernesta Radetića Istra pod Italijom
1918.-1943, koja je objavljena u Zagrebu potkraj 1944. godine. Riječ je
o dokumentarnom prikazu talijanskog fašističkog nasilja protiv većinskog
hrvatskog stanovništva.
Radetićeva je knjiga dobro poznata današnjoj stručnoj
javnosti"
"NDH je proglasom 9. Rujna 1943. proglasila uključenje
Istre u hrvatsko državno područje. Toga je dana dr. Edo Bulat(Ministar
NDH za Dalmaciju,Istru,...) javno sazvao jedan sastanak, na koji je
pozvao «članove jadranskih Hrvata, kao i ostale domoljubne hrvatske
prvake iz Dalmacije,Istre i Hrvatskog primorja». Već 11. rujna 1943.
hrvatska je javnost mogla steći dojam o ozbiljnosti namjera o
priključenju Istre. Naime, toga je dana poglavnik dr. Ante
Pavelić imenovao dr. Oskara Turinu glavarom građanske
uprave za oslobođeno područje Gorskog kotara, Hrvatskog
primorja i Istre te Velike župe Modruš, Vinodol i Podgorje
te Lika i Gacka.16 Već 13. rujna 1943. Pavelić je u brzojavu Vođi Reicha
zatražio uključenje istočne Istre u sastav
NDH.17 Slične su odluke i zakonske odredbe donošene sve
do kraja rata, bez obzira na njemački otpor. Najvažnije od
njih, koje su uz to u trenutku donošenja mogle hrvatskoj
javnosti djelovati uvjerljivo, bile su one donesene u rujnu
i listopadu 1943. godine. Prvo je hrvatska državna vlada
na sjednici od 20. rujna 1943. zaključila da je poglavnik
dr. Ante Pavelić «državnopravnom izjavom od 10. rujna
1943. ustanovio, da su činima talijanske kraljevske vlade
poništeni i za hrvatsku državu neobvezatnim postali Rimski ugovori od
18. svibnja 1941., kojima je bila postavljena
granica između Italije i Hrvatske u pogledu na hrvatske
zemlje, bez razlike da li su prije pripadale bivšoj Jugoslaviji
ili Italiji».18 Zbog toga je odlučeno da se donese «zakonska
odredba o protegnuću državne uprave na pripojene krajeve», a njome će
također biti osnovane i «nove velike župe,
kao za područje Ravnih kotara sa Zadrom, te za područje
Rieke i hrvatskog diela Istre». Dojam da se ni Nijemci neće
protiviti širenju vlasti NDH preko nekadašnjih rapalskih
granica hrvatska je javnost mogla steći na temelju govora
njemačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj Glaise
von Horstenaua, održanog 10. rujna 1943. na Državnoj
krugovalnoj postaji Zagreb.19 On je u ime njemačkih oružanih snaga
pozvao «sinke hrvatske domovine» da izvjese
«zastave Hrvatske ne samo u Senju i Dubrovniku, nego i
na Rieci i na Sušaku, u Zadru, Šibeniku i Splitu».
Neuspjeli put dr. Oskara Turine i upravnog i redarstvenog osoblja u
Rijeku i Sušak u listopadu 1943. pokazuje da su i vlasti NDH tijekom
rujna i listopada vjerovale
u izvjesnost uspostave svoje vlasti na području Rijeke i
Istre.20 Odrazom toga bili su i prilozi u tisku NDH, koji su
sa velikom sigurnošću govorili o uspostavi vlasti na istarskom području.
Dio hrvatske javnosti koji je neposredno
pratio njemački tisak mogao je ipak već potkraj rujna uvidjeti da
Nijemci imaju drugačije poglede na sudbinu Istre.
Primjerice, vodeći je njemački tjednik Das Reich u broju
39. od 26. rujna 1943. objavio zemljovid NDH na kojemu su bile označene
nove granice. Šira je hrvatska javnost
imala prigode vidjeti taj zemljovid potkraj listopada 1943.,
kada je objavljen u zagrebačkom Hrvatskom narodu.
Na hrvatsku je javnost krajnje zabrinjavajuće mogla djelovati
činjenica da je na njemu dotadašnja granica s Italijom i
dalje zadržana kao «prava» granica, iako je uz ime grada
Rijeke bilo označeno da je u njemu «sjedište šefa hrvatske građanske
uprave» («Sitz eines Chefs der Kroat. Zivilverwaltung»).
Neuspjeh nastojanja u rujnu i listopadu odredili su
da je i promidžba i publicistika NDH drugačije počela
pristupati istarskoj (i riječkoj) problematici. Dotadašnja
sigurnost u brzu uspostavu vlasti zamijenjeni su dokazivanjem hrvatstva
Istre i Rijeke te isticanjem potrebe da se ti
krajevi u budućnosti uključe u NDH. Pritom su korišteni
brojni povijesni, etnografski, zemljopisni i gospodarski argumenti.
Prilozi koji su objavljivani u tisku NDH od kraja
1943. godine do proljeća 1945. razlikovali su se po svojem
obliku i svrsi. Najbrojniji su kraći napisi jednostavnijeg sadržaja,
koji su očito bili namijenjeni široj čitalačkoj publici.
Takvi su prilozi najčešće bili i bogato ilustrirani slikama
istarskih gradova i krajolika te Istrana u narodnim nošnjama. Takvi su
prilozi također objavljivani već tijekom
rujna i listopada 1943. Dobar je primjer takvog pristupa
i svojevrsni «istarski» broj zagrebačkog tjednika Hrvatski
krugoval od 3. listopada 1943.22 Većina je priloga u tom
broju bila posvećena Istri.23 Riječ je uglavnom o kratkim
člancima i književnim prilozima, koji su čitaocima trebali
pružiti osnovne podatke o istarskoj prošlosti i kulturi. U
Hrvatskom krugovalu objavljen je potkraj studenoga 1943.
godine i prvi poznati mi zemljovid u kojem je za NDH
Istra uključena u hrvatsko područje. Na njemu je ukratko
prikazano koje su sve strane vlasti u prošlosti gospodarile
u hrvatskim zemljama, a objavljen je pod naslovom «Hrvatske zemlje u
prošlim stoljećima».24 Po tome se razlikuje
od zemljovida koji su objavljivani u drugoj polovici 1944.
i tijekom 1945., čija je svrha bila prikazivanje granica i
državnog područja NDH. Istra (i Dalmacija) bili su na
njemu označeni kao «Hrvatska pod Mletcima».25
Mediji, promidžba i publicistika govorili su o cijeloj
Istri. Istovremeno su vlasti NDH tijekom 1943. i početkom 1944. godine u
dokumentima koji su služili za pregovore i uvjeravanje vlasti Trećeg
Reicha uglavnom govorile
o istočnim krajevima Istre. To potvrđuje i spomenuti Pavelićev brzojav
od 13. rujna 1943. O tome što se podrazumijevalo hrvatskim krajevima
Istre govori promemorija
MVP-a NDH vladi Reicha od 10. veljače 1944.26 U njoj
se tvrdilo da Operativna zona «Jadransko primorje» obuhvaća «znatne
krajeve jedinstveno nastanjene Hrvatima i
direktno povezane s ostalim hrvatskim prostorom u istočnoj i središnjoj
Istri, Rijeci i okolici, zatim na kvarnerskim
otocima, izuzevši miješane krajeve i djelomično nastanjene Hrvatima u
južnoj i zapadnoj Istri». O tome da vlasti
NDH polovicom 1944. godine nisu još bile sigurne koji
dio Istre treba pripasti hrvatskoj državi govori i Zakonska
odredba o velikim župama od 20. lipnja 1944., u kojoj je
stajalo da se ovlašćuje «ministar unutarnjih poslova, da
naredbom propiše područje i sjedište velike župe Raša».
Ona ipak pokazuje da je bila riječ o području koje se (uz
izuzetak otoka Raba) protezalo zapadno od granice određene Rimskim
ugovorima od 18. svibnja 1941. godine.28
Držim da se isticanjem imena rijeke Raše u imenu te velike župe spretno
izbjeglo izričito spominjanje Istre, no
istovremeno je jasno istaknuto da bi znatan dio istarskog
poluotoka trebao ući u granice NDH. Ubrzo je pak objavljivanjem
zemljovida i izričito pokazano da se mislilo na
uključivanje cijelog područja nekadašnje Markgrofovije
Istre, o čemu će biti više riječi u nastavku.
U međuvremenu je u vodećim listovima u NDH
objavljeno više značajnih priloga koji su govorili o hrvatskom pravu na
Istru. U tom sklopu treba istaknuti članak
geografa i srednjoškolskog profesora Nikole Žica pod naslovom «Istra
zemljopisno pripada Hrvatskoj», koji je objavio zagrebački Hrvatski
narod početkom 1944. godine.29
On je napisao da je Istra ne samo etnički hrvatska, nego
su i «veze, koje Istru spajaju s ostalim zemljama dinarskog
krša, posve očite. Mnoge su im prirodne i gospodarske
crte zajedničke i iste». On nije negirao talijanski kulturni
i gospodarski utjecaj u povijesti, no opetovano je istaknuo
hrvatsku brojnost i postojanost te hrvatski etnički karakter toga prostora.
ispravke, koje su objavljene u NN, br. 168 od 28. srpnja 1944., no dio o
Velikoj župi Raša nije promijenjen.
28 Rab je uključen u Veliku župu Vinodol-Podgorje. O tome da je bila
riječ o području zapadno od granice određene u svibnju 1941., zorno
svjedoči i zemljovid Nezavisne Države Hrvatske iz 1945. godine. Riječ
je o njegovu II. izdanju, koje je u mjerilu 1:1,500.000 tiskao Zemljopisni
zavod Oružanih snaga 1945. godine. Jedan primjerak toga zemljovida
posjedujem u svojoj zbirci. 1945, Zagreb, 1995., str. 172.-173. Postoji
mogućnost da je prvo izdanje toga zemljovida tiskano još 1944. godine,
o čemu će više riječi biti u nastavku.
29 Članak je objavljen u HN, br. 923. od 1. siječnja 1944., str. 9. i
10. Nikola
Žic je o Istri opširno pisao još 1936. godine u knjizi Istra-zemlja,
objavljenom iste godine u Zagrebu. U njoj je također zastupao mišljenje da
Istra po svom zemljopisnom smještaju, prometnom položaju, strukturi
i izgledima gospodarstva te po etnografskom sastavu pripada istočnoj
obali Jadrana. Nakon uspostave NDH objavio je udžbenik pod naslovom
Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske za niže razrede srednjih škola, čije
je drugo izdanje izdao Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare u Zagrebu
1942. godine. Nove su okolnosti diktirale sadržaj toga udžbenika,
zbog čega se istarski Hrvati spominju tek u kratkom odlomku o Hrvatima
izvan domovine (str. 75.). Tamo stoji da u prvu skupinu Hrvata
izvan domovine spadaju oni, «koji stanuju preko državne granice na
neprekidnom narodnom području u Boki Kotorskoj, Dalmaciji i Istri
pod Italijom (600.000)». Držim da je ta konstrukcija bila u tadašnjim
prilikama prilično smjela, budući da se protivila izričitim tvrdnjama
talijanskog «saveznika» o talijanstvu istočne obale Jadrana, a napose
Istre i Rijeke. Ona također podsjeća i na Lorkovićevu formulaciju iz
1939. o neprekinutom «hrvatskom narodnom tlu».
Također je značajan i podlistak dr. Ivana Krajača, koji
je pod naslovom «Istra s Goričkom krajinom. Kontinuitet
sviesti i glavna prirodna obrana Hrvatske» izlazio u zagrebačkom
tjedniku Spremnost od polovice travnja do kraja
svibnja 1944.30 Autor je najviše prostora posvetio razmatranju
zemljopisnog položaja Istre. Pritom je nastojao dokazati da činjenice o
etnografskom sastavu stanovništva,
zemljopisni položaj te perspektive gospodarskog razvoja
upućuju na potrebu pripadnosti poluotoka hrvatskoj državi.
U tom su razdoblju autori u NDH često pisali o prošlosti
hrvatsko-talijanskih odnosa u Istri, s naglaskom na
neravnopravnom položaju istarskih Hrvata. Pritom su
osobito isticane talijanske težnje za potpunim potalijančivanjem
poluotoka u drugoj polovici 19. stoljeća te protuhrvatski teror
talijanskih režima u razdoblju od 1918. do
1943. godine.
Među brojnim uradcima publicistike i promidžbe u
NDH izdvaja se knjiga Ernesta Radetića Istra pod Italijom
1918.-1943, koja je objavljena u Zagrebu potkraj 1944. godine. Riječ je
o dokumentarnom prikazu talijanskog fašističkog nasilja protiv većinskog
hrvatskog stanovništva.
Radetićeva je knjiga dobro poznata današnjoj stručnoj
javnosti, pa nema potrebe za širim opisivanjem njezina
Unatoč tome se u istom razdoblju u tisku i drugim
publikacijama počelo s učestalim objavljivanjem zemljovida, na kojima je
u državno područje redovito uključivana
i cijela Istra. U drugoj polovici 1944. godine uglavnom su
to bili zemljovidi objavljivani u sklopu različitih novinskih
članaka, kao i u drugim publikacijama. Zbog njihove se
nepreciznosti može ipak tek naslućivati gdje se je točno
trebala protezati državna granica na istarskom području.
U tom je smislu karakterističan zemljovid iz početka prosinca 1944.
godine, objavljen na Hrvatskim zidnim novinama.
32 Njemu je po graničnim rješenjima istovjetan zemljo
vid objavljen na najvišoj vrjednoti niza poštanskih maraka
posvećenih I. hrvatskoj udarnoj diviziji, koje su stavljene u
promet početkom siječnja 1945. godine.33 Svakako najzanimljivija
publikacija iz 1945. godine (čije je prvo izdanje
po svoj prilici objavljeno još 1944. godine) je spomenuti
samostalni zemljovid, kojeg je tiskao Zemljopisni zavod
Oružanih snaga.34 On je jasno pokazao da je sjevernom
granicom NDH na istarskom području trebala biti nekadašnja granica
Markgrofovije Istre. Isti je pokazao i to da
je zamišljena Velika župa Raša trebala zauzeti područje
koje se protezalo zapadno od granice uspostavljene Rimskim ugovorima od
18. svibnja 1941.
Ipak treba upozoriti da su predstavnici NDH na Sušaku do samog kraja
rata pokušavali konkretno djelovati i u
cilju mogućeg širenja svoje vlasti na područje Istre unatoč
vrlo slabim izgledima. Iako ograničeni njemačkom pripadnošću Sušaka
Operativnoj zoni «Jadransko primorje»,
vojni su predstavnici ustrajali na organiziranju postrojbi
oružanih snaga NDH.
Istarska domobranska pukovnija (od početka 1945. djelovala je pod
nazivom Hrvatska istarska pukovnija), koja je
svojim imenom i oznakama podsjećala na želju da se Istra
uključi u sastav NDH.35 Oznakom pukovnije bio je istarski grb, kojeg su
njezini pripadnici nosili na odorama.36
Koliko mi je poznato, u domobranstvu NDH nije bilo
u praksi da svaka postrojba ima i svoju posebnu oznaku.
Zbog toga se isticanje posebnih oznaka na odorama pripadnika te
pukovnije može protumačiti i kao nastojanje
za postizanjem promidžbenih efekata.
O tome da se na lokalno stanovništvo Sušaka i okolnih područja (pa tako
i na Istrane) nastojalo neposredno
promidžbeno djelovati svjedoče i neki prilozi u listu Glas
Primorja, koji je izlazio na Sušaku od ožujka 1944. do kraja rata.37 Kao
i sve druge publikacije na području Operativnog područja «Jadransko
primorje», i taj je list bio pod
neposrednim njemačkim nadzorom. Ipak nema nikakve
dvojbe da su preko njega djelovali pristaše NDH, od kojih
je najistaknutiji bio suradnik i politički komentator lista
Marko Sinovčić.38 Prvi je podnaslov lista – Hrvatsko glasilo
Primorja i Istre - jasno upućivao na želje izdavača da Istra
bude sjedinjena s ostalim hrvatskim zemljama. Pretpostavljam da je zbog
njemačkog pritiska pojam Istre uskoro
izbačen iz podnaslova. List je ipak i dalje nastavio pisati o
prilikama na poluotoku, odnosno nastavio je isticati njegov hrvatski
značaj. Riječ je o rubrici «Istarski glas», koja
je objavljivana u prvih nekoliko mjeseci izlaženja Glasa
Primorja, a uspjela se održati do srpnja 1944. Ipak su i kasnije na
stranicama toga lista objavljivani «istarski» prilozi.


--
Ova e-pošta je provjerena na viruse Avast protuvirusnim programom.
https://www.avast.com/antivirus