Daj mami da procita:
U vrijeme kad su došli imotski Srbi pod vodstvom svojih serdara 1722,
znatan dio, ili c(ak i gotovo svi, vec' su bili prevedeni u
katolic(anstvo. Zbog svojih ratnih zasluga oni su dobili najbolje
njive oko Imotskog, kao istare turske kule, poput Kadijevic'a,
Kneževic'a i Danilovic'a. Prota Margetic' je nabrojao prezimena
srpskih pravoslavnih porodica u Imotskomi okolnim selima.
Znak krsta stavio je kod onih koje su se iselile ili uzumrle. To su:
Imotski – Simic', Vuc(kovic', Ivaniševic', Matijaševic' (Barzeta),
C'ulmez, Grbic', Bogetic'+, Bakoc(evic'+, Pribic'+, Tadic', Jurišic',
Brkan, Padrov, Radulovic', Ostanic', Margetic'.
Glavina – Ac'imovic', Golobok+, Sarovic', Kadijevic', Kneževic',
Danilovic' (Kuzman), Puic', Pacic', Biberc(ic'+, Stojanovic'+,
Pavlovic'+, Ukraden.
Proložac – Soc(ivica, Miškovic'+, Radovic', Sekulovic', Duc(ic',
Popadic', Samardžic'.
Crnogorci – Mandic', Stanic', Bartolovic' (Garoevic'), Rakovic',
Milic(evic'+, Kokovic'+, Rajevic', Prgomelj, Putica, Vukelic',
Nikolic', Odavic', Kevric', Svrdlin.
Nebrževac – Šindic', Radojevic', Petkovic', Kraljevic'+, Tomic',
Terzija, Zdilar, Kordic', Marc(ep+, Odavic', Lonc(ar, Uskok, Zjajic'+,
Vulic(evic'+, Jalovic(ic', Opua, Miletic', Milkovic' (Pjankovic'),
Kneževic' (Tajo), Karloc(anin+.
Radež – Lazarevic', Kraljevic', Ninkovic', Rasovic'.
Duge Njive – Dragutinovic', Ružic'.
Protia Spiridon Margetic' uz brojne druge podatke o Srbima Imotske
Krajine navodi i one o uzrocima zašto je u pojedinim selima nestalo
pravoslavnih Srba: Kad smo gornja sela spomenuli, progovoric'emo još
koju o njima. Danas ni u selu Strizirepu gdi je najpotlen Mijaljevic'
živio, ni u Novim Selima gdi je Smoljanic', ni u Cisti gdi je C(elan
bio, ni jedan pravoslavni ne nalazi se. Sve je ove nešto oskudnost i
dalec(ina svoje crkve primorala, a najviše ajduk Rošo (Rosso) iz sela
Vrbnja nedaleko od Imotskoga, koji je pri svršetku ajdukovanja Stanka
Soc(ivice, poznatoga iz Sedmice 1857, ujedno ajdukovao, natjerao da se
porime. (StankoSoc(ivica bio je pravoslavni Srbin, prim. S.B.)
Ovi je ajduk rošo po nagovoru nec(ijem više pravi zdravi naši
pravoslavni poubijao. Gdi je god naše ljude slabe u snazi znao, te bi
kad se ne bi htjeli svoje vjere odrec'i klao i ubijao; a gdje su u
jac(ini naši bili, tu nije smjeo ni zaviriti. U selu Svibu porimio je
neke Bodrožic'e i Condric'e, a neki su od isti familija nehtijuc'i se
odrec'i praroditeljske vjere ostavili kuc'e i baštine, ter pobjegli i
nastanili se kod manastira Dragivic'a, gdje su i sada kmeti i na
zemlji manastirskoj. U Rošino vrijeme u Svibu bila je jedan familija i
u njoj pet brac'e C(elara, koji ne htijuc'i se porimiti, u jedan mah
ubije dva brata Petra i Stjepana, potle opet drugovi Rošini, ajduk
Bekavac ubije trec'eg brata Šoršija, ostanu samo najstariji Ivan i
najmla?i Dmitar.
Medjutim, narod ko narod :
U selu Aržanome i Svibu, gdje imaju po nekoliko naše familije
prinadležec'e parohiji Imotskoj bio je od iskoni vremena obic(aj da
kad bi umrla koja osoba u istim našim familijama, imali su pravo da im
se zvoni u zvono katolic(ke crkve i tako isto i posluživati se s
mrtvac(kim nosilima,; jer koliko pri podizanju zvona na crkvu, toliko
i napravljanju nosila (kapsela) uvijek su i naši sorazmijerno s
troškom svojoj brac'i komšijama rimljanima u pomoc' priticali, po
c(emu se isto po pravu a ne iz milosti imali. Kažu da oni u Aržanome
naši ljudi, u starija vremena jaki i imuc'ni, sami su trošak za polu
zvona dali, jer svoje crkve u mjestu nemaju, niti gdje blizu.
Lep primer jedinstva, medjutim :
.
No prošaste 1860. godine nagovješteno je našim seljanima u selima
Aržanome i Svibu da vec' unapred niti c'e im se dati zvoniti u rimskoj
crkvi, niti c'e se više s nosilima moc'i posluživati. Hvala Bogu i na
tomu; nije naša krivica; mi bratinsku ljubav negazimo. Po c(ijem je
nagovoru hajduk Ivan Rošo nagonio imotske Srbe u rimokatolic(anstvo,
onaj isti koji je hajdukovao nekad u družini pravoslavnog Srbina
Stanka Soc(ivice, najbolje vidimo iz pjesme, na tu temu, fra Frane
Radmana (1722-1789).
Pjesma se nalazi u knjizi fra Gašpara Bujasa Kac(ic'evi imitatori u
Makarskom primorju do polovine 19. stoljec'a. Imitirajuc'i Kac(ic'a
fra Radman u Pismi kako Ivan Rošo na svetu vieru obrac'a Grke bez
pripovedanja oduševljeno klikc'e Rošinom nac(inu:
Budalasto nikoga ne smica,
Njapri vidi je li rkežica (pravoslavac)
Koji naprav Virovanje rec(e,
Oni smrti slobodno utec(e.
Al' ko ne zna ter ga on ufati,
S ramena mu brzo glavu smlati.
Blago njima jer se na svit rodi
Kojino ih na Spasenje vodi. (...)
Blagoslovi pet njiovi kuc'a,
Vražje mriže njiovi neputa,
Naslidnike Lutera, Focija,
Marka Efeza još i Akacija.
Gore od vuk' kad lisicu tira
Jer on oc'e da je jedna vira.
Za fra Radmana Ivan Rošo ne c(ini zloc(in prema pravoslavnim Srbima
zato što ih kolje ako u Vjerovanju ne znaju za litinski dodatak
filioque. Naprotiv, on je njihov dobroc(initelj, jer ih na spasenje
vodi, pa mu za to moraju biti još i zahvalni. Rošin ekumenizam i
nac(in kako radi da bude 'jedna vira bio je kombinovan sa još brojnim
nac(inima, uvijek potpomognut od onih iz vrha rimokatolic(ke crkve
koji:
Disputaše tanko i visoko,
Vele znano i puno duboko:
Od ishoda Duha Prisvetoga,
Starešinstva pape latinskoga...