Google Groups no longer supports new Usenet posts or subscriptions. Historical content remains viewable.
Dismiss
HTv Panorama - Osijek : Jugokomunisti posmicali brojne Hrvate , grobišta kojh nesmeju da se spominju, da ne skreću pažnju s one njihove maslažanije !!!
29 views
Skip to first unread message
socsavez
Apr 25, 2016, 1:01:02 PM4/25/16
to
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/feljtoni/906-ruevo-travnja-1945-komunistiki-zloini-su-preuivani-prikrivani-i-ostali-nekanjeni-1
"Prisjećanje na 65. obljetnicu stradanja sinova Đakovštine koji su
nevini odvedeni prema Ruševu i okrutno ubijeni ondje ili na putu do tog
mjesta
Fotka: Zgrada Komiteta u Đakovu. Prilokom gradnje su pronadjene kosti
brojnih žrtava Komunizma !
"Gdje se god zakopa u hrvatsku zemlju izviru kosti. Hrvatska je jedina
postkomunistička zemlja koja ni nakon 65 godina nije odala dužnu počast
žrtvama", tim je riječima HDZ-ov saborski zastupnik Andrija Hebrang
obrazložio zašto je njegova stranka zajedno s HSS-om u saborsku
proceduru uputila poseban zakon kojim bi se obilježili grobovi žrtava
komunističkih zločina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kao i
grobovi pripadnika hrvatske emigracije koje je likvidirala jugoslavenska
tajna policija.
Ni povjesničari još ne mogu utvrditi točan broj grobišta nastalih u
Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata. Procjene su da ih je oko tisuću.
O njima se gotovo pola stoljeća nije govorilo naglas. Primjer za to je
Đakovo u kojem se danas i gradonačelnik, SDP-ovac Zoran Vinković zalaže
za to da se rasvijetle dani koji su uslijedili nakon 12. travnja 1945.,
kada su u Đakovo ušle partizanske jedinice i, uz pomoć prokazivača,
zarobili i likvidirali velik broj ne samo pripadnika njemačke vojske
Wehrmachta, ustaša i domobrana, već i civila.
I danas zaplače kad mu se spomene ubijenu majku
Pouzdanih podataka o broju stradalih s područja Đakovštine u neposrednom
poraću nema. Dokumenata koji govore o komunističkoj represiji je malo.
Prema popisu jugoslavenske tajne službe OZNE u tih nekoliko dana uhićeno
je više od 200 osoba, dok je prema nekim navodima uhićeno više od 500
osoba. Sve što se iznosi svjedočanstva su preživjelih, a ona su više
nego potresna.
„Dan-danas postoje traume u obiteljima. Imamo slučaj Mladena Ižakovića
čija je mama ubijena. Kad mu je spomenete on i dan danas plače. Znači
čovjek od 75 godina nije prebolio svoju mamu. Ubijena je u zatvoru OZNE
u Đakovu“, ispričao nam je Pero Šola, predsjednik đakovačkog krila
Hrvatskoga obrednog zdruga „Jazovka“. Najveći broj ubijen je odmah po
ulasku partizanskih jedinica u Đakovo: „Imali su svoje ljude koji su
popisivali one koje treba likvidirati. Kad je ušla 21. srpska divizija
17. travnja, oni su odmah išli po kućama. Znali su ulica ta i ta i
odvodili su ljude“.
Jedan suradnik na projektu utvrđivanja žrtava partizanskoga i
komunističkog terora u Đakovštini, kaže Šola, još uvijek se sjeća kad su
mu odveli oca iz kuće u Selcima prema Ruševu kod Požege, najpoznatijem
stratištu i grobištu vojnika i civila iz Đakovštine, gdje je ubijen.
„Stalno se sjeća sjene kada su mu oca počeli vući van, kada je uhvatio
svog tatu za nogu i jedan partizan ga je gurnuo i bacio ga o zid.
U kućnim papučama na stratište
A evo tog sjećanja, ispričanog na šokačkom dijalektu đakovačkoga kraja:
„Ušli su unutra dva partizana, njega su čapili onako nemilosrdno, njem
su vezali ruke. Ja sam se uvatio njemu za noge – kao, ne dam ga –
međutim, oni su me otkinuli od noga, bacili u ćošak i njeg su odveli. To
je bilo, dabome, plač i tako", svjedočio je Stjepan Jakab za
dokumentarni film o Đakovčanima, žrtvama partizanskih zločina, koji
potpisuje Mario Šulina.
U spomen na nekoliko stotina Đakovčana i ostalih nedužnih žrtava
komunizma koji su pogubljeni u Ruševu i na putu do tog sela u požeškom
kraju 17. travnja 1945., na dan kada su partizani ušli u Đakovo, u
Ruševu je održana komemoracija. Komemoraciju u tom mjestu, na pola puta
između Đakova i Požege, organiziralo je Hrvatsko društvo političkih
zatvorenika - ogranak Đakovo (HDPZ), a ove se godine odazvao dosad
najveći broj sudionika - njih oko tri stotine, iz Đakova i okolice,
Slavonskoga Broda, Slatine, Orahovice, Našica, Zagreba i drugih gradova.
Ove godine obilježena je 65. obljetnica stradanja u Ruševu za čije je
žrtve u tamošnjoj crkvi misu zadušnicu predvodio mons. Luka Marjanović,
profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Zatim je održan
mimohod sudionika od crkve do spomen-obilježja gdje su položeni vijenci
i zapaljene svijeće. U ime organizatora skupu se obratio predsjednik
HDPZ-a Osječko-baranjske županije i ogranka Đakovo Ivo Tubanović,
podsjetivši na krvavi travanj 1945. kada su mnogi nedužni sinovi
Đakovštine bez ikakve krivice odvedeni prema Ruševu i okrutno ubijeni
ondje ili na putu do tog mjesta.
Popis žrtava iz Ruševa:
1. AMBRUŠIĆ, MIJO – MIŠO iz Kućanaca, Hrvat, potkraj rata sklonio se u
Đakovu kod ujaka Karaka, nakon pada Đakova odveli ga partizani s ciglane
zajedno s Ivanom Fratrićem i braćom Humbal, te 17. 4. 1945. ubili u Ruševu.
2. BARIĆ, IVAN iz Đakova (otac Vinko, majka Elizabeta), rođen 7. 6.
1916. u Đakovu, Hrvat, četkar, otac jednog djeteta, domobran, zarobljen
nakon pada Đakova i strijeljala ga OZN-a 10. 5. 1945. u Ruševu.
3. BAŽAJ, STJEPAN iz Preslatinaca (otac Mijo, majka rođ. Lukić), rođen
19. 9. 1926. u Preslatincima, Hrvat, pripadnik pučko-ustaške postrojbe,
ubili ga partizani sredinom travnja 1945. u Ruševu.
4. BECKER, JOSIP – SEPIKA iz Đakova (otac Adam), rođen 1922. u Đakovu,
Nijemac, domobran, nakon pada Đakova odveli ga partizani, te 17. ili 18.
4. 1945. navodno masakrirali i ubili u Ruševu.
5. BOLARIĆ, MILAN iz Đakovačkih Selaca, (otac Antun, majka Amalija),
rođen 1921. u Vrhu, Vinogora, Pregrada, Hrvat, domobran, odvela ga
OZN-a, te je navodno masakriran i ubijen 1945. u Ruševu.
6. BOLARIĆ, VJEKOSLAV - SLAVKO iz Đakovačkih Selaca (otac Antun, majka
Amalija), rođen 1924. u Vrhu, Vinogora, Pregrada, Hrvat, domobran,
odvela ga OZN-a i ubila 1945. u Ruševu.
7. BRKANOVIĆ, MATO iz Ruševa (otac Stjepan), rođen 1922. u Ruševu,
domobran, poginuo u borbi s partizanima 1945. u obrani Ruševa.
8. BRKIĆ, ANDRIJA iz Gorjana, rođen u Drenju, Hrvat, dimnjačar, ubijen
1945. u Ruševu.
9. CIGIĆ, PETAR iz Ruševa, rođen 1912. u Ruševu, pripadnik Oružanih
snaga NDH, poginuo u borbi s partizanima 1945. u obrani Ruševa.
10. CVANČIĆ,VLADO iz Beketinaca, (otac Pavo), rođen oko 1921. u
Beketincima, Hrvat, partizani ga zarobili i ubili 1945. u Ruševu.
11. ČEŠNIK, STJEPAN iz Đakova, rođen 1907., Hrvat, trgovac, partizani ga
vezali zajedno sa stolarom Šafauzerom i ubili ga 1945. u voćnjaku župnog
dvora u Đakovu, ili je prema drugim navodima ubijen u Ruševu.
12. ĐURAKOVIĆ, BOŽO iz Đakovačkih Selaca (otac Stjepan, majka Bara rođ.
Valjetić), rođen 15. 8. 1923. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, ratar,
pripadnik Ustaške vojnice, partizani ga uhitili kod kuće i odveli, te
masakrirali i strijeljali 18. 4. 1945. u Ruševu.
13. EMIĆ, PETAR iz Ruševa (otac Imra), rođen 1914. u Ruševu, domobran,
partizani ga mučili i kastrirali, potom ubili 1945. u Ruševu.
14. ERDELJIĆ, TOMO iz Đakovačkih Selaca (otac Antun, majka Marija),
rođen 1915. u Budrovcima, Hrvat, supruga Agica rođ. Kovačević, ratar,
masakrirali ga i ubili partizani 18. 4. 1945. u Ruševu.
15. ERDELJIĆ, STJEPAN iz Đakovačkih Selaca, rođen 1916. u Budrovcima,
Hrvat, ubili ga partizani 1945. u Ruševu.
16. ERGOTIĆ, IVAN iz Đakovačkih Selaca (otac Božo, majka Marija rođ.
Glavić), rođen 14. 10. 1925. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, domobran,
skrio se kod kuće, uhitila ga i odvela OZN-a, te ga ubili partizani 18.
4. 1945. u Ruševu.
17. ERGOTIĆ, ŠIMO iz Đakovačkih Selaca (otac Marko Živković, majka Manda
Ergotić), rođen 9. 9. 1912. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, pripadnik
Ustaške vojnice, uhitili ga partizani kod kuće, odveli i ubili 18. 4.
1945. u Ruševu.
18. FILIPOVIĆ, JOZO iz Vuke (otac Mijo), rođen 1914. u Vuki, Hrvat,
masakrirali ga partizani 1945. u Ruševu.
19. FRATRIĆ, IVAN iz Đakova, rođen 24. 8. 1902. u Vukovaru, Hrvat,
supruga Katarina r. Werner, otac 2 djece, suvlasnik ciglane u Đakovu,
nakon pada Đakova odveli ga partizani s ciglane zajedno s braćom Humbal
i Mišom Ambrušićem, te 17. 4. 1945. ubili u Ruševu.
20. GLAVAŠEVIĆ, JOSIP - JOCA iz Đakovačkih Selaca (otac Josip, majka
Matijka rođ. Nikolić), rođen 2. 4. 1919. u Đakovačkim Selcima, Hrvat,
domobran, uhitila ga kod kuće i odvela OZN-a, masakrirali ga i ubili
partizani 11. 11. 1944. u Paučju, ili prema drugim navodima 1945. u Ruševu.
(Nastavak slijedi)
"Prisjećanje na 65. obljetnicu stradanja sinova Đakovštine koji su
nevini odvedeni prema Ruševu i okrutno ubijeni ondje ili na putu do tog
mjesta
Fotka: Zgrada Komiteta u Đakovu. Prilokom gradnje su pronadjene kosti
brojnih žrtava Komunizma !
"Gdje se god zakopa u hrvatsku zemlju izviru kosti. Hrvatska je jedina
postkomunistička zemlja koja ni nakon 65 godina nije odala dužnu počast
žrtvama", tim je riječima HDZ-ov saborski zastupnik Andrija Hebrang
obrazložio zašto je njegova stranka zajedno s HSS-om u saborsku
proceduru uputila poseban zakon kojim bi se obilježili grobovi žrtava
komunističkih zločina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kao i
grobovi pripadnika hrvatske emigracije koje je likvidirala jugoslavenska
tajna policija.
Ni povjesničari još ne mogu utvrditi točan broj grobišta nastalih u
Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata. Procjene su da ih je oko tisuću.
O njima se gotovo pola stoljeća nije govorilo naglas. Primjer za to je
Đakovo u kojem se danas i gradonačelnik, SDP-ovac Zoran Vinković zalaže
za to da se rasvijetle dani koji su uslijedili nakon 12. travnja 1945.,
kada su u Đakovo ušle partizanske jedinice i, uz pomoć prokazivača,
zarobili i likvidirali velik broj ne samo pripadnika njemačke vojske
Wehrmachta, ustaša i domobrana, već i civila.
I danas zaplače kad mu se spomene ubijenu majku
Pouzdanih podataka o broju stradalih s područja Đakovštine u neposrednom
poraću nema. Dokumenata koji govore o komunističkoj represiji je malo.
Prema popisu jugoslavenske tajne službe OZNE u tih nekoliko dana uhićeno
je više od 200 osoba, dok je prema nekim navodima uhićeno više od 500
osoba. Sve što se iznosi svjedočanstva su preživjelih, a ona su više
nego potresna.
„Dan-danas postoje traume u obiteljima. Imamo slučaj Mladena Ižakovića
čija je mama ubijena. Kad mu je spomenete on i dan danas plače. Znači
čovjek od 75 godina nije prebolio svoju mamu. Ubijena je u zatvoru OZNE
u Đakovu“, ispričao nam je Pero Šola, predsjednik đakovačkog krila
Hrvatskoga obrednog zdruga „Jazovka“. Najveći broj ubijen je odmah po
ulasku partizanskih jedinica u Đakovo: „Imali su svoje ljude koji su
popisivali one koje treba likvidirati. Kad je ušla 21. srpska divizija
17. travnja, oni su odmah išli po kućama. Znali su ulica ta i ta i
odvodili su ljude“.
Jedan suradnik na projektu utvrđivanja žrtava partizanskoga i
komunističkog terora u Đakovštini, kaže Šola, još uvijek se sjeća kad su
mu odveli oca iz kuće u Selcima prema Ruševu kod Požege, najpoznatijem
stratištu i grobištu vojnika i civila iz Đakovštine, gdje je ubijen.
„Stalno se sjeća sjene kada su mu oca počeli vući van, kada je uhvatio
svog tatu za nogu i jedan partizan ga je gurnuo i bacio ga o zid.
U kućnim papučama na stratište
A evo tog sjećanja, ispričanog na šokačkom dijalektu đakovačkoga kraja:
„Ušli su unutra dva partizana, njega su čapili onako nemilosrdno, njem
su vezali ruke. Ja sam se uvatio njemu za noge – kao, ne dam ga –
međutim, oni su me otkinuli od noga, bacili u ćošak i njeg su odveli. To
je bilo, dabome, plač i tako", svjedočio je Stjepan Jakab za
dokumentarni film o Đakovčanima, žrtvama partizanskih zločina, koji
potpisuje Mario Šulina.
U spomen na nekoliko stotina Đakovčana i ostalih nedužnih žrtava
komunizma koji su pogubljeni u Ruševu i na putu do tog sela u požeškom
kraju 17. travnja 1945., na dan kada su partizani ušli u Đakovo, u
Ruševu je održana komemoracija. Komemoraciju u tom mjestu, na pola puta
između Đakova i Požege, organiziralo je Hrvatsko društvo političkih
zatvorenika - ogranak Đakovo (HDPZ), a ove se godine odazvao dosad
najveći broj sudionika - njih oko tri stotine, iz Đakova i okolice,
Slavonskoga Broda, Slatine, Orahovice, Našica, Zagreba i drugih gradova.
Ove godine obilježena je 65. obljetnica stradanja u Ruševu za čije je
žrtve u tamošnjoj crkvi misu zadušnicu predvodio mons. Luka Marjanović,
profesor na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Zatim je održan
mimohod sudionika od crkve do spomen-obilježja gdje su položeni vijenci
i zapaljene svijeće. U ime organizatora skupu se obratio predsjednik
HDPZ-a Osječko-baranjske županije i ogranka Đakovo Ivo Tubanović,
podsjetivši na krvavi travanj 1945. kada su mnogi nedužni sinovi
Đakovštine bez ikakve krivice odvedeni prema Ruševu i okrutno ubijeni
ondje ili na putu do tog mjesta.
Popis žrtava iz Ruševa:
1. AMBRUŠIĆ, MIJO – MIŠO iz Kućanaca, Hrvat, potkraj rata sklonio se u
Đakovu kod ujaka Karaka, nakon pada Đakova odveli ga partizani s ciglane
zajedno s Ivanom Fratrićem i braćom Humbal, te 17. 4. 1945. ubili u Ruševu.
2. BARIĆ, IVAN iz Đakova (otac Vinko, majka Elizabeta), rođen 7. 6.
1916. u Đakovu, Hrvat, četkar, otac jednog djeteta, domobran, zarobljen
nakon pada Đakova i strijeljala ga OZN-a 10. 5. 1945. u Ruševu.
3. BAŽAJ, STJEPAN iz Preslatinaca (otac Mijo, majka rođ. Lukić), rođen
19. 9. 1926. u Preslatincima, Hrvat, pripadnik pučko-ustaške postrojbe,
ubili ga partizani sredinom travnja 1945. u Ruševu.
4. BECKER, JOSIP – SEPIKA iz Đakova (otac Adam), rođen 1922. u Đakovu,
Nijemac, domobran, nakon pada Đakova odveli ga partizani, te 17. ili 18.
4. 1945. navodno masakrirali i ubili u Ruševu.
5. BOLARIĆ, MILAN iz Đakovačkih Selaca, (otac Antun, majka Amalija),
rođen 1921. u Vrhu, Vinogora, Pregrada, Hrvat, domobran, odvela ga
OZN-a, te je navodno masakriran i ubijen 1945. u Ruševu.
6. BOLARIĆ, VJEKOSLAV - SLAVKO iz Đakovačkih Selaca (otac Antun, majka
Amalija), rođen 1924. u Vrhu, Vinogora, Pregrada, Hrvat, domobran,
odvela ga OZN-a i ubila 1945. u Ruševu.
7. BRKANOVIĆ, MATO iz Ruševa (otac Stjepan), rođen 1922. u Ruševu,
domobran, poginuo u borbi s partizanima 1945. u obrani Ruševa.
8. BRKIĆ, ANDRIJA iz Gorjana, rođen u Drenju, Hrvat, dimnjačar, ubijen
1945. u Ruševu.
9. CIGIĆ, PETAR iz Ruševa, rođen 1912. u Ruševu, pripadnik Oružanih
snaga NDH, poginuo u borbi s partizanima 1945. u obrani Ruševa.
10. CVANČIĆ,VLADO iz Beketinaca, (otac Pavo), rođen oko 1921. u
Beketincima, Hrvat, partizani ga zarobili i ubili 1945. u Ruševu.
11. ČEŠNIK, STJEPAN iz Đakova, rođen 1907., Hrvat, trgovac, partizani ga
vezali zajedno sa stolarom Šafauzerom i ubili ga 1945. u voćnjaku župnog
dvora u Đakovu, ili je prema drugim navodima ubijen u Ruševu.
12. ĐURAKOVIĆ, BOŽO iz Đakovačkih Selaca (otac Stjepan, majka Bara rođ.
Valjetić), rođen 15. 8. 1923. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, ratar,
pripadnik Ustaške vojnice, partizani ga uhitili kod kuće i odveli, te
masakrirali i strijeljali 18. 4. 1945. u Ruševu.
13. EMIĆ, PETAR iz Ruševa (otac Imra), rođen 1914. u Ruševu, domobran,
partizani ga mučili i kastrirali, potom ubili 1945. u Ruševu.
14. ERDELJIĆ, TOMO iz Đakovačkih Selaca (otac Antun, majka Marija),
rođen 1915. u Budrovcima, Hrvat, supruga Agica rođ. Kovačević, ratar,
masakrirali ga i ubili partizani 18. 4. 1945. u Ruševu.
15. ERDELJIĆ, STJEPAN iz Đakovačkih Selaca, rođen 1916. u Budrovcima,
Hrvat, ubili ga partizani 1945. u Ruševu.
16. ERGOTIĆ, IVAN iz Đakovačkih Selaca (otac Božo, majka Marija rođ.
Glavić), rođen 14. 10. 1925. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, domobran,
skrio se kod kuće, uhitila ga i odvela OZN-a, te ga ubili partizani 18.
4. 1945. u Ruševu.
17. ERGOTIĆ, ŠIMO iz Đakovačkih Selaca (otac Marko Živković, majka Manda
Ergotić), rođen 9. 9. 1912. u Đakovačkim Selcima, Hrvat, pripadnik
Ustaške vojnice, uhitili ga partizani kod kuće, odveli i ubili 18. 4.
1945. u Ruševu.
18. FILIPOVIĆ, JOZO iz Vuke (otac Mijo), rođen 1914. u Vuki, Hrvat,
masakrirali ga partizani 1945. u Ruševu.
19. FRATRIĆ, IVAN iz Đakova, rođen 24. 8. 1902. u Vukovaru, Hrvat,
supruga Katarina r. Werner, otac 2 djece, suvlasnik ciglane u Đakovu,
nakon pada Đakova odveli ga partizani s ciglane zajedno s braćom Humbal
i Mišom Ambrušićem, te 17. 4. 1945. ubili u Ruševu.
20. GLAVAŠEVIĆ, JOSIP - JOCA iz Đakovačkih Selaca (otac Josip, majka
Matijka rođ. Nikolić), rođen 2. 4. 1919. u Đakovačkim Selcima, Hrvat,
domobran, uhitila ga kod kuće i odvela OZN-a, masakrirali ga i ubili
partizani 11. 11. 1944. u Paučju, ili prema drugim navodima 1945. u Ruševu.
(Nastavak slijedi)
0 new messages