Josip Perković, Celestin Sardelić, Miroslav Šeparović i Igor Dolanc
nazdravljaju u Boćarskom domu 2000-e otvaranju odvjetničkog ureda Miroslava
Šeparovića (photo Jutarnji list)
Sedamdeset posto slušatelja Radija 101 glasalo je u anketi treba li Josipa
Perkovića izručiti Njemačkoj ili mu suditi u Hrvatskoj za sudjelovanje u
ubojstvima hrvatskih emigranata u Njemačkoj, da ga treba izručiti.
Po mojoj procjeni, rezultat je to nepovjerenja u hrvatsko sudstvo.
Hrvatska se inače nije spremna suočiti sa mračnim dijelom svoje
prošlošlosti.
Da nije bilo međunarodnog pritiska ne bi se nikad sudilo Dinku Šakiću za
zločine u Jasenovcu za vrijeme 2. svjetskog rata.
Obzirom da nitko iz međunarodne zajednice nije pravio pritisak zbog
partizanskih zločina nakon rata do sada nije bilo ni jednog suđenja na tu
temu.
Da nema ICTY-a nitko ne bi bio suđen ni za ratne zločine za vrijeme
Domovinskog rata.
Na stranu smiješni postupci protiv svih koji su za vrijeme rata bili na
okupiranom području.
Da Njemačka nije svjetski primjer kako se suočiti sa vlastitom prošlošću iz
2. svjetskog rata, ali i vremena DDR-a, te da UDBA najviše hrvatskih
emigranata nije pobila upravo na području Njemačke, nikada se ni Josip
Perković ne bi našao u prilici da mu se sudi za zločine UDBE.
Suđenje Vinku Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića u startu je bilo farsična
iznimka.
Građani nemaju povjerenja u hrvatsku vlast kad je u pitanju Josip Perković,
moguće je i zbog izjave Zlatka Mehuna glasnogovornika policije da MUP ništa
nije dobio od Interpola vezano za Perkovića, pa su napisi u medijima
tjeralica prije tjeralice. Kao da se u policiji ne znaju služiti internetom
pa nisu vidjeli njemačku međunarodnu tjeralicu za Perkovićem.
Jasna Babić u današnjoj Slobodnoj Dalamaciji relativizira njemačke optužbe
protiv Josipa Perkovića kao "obavještajni rat" "sukob Bože Vukušića s
Josipom Perkovićem". To je teza koju je pred par mjeseci upotrijebio i
Gordan Malić u Globusu naglašavajući kako je to obračun BND-a sa MI6-om za
"obavještajnu prevlast u Hrvatskoj".
Jasna Babić ima bezbroj razloga uzeti u zaštitu Perkovića jer je na
dokumentima s kojima je on bio u doticaju napisala obje svoje knjige:
Zagrebačka mafija i Urota Blaškić. Veselin Marinov na čijim izviješćima je
temeljima "Zagrebačku mafiju", kako to sama navodi u knjizi, bio je osobni
suradnik Josipa Perkovića, tada savjetnika u HIS-u. Perković je osmislio
naziv akcije HIS-ove akcije Barakuda koja se temeljila na izviješćima
Veselina Marinova.
On je preko Đurđe Šušak s kojom je bio posebno blizak kad se zaposlio u
HIS-u, nagovorio njenog muža da za branitelja Tihomira Blaškića uzme Antu
Nobila.
Kao posljedica angažmana Nobila i Perkovića u slučaju Blaškić nastala je
Babićkina knjiga Urota Blaškić.
Gordan Malić godinama vjeruje informacijama Josipa Perkovića.
On je zaslužan što se Saša Perković, sin osumnjičenika njemačkog državnog
odvjetnika, našao na mjestu savjetnika Predsjednika RH za nacionalnu
sigurnost.
Čim je Malić objavio da se Prezentacija Franje Tureka državnom vrhu bavila
Josipom i Sašom Perkovićem, Predsjednik Mesić je zaposlio Sašu na mjesto
svog savjetnika, te odbacio sve prigovore na djelatnosti Perkovića
starijeg:
Vaš je novi savjetnik za sigurnost Saša Perković, čiji je otac Josip
Perković također iskusni obavještajac. Znači li to da ćete se više
koncentrirati na rad obavještajnih službi u drugom mandatu?
- Josip Perković se nakon prvih demokratskih izbora uključio u obavještajne
službe, formirao je hrvatsku obavještajnu službu i otišao u mirovinu. Bilo
je onih koji su sumnjali u njegove dobre namjere, ali nikad mu se ništa
nije moglo prigovoriti. Njegov je sin dobro obrazovan i radio je u službama
koje ga kvalificiraju da bude moj savjetnik. Jer, meni je potreban savjet o
funkcioniranju institucija, a to može biti onaj tko dolazi iz njih. Ja ne
mogu sve pratiti, a Ustav kaže da sam dužan brinuti se o funkcionirnju
institucija u državi.
Jasnima Popović, Večernji list, 25.02.2005
Kada je Saša Perković imenovan za savjetnika Predsjednika RH Ranko Ostojić,
bivši ravnatelj MUP-a i aktualni član Uprave Slobodne Dalmacije, pozdravio
je taj Mesićev potez porukom autoru 45 lines:
- Saša je najbolji dokaz da to što je u Prezentaciji postaje prednost.
Ranko Ostojić je sa Sašom Perkovićem, dok je potonji obnašao dužnost
pomoćnika ravnatelja HIS-a bio u posjeti Hrvoju Petraču u Austriji, prije
nego se tajkun kojeg se 2001./2002. tražilo zbog informacija vezanih za
ubojstvo Vjeke Sliška, pojavio na razgovoru u policiji.
Jasna Babić je u svojoj knjizi Zagrebačka mafija istaknula velike zasluge
Ranka Ostojića za ispravan pristup problemu organiziranog kriminala u
Hrvatskoj.
Do je Ranko Ostojić bio ravnatelj policije Mario Barišić je na prvom
suđenju za ratne zločine u Lori kao odgovornog među inima prozvao i Josipa
Perkovića. Barišić je još u istrazi koju je vodio tadašnji splitski državni
odvjetnik Mladen Bajić rekao da je Tvrtko Pašalić, Barišićev šef u Vojoj
policiji, nazvao Josipa Perkovića, pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška u
Zagreb i pitao što učiniti s izmasakriranim ratnim zarobljnicima obzirom da
se Međunarodni Crveni križ najavio u posjetu. Prema svjedočenju Maria
Barišića Josip Perković je Tvrtku Pašaliću izdao zapovijed da se zločin
prikrije tako što će izmasakrirani biti preveženi u druge vojne pritvore u
Šibeniku, Zadru, Kerestincu.
The witnesses mentioned 14 and 15 April when the IRC representatives
visited Lora asking for the permission to enter the military prison because
they found out about the unregistered prisoners captured there. This caused
panic so before the IRC representatives entered Lora, Josip Perkovic,
Assistant Minister of Defense in charge of SlS (Secret Intelligence
Service) had ordered the transfer of the prisoners.
Stanko Feric and Marijo Kavain, Jutarnji list, 15. 03. 2001.
Prema tvrdnjama Maria Barišića autoru 45 lines Ranko Ostojić se nije
potrudio pružiti adekvatnu zaštitu svjedoku za Loru. Obzirom da se
ispostavilo da je Ranko Ostojić surađivao s Josipom Perkovićem i njegovim
sinom, jasno je zašto nikad ništa nije poduzeo protiv starijeg Perkovića, a
na osnovu svjedočenja Maria Barišića.
Nejasno je i kako bi se prema Josipu Perkoviću postavio Glavni državni
odvjetnik Mladen Bajić da Nijemci aktualni slučaj prepuste na procesuiranje
Hrvatskoj. Naime, Mladen Bajić je raspolagao spoznajama da je Josip
Perković kao pomoćnik ministra obrane u slučaju Lora zataškavao zločine,
što je kažnjivo i po našim zakonima, ne samo statutu ICTY-a, pa ga nije za
to optužio.
Prema snimkama koje je objavio Nacional, navodni britanski agent Christoper
Looms u razgovoru s Gordanom Malićem zanimao se za onu dvojicu, mlađeg i
starijeg. Sudeći prema kasnijim Malićevim tvrdnjama da BND želi omesti MI6
koji uz pomoć Josipa Perkovića, traži Antu Gotovinu, Malić i Looms su
spominjući onu dvojicu, mlađeg i starijeg razgovarali o Saši i Josipu
Perkoviću.
Vjerujem u njemačko pravosuđe i ne dijelim mišljenje Jasne Babić i Gordana
Malića da se ono dalo uplesti u kojekave obavještajne igre. Obavještajne
igre prolaze samo na Balkanu gdje su počam od Rumunjske, preko Bugarske,
Srbije, Albanije, BiH, pa zaključno sa Hrvatskom, bivši komunistički šefovi
tajnih policija još uvijek snažno prisutni u političkom životu.
Odvjetnik Anto Nobilo, koji je s Josipom Perkovićem usko surađivao još
prilikom suđenja Andriji Artukoviću, izjavio je danas za Radio 101 da mu je
Perković dobar prijatelj i da će ga on, najvjerojatnije braniti, povede li
se postupak u Hrvatskoj.
Nobilo je sa osmijehom potvrdio da se Perković trenutno nalazi u Hrvatskoj.
Dnevnik 24 sata bez navođenja izvora prenosi Perkovićevu sliku u društvu
Gojka Šuška i Mate Laušića s jedne od mojih web postaja. Objavljuju i sliku
elitne četvrti u kojoj Perković navodno stanuje, pa umjesto Zelengaja 67
fotografiraju Srebrnjak gdje stanuje Dunja Zloić Gotovina.
Prema kuloarskim informacijama iz Haaga Haaški sud je zainteresiran da dođe
do novih potvrda informacija da je Ante Nobilo iznio sa Suda zaštićena
svjedočenja nizozemskog vojnika SFOR-a i Stjepana Mesića, u predmetu
Blaškić.
Isto tako, navodno Haaško tužiteljstvo traži obnovu postupka protiv
Tihomira Blaškića nakon što je dobilo sasvim čvrste informacije o
postojanju Blaškićeve zapovijedi za ratni zločin u njegovoj zoni
odgovornosti.
Navodno, Haaško tužiteljstvo posjeduje sasvim uvjerljive dokaze da su za tu
zapovijed znali Ante Nobilo, njegov stručni suradnik Josip Perković,
Markica Rebić šef SIS-a, i njegov suradnik Stipan Udiljak.
Prema tome, iluzorno je očekivati da bi ICTY, bez obzira na navodnu
suradnju Josipa Perkovića sa Christopherom Loomsom, bio spreman bilo pred
hrvatskim, bilo pred njemačkim vlastima, na bilo koji način pružiti podršku
Josipu Perkoviću, koji je sad osumnjičen za sudjelovanje u ubojstvima na
području Njemačke 70-ih i 80-ih godina prošlog tisućljeća.
Ako je Josip Perković uz pomoć Ante Nobila, a kasnije Ranka Ostojića i
Mladena Bajića do sada uspio izbjeći da se sam nađe na optuženičkoj klupi u
Haagu, sasvim je jasno da ICTY nema više razloga da ga štiti. Naprotiv, ima
indicija da su haaški istražitelji dobili dodatne dokaze o njegovoj
umiješanosti u ratne zločine u Hrvatskoj.
Kao, nesumnjivo glavni šef udbaškog sindikata, najžilavije i najuticajnije
neformalne udruge u Hrvatskoj, Josip Perković je osim vlastitog sina, na
bitna mjesta u obavještajnoj zajednici instalirao svoje ljude.
Šef POA-e, i prema vlastitoj ambiciji budući formalni šef svih hrvatskih
špijuna, Tomislav Karamarko, pod snažnim je uticajem Josipa Perkovića.
Prema pisanju Jasne Babić Perkovićevi igrači su i Ivan Bandić, časnik za
vezu OA-e u Mađarskoj i Gordan Akrap, predstavnik OA-e u Berlinu.
Gordan Akrap je prema Jasni Babić formalno vodio akciju Barakuda, a
2001./2002-e bio je šef ispostave OA-e u Münchenu.
Iako je Akrap trenutno u Berlinu zadužen za odnose sa BND-om, obzirom da su
Nijemci Perkovića već optužili, on mu više ne može pomoći, a preporuka da
je Perkovićev čovjek samo njemu samom može odmoći u odnosima sa zemljom
gdje je gost.
Preuzimanjem SIS-a i Vojne policije iz ruku Dragutina Frančiškovića i Ivana
Grbavca Cobre Josip Perković je, među ostalim stekao i velike prijatelje u
nekadašnjoj Vojnoj bolnici na Dubravi.
Tako je dobio i počasno mjesto na web stranici Kliničke bolnice Dubrava:
Na prijedlog i inicijativu Kriznog štaba VBZ, predsjednik Republike dr.
Franjo Tuđman sa suradnicima (predsjednik Vlade RH dr. Franjo Gregurić,
potpredsjednik Vlade
prof.dr.sc. Mate Granić, načelnik Glavnog stožera HV
general Anton Tus, pomoćnik ministra obrane brigadir Josip Perković,
zapovjednik Glavnog stožera saniteta RH general-bojnik prim.dr. Ivo Prodan,
akademik prof. dr. Zdenko Škrabalo, koji je od Vlade bio zadužen za
svekolike kontakte s Kriznim štabom i savjetnik Predsjednika
prof.dr.sc.
Slaven Letica) donosi odluku da se primanjem bolesnika u bolnicu i
nastavkom rada poliklinike bolnica fizički čuva, ali i oružjem brani ako
ustreba.
Povijest i razvoj Kliničke bolnice Dubrava
Kroz svo ovo vrijeme ostao je u dobrim odnosima s Ivom Prodanom i
nekadašnjim ravnateljem bolnice Dr Petrom Brinarom, ocem Maje Brinar,
poznate po udaji za puno starijeg izraelskog businessmana.
Pretpostavlja se da je preko tih veza, nakon izbornih promjena 2000-e na
mjesto šefa osiguranja bolnice postavio svog suradnika još iz emigracije, a
kasnije pukovnika SIS-a Tomislava Mičića.
Prema Zvonimiru Despotu u Večernjem listu, Nijemci sumnjiče Perkovića da je
1977. kao operativac UDBA-e pod pseudonimom Tomo Novaković, od svog
nekadašnjeg suradnika Josipa Milera (prebjegao BND-u, kao i Josip Majerski
kasnije), donijevši mu pištolj i 60.000 DEM u Švicarsku, tražio da ubije
emigrante Franu Goretu i Stjepana Bilandžića.
O tome postoje čvršti dokazi na raspolaganju njemačkim vlastima još iz tog
vremena. Josip Miler je u međuvremenu umro, ali kako tvrdi bivši emigrant
Tomo Sedlo, iza sebe je ostavio svjedočenje na video vrpci.
Što se tog dijela optužbi na Perkovićev račun tiče, najzanimljivije će biti
čuti svjedočenje Frane Gorete.
Nakon niza mojih tekstova o zločinima u kojima su sudjelovali pripadnici
SIS-a i Vojne policije, intervjuom u Globusu 1999. kolegi Marku Cigoju,
oglasio se za zločine prozivani časnik SIS-a Frane Goreta, odbacivši sve
optužbe na svoj račun i jako nahvalivši Josipa Perkovića kod kog se nakon
dolaska iz meigracije zaposlio u SIS-u.
Na koji je to način Frane Goreta od Perkovićeve žrtve (prema njemačkoj
optužnici) postao Perkovićev dobar suradnik u SIS-u (prema vlastitom
priznanju), dobit će priliku objasniti on sam - bilo na suđenju u
Njemačkoj, bilo na onom u Hrvatskoj, ako u Zagrebu, Josip Perković ikada
bude optužen.
Josip Perković iz 1995. kada je Žarku Rešetaru i Marku Cigoju za ST Exluziv
najavljivao svoj odlazak u mirovu
P.S. Nije mi jasno kojom se logikom rukovodila HINA dajući jučer vijest o
njemačkoj tjeralici protiv Perkovića navodeći kako je i list Hrvata iz
dijaspore Croatian Herald pisao o njemačkoj istrazi vezano za ubojstvo
Stjepana Đurekovića.
Naime, Croatian Herald je poznat i bitan koliko je poznat i bitan Mate
Bašić koji ga uređuje. A u njegovu tekstu , a u njegovu tekstu koji možete
pročitati pod naslovom Celnik Udbe i SIS-a pod njemackom istragom nema
ničeg što nije pisalo drugdje, pa mi ostaje samo za zaključiti da Mate
Bašić ima dobre veze u HINA-i koja ga citira bez ikakve druge veze.
--
Prijatno