"Šturm" <
p...@google.com> wrote in message news:lhe4u3$2m6$2...@ls237.t-com.hr...
> On 1.4.2014. 12:37, Šturm wrote:
>> Hrvatski povjesničar i političar, prvi predsjednik HDZ-a i prvi
>> predsjednik Republike Hrvatske. Rođen je u Velikom Trgovišću 14. svibnja
>> 1922. u braku Stjepana i Justine (rođ. Gmaz). Pored Franje obitelj
>> Tuđman imala je još dva sina: Ivicu i Stjepana. Majka mu je umrla 1929.
>> kada je Franjo pošao u osnovnu školu. Od tada o djeci skrbi samo otac.
>> Osnovnu školu pohađa u Trgovišću (1929.-1933.), a srednju u Zagrebu
>> (1934.-1941.). Po završetku srednje škole odlazi u partizane (1941.)
>> zajedno s ocem i braćom. U tom će ratu brat Stjepan poginuti (1943.).
>> Potkraj siječnaj 1945. mladi je Tuđman upućen (kao jedan od hrvatskih
>> predstavnika) u Vrhovni štab NOV i POJ u Beograd. Tu radi u Glavnoj
>> personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, a zatim u Generalštabu
>> JNA da bi potom prešao na novu dužnost u uredništvu Vojne enciklopedije.
>> U Beogradu završava i studij na Višoj vojnoj akademiji (1955.-1957.). U
>> čin generala promaknut je 1960. čime postaje najmlađi general u
>> komunističkoj Jugoslaviji. Tijekom boravka u Beogradu jedno je vrijeme i
>> predsjednik sportske udruge Partizan. U razgovoru za sportski list
>> Nogomet Stjepan Bobek, koji je u to doba bio igrač NK Partizan, tvrdi
>> kako je baš Tuđman prvobitno bijele partizanove dresove promijenio u
>> crno-bijele tvrdeći kako će se tako dresovi manje uprljati tj. da se
>> tako u klubu štedi na novcu za dresove nogometaša.
>>
>> Dok je živio u Beogradu njegov otac sazvao je obiteljski sastanak u
>> Velikom Trgovišću na koji se sinovi Franjo i Ivan nisu odazvali. Potom
>> je u ubio svoju suprugu (maćehu svojih sinova), a potom i sebe. Sinovi
>> su kasnije u razgovorima s poznanicima izražavali uvjerenje kako je
>> očeva namjera bila pobiti cijelu obitelj. No, kasnije je Tuđman tvrditi
>> kako je njegova oca i maćhu ubila UDBA. Na vlastiti je zahtjev 1961.
>> razriješen vojne službe kako bi se posvetio znanstvenom radu. Potom se
>> seli u Zagreb gdje osniva Institut za historiju radničkog pokreta. Na
>> mjestu direktora ove ustanove ostaje sve do 1967. Za utemeljenje
>> Instituta dobiva novčanu potporu vlasti, a dodijeljen mu je i dio kata
>> konfiscirane vile židovske obitelji Vrus u Nazorovoj ulici (zajedno s
>> namještajem). Vlasnica vile ostala je u njoj živjeti u statusu sluškinje
>> sve dok nije organizirano njezino iseljenje. Prema svjedočenju
>> zagrebačkog pravnika Zlatka Vranjicana posao su u Institutu mogli su
>> dobiti samo ljudi bez 'mrlja' u biografiji. Vranjican se prijavio za
>> mjesto istraživača u Institutu. Nakon razgovora Tuđman je bio zadovoljan
>> kandidatom, ali mu je ubrzo poručio kako ga ne može zaposliti jer je u
>> međuvremeno "otkrio da potječe iz obitelji narodnih neprijatelja". Za
>> profeosra na Fakultetu političkog znanosti Zagrebačkog sveuičilišta
>> izabran je 1963. gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i
>> suvremena nacionalna povijest. Dvije godine kasnije (1965.) postaje
>> doktor povijesnih znanosti kada na Zagrebačkom sveučilištu brani
>> disertaciju Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918.
>> do sloma 1941.
>>
>> Tijekom tog vremena (1962.-1967.) predsjednik je Komisije za međunarodne
>> odnose Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske. Ujedno je i
>> narodni zastupnik (1965.-1969.) Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora SR
>> Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog
>> vijeća Sabora SR Hrvatske. Bio je i član Upravnog odbora te Izvršnog
>> odbora Matice hrvatske te predsjednik Komisije Matice hrvatske za
>> hrvatsku povijest. Član Društva hrvatskih književnika postaje 1970., a
>> član Hrvatskog centra PEN-a je od 1987. Iz komunističke je stranke
>> izbačen 1967. i primoran napustiti Institut te je uklonjen sa
>> Sveučilišta i umirovljen kako bi se spriječila njegova javna djelatnost.
>> Tada mu je bilo samo 45 godina. Kada je nakon Hrvatskog proljeća započeo
>> progon hrvatskih disidenata zatvoren je. Zahvaljujući zalaganju
>> Miroslava Krleže kod Josipa Broza izbjegao je višegodišnju robiju koja
>> mu je bila namijenjena te je osuđen samo na dvije godine zatvora
>> (kasnije je ta osuda smanjena na devet mjeseci) u Lepoglavi. Lepoglavski
>> liječnik opisao je jednom Tuđmana kao "najvećeg simulanta kojega je
>> vidio u svojoj karijeri". Neprestano se žalio na srce te je tvrdio da mu
>> zatvorska posteljina izaziva alergiju. Na temelju toga uprava zatvora
>> dopustila je da mu supruga Ankica donosi čistu posteljinu od kuće, kao i
>> hranu. Mogao je gledati televiziju, čitati i pisati kad je htio.
>> Tadašnji partner njegove kćerke svakog tjedna donosio mu je u zatvor
>> "radi srca" bocu Martella. Za razliku od ostalih političkih zatvorenika
>> koji su osobnu higijenu obavljali pod hladnom vodom imao je ekskluzivno
>> pravo na brijanje u zatvorskoj brijačnici.
>>
>> U prvomu političkom pogromu nakon Brozove smrti ponovno je (veljača
>> 1981.) osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog
>> djelovanja u razdoblju od pet godina. I to zbog toga što je dao
>> intervjue za švedsku i njemačku televiziju te francuski radio, u kojima
>> je govorio o svojim povijesnim prosudbama. Nakon presude ponovno je u
>> zatvoru (siječanj 1982. - veljača 1983.), ali je nakon godinu dana
>> pušten radi liječenja. U svibnju 1984. vraćen je u zatvor radi
>> izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja
>> zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora. Kad mu je 1987. vraćena
>> putovnica (nakon što je 17 godina bila oduzeta) putuje u inozemstvo.
>> Prvo posjećuje Kanadu i Sjedinjene Države, a zatim u europske zemlje
>> gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga
>> nacionalnog pokreta među hrvatskim iseljenicima. Sredinom 1989.
>> utemeljuje HDZ i postaje predsjednikom stranke, a na toj će dužnosti
>> ostati do kraja života. Ta će stranka na prvim demokratskim izborima u
>> Hrvatskoj (1990.) pobijediti na izborima uvjerljivom većinom, a Tuđman
>> će biti izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke
>> Republike Hrvatske. Nakon donošenja novog Ustava Republike Hrvatske (22.
>> prosinca 1990.) na neposrednim je predsjedničkim izborima (kolovoz
>> 1992.) izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Od prosinca 1992.
>> redovni je član HAZU. U lipnju 1997. na drugim neposrednim
>> predsjedničkim izborima opet će biti izabran za predsjednika Republike
>> Hrvatske.
>>
>> Preminuo je 10. prosinca 1999. u Zagrebu. Pokopan je na zagrebačkom
>> groblju Mirogoj. Nositelj je brojnih međunarodnih nagrada i priznanja
>> (Catarina de Medici, nagrade Centra za etničke manjine, počasni doktor
>> Sveučilišta La Jolla) te nositelj više hrvatskih odlikovanja. Hrvatski
>> Sabor dodijelio mu je 9 njaviših državnih ordena. O njegovoj političkoj
>> ličnosti postoje brojni prijepori. Na međunarodnom planu sumnjiči ga se
>> da je dogovarao podjelu BiH s Miloševićem Na unutarpolitičkom planu
>> promijenio je ime NK Dinamu što je izazvalo prosvjede navijača toga
>> kluba. Zamjeru mi se i loša provedba privatizacije tijekom koje je došlo
>> do velikog broja nepravilnost te je dobar dio hrvatskog gospodarskog
>> bogatstva prodavan za višestruko manju cijenu od stvarne. Svoje
>> protivnike i kritičare nije se libio nazivati Judama i farizejima,
>> diletantima, jalnicima i jalnušima, smutljivcima i mutikašama,
>> egzibicionistima, stranim plaćenicima i šakom prodanih duša.
>
>
http://www.moljac.hr/biografije/tudjman.htm
> --
> Prijatno
Jeba ga čača što ga promaši.
Trebo je otić u beograd i smaknut smece.