Munir Podumljak, zvan Mickey ili Miki, rođen je 20. travnja 1970. u
Sarajevu. Osim oca Muje i majke Nurije nema drugih članova uže obitelji, a u
Sarajevu je završio osnovnu školu, potom i srednju elektrotehničku školu te
stekao zvanje elektroničara za računalnu tehniku. Godine 1988. upisao je
studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu, ali nedugo zatim otišao je na odsluženje vojnog roka u bivšoj JNA,
u Zrakoplovno-tehničku bazu u Sombor, a potom u Podgoricu. Nakon toga
nastavio je studij u Sarajevu, koji je prekinuo zbog rata 1992. pa je kao
dragovoljac pristupio specijalnoj policiji Ministarstva unutarnjih poslova
Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ondje mu je neposredno nadređeni bio Sead
Šiljak, a zapovjednik cijele postrojbe bio je Dragan Vikić. Prema vlastitim
izjavama, tada je radio na osiguranju zgrade parlamenta u Sarajevu, te
poslove osiguranja štićenih osoba, no postoje i indicije da je određeno
vrijeme zapravo bio i član tadašnje paravojne jedinice Juke Prazine, koju se
i danas sumnjiči za nikad razjašnjene ratne zločine. U nejasnim okolnostima
Podumljak je 1994. napustio specijalnu policiju MUP-a BiH: odlazak je
obrazložio svojim nezadovoljstvom što počinitelji ratnih zločina nisu bili
procesuirani, ali neki izvori ističu da su protiv njega bili pokrenuti
kazneni postupci, koji se navodno i danas vode.
Iste godine Podumljak se uspješno uključio u tadašnju sarajevsku civilnu
scenu: bio je jedan od osnivača časopisa Libero, a osnovao je i nevladinu
udrugu Međunarodni centar za pomoć, komunikaciju i odnose kojoj je bio na
čelu sve do 1997. Počeo se 1996. baviti i radijskim novinarstvom pa je vodio
kontakt-emisije, a u regionalnim centrima Europske organizacije za sigurnost
i suradnju (OESS) održao je nekoliko treninga za novinare o ulozi medija u
reduciranju etničkog nasilja. Potkraj 1996. počeli su njegovi češći kontakti
sa stranim vojnoobavještajnim krugovima: približio se čelništvu tadašnjeg
IFOR-a, NATO-ove mirovne misije u Bosni i Hercegovini, pa je postao
supervizor analize medija za IFOR u Sarajevu, a za NATO je pratio vijesti o
ekstremnom fundamentalizmu i organiziranom kriminalu. Godine 1997. zaposlio
se kao direktor Instituta za razvoj ljudskih potencijala (IHDR) u Sarajevu,
a sljedeće godine čelnici IFOR-a predložili su ga Raymondu Shonholtu,
predsjedniku humanitarne udruge Partners for Democratic Change (PDC) iz San
Francisca, koji je u to vrijeme tražio prikladnu osobu za zamjenika
direktora podružnice te udruge u Zagrebu. Pri registraciji hrvatske
podružnice PDC-a većinu je poslova obavio Damir Vucić, tadašnji djelatnik
veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, a Podumljak je na funkciju imenovan 1.
siječnja 1999. Iako je neobično da državljanin jedne zemlje vodi udrugu u
drugoj državi, prema nekim izvorima Podumljak je potkraj 1998. na razne
načine pokušavao što prije napustiti Sarajevo, što se povezuje s kaznenim
progonom protiv njega koji je navodno još uvijek na snazi. Već tada postao
je zanimljiv domaćim sigurnosnim službama jer je zamijećeno da pod krinkom
rada na tzv. nevladinoj sceni Podumljak zapravo za potrebe veleposlanstva
SAD-a u Hrvatskoj prikuplja sigurnosno zanimljive podatke, poput
financijskog poslovanja Hvidre i njenih čelnika.
U jesen 1999. Podumljak je podružnicu PDC-a preregistrirao u udrugu
Partnerstvo za društveni razvoj, a uskoro se “ubacio“ u hrvatski nevladin
sektor. Predstavnici nevladinih udruga koje su tada bile uključene u
kampanju “Glas 99“ sjećaju se da je iznenada došao u navedeni program
zajedno s američkim konzultantom Bradleyjem Starksom, a obojicu je forsirala
agencija američke vlade USAID. Već tada nekima je bio sumnjiv zbog svoje
iznimne zainteresiranosti za razne podatke, ali i stoga što se praktički
niotkud pojavio na hrvatskoj nevladinoj sceni s očitim ambicijama da
kontrolira i koordinira rad drugih udruga. Nakon izbora približio se kao
konzultant udruzi Fade In koja je proizvodila televizijske emisije, u srpnju
2000. zajedno s nekoliko suradnica osnovao je tvrtku “Potestas d.o.o.“, koja
postoji i danas, ali nikad nije imala ni jednu zaposlenu osobu.
Iako je osnovao tvrtku, Podumljak je i dalje nastavio raditi u udruzi
Partnerstvo za društveni razvoj. Iste godine nekoliko je puta odlazio na
Kosovo, gdje je u centrima OESS-a održavao različite treninge, a u Prištini
je osnovao udrugu Partnerstvo za društveni razvoj kojoj je i danas na čelu.
Na Kosovu je 2001. u suradnji s istražiteljima Haaškog suda (ICTY) i
američkom odvjetničkom komorom vodio projekt istraživanja ratnih zločina
koje su kosovski Albanci počinili nad srpskim stanovništvom, a kraće vrijeme
boravio je i u Kninu, gdje je surađivao s djelatnicima UNHCR-a. Svih tih
godina Podumljak je u Hrvatskoj djelovao kao strani državljanin, odnosno
svake bi godine u MUP-u produžavao svoj privremeni boravak u Hrvatskoj i
radnu dozvolu. Usporedo sa svojim različitim aktivnostima u državama na
području bivše Jugoslavije, Munir Podumljak se u Zagrebu preko jedne
novinarke približio domaćim političkim krugovima, pa je uskoro stupio u
kontakt i s tadašnjim ravnateljem policije Rankom Ostojićem.
U veljači 2002. Podumljaku je MUP odbio zahtjev za produljenjem boravka u
Hrvatskoj, no uskoro mu je, vjerojatno na Ostojićev zahtjev, boravak ipak
bio produljen. Već tada njegova se udruga nominalno počela baviti
antikorupcijskim programima, dok se Podumljak intenzivno družio s
pripadnicima tzv. Ostojićeva specijalnog tima, posebice s policijskim
inspektorom Mariom Bertinom. On je pak bio povezan s Karmen Kardum, tajnicom
američkog obavještajca Oscara Vere, koji je bio jedan od glavnih aktera
specijalnog Ostojićeva tima za hvatanje Ante Gotovine. Novinari koji su tih
godina pratili rad USKOK-a i Državnog odvjetništva ističu da je nekima bilo
vrlo sumnjivo to što je Munir Podumljak, kao strani državljanin sumnjive
prošlosti, vrlo često bez najave dolazio u ured tadašnjeg šefa USKOK-a
Željka Žganjera, a od političkih stranaka najviše se približio čelništvu
Hrvatske narodne stranke. Uskoro je novac za svoju udrugu počeo skupljati i
od onih koje je u isto vrijeme istraživao, pa je i od tadašnjeg saborskog
zastupnika Ljube Ćesića Rojsa izvukao pet tisuća kuna, što je i sam priznao
u emisiji Aleksandra Stankovića.
Kad su 2002. i 2003. polako počeli gasnuti projekti istraživanja ratnih
zločina na području bivše Jugoslavije, Podumljak se “bacio“ na novo unosno
područje: borbu protiv korupcije. Otada do danas rad njegove udruge vrlo je
jednostavan: ona animira građane da joj prijavljuju slučajeve korupcije,
potom mnoge od njih dokumentirane tek listom papira s nejasnim indicijama, a
Podumljak ih prosljeđuje mjerodavnim hrvatskim institucijama i Europskoj
komisiji. Nakon što se takve prijave pokažu netočnima ili nepotpunima,
Podumljak u medijima optužuje institucije da štite korupciju. Drugi njegov
trik sastoji se u uključivanju u afere koje je već otkrio netko drugi. Tako
se uključio i u slučaj bivšeg ministra Miomira Žužula: iako su priču
otvorili upravo mediji koje on često naziva korumpiranima, upravo je
Podumljak demonstrativno tražio da Žužul podnese ostavku i danima punio
novinske stupce. Treći Podumljakov trik sastoji se od vrlo općenitih optužbi
za koje nikad nije dao relevantne dokaze. Tako su njegovi posljednji
medijski istupi prepuni generalizacija i tendencioznih tvrdnji poput one da
je “državni vrh povezan s organiziranim kriminalom“, da je “duhanska mafija
kupila saborske zastupnike“ ili da se “političke stranke financiraju iz
crnih fondova“. Prema mišljenju nekoliko predstavnika udruga u Hrvatskoj,
projekti Podumljakove udruge su nejasni: rijetki su oni kojima je
Partnerstvo za društveni razvoj ikako pomogla.
Optužbe na račun vlasti bez pokrića
Iako već nekoliko godina sustavno kritizira zagrebačkog gradonačelnika
Milana Bandića i cijelo gradsko poglavarstvo, Munir Podumljak i njegova
udruga upravo su od Bandića prije nekoliko godina dobili gradski prostor za
udrugu, za koji im je navodno već istekao najam. Proteklih dana na
internetskoj stranici njegove udruge nalazi se poziv novinarima koji se žele
baviti korupcijskim temama da se prijave na seminare koje organizira
Podumljakova udruga. Osim svih troškova seminara, Munir Podumljak takvim
novinarima nudi i - “naknadu za novinarski rad“. Budući da novinari ionako u
svojim redakcijama rade za plaću, nejasno je što bi bila spomenuta naknada
koju Podumljak dobrohotno nudi zainteresiranim novinarima.
http://www.nacional.hr/clanak/42433/tajna-bosanca-koji-u-zagrebu-blati-hrvatsku
>'Hrvatska se temelji na organiziranom kriminalu“, “duhanska mafija puni crne
>fondove hrvatskih politi?ara“, “Milan Bandi? novinarima kupuje laptope“,
>samo su neke od eksplozivnih izjava Munira Podumljaka, šefa udruge
>Partnerstvo za društveni razvoj. Iako svoje teške optužbe nije potkrijepio
>nikakvim konkretnim dokazima, Podumljak je u dijelu medija i javnosti ve?
>dobio epitet “neustrašivog borca protiv korupcije“ i “hrvatskog Eliota Nessa“,
>a za svoju je promociju ?ak dobio i elitni televizijski termin u emisiji
>“Nedjeljom u 2“, gdje je izrekao niz nevjerojatnih optužbi na ra?un mnogih.
>Ipak, Podumljak nije objasnio kako se on, kao strani državljanin, našao u
>Hrvatskoj i na temelju ?ega, kao gost, kritizira hrvatsku vlast. A iz
>razli?itih izvora proteklih se dana, me?utim, može ?uti da je rije? o
>poprili?no sumnjivoj osobi koju s jedne strane povezuje s ratnim zlo?inima u
>Bosni i Hercegovini, dok s druge postoji niz indicija da je rije? o
>obavještajnom pla?eniku koji za ra?un inozemnih službi diskreditira hrvatsku
>vlast i politi?are.
>
>Munir Podumljak, zvan Mickey ili Miki, ro?en je 20. travnja 1970. u
>Sarajevu. Osim oca Muje i majke Nurije nema drugih ?lanova uže obitelji, a u
>Sarajevu je završio osnovnu školu, potom i srednju elektrotehni?ku školu te
>stekao zvanje elektroni?ara za ra?unalnu tehniku. Godine 1988. upisao je
>studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u
>Sarajevu, ali nedugo zatim otišao je na odsluženje vojnog roka u bivšoj JNA,
>u Zrakoplovno-tehni?ku bazu u Sombor, a potom u Podgoricu. Nakon toga
>nastavio je studij u Sarajevu, koji je prekinuo zbog rata 1992. pa je kao
>dragovoljac pristupio specijalnoj policiji Ministarstva unutarnjih poslova
>Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ondje mu je neposredno nadre?eni bio Sead
>Šiljak, a zapovjednik cijele postrojbe bio je Dragan Viki?. Prema vlastitim
>izjavama, tada je radio na osiguranju zgrade parlamenta u Sarajevu, te
>poslove osiguranja šti?enih osoba, no postoje i indicije da je odre?eno
>vrijeme zapravo bio i ?lan tadašnje paravojne jedinice Juke Prazine, koju se
>i danas sumnji?i za nikad razjašnjene ratne zlo?ine. U nejasnim okolnostima
>Podumljak je 1994. napustio specijalnu policiju MUP-a BiH: odlazak je
>obrazložio svojim nezadovoljstvom što po?initelji ratnih zlo?ina nisu bili
>procesuirani, ali neki izvori isti?u da su protiv njega bili pokrenuti
>kazneni postupci, koji se navodno i danas vode.
>
>Iste godine Podumljak se uspješno uklju?io u tadašnju sarajevsku civilnu
>scenu: bio je jedan od osniva?a ?asopisa Libero, a osnovao je i nevladinu
>udrugu Me?unarodni centar za pomo?, komunikaciju i odnose kojoj je bio na
>?elu sve do 1997. Po?eo se 1996. baviti i radijskim novinarstvom pa je vodio
>kontakt-emisije, a u regionalnim centrima Europske organizacije za sigurnost
>i suradnju (OESS) održao je nekoliko treninga za novinare o ulozi medija u
>reduciranju etni?kog nasilja. Potkraj 1996. po?eli su njegovi ?eš?i kontakti
>sa stranim vojnoobavještajnim krugovima: približio se ?elništvu tadašnjeg
>IFOR-a, NATO-ove mirovne misije u Bosni i Hercegovini, pa je postao
>supervizor analize medija za IFOR u Sarajevu, a za NATO je pratio vijesti o
>ekstremnom fundamentalizmu i organiziranom kriminalu. Godine 1997. zaposlio
>se kao direktor Instituta za razvoj ljudskih potencijala (IHDR) u Sarajevu,
>a sljede?e godine ?elnici IFOR-a predložili su ga Raymondu Shonholtu,
>predsjedniku humanitarne udruge Partners for Democratic Change (PDC) iz San
>Francisca, koji je u to vrijeme tražio prikladnu osobu za zamjenika
>direktora podružnice te udruge u Zagrebu. Pri registraciji hrvatske
>podružnice PDC-a ve?inu je poslova obavio Damir Vuci?, tadašnji djelatnik
>veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, a Podumljak je na funkciju imenovan 1.
>sije?nja 1999. Iako je neobi?no da državljanin jedne zemlje vodi udrugu u
>drugoj državi, prema nekim izvorima Podumljak je potkraj 1998. na razne
>na?ine pokušavao što prije napustiti Sarajevo, što se povezuje s kaznenim
>progonom protiv njega koji je navodno još uvijek na snazi. Ve? tada postao
>je zanimljiv doma?im sigurnosnim službama jer je zamije?eno da pod krinkom
>rada na tzv. nevladinoj sceni Podumljak zapravo za potrebe veleposlanstva
>SAD-a u Hrvatskoj prikuplja sigurnosno zanimljive podatke, poput
>financijskog poslovanja Hvidre i njenih ?elnika.
>
>U jesen 1999. Podumljak je podružnicu PDC-a preregistrirao u udrugu
>Partnerstvo za društveni razvoj, a uskoro se “ubacio“ u hrvatski nevladin
>sektor. Predstavnici nevladinih udruga koje su tada bile uklju?ene u
>kampanju “Glas 99“ sje?aju se da je iznenada došao u navedeni program
>zajedno s ameri?kim konzultantom Bradleyjem Starksom, a obojicu je forsirala
>agencija ameri?ke vlade USAID. Ve? tada nekima je bio sumnjiv zbog svoje
>iznimne zainteresiranosti za razne podatke, ali i stoga što se prakti?ki
>niotkud pojavio na hrvatskoj nevladinoj sceni s o?itim ambicijama da
>kontrolira i koordinira rad drugih udruga. Nakon izbora približio se kao
>konzultant udruzi Fade In koja je proizvodila televizijske emisije, u srpnju
>2000. zajedno s nekoliko suradnica osnovao je tvrtku “Potestas d.o.o.“, koja
>postoji i danas, ali nikad nije imala ni jednu zaposlenu osobu.
>
>Iako je osnovao tvrtku, Podumljak je i dalje nastavio raditi u udruzi
>Partnerstvo za društveni razvoj. Iste godine nekoliko je puta odlazio na
>Kosovo, gdje je u centrima OESS-a održavao razli?ite treninge, a u Prištini
>je osnovao udrugu Partnerstvo za društveni razvoj kojoj je i danas na ?elu.
>Na Kosovu je 2001. u suradnji s istražiteljima Haaškog suda (ICTY) i
>ameri?kom odvjetni?kom komorom vodio projekt istraživanja ratnih zlo?ina
>koje su kosovski Albanci po?inili nad srpskim stanovništvom, a kra?e vrijeme
>boravio je i u Kninu, gdje je sura?ivao s djelatnicima UNHCR-a. Svih tih
>godina Podumljak je u Hrvatskoj djelovao kao strani državljanin, odnosno
>svake bi godine u MUP-u produžavao svoj privremeni boravak u Hrvatskoj i
>radnu dozvolu. Usporedo sa svojim razli?itim aktivnostima u državama na
>podru?ju bivše Jugoslavije, Munir Podumljak se u Zagrebu preko jedne
>novinarke približio doma?im politi?kim krugovima, pa je uskoro stupio u
>kontakt i s tadašnjim ravnateljem policije Rankom Ostoji?em.
>
>U velja?i 2002. Podumljaku je MUP odbio zahtjev za produljenjem boravka u
>Hrvatskoj, no uskoro mu je, vjerojatno na Ostoji?ev zahtjev, boravak ipak
>bio produljen. Ve? tada njegova se udruga nominalno po?ela baviti
>antikorupcijskim programima, dok se Podumljak intenzivno družio s
>pripadnicima tzv. Ostoji?eva specijalnog tima, posebice s policijskim
>inspektorom Mariom Bertinom. On je pak bio povezan s Karmen Kardum, tajnicom
>ameri?kog obavještajca Oscara Vere, koji je bio jedan od glavnih aktera
>specijalnog Ostoji?eva tima za hvatanje Ante Gotovine. Novinari koji su tih
>godina pratili rad USKOK-a i Državnog odvjetništva isti?u da je nekima bilo
>vrlo sumnjivo to što je Munir Podumljak, kao strani državljanin sumnjive
>prošlosti, vrlo ?esto bez najave dolazio u ured tadašnjeg šefa USKOK-a
>Željka Žganjera, a od politi?kih stranaka najviše se približio ?elništvu
>Hrvatske narodne stranke. Uskoro je novac za svoju udrugu po?eo skupljati i
>od onih koje je u isto vrijeme istraživao, pa je i od tadašnjeg saborskog
>zastupnika Ljube ?esi?a Rojsa izvukao pet tisu?a kuna, što je i sam priznao
>u emisiji Aleksandra Stankovi?a.
>
>Kad su 2002. i 2003. polako po?eli gasnuti projekti istraživanja ratnih
>zlo?ina na podru?ju bivše Jugoslavije, Podumljak se “bacio“ na novo unosno
>podru?je: borbu protiv korupcije. Otada do danas rad njegove udruge vrlo je
>jednostavan: ona animira gra?ane da joj prijavljuju slu?ajeve korupcije,
>potom mnoge od njih dokumentirane tek listom papira s nejasnim indicijama, a
>Podumljak ih proslje?uje mjerodavnim hrvatskim institucijama i Europskoj
>komisiji. Nakon što se takve prijave pokažu neto?nima ili nepotpunima,
>Podumljak u medijima optužuje institucije da štite korupciju. Drugi njegov
>trik sastoji se u uklju?ivanju u afere koje je ve? otkrio netko drugi. Tako
>se uklju?io i u slu?aj bivšeg ministra Miomira Žužula: iako su pri?u
>otvorili upravo mediji koje on ?esto naziva korumpiranima, upravo je
>Podumljak demonstrativno tražio da Žužul podnese ostavku i danima punio
>novinske stupce. Tre?i Podumljakov trik sastoji se od vrlo op?enitih optužbi
>za koje nikad nije dao relevantne dokaze. Tako su njegovi posljednji
>medijski istupi prepuni generalizacija i tendencioznih tvrdnji poput one da
>je “državni vrh povezan s organiziranim kriminalom“, da je “duhanska mafija
>kupila saborske zastupnike“ ili da se “politi?ke stranke financiraju iz
>crnih fondova“. Prema mišljenju nekoliko predstavnika udruga u Hrvatskoj,
>projekti Podumljakove udruge su nejasni: rijetki su oni kojima je
>Partnerstvo za društveni razvoj ikako pomogla.
>
>Optužbe na ra?un vlasti bez pokri?a
>
>Iako ve? nekoliko godina sustavno kritizira zagreba?kog gradona?elnika
>Milana Bandi?a i cijelo gradsko poglavarstvo, Munir Podumljak i njegova
>udruga upravo su od Bandi?a prije nekoliko godina dobili gradski prostor za
>udrugu, za koji im je navodno ve? istekao najam. Proteklih dana na
>internetskoj stranici njegove udruge nalazi se poziv novinarima koji se žele
>baviti korupcijskim temama da se prijave na seminare koje organizira
>Podumljakova udruga. Osim svih troškova seminara, Munir Podumljak takvim
>novinarima nudi i - “naknadu za novinarski rad“. Budu?i da novinari ionako u
>svojim redakcijama rade za pla?u, nejasno je što bi bila spomenuta naknada
>koju Podumljak dobrohotno nudi zainteresiranim novinarima.
>
>http://www.nacional.hr/clanak/42433/tajna-bosanca-koji-u-zagrebu-blati-hrvatsku
>
Ne radi se tu o duhanskoj mafiji nego o obicnoj HDZ-ovoj mafiji koja
korist duhan, njegov monopol i sverc duhanom kao dodatnu zaradu.
Pukanica nije ubila ni srbijanska ni crnogorska mafija vec hrvatska
politicarska mafija. Jedino su izvrsioci bi sa strane. Jebe se tamo
nekom Joci Amsterdamu za nekog Pukanica i njegovo piskaranje po
Nacionalu. Puki nije smetao srpskoj mafiji vec hrvatskoj... Zato
istraga i zapinje kad naidje na nase politicare. Kao i ubojstvo kcerke
onog djavoljeg odvjetnika.
Ne radi se tu uopce o duhanskoj mafiji, to je sporedno, nego se radi o tom
Munibu
sumnjive proslosti koji je preko noci banuo u Hrvatsku i poceo pljuvacinu po
istoj, a iz clanka se da iscitati da je i ta pljuvacina izgleda samo pokrice
i kamuflaza za nekakve kontraobavjestajne rabote.
btw zasto pises pod Stalljinovim nickom?
= rasadnik KOS-ovaca, ako niste znali :-)
:-)
> a Podumljak je na funkciju imenovan 1.
> siječnja 1999. Iako je neobično da državljanin jedne zemlje vodi udrugu u
> drugoj državi, prema nekim izvorima Podumljak je potkraj 1998. na razne
> načine pokušavao što prije napustiti Sarajevo, što se povezuje s kaznenim
> progonom protiv njega koji je navodno još uvijek na snazi. Već tada postao
> je zanimljiv domaćim sigurnosnim službama jer je zamijećeno da pod krinkom
> rada na tzv. nevladinoj sceni Podumljak zapravo za potrebe veleposlanstva
> SAD-a u Hrvatskoj prikuplja sigurnosno zanimljive podatke, poput
> financijskog poslovanja Hvidre i njenih čelnika.
>
> U jesen 1999. Podumljak je podružnicu PDC-a preregistrirao u udrugu
> Partnerstvo za društveni razvoj, a uskoro se “ubacio“ u hrvatski nevladin
> sektor. Predstavnici nevladinih udruga koje su tada bile uključene u
> kampanju “Glas 99“ sjećaju se da je iznenada došao u navedeni program
> zajedno s američkim konzultantom Bradleyjem Starksom, a obojicu je forsirala
> agencija američke vlade USAID.
:-) Znate di se u ZG nalazi USAID ? Nasred Trgača... heh
> Već tada nekima je bio sumnjiv zbog svoje
> iznimne zainteresiranosti za razne podatke, ali i stoga što se praktički
> niotkud pojavio na hrvatskoj nevladinoj sceni s očitim ambicijama da
> kontrolira i koordinira rad drugih udruga. Nakon izbora približio se kao
> konzultant udruzi Fade In koja je proizvodila televizijske emisije,
Ovo mu je jedino dobro. :-)
> u srpnju 2000. zajedno s nekoliko suradnica osnovao je
> tvrtku “Potestas d.o.o.“, koja
> postoji i danas, ali nikad nije imala ni jednu zaposlenu osobu.
K'o i svaki drugi građanin R.H.
Da je on crni đavo, "optužbe na račun korupcije u R.H.'
su naša tužna istina.
"Pišeš" - a TKO to Pimpe piše pod Stallinovim nickom ?
Izgleda da ti to dobro znaš !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ovo je vazno, pa prenosim na tematske glupe...oops, grupe :-P
--
Heil Filter !!!
i ovo je vazno...prenosim, roger&over :-P
--
Heil Filter !!!